Poslovni broj Gž-1873/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice VFV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Marijani Mastilović, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika VF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Lastovu, poslovni broj Psp-2/2022 od 30. kolovoza 2024., dana 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Lastovu, poslovni broj Psp-2/2022 od 30. kolovoza 2024. u točki I. izreke.

II Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se točka II. citiranog prvostupanjskog rješenja i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev i precizirani tužbeni zahtjev na posjedovnu zaštitu kojim je traženo da se utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time što je točno neutvrđenog dana tijekom listopada ili studenog mjeseca 2021. na području čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omeđenog točkama A-B-C-D-E-F-A, površine 48 m2 u skici nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Ive Nazifovskog od 19. svibnja 2023., a koji nalaz i mišljenje je sastavni dio toga rješenja, postavio tri kamena suhozida te da se nalaži tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem kamenih suhozida s opisanog područja, sve u roku od osam dana kao i da se tuženiku ubuduće zabrani takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice, te je ujedno odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

2. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eur u roku od 15 dana.

3. Protiv rješenja žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak te potražuje troškove sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda te sadržajno predložio žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, samo u pogledu troškova postupka.

6. U donošenju pobijanog rješenja, nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje žalba tužiteljice, jer odluka suda ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati.

7. Vezano za žalbene navode tužiteljice o tome da sud nije odlučio o „alternativnom“ tužbenom zahtjevu kojim se traži zaštita posjeda prava prolaza, treba reći da je na raspravi 23. srpnja 2024. tužiteljica objektivno preinačila tužbu postavljanjem novog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim je zatražila zaštitu posjeda prava služnosti prolaza, pozivom na članak 188. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a. Prvostupanjski sud očito nije dopustio navedenu preinaku tužbe s obzirom da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka odnosno neposredno pred dovršetak dokaznog postupka i zaključenja glavne rasprave na navedenom ročištu. Kako tužiteljica nije navela razloge koji bi opravdavali primjenu članka 190. stavak 2. ZPP-a, prvostupanjski sud, iako nije donio rješenje, sadržajno preinaku tužbe nije dopustio jer nakon ove procesne radnje tužiteljice, daljnji dokazi nisu se provodili niti je novopostavljeni tužbeni zahtjev raspravljen, već je glavna rasprava zaključena. Stoga nije bilo uvjeta da sud prvog stupnja odlučuje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz tvrdnje ju je tuženik smetao u zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine, samovlasnim postavljanjem tri suhozida, neutvrđenog dana tijekom mjeseca listopada ili studenog 2021.

9. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom i čitanjem dokumentacije katastarskih i zemljišnoknjižnih evidencija, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra koji je identificirao nekretnine i sačinio skicu lica mjesta te su saslušane stranke i svjedoci KF, KFV i OF.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

- nekretnine stranaka kao i susjedne nekretnine obitelji AF i PF nalaze se u [adresa], na otoku [adresa],

- tuženik je zajedno sa bratom GF u posjedu sporne čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te od 1994. kontinuirano živi u svojoj kući izgrađenoj na toj nekretnini,

- tužiteljica je nasljeđivanjem stekla vlasništvo susjedne čest. zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela na kojoj se također nalazi objekt u kojeg tužiteljica dolazi na godišnji odmor ljeti, no živi u inozemstvu gdje je i rođena,

- jednim dijelom nekretnina, tužiteljica i tuženik su susjedi,

- nije utvrđeno da bi tužiteljica bila vlasnica ili posjednica čest. zem. [katastarska čestica] (u površini od 144 m2) niti da je posjednica sporne čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- tužiteljica je ponekad prolazila pješice preko sporne čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tuženika, kada bi dolazila na godišnji odmor na [adresa], ali pretežno je u te svrhe koristila susjedne nekretnine AF i PF,

- tuženik je nesporno postavio tri suhozida tijekom mjeseca listopada ili studenog 2021. na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je prema skici nalaza i mišljenja vještaka geometra omeđeno točkama A-B-C-D-E-F-A, površine 48 m2,

- tužiteljica je tužbu radi smetanja posjeda podnijela pravovremeno, računajući od vremena kada joj je telefonski dojavljeno za radnje tuženika.

11. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica nije bila posljednja mirna posjednica spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže označenog na skici lica mjesta vještaka, već upravo suprotno, da je posljednji mirni posjednik spornog dijela zemljišta bio tuženik koji ovu nekretninu koristi putem svojih prednika od ranije a od 1994. živi kontinuirano u kući na tom posjedu. Na temelju provedenih dokaza, posebno iskaza saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica dolazi jednom godišnje nakratko na godišnji odmor te da povremenim prolazom preko posjeda tuženika, ista nije uspostavila faktičnu vlast na način da je stupila u samostalni i isključivi posjed ovog dijela nekretnine u smislu odredbe članka 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV).

