REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-574/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kovaču, odvjetniku u Varaždinu, sada po zamjenici punomoćnika Davorki Kovač, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika: 1. GRADA VARAŽDINA (OIB:13269011531) Varaždin, Trg kralja Tomislava 1, zastupanog po gradonačelniku dr. sc. VJ, a on po punomoćniku ČJ, dipl. iur. i 2. REPUBLIKE HRVATSKE (OIB:52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i 2. tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-18/2021-54 od 02. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 04. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja SJ i potvrđuje se u st. II. i III. izreke (u odbijajućem dijelu) presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-18/2021-54 od 02. studenog 2023.

II. Prihvaća se kao osnovana žalba 2. tuženice Republike Hrvatske te se u st. I. izreke (u prihvaćajućem dijelu) preinačuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-18/2021-54 od 02. studenog 2023. te se sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"Nalaže se 2. tuženici Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju SJ iznos od 16.510,25 eura/124.396,48 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. studenog 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana".

III. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka iz st. IV. pobijane presude te se rješava:

"Nalaže se tužitelju SJ da 2. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnične troškove isplatom iznosa od 8.075,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 04. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana".

IV. Nalaže se tužitelju SJ da 2. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi troškove žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže 2. tuženici Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju iznos od 16.510,25 eura/124.396,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. studenog 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu 2. tuženica Republika Hrvatska isplati iznad dosuđenog iznosa od 16.510,25 eura do zatraženog iznosa od 45.800,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 19. listopada 2011. do isplate kao i u dijelu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos tekuće od 19. listopada 2011. do 02. studenog 2023.;

-u st. III., da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja: "Nalaže se tuženiku Gradu Varaždinu, OIB:13269011531, Varaždin, Trg kralja Tomislava 1, da nadoknadi tužitelju SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 45.800 eura protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 19. listopada 2011. do 31. srpnja 2015. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.";

-u st. IV., da se nalaže 2. tuženici Republici Hrvatskoj da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.721,71 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose tužitelj SJ (dalje tužitelj) putem svojih punomoćnika te 2. tuženica Republika Hrvatska (dalje 2. tuženica).

3. Tužitelj podnosi žalbu iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud prvog stupnja odbio je dio tužbenog zahtjeva iznad iznosa od 16.510,25 eura iz razloga što drži da nedovršeni stan koji ostaje tužitelju u vlasništvo vrijedi 28.289,75 eura. Navedeni stav suda da bi nedovršeni stan u nedovršenoj zgradi imao ovu vrijednost nije osnovan. Naime, i sam vještak je naveo da za takvu vrstu stanova uopće ne postoji tržište, a isto tako tužitelj je sve ove godine pokušao prodati navedeni stan bez uspjeha jer nitko razuman neće platiti znatniji novac za nešto što praktički ne postoji, a ovaj stan faktično ne postoji jer ga nije moguće upotrebljavati kao stan. Osporava se i tijek zakonske zatezne kamate na dosuđen iznos jer žalitelj drži da je sud trebao dosuditi zakonsku zateznu kamatu bar od dana početka zastare tj. od 14. ožujka 2015. Zahtjev je odbijen u odnosu na 1. tuženika Grad Varaždin (dalje 1. tuženik) pozivom na odredbe Zakona o sustavu državne uprave. Tužitelj ne spori navedenu zakonsku regulativu ali ističe da ona ne isključuje primjenu općih propisa odgovornosti za štetu na strani 1. tuženika (poziva se i na stav Vrhovnog suda RH broj Rev-1310/06 od 23. siječnja 2008.).

3.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana odluka "na način da se u cijelosti usvoji tužba i tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tuženika na snašanje parničnih troškova kao i troškova ove žalbe", odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Drugotuženica podnosi žalbu iz svih zakonskih žalbenih razloga. U odnosu na zaključak suda da je 1. tuženik postupao nezakonito kada je izdao uporabnu dozvolu za konstruktivni dio građevine, jer da za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke - ističe se da prema čl. 12. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) u slučaju kada odluka suda ovisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja sud može sam riješiti to pitanje ako o tom pitanju odluku još nije donio sud ili drugo nadležno tijelo. U konkretnom slučaju pitanje zakonitosti sporne uporabne dozvole od 31. svibnja 2011. predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom predmetu. Kako je ta uporabna dozvola postala pravomoćna i izvršna u upravnom postupku koji je vođen od strane Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja grada Varaždina, odnosno o tome postoji pravomoćna odluka nadležnog tijela – sud u ovom postupku nije više ovlašten preispitivati zakonitost te uporabne dozvole, odnosno nije ovlašten odlučivati o njezinoj zakonitosti kao o prethodnom pitanju. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja odbijen je prijedlog tužitelja za proglašenjem ništavim navedene uporabne dozvole kao upravnog akta. To je rješenje potvrđeno presudom Upravnog suda RH od 06. lipnja 2019. i presudom Visokog upravnog suda RH od 01. listopada 2020. Postupajući suprotno navedenom sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 12. ZPP-a.

4.1. Drugotuženica smatra, a neovisno o navedenom, da je pogrešan zaključak suda da bi nadležni upravni odjel 1. tuženika postupao nezakonito kada je izdao uporabnu dozvolu za konstruktivni dio građevine jer da za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane Zakonom o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" 76/07 i 38/09). Isto tako, pogrešan je zaključak suda da je Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu prilikom upisa zabilježbe uporabne dozvole postupio nepravilno time što je u zemljišnim knjigama izvršio upis zabilježbe postojanja predmetne uporabne dozvole umjesto da je takav prijedlog odbio, odnosno da je postupio nepravilno kada nije upisao cijelu izreku uporabne dozvole iz razloga jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 91/96 i dr. - dalje ZZK). Zemljišnoknjižni referent je u zemljišnim knjigama trebao izvršiti samo upis naziva dokumenta, dakle, da se radi o uporabnoj dozvoli, oznaku tog akta, tijelo koje izdaje i datum izdavanja-što je u konkretnom slučaju i učinio. Zemljišne knjige su javne knjige i sastavni dio zemljišnih knjiga osim glavne knjige čini zbirka isprava tako da je tužitelj osim što je izvršio uvid u zk izvadak za spornu nekretninu mogao izvršiti i uvid u zbirku isprava pod brojem Z-4598/11. Predmetna uporabna dozvola je zabilježena u zemljišnim knjigama i uložena u zbirku isprava pa je time postala javno dostupna te se nitko pa ni tužitelj ne može pozivati na to da mu sadržaj predmetne uporabne dozvole nije bio poznat. Isto tako pogrešan je i neživotan zaključak suda da bi osnovni razlog zbog kojega je tužitelj kupio sporni stan bio taj da je izdana uporabna dozvola i da je ista bila zabilježena u zemljišnim knjigama. Svi saslušani svjedoci, koji su i kupili stan u predmetnoj zgradi, tužitelj i njegova partnerica zainteresirani su za ishod postupka, odnosno zainteresirani su da tužitelj uspije u ovom postupku.

4.2. Nadalje se navodi da postojanje ili nepostojanje uporabne dozvole nemaju nikakve veze sa kupnjom i prodajom predmetne nekretnine jer da je i izdana uporabna dozvola i da je zgrada u vrijeme kupnje stana imala sve priključke, ista ionako zbog propasti investitora ne bi bila dovršena. Ustraje na prigovoru zastare. Smatra da je tužitelj za štetu koja je za njega nastala zbog nemogućnosti korištenja stana saznao 15. siječnja 2012. kada mu je prema Kupoprodajnom ugovoru prodavatelj trebao predati stan u posjed, a to nije učinjeno. U svakom slučaju tužitelj je za tu štetu saznao i mogao saznati u kratkom roku nakon navedenog datuma, a svakako do kraja 2012. godine. Punomoćnik tužitelja je naveo da je šteta za tužitelja nastala još 2011. godine te da treba izvršiti izračun cijene spornog stana iz te godine, sud je takav prijedlog tužitelja i uvažio te je vještak dopunio svoj nalaz i mišljenje te je utvrdio vrijednost spornog stana u 2011. godini pa proizlazi da je tužitelj za štetu koja mu je nastala 2011. i saznao 2011. godine pa je nejasno kako je sud mogao utvrditi da je tužitelj za štetu saznao tek 2015. Stoga je do dana podnošenja tužbe, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora (05. srpnja 2016., odnosno 10. listopada 2016.) protekao subjektivni rok od tri godine kada je tužitelj saznao za štetnu radnju, štetu i počinitelja te je time nastupila zastara potraživanja tužitelja. Prigovara se i doprinosu tužitelja nastanku štete.

4.3. Žalbeni je prijedlog 2. tuženice da se "preinači presuda u pobijanom dijelu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja", odnosno podredno da se presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. Postupajući po prijedlogu tužitelja sud prvog stupnja donio je 16. siječnja 2024. dopunsku presudu kojom je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim bi se naložilo 1. tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

6. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

7. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

8. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba 2. tuženice osnovana u cijelosti.

9. Tužitelj predmetnom tužbom zahtjeva (solidarno) isplatu naknade štete od 1. i 2. tuženika u iznosu od 45.800,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. listopada 2011. do isplate tvrdeći da je nakon što je kupio trosobni stan Ugovorom o kupoprodaji sa B&P Consulting d.o.o. od 18. listopada 2011. utvrdio da zgrada nije spojena na javnu elektroenergetsku mrežu, javni vodovod i plin, a da je unatoč tome 1. tuženik izdao uporabnu dozvolu 31. svibnja 2011. za konstruktivni dio građevine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čime da je postupio nezakonito jer da za izdavanje iste nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke koje su bile propisane odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji važećim u vrijeme izdavanja uporabne dozvole. Isto tako da je i Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu postupio nezakonito kada je izvršio upis zabilježbe navedene uporabne dozvole u zemljišnim knjigama jer da za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 108. st. 1. i st. 2. tada važećeg ZZK-a ("Narodne novine" broj: 91/96 i dr.), odnosno kada nije izvršio upis izreke uporabne dozvole tj. da je ista izdana "samo" za konstruktivni dio građevine.

10. Pri tome nije sporno: da je tužitelj zaključio sa B&P Consulting d.o.o. Varaždin Ugovor o kupoprodaji 18. listopada 2011. kojim je kupio navedeni trosobni stan u stambenom objektu u Varaždinu, Jalkovečka 108 A, sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je isplaćena kupoprodajna cijena od 53.000,00 eura; da je obaveza predaja predmetnog stana u posjed bila najkasnije do 15. siječnja 2012.; da tužitelju nije predan stan u posjed; da je isti ishodio presudu zbog ogluhe radi predaje stana u posjed; da je nad prodavateljem (promijenio naziv u ABCo.o.) otvoren stečajni postupak te da je tužitelj prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe.

11. Sud prvog stupnja donio je pobijanu presudu sa obrazloženjem u bitnome, da je 1. tuženik izdao protivno odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji uporabnu dozvolu jer da za izdavanje iste nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke kao i da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu propustio upisati u zemljišne knjige izreku uporabne dozvole, odnosno da je uporabna dozvola izdana za konstruktivni dio "u kojem će se dovršiti 40 stanova i 19 garaža u prizemlju, hidratantnom mrežom i gromobranskom instalacijom u Varaždinu, Jalkovečka ulica 108 A izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju)", da stoga postoji odgovornost 2. tuženice pozivom na odredbu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj: 75/93 i dr.) važećem u vrijeme izdavanja uporabne dozvole, odnosno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11 i dr.) važećem u vrijeme podnošenja tužbe, da Republika Hrvatska odgovara i za rad tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i za tijela državne uprave, da je stoga osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 1. tuženika dok 2. tuženica odgovara za cjelokupnu štetu i to u vidu razlike između cijene stana koju je platio tužitelj i po vještaku utvrđenu vrijednost stana na dan uviđaja što iznosi 16.510,25 eura.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama tužitelja i 2. tuženice, a pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjska presuda "samo" djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i to u prihvaćajućem dijelu odluke.

12.1. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako i na one iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje upućuju žalbeni navodi 2. tuženice jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka (saslušanjem tužitelja, svjedoka, uvidom u isprave, uviđajem na licu mjesta te vještačenjem po vještaku građevinske struke) utvrdio (u većem dijelu i nesporno) slijedeće činjenično stanje:

-da je Grad Varaždin, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja 31. svibnja 2011. izdao uporabnu dozvolu pozivom na čl. 257. st. 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji kojim se investitoru ABC Varaždin dozvoljava uporaba izgrađene višestambene građevine Grabanice 3-4-A- kontruktivni dio u kojem će se dovršiti 40 stanova i 19 garaža u prizemlju, hidrantom mrežom i gromobranskom instalacijom u Varaždinu, Jalkovečka ulica 108/a na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) te kojom se po dovršetku radova na uređenju investitor obvezuje zatražiti novi tehnički pregled i izdavanje uporabne dozvole;

-da je po prijedlogu ABC Varaždin pod poslovnim brojem Z-4598/11 od 07. rujna 2011. koje je rješenje postalo pravomoćno 13. rujna 2011. Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu donio rješenje kojim se dozvoljava upis zabilježbe da je za građevinu – stambenu zgradu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izdana uporabna dozvola;

-da je tužitelj podnio Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske prijedlog za proglašenje ništavim navedene uporabne dozvole, da je prijedlog tužitelja odbijen rješenjem tog Ministarstva od 20. veljače 2018. te je tužitelj podnio zahtjev za poništenje tog rješenja Upravnom sudu u Zagrebu koji je presudom od 06. lipnja 2019. odbio tužbeni zahtjev tužitelja (poslovni broj UsI- 718/18);

-da je na navedenu presudu tužitelj uložio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda RH od 01. listopada 2020. pod poslovnim brojem Usž-3755/19 odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu;

-da je provedenim vještačenjem po vještaku građevinske struke DJ dipl. ing. građevine utvrđeno da vrijednost predmetnog stana na dan uviđaja iznosi 28.289,75 eura;

-da je tužitelj saznao da zgrada nije spojena na elektroenergetsku distribucijsku mrežu te plinsku mrežu dopisom distributera Termoplin d.d. Varaždin 22. rujna 2015. te HEP ODS d.o.o. Elektra Varaždin od 06. listopada 2015.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja predstavlja sadržajno zahtjev za naknadu štete i to iz razloga što je 1. tuženik izdao uporabnu dozvolu za konstruktivni dio građevine što da je suprotno zakonskim odredbama te je takva uporabna dozvola upisana u zemljišnu knjigu, a da nije za to bilo zadovoljenih uvjeta iz ZZK-a, odnosno da je uz upis zabilježbe valjalo navesti cjelokupnu izreku uporabne dozvole da je ista izdana za konstruktivni dio građevine.

15. Po ocjeni ovog suda ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju potražuje tužitelj u ovoj pravnoj stvari. Naime, odgovornost za štetu definira se kao obvezno- pravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti uzrokovanu štetu drugoj strani, a druga je strana ovlaštena zahtijevati takav popravak. Iz činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio ne proizlazi postojanje svih općih pretpostavki odgovornosti za štetu. Ovo zbog toga što je za postojanje odgovornosti za štetu potrebno cijeniti, u svakom konkretnom slučaju, da li je tužitelj oštećenik, a tuženik odgovorna osoba, zatim u čemu se određeno sastoji štetna radnja, kakvu štetu oštećenik trpi i u čemu se ona konkretno sastoji i je li utvrđena konkretna šteta i izravna posljedica štetne radnje (koju uzročnu vezu mora dokazati oštećenik) te postoji li protupravnost, odnosno djelovanje tuženika kojim je povrijeđen neki propis.

15.1. Tek utvrđenjem svih tih konkretnih činjenica može se ocijeniti postoje li sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

16. Naime, navedena uporabna dozvola (stranica 22 i 23 spisa) postala je pravomoćna po pravilima koji uređuju taj postupak i sud je u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a vezan takvom uporabnom dozvolom. U smislu odredbe čl. 230. ZPP-a moguće je dokazivati da su u ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena međutim, tužitelj tako nešto nije dokazao. Uporabna dozvola je izdana za konstruktivni dio građevine pozivom na čl. 257. st. 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Isto tako, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu je pravilno postupio kada je izvršio zabilježbu navedene uporabne dozvole u zemljišnim knjigama. Prema odredbi čl. 108. st. 2. ZZK-a koji je vrijedio u trenutku kada je izvršena zabilježba zemljišnoknjižni sud je mogao ispitivati da li je upis odredilo nadležno tijelo i može li se upis provesti s obzirom na stanje zemljišne knjige. Obje su pretpostavke u trenutku upisa zabilježbe bile ispunjene.

17. Dakle, nema pravno relevantne uzročne veze između izdavanja navedene uporabne dozvole i zabilježbe iste u zemljišnim knjigama i štete koju trpi tužitelj. Naime, sam sud prvog stupnja navodi da obzirom da tužitelju nije predan stan po sistemu "ključ u ruke", a kako je to bilo dogovoreno Ugovorom o kupoprodaji da se radi o bitnim nedostacima građevine te da je Ugovor o kupoprodaji raskinut po samom zakonu. To podrazumijeva da bi odgovoran za predmetnu štetu (materijalne nedostatke kupljene stvari) koja je tužitelju nastala mogao biti samo prodavatelj iz navedenog Ugovora o kupoprodaji (čl. 400. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22 i 155/23). Naime, ukoliko je kao što to tvrdi tužitelj bio u zabludi prilikom predmetne kupnje, odnosno da nije bilo uporabne dozvole da ne bi kupio predmetni stan valja reći da se ne može raditi o ispričivoj zabludi jer tužitelj nije postupio sa dužnom pažnjom koja se u prometu (nekretnina) zahtjeva.

17.1. Tužitelj je uvidom u zemljišne knjige, odnosno u zbirku isprava mogao utvrditi sadržaj uporabne dozvole jer je upis zabilježbe "samo dokaz o evidentiranju isprave" kako to pravilno navodi i 2. tuženica u svojem odgovoru na tužbu. Sukladno čl. 7. ZZK-a zemljišna knjiga je javna i svatko može zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu kao i sve pomoćne popise iz nje; dobiti izvatke odnosno ispise i prijepise. Isto tako čl. 8. ZZK-a propisano je da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

18. Slijedom iznijetog proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan protiv oba tuženika pa je stoga žalba tužitelja neosnovana dok je žalba 2. tuženice osnovana u cijelosti (čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a).

19. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je ponovno odlučiti o parničnom trošku obzirom da je ovom presudom 2. tuženica u cijelosti uspjela u postupku pa je valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku (st. IV.) i 2. tuženici dosuditi trošak zastupanja za slijedeće parnične radnje: za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima od 29. lipnja, 25. rujna i 29. studenog 2017., 31. siječnja 2018., 13. listopada 2021., 19. svibnja i 19. listopada 2022. od po 500 bodova te za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude od 02. studenog 2023. od 50 bodova, odnosno ukupno 8.059,50 eura (4050 bodova) zajedno sa plaćenim troškom za pristup svjedoka ročištu u iznosu od 15,93 eura. Ukupan trošak 2. tuženice tako iznosi 8.075,43 eura (prema Odvjetničkoj tarifi i čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

20. Drugotuženica je uspjela sa svojom žalbom pa joj je valjalo priznati i zatraženi trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 1.250,00 eura (625 bodova) prema Tbr.

10. t. 1. Odvjetničke tarife, dok je zahtjev tužitelja valjalo odbiti jer je odbijena i njegova žalba (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 04. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus