REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1061/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Hrvoju Miladinu, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 48/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak za 2018., dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/19- 01/508, URBROJ: 513-04-22-3 od 7. veljače 2022.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/2019- 02/2832, URBROJ: 513-07-01-03/19-02 od 15. svibnja 2019. te se predmet vraća na ponovno postupanje prvostupanjskom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog upravnog spora u iznosu od 5.796,33 EUR, u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Poreznim rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/2019-02/2832, URBROJ: 513-07- 01-03/19-02 od 15. svibnja 2019., tužitelju je za 2018. utvrđen drugi dohodak u iznosu od 76.420,80 kn, ukupni godišnji dohodak u istom iznosu, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 30.820,80 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 8.728,45 kn, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 0,00 kn i razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 8.728,45 kn. 2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/508, URBROJ: 513-04-22-3 od 7. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i ističe da je prvostupanjsko rješenja doneseno temeljem pogrešnih i nepotpunih ulaznih podataka. Ne spori da je primao uplate na svoj račun, međutim navodi kako je to vezano za činjenicu da poslovanje udruge navijača Chelsea FC obavlja preko svog tekućeg računa. Ističe kako primici koje porezno tijelo smatra njegovim dohotkom nisu njegov dohodak, već se radilo o uplatama prijatelja i poznanika, koji su uplaćivali manje novčane iznose za kupovinu ulaznica za nogometne utakmica, na koje su odlazili zajedno. Dostavlja ispis po svom tekućem računu, uz objašnjenje stavki i svrhe uplata. Navodi kako nije obavljao poslovanje udruge preko svog računa, već je samo kupovao ulaznice za utakmice, avionske karte i plaćao smještaj za svoje prijatelje, kao prijateljsku uslugu i samo zato što su svi prijatelji i navijači bili zajedno na putovanju. Prigovara da nije uvažen njegov prijedlog za saslušanjem svjedoka, te predlaže da se u ovom sporu saslušaju kao svjedoci njegova majka TD, sestra KDD, AD, ZD, DD, PD, MD, ND, ŠD, BD, HD i ĆD. Smatra da porezno tijelo nije postupilo u dobroj vjeri sukladno članku 9. Općeg poreznog zakona i sukladno članku 2. i 3. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona, te da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo pravne sigurnosti, a kako to proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Predlaže da se provede dokazni postupak, te da se potom ponište osporavana rješenja.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev bez provođenja rasprave.

5. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje, kao i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Održane su usmene i javne rasprave na tri ročišta, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi od 25. siječnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, kao stranke i svjedoka ED, voditeljice odjela za obrtnike Porezne uprave Zagreb, Ispostava Dubrava. Tijekom spora provedeno je vještačenje po sudskom vještaku za financije i računovodstvo, dipl. oec. Darku Prpiću, na okolnost pravilnosti obračuna poreza na dohodak za 2018. u odnosu na tužitelja.

5.1 Na raspravi održanoj 4. veljače 2025. tužitelj navodi kako je suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka u odnosu na predmet spora kako je obrazloženo u podnesku od 13. veljače 2024. Smatra da dostavljena praksa za različite godine oporezivanja istim dohotkom prema tužitelju ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva. Po potrebi navodi da je predložio saslušanje svjedoka na okolnost da nije bilo niti jednog elementa poslovnog odnosa već prijateljska usluga plaćanja troškova utakmice. Smatra da porezna uprava nije dokazala tvrdnje osporavanog rješenja jer tužitelj uopće nije imao prihoda od uplata već je iste odmah transferirao krajnjem korisniku za karte, gotovo u svim slučajevima za kupnju karata. Nema daljnjih dokaznih prijedloga te predlaže da Sud poništi osporavano rješenje uz naknadu troška prema troškovniku koji predaje u spis u ukupnom iznosu od 8.046,33 eura.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz podataka spisa Sud nalazi da je u provedenom postupku nadzora poreza na dohodak, tužitelju utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu, pozivom na članak 39. stavak 3. točku 11. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16, dalje: Zakon).

8. Po izvršenom uvidu u isprave spisa predmeta, te po izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka, tužitelja i provedenom vještačenju po sudskom vještaku, Sud nalazi da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. Prvenstveno, Sud nalazi kako iz nalaza i mišljenja neovisnog sudskog vještaka od 2. lipnja 2023. proizlazi da priljevi sredstava na račun i odljevi sredstava s računa ne moraju istovremeno biti primitci i izdaci fizičke osobe na način kako ih uređuje Zakon o porezu na dohodak.

9.1 Naime, vještak u svom nalazu navodi kako je promet po računu ograničen alat za utvrđivanje primitaka jer promet tekućeg računa evidentira uplate, isplate i izvršenje platnih transakcija, a jesu li uplate na račun istovremeno primici fizičke osobe, kako ih utvrđuje Zakon o porezu na dohodak, potrebno je utvrditi.

9.2 Vještak daje pregled uplata po tekućem računu tužitelja za 2018., te zaključuje da od navedenog iznosa, uplate koje se prema opisu transakcije mogu povezati s tužiteljem su uplate u iznosu od 15.937,30 EUR. Preostaju uplate koje se ne mogu povezati sa tužiteljem na način da je razvidna priroda poslovnog događaja (s koje osnove i što uplatitelji uplaćuju), a iste utvrđuje u iznosu od 10.497,63 EUR. U odnosu na uplate fizičkih osoba i obrta za koje nije razvidna svrha uplate, vještak je izvršio sortiranje uplate prema učestalosti uplata (padajući niz) i predočio tabelarni pregled uplata.

9.3 Nadalje, sudski vještak je utvrdio kako neovisno o utvrđenju da li tužitelj obavlja djelatnost ili ne, iz prometa po tekućem računu su razvidne isplate povezane sa nogometnim klubom Chelsea FC (kupnja karata, članarina, itd.).

9.4 Konačno, sudski vještak zaključuje kako se prema specifikacijama uplata samog tužitelja (stranica 166 spisa), može zaključiti da se uplate i isplate vrijednosno ne mogu točno povezati jer su isplate podmirivane gotovinom.

10. Sud nalazi kako sudski vještak, po detaljnom razlaganju prometa po tekućem računu tužitelja, nalazi da je potrebno na drugi način utvrditi narav događaja i prirodu odnosa uplatitelja i primatelja te posljedično utvrditi radi li se o obavljanju djelatnosti u smislu elemenata obavljanja djelatnosti (samostalnost, trajnost, profitabilnost i dr.), vrstu djelatnosti koju obavlja i porezni status tužitelja za tu utvrđenu djelatnost. 11. U odnosu na moguće povezivanje uplata na tekući račun tužitelja i isplata s računa vještak napominje da tužitelj u specifikaciji uplata navodi da je često određene isplate radio u iznosima većim nego što bi mu prijatelji uplatiti pa bi prebili račune u gotovini, a na isti način i ako je on njima manje platio od uplate, razliku bi im vratio u gotovini, a zbog čega se uplate i isplate vrijednosno ne mogu točno povezivati.

12. Sud nema razloga sumnjati u pravilnost utvrđenja sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja, koja su detaljna, razložna i u skladu sa dokumentacijom spisa predmeta, dok tuženik nije tijekom spora doveo u pitanje ista utvrđenja.

13. Člankom 39. st. 3. toč. 11. Zakona propisano da se primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito smatraju ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.

14. Polazeći od citirane odredbe Zakona, Sud je prihvativši utvrđenja i zaključke sudskog vještaka kao pravilne, našao da u provedenom postupku nije pravilno utvrđeno činjenično stanje bitno za rješenje ove stvari. Vještak po ocjeni Suda pravilno ukazuje i razlučuje uplate na račun tužitelja za koje se može povezati isplate, kao i one iznose uplata za koje ne može povezati isplata, već je potrebno točno utvrditi u koju svrhu je uplata tužitelju izvršena.

14.1 Ujedno je ocijenjen pravilnim zaključak sudskog vještaka da se drugim primicima mogu smatrati samo oni iznosi koji ostaju na računu tužitelja, a ne i oni iznosi koji su nakon uplate, dalje uplaćeni u korist drugih.

15. Kraj takvih utvrđenja, Sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja i ocijeniti zakonitim osporavano rješenje tuženika i porezno rješenje, slijedom čega je primjenom svojih ovlasti iz članka 117. ZUS-a, Sud iste poništio, te je vratio predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom tijelu (točka I. i II. izreke), a s obzirom na navedeno izreka presude sadrži i obvezu nadležnog tijela da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (članak 119. stavak 4. ZUS-a).

16. U ponovljenom postupku po ovoj presudi, prvostupanjsko tijelo će pravilno odrediti poreznu obvezu tužitelja za 2018. na temelju drugog dohotka, uzevši pri tome u obzir utvrđenja i zaključke iz pribavljenog nalaza i mišljenja neovisnog sudskog vještaka.

17. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, ovaj Sud je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, a s obzirom da tuženik, kao stranka koja je izgubila spor snosi sve troškove spora, odredio da kao trošak spora nadoknadi tužitelju trošak zastupanja po odvjetniku.

17.1 Po ocjeni Suda osnovan je zahtjev tužitelja u odnosu na četiri (4) radnje izvršene po odvjetniku tijekom spora i to u odnosu za sastav tužbe i pristup na tri rasprave održane pred ovim Sudom, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) pripada po 500 bodova za pojedinu radnju, što uz vrijednost boda od 2 EUR, uvećano za PDV, iznosi ukupno 5.000,00 EUR. Ujedno je tužitelju priznat kao osnovan traženi trošak na ime uplaćenog predujma za sudskog vještaka u iznosu od 796,33 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

17.2 Zahtjev tužitelja za naknadom troškova u preostalom iznosu, na ime sastava podnesaka dostavljenih tijekom spora (ukupno osam podnesaka), odbijen je kao neosnovan, budući da se isti podnesci u smislu Tbr. 27. Tarife, ne mogu smatrati obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima. Tako tužitelj podneskom od 28.3.2023. dostavlja dokaz o uplati predujma vještačenja i dodatne račune o izvršenim plaćanjima (što je mogao dostaviti i u tužbi i na raspravama pred ovim sudom za što mu je priznata naknada), podneskom od 20.4.2023. dostavlja dodatni primjerak podneska od 28.3.2024., podneskom od 10.11.2023. traži dostavu nalaza i mišljenja, podneskom od 12.12.2023. traži dodjelu daljnjeg roka za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, dok se podneskom od 13.2.2024. očituje na nalaz i mišljenje. Podneskom od 4.3.2024. navodi dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka, dok podnescima od 14.6.2024. i 17.1.2025. dostavlja sudsku praksu, a posljednjim podneskom od 24.1.2025. (neposredno pred raspravu), ponavlja dotadašnje navode. Stoga Sud trošak sastava istih podnesaka nije mogao ocijeniti opravdanim za odluku u ovom sporu, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS- a). Protiv točke III. i IV. izreke žalba je dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Boris Mazalin, [adresa] Zagreb, Ilica 48/II,

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Frankopanska 1, sa spisom

3. U spis