Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4363/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danko Kovač, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P- 338/2021-11 od 27. svibnja 2024., 4. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužene i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-338/2021-11 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Crikvenici, kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužena zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 17/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP sa prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Također potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno navodima tužene sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer rješenje sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.1. Također valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP jer tuženoj nije zbog nezakonitog postupanja suda, a osobito propuštanjem dostave, onemogućeno da raspravlja pred sudom, budući je upravo povodom njegova prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 20. st. 1. u vezi odredbe čl. 70. st. 1. i 3. ZPP pravilno odlučio o takvom njegovom prigovoru.

5. Sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje s obrazloženjem da su stranke ovog postupka sklopile sporazum o mjesnoj nadležnosti koji je sastavni dio Ugovora o kreditu, a kako je u istom ugovorena i mjesna nadležnost prema sjedištu podružnice ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice, a iz predmetnog Ugovora proizlazi da je sklopljen u [adresa], samim time stranke su ugovorile mjesnu nadležnost Općinskog suda u Crikvenici, a sve sukladno čl. 70. ZPPa.

6. Tuženik u žalbi ističe kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a, a sve iz razloga što se za primjenu te odredbe pojam „poslovna jedinica“ ima tumačiti kao u sudski registar upisana podružnica, a što poslovnica tuženika u [adresa] zasigurno nije jer nikada nije niti bila upisana u sudski registar. Ističe da se u ovom pitanju imaju primijeniti odredbe čl. 46. i 48. ZPP te dostavlja sudsku praksu.

7. Odredbom čl. 70. ZPP je propisano ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je odredbom čl. 59. ZPP-a propisano da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

8. Prvenstveno valja reći da prvostupanjski sud nije donio pobijano rješenje primjenom čl. 59. ZPP već je nadležnost ocijenio sukladno čl. 70. ZPP-a i prema sadržaju čl. 16. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 3. srpnja 2007. broj: 3210093714 (l. 8-12 spisa) sklopljenog između stranaka. Stoga su za pravilnosti zakonitost presude neodlučni žalbeni navodi kojima tužena osporava primjenu čl. 59. ZPP i upućuje na primjenu čl. 46. i čl. 48. ZPP.

9. Naime, odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu je ugovorena nadležnost prema sjedištu banke, odnosno prema sjedištu podružnice ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice.

9.1. Iz Ugovora o kreditu, kao i navoda iz tužbe razvidno je da tužitelj potražuje razliku preplaćenih iznosa radi ništetnosti valutne klauzule u CHF. Tijekom postupka tužena nije tvrdila niti dokazivala da spor ne proizlazi iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem tuženika, odnosno podružnice tuženika, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je spor proizašao iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice.

10. Nadalje, iako je tužena u pravu da odredba čl. 16. Ugovora o kreditu upućuje na elektivnu nadležnost prema sjedištu podružnice ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice, a ne poslovne jedinice koja nije upisana u sudski registar za tuženu, ovaj sud je mišljenja da se odredba čl. 16. Ugovora o kreditu odnosi i na situaciju kada se radi i o poslovnoj jedinici.

11. To stoga što se pojam "podružnice" izvan sjedišta pravne osobe treba smisleno tumačiti na način i da obuhvaća ne samo podružnicu već i poslovnu jedinicu, poslovnicu i/ili filijalu pružatelja usluga. Osim toga, u konkretnom slučaju, tužitelj je kao potrošač "slabija strana" te je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, slijedom čega se po mišljenju ovog suda, a sukladno 58. Zakona o pravima potrošača ("Narodne novine" 19/22, 59/23) i čl. 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), odredba čl. 16. Ugovora o kreditu ima tumačiti u korist tužitelja, odnosno na način koji je povoljniji za njega kao potrošača.

12. Stoga, kako je nesporno da je Ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici u [adresa], a tužitelj je podnošenjem tužbe izabrao nadležnost Općinskog suda u Crikvenici, to je pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor tužene da je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, kao sud sjedišta tužitelja.

13. Na žalbene navode žalitelja u kojima ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, valja istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije vezan za pravna shvaćanja drugih županijskih sudova.

14. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Sutkinja:

Darija Horvat