Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1129/2024-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik MU iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-77/2022 od 14. veljače 2024., 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-77/2022 od 14. veljače 2024., u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Blanke Žaja iz Karlovca, posl. br. Ovrv- 1523/2021 od 12. siječnja 2022. kojim je naloženo tuženiku da isplati iznos od 100,39 eur/756,41 kuna[1] zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 123,34 eur/929,31 kuna, u roku 8 dana.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-77/2022 od 14. veljače 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je navedeni platni nalog održan na snazi za iznos od 242,10 eur/1.824,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2021. do isplate, i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 301,97 eur/2.275,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Blanke Žaja iz Karlovca, posl. br. Ovrv-1523/2021 od 12. siječnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 242,10 eur/1.824,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2021. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 301,97 eur/2.275,19 kuna, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Blanke Žaja iz [adresa] poslovni broj Ovrv- 1523/2021 od 12. siječnja 2022. kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 342,49 eur/2.580,55 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 425,31 eur/3.204,50 kuna u roku 8 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik ne konkretizirajući žalbene razloge, u bitnome ističući da je u postupku održano ročište na koje tuženik nije bio pozvan te da je potraživanje neutemeljeno jer raniji vjerovnik OT-Optima Telekom d.d. nije pružao uslugu kao što je ugovoreno Ugovorom o pružanju paketa usluga TV INT TEL Klasik, broj ugovora 1997119900 od 29. lipnja 2019.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 342,49 eur/2.580,55 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime pruženih telekomunikacijskih usluga za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. studenog 2020. i naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa, koja tražbina je temeljem Ugovora o cesiji s OT-Optima Telekom d.d. prenesena na njega.

6. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženik s OT-Optima Telekom d.d. sklopio ugovor o pretplati o pružanju paketa usluga TV INT TEL Klasik, broj ugovora 1997119900 od 29. lipnja 2019., prema potvrdi o sklopljenom ugovoru, sastavni dio kojeg su i Opći uvjeti poslovanja koji prileže spisu, a da je tužitelj aktivnu legitimaciju dokazao Ugovorom o cesiji od 1. travnja 2021. sklopljenim sa OT-Optima Telekom d.d., pri čemu je cedirano i potraživanje prema tuženiku, o čemu je tuženik bio obaviješten. Sud je prema dospjelim, a neplaćenim računima, ispisu stavaka i Obavijesti o raskidu ugovora s danom 18. prosinca 2020. utvrdio da dug tuženika iznosi ukupno 342,49 eur/2.580,55 kuna, te da je do raskida došlo na zahtjev tuženika kao korisnika zbog promjene operatora, stoga je tuženik sukladno Općim uvjetima i Cjeniku usluga zbog raskida ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora u obvezi platiti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je to povoljnije za tuženika.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a prihvaća tužbeni zahtjev i platni nalog održava na snazi.

8. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi članka 154. ZPP-a.

9. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

10. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi jer iz stanja spisa proizlazi da mu je poziv na ročište za 5. veljače 2024., sukladno odredbi članka 143. stavka 2. ZPP-a, dostavljen putem e-oglasne ploče suda 27. siječnja 2024., nakon dvije neuspješne dostave na njegovu adresu prebivališta, 23. studenog 2023. i 5. siječnja 2024., čime mu je dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Uz navedeno, ističe se da se tuženik podneskom od 17. listopada 2022. očitovao na podnesak tužitelja od 27. rujna 2022., pri čemu je imao mogućnost iznijeti sve relevantne činjenice i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

11. Dalje, pazeći po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi članka 9. i 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) pozivajući se na odredbe članka 219. i 221.a ZPP-a kada je održao na snazi platni nalog u odnosu na potraživanje s osnova neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 30. studenog 2020., budući da tuženik ničime nije dokazao svoje tvrdnje iz prigovora i podneska od 17. listopada 2022. da je predmetno dugovanje podmirio niti da mu usluga nije pružena, odnosno da je ugovor o pretplati bio zamrznut zbog kvara.

12. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je održan na snazi predmetni platni nalog za iznos od 242,10 eur sa zakonskom zateznom kamatom na ime naknade za prijevremeni prestanak pretplatničkog odnosa obračunate na računu za broj 10954480-201521377-4 od 31. prosinca 2020.

13. Naime, u konkretnom slučaju, nije sporno da je pretplatnički odnos između stranaka zasnovan 29. lipnja 2019. između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe – potrošača.

14. Odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15. i 14/19., dalje - ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba članka 27. Općih uvjeta poslovanja, koji čine sastavni dio ugovora o pružanju paketa telekomunikacijskih usluga sklopljenog na daljinu, o naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru. Ovo iz razloga jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora u cijelosti isplatiti tužitelju naknadu za preostalo vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP-a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Valja istaknuti da je u slučaju raskida ugovora za prosuđivanje posljedica raskida mjerodavna odredba članka 368. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje - ZOO) prema kojoj su stranke oslobođene svojih obveza osim obveze naknade štete, koju tužitelj u ovoj parnici ne potražuje, već traži ispunjenje ugovorne obveze u vidu naknade za prijevremeni raskid ugovora.

17. S obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te imajući u vidu djelomičan uspjeh tužitelja u parnici od 29%, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a potvrditi odluku o trošku u dijelu kojim je tužitelju pravilno dosuđen iznos od 123,34 eur/929,31 kuna te odbiti preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 301,97 eur/2.275,19 kuna.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 4. veljače 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak