Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4025/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bilobrk, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Marcan, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan iz Umaga, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-33/2021-11 od 6. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P- 33/2021-11 od 6. listopada 2021. u dijelu pod točkom II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 27.552,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 18. siječnja 2021. te u dijelu pod točkama III. i IV. izreke.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie, poslovni broj P-33/2021-11 od 6. listopada 2021. u dijelu pod točkom II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 27.552,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna te se sudi:
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu protuvrijednosti kuna na iznos od 27.552,00 EUR-a.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku FL, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana tužitelju IL, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 27.552,00 EUR (dvadesetsedamtisućapetstopedesetdva eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. lipnja 2018. pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
II/ Nalaže se tuženiku FL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju IL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 27.552,00 EUR (dvadesetsedamtisućapetstopedesetdva eura) u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 18. siječnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv te presude u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke žali se tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja obavijesti Financijski inspektorat Ministarstva financija o ugovoru o zajmu, prekine postupak do završetka prekršajnog postupka pred Financijskim inspektoratom Ministarstva financija i nakon što isti oduzme od stranaka 27.552,00 EUR, preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine presudu i rješenjem odbaci tužbu zbog nedospjelosti tražbine pozivom na odredbu čl. 186.c u vezi čl. 187. i 326. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992.,58/93, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. ispravak, 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022, 114/2022- u daljnjem tekstu: ZPP-a). Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika djelomično je neosnovana, a djelomično osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ugovora o zajmu.
8. Polazeći od utvrđenja da iz Ugovora o zajmu proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženiku stranu valutu u vrijeme kada fizičke osobe nisu mogle pozajmljivati stranu valutu, sud prvoga stupnja utvrdio je da je predmetni Ugovor o zajmu protivan prisilnim propisima, te da je stoga ništetan temeljem odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO), zbog čega je svaka ugovorna strana, u smislu odredbe članka 323. ZOO-a dužna vratiti sve ono što je primila temeljem takvog ugovora, pa je odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.552,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. lipnja 2018., jer je zaključio da ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti, njezino ispunjenje se može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske, a sve sukladno čl. 22. st. 3. ZOO, pa je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 27.552,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2021.
9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika sporno je je li ugovornim stranama bilo zabranjeno plaćanje i isplata u stranim sredstvima plaćanja u Republici Hrvatskoj, je li ugovor o zajmu u cijelosti ništetan te je sporno dospijeće tražbine tužitelj temeljem Ugovora o zajmu od 21. lipnja 2018.
10. U odnosu na žalbeni navod da su obje ugovorne strane bili nerezidenti i da stranke nisu sklopile ugovor o zajmu, već ugovor o namjenskom zajmu i da nerezidentima nije bilo zabranjeno plaćanje i isplata u stranim sredstvima plaćanja u Republici Hrvatskoj, a da se Zakon o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13, 52/21 – dalje ZDP) na koji se pozvao sud prvoga stupnja odnosi samo na rezidente, za ukazati je da je riječ o novim činjeničnim tvrdnjama tuženika (po prvi puta iznesenim u žalbi) a što nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP).
11. U odnosu na žalbeni navod da tražbina tužitelja nije dospjela, valja odgovoriti slijedeće. Iz Ugovora o zajmu od 21. lipnja 2018. proizlazi da su ugovorne strane suglasne da će zajmoprimac početi vraćati zajam početkom ostvarivanja osobnog dohotka i vratiti zajam u razumnom roku po mogućnosti od svojih prihoda, no da je tužitelj uputio opomenu tuženiku sa zahtjevom za povrat iznosa, a potom tužbu
11.1. Tuženik u odgovoru na tužbu nije dovodio u pitanje postojanje nedospjele tražbine tužitelja, kao i činjenicu da nije podmirio predmetnu tražbinu, a tijekom ovog postupka nije iskazao spremnost na njezino podmirenje (tvrdio je da će dugovanje ispuniti nakon završetka školovanja koje će trajati do 31. siječnja 2023.) dok je tužitelj, imao legitimno očekivanje da će mu pozajmljeni iznos biti vraćen u razumnom roku.
11.2. U takvoj pravnoj situaciji kada su protekli svi razumni rokovi za ispunjenje predmetne tražbine, valja zaključiti da je protekao rok za ispunjenje obveze te da je tuženik došao u zakašnjenje, kad ga je tužitelj podnošenjem tužbe sudu ujedno i pozvao na njezino ispunjenje (članka 183. stavak 2. ZOO-a). Slijedom navedenoga neosnovan je žalbeni navod da tražbina nije dospjela.
12. Odredbom čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13, 52/21 – dalje ZDP) propisano je da plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Člankom 2. stavkom 1. točkom 4. ZDP u smislu tog zakona rezidentima se smatraju, fizičke osobe s prebivalištem u [adresa]. Osnovom odredbe članka 17. stavka 1. ZDP kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a odobreni kredit može se otplaćivati u stranoj valuti, dok je stavkom 2. navedeno da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.
13. Suprotno žalbenim navodima, budući je u vrijeme zaključenja Ugovora o zajmu od 21. lipnja 2018., bilo propisano da se između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj ne može pozajmljivati strana valuta, a kako su odredbe citiranog Zakona bile na snazi u vrijeme kada su stranke zaključile Ugovor o zajmu kogentne naravi, to se radi o ugovoru koji je sukladno čl. 322. st. 1. ZOO ništetan.
14. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
15. Kada je predmetni ugovor o zajmu protivan prisilnim propisima o deviznom poslovanju te stoga ništetan zajmoprimac je u obavezi vratiti ono što je tim ništetnim pravnim poslom primio, dakle istu stvar. To znači onu vrstu i broj novčanih jedinica koje je primio. Stoga se ne može zajmoprimca obavezati na isplatu određenog iznosa u protuvrijednosti kuna.
16. Budući se tužitelj nije žalio na odbijeni tužbeni zahtjev to je ovaj sud drugog stupnja potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.552,00 EUR, a preinačiti i odbiti tužitelja sa zahtjevom za isplatu protuvrijednosti kuna na navedeni iznos.
17. Pravilno su na dosuđeni iznos glavne tražbine čija visina nije sporna priznate zatezne kamate od dana podnošenja tužbe tj. 18. siječnja 2021., a kako je to tužitelj zatražio eventualno kumuliranim dijelom tužbenog zahtjeva.
18. Žalbene navode tuženika koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (čl. 375. stavak 1. ZPP-a).
19. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).
20.Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30. st. 2 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu OZ), a odluka o visini kamatne stope pravilno je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.
21. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
22. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženik odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
