Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-552/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice FP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica u Garešnici, V. Nazora 13, protiv tuženika-protutužitelja Bakrotisak d.d., OIB:59728283213, Garešnica, Graničarska bb, kojeg zastupaju punomoćnici Šimun Babić i Emilija Čibarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić d.o.o. Zagreb, Matije Mrazovića 5, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-165/2018-67 od 7. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-165/2018-67 od 7. siječnja 2021.u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedine mjesečne iznose i to na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima za razdoblje do 31. prosinca 2016., kao i u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr- 165/2018-67 od 7. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih i na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima u točki I. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr- 165/2018-67 od 7. siječnja 2021., za razdoblje od 1. siječnja 2017., koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 7.156,88 eura/53.923,50 kn[1] prihvaćen za razdoblje od 12. veljače 2016. do 29. travnja 2018., i u tom dijelu sudi:

"Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužiteljici zatezne kamate tekuće i na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima u točki I. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-165/2018-67 od 7. siječnja 2021., za razdoblje od 1. siječnja 2017., koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, u roku od 15 dana.

Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 7.156,88 eura/53.923,50 kn za razdoblje od 12. veljače 2016. do 29. travnja 2018."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku Bakrotisak d.d., OIB:59728283213, Garešnica, Graničarska bb, da tužiteljici FP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 240.271,00 kn (slovima:dvjestočetrdesettisućadvjestosedamdesetjednu kunu), zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 10.182,49 kn, od 01. veljače 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. ožujka 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. travnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. svibnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. lipnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. srpnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. kolovoza 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. rujna 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. studenog 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12.326,17 kn, od 01. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8.217,45 kn, od 01. rujna 2017. godine, pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan dio sporednog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na zatraženu zateznu kamatu na pojedine dosuđene mjesečne iznose i to na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, te dio suvišnog, nepotrebnog i netočnog tužbenog zahtjeva kojim je dosuđeni iznos potraživan na ime bruto plaće (točka II. izreke). Naloženo je tužiteljici-protutuženoj FP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženiku-protutužitelju Bakrotisak d.d., OIB:59728283213, Garešnica, Graničarska bb, isplati iznos od 53.932,50 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 12. veljače 2016. godine, pa sve do isplate, u roku od 8 dana i to nakon što tuženik izvrši isplatu novčanog iznosa navedenog u točci I. izreke te presude (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 20.125,00 kn u roku od 15 dana (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa od 20.125,00 kn, do zatraženog iznosa od 75.825,00 kn, odnosno za iznos od 55.700,00 kn (točka V. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, u dijelu pod točkom III. izreke presude u pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice te u dijelu pod točkom V. izreke (odbijen dio zahtjeva za nadoknadu troškova postupka), pobija žalbom tužiteljica-protutuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu, uvažavajući žalbene razloge, presudu u pobijanom dijelu ukinuti, i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno presudu u pobijanom dijelu preinačiti, i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu naknade plaće te zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu/povrat isplaćene otpremnine.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila kod tuženika zaposlena na neodređeno vrijeme na temelju Ugovora o radu od 1. siječnja 2008. (nakon kojeg su stranke zaključile i Aneks ugovora o radu dana 1. prosinca 2009.), da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu (s ponudom izmijenjenog ugovora) 28. srpnja 2015., da je 4. prosinca 2015., nakon isteka otkaznog roka, prestao radni odnos tužiteljici kod tuženika odnosno da je tužiteljica prestala raditi kod tuženika na temelju navedene Odluke;

- da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. Pr-99/2015-22 od 31. listopada 2016., koja je postala pravomoćna 25. svibnja 2017., utvrđeno da je navedena Odluka tuženika o otkazu nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, odnosno da je tuženiku naloženo da vrati tužiteljicu na rad u roku od 8 dana;

- da se tužiteljica vratila na rad kod tuženika na temelju navedene pravomoćne presude dana 21. srpnja 2017., da za razdoblje od 5. prosinca 2015., pa sve do 20. srpnja 2017. godine, tuženik nije plaćao ili isplatio osobni dohodak ili naknadu plaće tužiteljici, koja u tom razdoblju nije radila kod tuženika;

- da je tuženik isplatio tužiteljici na ime otpremnine svotu od 53.932,50 kn 11. veljače 2016.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, a utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, sud prvog stupnja je na temelju odredbe članka 95. stavaka 1. i 5. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR), prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti u iznosu od 240.271,00 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan. Protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa 53.932,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2016., sud prvog stupnja je prihvatio u cijelosti.

7. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

8. Međutim, sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, nepravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata i na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće za razdoblje nakon 31. prosinca 2016. Naime, 1. siječnja 2017. stupio je na snagu Zakon o porezu na dohodak („Narodne novine“, br.115/16), koji u članku 25. stavku 5. propisuje da se predujam poreza na dohodak obračunava i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom neisplaćenom primitku, dok je ranijim zakonom prema odredbi članka 45. stavaka 1., 2., 4. i 5. u vezi s člankom 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/2015., 115/2016., 106/2018. istovjetno članak 47. Zakona o porezu na dohodak /Narodne novine, broj: 115/2016., 106/2018./) i članak 61. stavci 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. -Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014., 137/2015., istovjetno i pravila o utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada sadržana u novom Pravilniku o porezu na dohodak /“Narodne novine“ br. 1/2017. do 80/2019./), propisano da plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužiteljica-protutuženica nije mogla ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće/naknade plaća/nije niti dospio.

8.1. Stoga je žalba tužiteljice-protutuženice u pogledu isplate zateznih kamata i na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće djelomično osnovana, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka ZPP, presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata i na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće tekuće na svaki pojedinačni mjesečni iznos tekuće za razdoblje do 31. prosinca 2016., djelomičnim odbijanjem žalbe tužiteljice – protutuženice presudu suda prvog stupnja djelomično potvrditi te djelomičnim uvažavanjem žalbe presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata., i na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće za razdoblje od 1. siječnja 2017., koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, tekuće na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, djelomično preinačiti (članak 373. točka. 3. ZPP).

9. Nadalje, prema odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. dalje: ZOO) obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9.1. U konkretnom slučaju tužiteljica – protutuženica osnovano upire kako je sve do pravomoćnosti presude suda kojom je utvrđen nezakonitim njezin otkaz ugovora o radu egzistirala pravna osnova na temelju koje joj je isplaćena otpremnina (53.932,50 kn), slijedom čega tužiteljica-protutuženica nije bila nesavjesna stjecateljica, pa tuženik- protutužitelj nema pravo na isplatu zateznih kamata od dana stjecanja odnosno u ovom slučaju, od 12. lipnja 2016., već od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju, od dana podnošenja protutužbe, odnosno od 30. travnja 2018. pa do isplate (članak 1115. ZOO).

9.2. Stoga je valjalo uvažavanjem žalbe tužiteljice-protutuženice presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i u pogledu tijeka zateznih kamata preinačiti i odbiti kao neosnovan dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 7.156,88 eura/53.923,50 kn za razdoblje od 12. veljače 2016. do 29. travnja 2018.

10. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba članka 155. ZPP, i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je odbio dio zahtjeva za nadoknadu troškova parničnog postupka.

10.1. Naime, kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba je samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022., točka 7.)

10.2. Tužiteljici-protutuženici, dakle, pripada pravo na nadoknadu troškova postupka prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 240.271,00 kn, a kako je to sud prvog stupnja pravilno obračunao, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi da se vrijednosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva zbrajaju pa da bi joj pripadalo pravno na nadoknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora koja bi prelazila vrijednost tužbenog zahtjeva.

10.3. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je odbio zahtjev za nadoknadu troškova puta punomoćnika tužiteljice-protutuženice na relaciji [adresa] i za svoju je odluku dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koja odluka žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

10.4. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP i Tbr. 8/3 Tarife kada je za podneske od 13. siječnja i 18. veljače 2019. priznao po 500,00 kn budući da je u privitku tih podnesaka tužiteljica- protutuženica dostavila dokumentaciju te također za podneske od 19. veljače 2020. i od 22. rujna 2020. po 500,00 kn, jer je tužiteljici-protutuženici priznat trošak očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka u skladu s Tbr. 8/1 Tarife već priznat kako je to sud prvog stupnja pravilno zaključio i obrazložio svoju odluku u pogledu obračuna troškova navedenih podnesaka, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje. Naposljetku, kako je prethodno navedeno vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 250.000,00 kn budući da se vrijednosti tužbenog zahtjeva i protutužbenog zahtjeva ne zbrajaju, pa su žalbeni navodi i u tom dijelu neosnovani.

11. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbu tužiteljice- protutuženice u pogledu odluke o troškovima postupka odbiti kao neosnovanu odbiti i presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom V. izreke, potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

12. Tužiteljici – protutuženici nisu dosuđeni troškovi žalbe budući da je sa žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP).

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor