Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-406/2024-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4644/2019 od 11. listopada 2023., 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4644/2019 od 11. listopada 2023. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv- 11283/2019 od 26. lipnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 317,04 kuna/42,08 eur[1] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-11283/2019 od 26. lipnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 164,81 kuna/21,87 eur zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.241,43 kuna/297,49 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u roku od 8 dana, dok je točkom IV. izreke pobijane presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 1.447,98 kuna/192,18 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-11283/2019 od 26. lipnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9,35 kuna/1,24 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 51,19 kuna/6,79 eur od 12. lipnja 2019. do isplate i na iznos od 365,23 kuna/48,47 eur od 12. lipnja 2019. do 20. lipnja 2019., te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena.
2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik ne konkretizirajući žalbene razloge, u bitnome ističući da je sudski postupak protuustavan i protuzakonit.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utužene tražbine, koja je temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina s Hrvatskom poštanskom bankom d.d. prenesena na njega.
6. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su Hrvatska poštanska banka d.d. i tuženik sklopili Ugovor o poslovanju tekućim računom i Dodatak Ugovoru o poslovanju tekućim računom broj: 2101177713 od 11. travnja 2000. te da je Hrvatska poštanska banka d.d. sklopila s tužiteljem Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 14. studenoga 2017., kojim je svoje potraživanje prema tuženiku po osnovi duga na tekućem računu prenijela na tuženika. Dalje je sud utvrdio da je ugovor o tekućem računu otkazan 17. rujna 2015. od strane tuženika. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem te je sud prema Nalazu i mišljenju vještaka utvrdio da je tuženikov dug prema Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 17. rujna 2015. iznosio 230,23 kuna/30,56 eur glavnog duga i 22,64 kuna/3,00 eur dospjelih neplaćenih zateznih kamata, te je otklonio tuženikov prigovor zastare.
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 317,04 kuna/42,08 eur (230,22 kuna/30,56 eur + 22,64 kuna/3,00 eur + 64,17 kuna/8,52 eur) sa zateznom kamatom na iznos od 230,23 kuna/30,56 eur od 20. lipnja 2019. do isplate, a ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 164,81 kuna/21,87 eur sa zateznom kamatom na iznos od 135,00 kuna/17,92 eur od 20. lipnja 2019. do isplate, te u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
8. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a.
9. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
10. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda.
11. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je djelomično održao na snazi platni nalog.
12. Naime, tuženik nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja niti je općenitim žalbenim navodima kojima poriče osnovanost tražbine tužitelja, ali bez obrazloženja istih, dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijane odluke.
13. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbi članka 9. i 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), a uz daljnju primjenu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.
14. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo, budući da od 1. srpnja 2014., odnosno prvog dana poslije dana kad je tužitelj imao pravo od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, do 26. lipnja 2019., kada je tužitelj podnio ovršni prijedlog, nije protekao rok od pet godina predviđen odredbom članka 225. ZOO-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
16. Odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke pobijane presude temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavka 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), te odredbi Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12., 114/12., 131/20. i 9/21.).
17. Prvostupanjska presuda u točki II. i IV. izreke te prvostupanjsko rješenje, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.
U Rijeci 4. veljače 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