12. Stoga, kako tužiteljica nije dokazala da je u isključivom zadnjem mirnom posjedu spornog dijela zemljišta niti da bi bila barem u suposjedu, prvostupanjski sud nalazi da nije došlo do samovlasnog smetanja posjeda izgradnjom tri sporna suhozida od strane tuženika te da tužiteljica ne uživa zatraženu sudsku posjedovnu zaštitu u smislu članka 21. stavak 1. ZV-a niti suposjedovnu zaštitu iz članka 24. ZV- a, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13. Osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje na odredbu članka 22. stavak 2. ZV-a i članka 441. ZPP-a, koje propisuju sumarnost i hitnost sudskog postupka radi zaštite posjeda, u kojem sud treba usmjeriti dokazni postupak na utvrđivanje činjenica relevantnih za postupak smetanja posjeda. To stoga što je za odlučivanje u parnici zbog smetanja posjeda irelevantno pitanje prava vlasništva prijeporne nekretnine obzirom da sud u posjedovnoj parnici zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Radi navedenog sud prvog stupnja nepotrebno se bavio utvrđivanjem činjenica vezanih za vlasničke odnose triju obitelji koje imaju nekretnine na području [adresa] u [adresa].

14. Međutim, protivno preostalim iznesenim žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju rješenja pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužiteljice sadržajno istaknuta relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

15. Pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev jer prema stanju spisa i utvrđenjima koja proizlaze iz provedenih dokaza, nije bilo osnova za udovoljiti tužbenom zahtjevu kojim je zatražena posjedovna zaštita s tvrdnjom da je tužiteljica smetana u posjedu zemljišta na način da joj je taj posjed oduzet izgradnjom tri kamena suhozida od strane tuženika, u situaciji kada se nije raspravljalo o eventualnom smetanju posjeda prava služnosti prolaza.

16. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, tužiteljica u žalbi neosnovano iznosi vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza i to nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka te iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, iako je sud prvog stupnja saslušanjem vještaka otklonio kao neosnovane sve prigovore tužiteljice a svjedoke je saslušao prilikom očevida radi što bolje određenosti iskaza.

17. Odredba članka 22. stavak 1. ZV-a propisuje da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda i naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, ukoliko dokaže da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz odredbe članka 22. stavak 2. ZV-a, a to su posljednji mirni posjed i nastalo smetanje.

18. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da rezultati provedenog postupka ne dovode do zaključka o ispunjenosti navedenih pretpostavki. Nesporno je utvrđeno da je tuženik izgradio tri sporna suhozida na prijepornoj površini nekretnine odnosno da je poduzeo radnje za koje se tužbom tvrdi da predstavljaju smetanje posjeda. Međutim, tužiteljica nije nedvojbeno dokazala da je ispunjen drugi opći uvjet za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavak 2. ZV-a a to je postojanje posljednjeg mirnog posjeda tužiteljice na spornom dijelu zemljišta, jer nije utvrđeno da bi tužiteljice na tom dijelu zemljišta na bilo koji način manifestirala svoj posjed. 19. Radi izloženog pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg ne proizlazi da bi tužiteljica faktično izvršavala posjed spornog dijela nekretnine, odbio istoj pružiti posjedovnu zaštitu u okviru odredbe članka 22. ZV-a, pa je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

20. Kod donošenja odluke suda prvog stupnja kojom je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 250 bodova odnosno 500,00 eur, materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, na što se osnovano ukazuje žalbom tužiteljice. U primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a, tuženiku koji se je zastupao sam i uspio je u postupku, pripadali bi troškovi u slučaju da je tuženik postupio sukladno članku 164. stavak 1. i 2. ZPP-a odnosno da je postavio određeni zahtjev za naknadu troškova te određeno naveo za koje troškove traži naknadu. Prema stanju spisa tuženik takav određeni zahtjev nije postavio.

20.1. U ovoj situaciji o visini troškova nije se moglo odlučiti primjenom Tbr. 7. stavak 2. alineja 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa) kojom je propisano da u postupcima radi smetanja posjeda odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak. Dakle, radi se o nagradi koja pripada odvjetniku, a nije sporno da u ovoj posjedovnoj parnici tuženik nije angažirao punomoćnika odvjetnika.

20.2. Stoga je prvostupanjsku odluku o troškovima postupka trebalo preinačiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbiti kao neosnovan.

21. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer je sa istom uspjela samo u pogledu sporednog zahtjeva za naknadu troškova postupka.

22. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a.

U Rijeci 4. veljače 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak