Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1674/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Hrstiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. [osobni identifikacijski broj] iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnicima Berislavu Kovačeviću i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2410/2023-6 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2410/2023-6 od 31. siječnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-2410/2023-6 od 31. siječnja 2024. utvrđene su ništetnima odredbe čl. 5. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 53593/07 od 9. srpnja 2007. između tužiteljice i Societe generale - Splitska banka d.d., čiji je tuženik pravni slijednik, u dijelu u kojem je odredba o kamatnoj stopi promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke iste presude tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.503,55 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo i naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 2.527,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

1.4. U preostalom traženju je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, odbijen, kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II i III izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge. Predlaže povodom žalbe preinačiti osporenu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda u kojima se tvrdi da je prvostupanjski sud zahtjev usvojio ne dajući za svoja utvrđenja jasne i potpune razloge, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Kada u žalbi upire na navodnu bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP s tvrdnjama kako je prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja izvedenih dokaza vodio računa isključivo i samo o dokazima koji idu u prilog tužbenog zahtjeva a nije vodio računa o rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka ni o prigovorima tuženika, tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP međutim ni taj žalbeni razlog nije ostvaren jer je sud prvog stupnja raspravio sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

4.3. Prvostupanjski je sud dao razloge za zaključak o ostvarenju pretpostavki ništenosti iz čl. 81. st. 1. ZZP/03, pri čemu utvrđenje odlučnih činjenica uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije temeljio jedino i samo na primjeni čl. 502.c ZPP i utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 raspravivši sporna pitanja na koje je upućeno prethodnim rješenjem ovoga suda posl. br. Gž- 1660/2023-3 od 3 .listopada 2023., tako da se u žalbi neosnovano ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 1. i 2. ZPP.

5.1. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao banka kreditor dana 9. srpnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu br. 53593/07 kojim je odobren iznos kredita u kunskoj vrijednosti iznosa od 39.950,00 eura.

5.2. Kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 5. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 53593/07 od 9. srpnja 2007. sa ugovorenim iznosom kredita u protuvrijednosti valute euro uz nalog tuženiku za isplatu iznosa od 1.503,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama, prvostupanjski se sud dijelom pozvao na zaključke iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, iako se ovaj spor odnosi na ugovor o kreditu vezan za valutu euro.

5.3. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 nema obvezujući učinak u smislu odredbe čl. 502.c ZPP za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi čl. 5. i čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno odlukama tuženika. O tom je pitanju koje glasi: "Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u euru ili HRK valuti?" odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev- 678/2024-2 od 21. svibnja 2024. kako slijedi: "Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti."

5.4. Iako se utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 ne mogu primijeniti temeljem čl. 502.c ZPP u odnosu na ugovor o kreditu u eurima jer u tom postupku zaštita kolektivnih interesa nije ni tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u eurima, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje: ZZP/03).

6.1. Odgovarajućom primjenom odredbi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako se o unaprijed sastavljenim spornim odredbama čl. 5. i čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama prednika tuženika nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik ne tvrdi niti dokazuje suprotno.

6.2. Ujedno je utvrđeno da je tuženik kao kreditor u unaprijed sastavljeni standardni ugovoru unio odredbu o kamatnoj stopi koja će se mijenjati onako kako odluči tuženik, sukladno njegovim jednostranim odlukama a bez parametara odredljivosti, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica mogla utjecati na njezin sadržaj. Takvom odredbom o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez jasnih i razumljivih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope tužiteljica je kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je uzrokovana znatna neravnoteža prava i obveza ugovornih strana na njenu štetu.

6.3. Prvostupanjski je sud zaključak o ostvarenu pretpostavki ništenosti iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 utemeljio na pravilnom utvrđenju odlučnih činjenica uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što tuženik u sadržaju svoje žalbe neosnovano osporava relativiziranjem pojma značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Pri tom tuženik, koji očito polazi s korporacijske pozicije banke, tvrdi da se za preplatu po osnovi ništenih odredbi a za koju je vještačenjem utvrđeno da iznosi 1.503,55 eura, ne može reći da je značajna. Za razliku od ovih tvrdnji tuženika, riječ je o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice koja se ne mjeri novčano već se sukladno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 4. ZOO primjenjuje mjerilo savjesnosti i poštenja.

6.4. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

7.1. Bez utjecaja su žalbene tvrdnje o tome da je tempus regit actum na snazi bio ZZP/03 koji nije obvezivao kreditore da pri ugovaranju promjenjive kamatne stope razluče fiksni i promjenjivi dio kamatne stope i o tome da je prednik tuženika utvrđivao promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom banke te da je tužiteljica bila ovlaštena zatražiti izradu nove otplatne liste. Naime, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci kreditora je nerazumljiva jer ne sadrže egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope već samo upućuje na to da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom kreditora o kamatama. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu. Kreditor koji jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu određujući time i visinu obveze tužiteljice kao korisnika kredita a koja pak promjenu stope ne može predvidjeti uslijed nepostojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi ta promjena, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što sve takvu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi čini nepoštenom i ništetnom.

7.2. Žalbeno pozivanje na dio obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-5124/2017 od 11. listopada 2018. povodom ustavne tužbe podnesene protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: FPž- 597/17 od 28. kolovoza 2017. kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Prekršajnog suda u Puli-Pola broj: 3. Pp G-373/15-16 od 13. lipnja 2017. a kojom su pravna osoba (društvo Raiffeisnenbank Austria d.d.) i odgovorna osoba u pravnoj osobi oslobođeni optužbe da su počinili prekršaj iz čl. 26. st. 1. alineja 28. i st. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13. i 147/13) je u činjeničnom, vremenskom i pravnom smislu bez utjecaja na ovaj spor.

8. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem su ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03 te čl. 1111. i 1115. ZOO, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke.

9.1. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud pri odlučivanju o naknadi parničnog troška pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP s vrijednošću boda od 2,00 eura iz tbr. 54. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa). Ne radi se retroaktivnoj primjeni prava kao što se u žalbi neosnovano tvrdi jer odredba tbr. 52. st. 2. Tarife jasno propisuje da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

9.2. Stoga je povodom žalbenog osporavanja odluke o naknadi parničnog troška iz stavka III izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku I izreke ove presude, primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP.

10. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je kao u stavku II izreke, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej