Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-773/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, Bol, [adresa], ..., kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru, protiv tuženika KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Lolić, odvjetnik u Supetru, radi uznemiravanja i činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-5610/2018 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-5610/2018 od 15. srpnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da time što je tuženik bez njegovog odobrenja 16. studenog 2018. na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, srušio 20 željeznih stupića – šipki, te iste odnio, što je porušio i odnio žičanu ogradu koja je bila učvršćena na tim metalnim stupićima, neovlašteno pobrao masline, utabao put bagerom, kosio travu, parkirao vozila te prolazi i dolazi na nekretninu tužitelja, da se pačao u navedenu nekretninu, dolaženjem na istu, branjem maslina, parkiranjem vozila te dovođenjem bagera te sličnim radnjama te mu se nalaže da na nekretninu u vlasništvu tužitelja vrati 5 odnesenih željeznih stupića i iste postavi na među sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako su ranije bili postavljeni, te da vrati žičanu ogradu na način da istu učvrsti na navedene željezne stupiće, te da preore utabani put preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te time uspostavi ranije stanje na navedenoj nekretnini. Pod točkom II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 20.500,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku suzdržavanje od uznemiravanja tužiteljevog prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da tuženik uspostavi prvobitno stanje tako da vrati odnesene željezne stupiće, iste postavi na među sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te vrati žičanu ogradu na način da istu učvrsti na navedene željezne stupiće.

6. Presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud temelji na zaključku da je tuženik zajedno sa svojim pravnim prednicima već mnogo duže od 20 godina bio u posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je istu koristio kao savjestan i pošten posjednik, dok je s druge strane tužitelj predmetnu nekretninu stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog sa tvrtkom GO od 4. svibnja 2017. iako se prodavatelj Nagodbom od 15. siječnja 2008. i Dodatkom zaključenoj nagodbi od 15. siječnja 2015. obvezao predati predmetnu nekretninu ĐT u posjed i vlasništvo, odnosno da su utvrdili da nekretnina ostaje u njegovom posjedu i vlasništvu. Također utvrđuje da prijeporna nekretnina u trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 4. svibnja 2017., temeljem kojeg se tužitelj uknjižio kao vlasnik iste, nije bila stvarno vlasništvo prodavatelja Gospojice d.o.o. čega je prodavatelj u trenutku zaključenja ugovora bio svjestan, jer je ista već bila u vlasništvu ČT, nasljednice ĐT, tete tuženika koji svoje pravo na posjed izvodi iz prava ČT kao posrednoga posjednika. Iz navedenog da proizlazi da Gospojica d.o.o. u trenutku zaključenja ugovora s tužiteljem nije bila vlasnik predmetne nekretnine, zbog čega da se radi o stjecanju od nevlasnika, pa da nije odlučno pozivanje tužitelja na načelo povjerenja u zemljišne knjige, već da prednost ima načelo da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP s obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost i zakonitost iste jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u proturječju sa stanjem spisa.

8. Naime, u konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio vlasničku tužbu radi prestanka uznemiravanja kojom kao vlasnik zahtijeva od osobe koja ga bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti, da prestane s uznemiravanjem, u smislu odredbe članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00

– odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV).

8.1. Da bi ostvario zaštitu prava vlasništva ovom tužbom, tužitelj je bio dužan dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga je tuženik uznemiravao u izvršavanju ovlasti na stvari, dok je na tuženiku bio teret dokaza da uznemiravanje nije bespravno (članak 167. stavak 2. ZV).

9. Pravilno sud prvog stupnja u predmetnom slučaju nalazi da je tužitelj vlasništvo na prijepornoj nekretnini dokazao zemljišnoknjižnim izvatkom, jer zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, sukladno odredbi članak 8. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 dalje: ZZK) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 241. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19) te kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (stavak 2. istog članka), to se smatra da je tužitelj u postupku dokazao postojanje svog stvarnog prava na predmetnoj nekretnini.

10. Također pravilno prvostupanjski sud smatra da je na tuženiku teret dokazivanja da uznemiravanje nije bespravno, odnosno da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari. Dakle, u konkretnom slučaju je na tuženiku teret dokazivanja postojanja prava ili ovlasti na poduzimanje konkretnih radnji uznemiravanja ili obvezu tužitelja da trpi takve radnje.

11. Međutim, potpuno je nejasno i proturječno obrazloženje suda prvog stupnja glede osnovanosti tuženikovog prigovora da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, jer u tom smislu prvostupanjski sud najprije navodi da je tuženik zajedno sa svojim pravnim prednicima već mnogo duže od 20 godina bio u posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je istu koristio kao savjestan i pošten posjednik iz čega bi slijedilo da taj sud smatra da je tuženik istu stekao dosjelošću. S druge pak strane isti sud utvrđuje da je predmetna nekretnina vlasništvo ČT, nasljednice ĐT, kojem se tvrtka GO Nagodbom od 15. siječnja 2008. i Dodatkom zaključenoj nagodbi od 15. siječnja 2015. obvezala predati predmetnu nekretninu u posjed i vlasništvo, odnosno da su tom Nagodbom utvrdili da nekretnina ostaje u njegovom posjedu i vlasništvu.

11.1. Iz navedenog slijedi zaključak da osnovano tužitelj ukazuje u žalbi da se iz pobijane presude ne može ispitati po kojem osnovu sud prvog stupnja nalazi da bi ČT stekla vlasništvo prijeporne nekretnine – da li nasljeđivanjem, dosjelošću, ili pak pravnim poslom, niti je pak dao jasne razloge o sadržaju i pravnom domašaju Nagodbe na koju se poziva, pa je očito da je obrazloženje prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja nerazumljivo, proturječno i bez iznošenja odlučnih razloga koji bi imali uporište u stanju spisa i provedenim dokazima čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

12. Što se pak tiče zaključka suda prvog stupnja o prednosti načela da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima u odnosu na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, navesti je da pri stjecanju prava vlasništva prednost u zaštiti prava ima savjesni stjecatelj koji se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Ovo iz razloga jer narušavanje povjerenja u zemljišne knjige, kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava, dovodi do narušavanja načela pravne sigurnosti i povjerenja u domaći pravni poredak, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što stoji upisano u zemljišnoj knjizi unosi pravnu neizvjesnost, nesigurnost i nepovjerenje u pravni promet što je suprotno načelu vladavine prava kao jednoj od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.

13. Slijedom svega iznijetog, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će u tom pravcu izvesti sve već u postupku izvedene dokaze i raspraviti sva sporna pitanja (članak 377. stavak 2. ZPP), nakon čega će, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje pravilne odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Šibeniku, 4. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić