Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4373/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

RJE Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu , kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća , Lidije Bošnjaković , sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Jadranke Matić kao članice vijeća , u pravnim stvarima tužiteljice Raiffaisenbank Austria dd , Zagreb , Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 , zastupanog po OD Mađarić & Lui iz Zagreba , protiv tuženika CViz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca

, radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-156/2023 od 7. lipnja 2024. , u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025. ,

rije š io je

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-156/2023 od 7. lipnja 2024. i predmet se vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. II O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„Odbija se tužitelj Raiffeisenbank Austria dd , Zagreb , Magazinska cesta 69 , OIB: 53056966535 s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašavam se nedopuštenim ovrha zatražena zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim danom 25.01.2023. Financijska agencija temeljem ovršne isprave rješenja Općinskog suda u Karlovcu , br. Povrv-403/13 od 12.12.2014. u cijelosti. II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od presuđenja pa do isplate, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tuženiku CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznos od 3.315,00 eura, uz zateznu kamatu tekuću od 7. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. „

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili istu ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama neproturječne sadržaju dokaza u spisu. Međutim zbog pogrešno zauzetog pravnog stava u pogledu primjene odredbe čl. 199 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje u tekstu ZOO)kojom je propisano da dužnik ustupljene tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju, činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno radi čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti kao u izreci i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Naime, predmet spora je dopustivost ovrhe radi naplate novčane tražbine tuženika a za koju tražbinu tužitelj kao dužnik tvrdi da je prestala prijebojem dospjelih potraživanja tužitelj kao kreditora prema ĐV i RV sa tražbinom tuženika koju je isti stekao ustupom od ČV i OV.

6. Na temelju za sada provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio. - da iz Ugovora o kreditima i Dodacima, a koji su navedeni pod toč 1.5. obrazloženja i koje tuženik ne spori, vidljivo je da ovdje tužitelj ima dospjelo novčano potraživanje prema C i C - dakle tužitelj ima položaj vjerovnika dok su C i C dužnici tužitelja po osnovi realiziranih novčanih kreditnih transakcija.

- da je od strane prvostupanjskog suda, pod br. Povrv-403/2013 donijeto je rješenje kojim je odbačen tužbeni zahtjev tamo tužitelja RBA (i ovdje tužitelj) protiv tamo tuženih C i C te je tužitelju naloženo da tamo tuženicima nadoknadi parnični trošak u iznosu od tada 694.040,00 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 12. prosinca 2014. do isplate (rješenje na str. 25-33), dakle, prema navedenom rješenju tamo tužitelj postaje dužnik u odnosu na C i C koji postaju vjerovnici, a sve u odnosu na naplatu parničnih troškova.

- da je **.**.2014., C i C, oboje kao cedenti s jedne strane, te JV i CV (ovdje tuženi), obojica obojica kao cesionari s druge strane, zaključuju Ugovor o ustupanju tražbine gdje je u čl. 1 konstatirano da cedenti imaju prema ovdje tužitelju tražbinu po osnovi parničnih troškova, a temeljem rješenja br. Povrv-403/2013 od 12. prosinca 2014., te istu prenose solidarno na cesionare koji prihvaćaju ustup jer su u postupku Povrv-03/2013, kao punomoćnici odvjetnici, zastupali cedente, a koji su ostali u obvezi podmiriti parnični trošak, u skladu s Ugovorom o zastupanju od 14. veljače 2013.(Ugovor o ustupanju tražbine- cesija na str. 21-24). Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] 19. prosinca 2014. pod br. ovjere OV-7861/14.

- da je temeljem navedenog Ugovora, tužitelj postaje dužnik, a tuženi i Đ solidarni vjerovnici u odnosu na prenijeto im potraživanje.

- da je 2. siječnja 2015. ovdje tužitelj zaprima obavijest o prijenosu tražbine temelje Ugovora o cesiji (obavijest na str. 48, preslik povratnice na str. 49-50 spisa).

-da je 25. kolovoza 2015. tužitelj, kao vjerovnik po osnovi ranije navedenih Ugovora o kreditima i Dodataka, daje tuženiku izjavu o prijeboju dospjelog novčanog potraživanja prema C i C u iznosu od ukupno 13.802.314,37 kn time da je iz čl. 2 Izjave vidljivo da je 2. siječnja 2015. tužitelj primio obavijest o prijenosu tražbine na tuženika i Đ, a po osnovi parničnih troškova koji u na dan 25. kolovoza 2015. iznose 765.086,85 kn (Izjava na str. 17-18).

- da je izjava je dostavljena ZOU Janković, Burazin i dr. (sada ZOU Janković i Burazin, preslici povratnica na str. 19-20 i 34).

- da 2. rujna 2015. cesionari- odvjetnici u tada ZOU Janković, Burazin i dr., vraćaju Izjavu o prijeboju te obavještavaju tužitelja da ju ne prihvaćaju.

- da 25. siječnja 2023., ovdje tuženi, kao jedan od cesionara- solidarnih vjerovnika, podnosi zahtjev za izravnu naplatu kao ovrhovoditelj protiv ovdje tužitelja tj. ovršenika, a kako bi ostvario naplatu parničnih troškova na koje se odnosi Ugovor o cesiji.

7. Iz za sada datog obrazloženja proizlazi kako je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio da prema čl. 195. ZOO, dužnik može prebiti tražbinu protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Dakle, tužitelj, kao vjerovnik, a prema navedenim ugovorima o kreditima i dodacima istima, ima tražbinu prema C i C kao dužnicima, C i C, kao vjerovnici naplate parničnih troškova, imali su potraživanje prema tužitelju, kao dužniku, dakle oba potraživanja su istovrsna i dospjela te da potraživanje C i C u vidu parničnih troškova predstavlja trošak zastupanja u postupku Povrv-403/2013 po punomoćnicima-odvjetnicima iz tadašnjeg ZOU Janković, Burazin i ostali (sada ZOU Janković i Burazin) time da je sud naložio, u skladu s važećim zakonskim propisima, da se isplata parničnih troškova izvrši R, a isti su, umjesto da prime dosuđenu svotu novca i predaju ju punomoćnicima (od kojih je jedan tuženik), ustupili potraživanje i na taj način omogućili isplatu parničnih troškova izravno svojim punomoćnicima.

8. O ustupu tražbine tužitelj je obaviješten, ustupom se potraživanje parničnih troškova po R ugasilo tako da u trenutku izjave o prijeboju kojom se prijeboj izjavljuje R, njihove tražbine prema tužitelju nema jer je prešla na cesionare solidarno, što znači i na tuženika, pa se u trenutku izjave o prijeboju nije imalo što prebiti.

Takav pravni stav se po ocjeni ovog žalbenog suda ukazuje nepravilnim. Naime prema cit. odredbi čl. 199. sv. 1. ZOO . Dužnik ustupljene tražbine, dakle tužitelj može prebiti primatelju tj. tuženiku one svoje tražbine koje je do ustupa mogao prebiti i ustupitelju tj. ČVi EV.

9. Kako iz sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da je tužitelj kao dužnik mogao prebiti primatelju tj. tuženiku one svoje tražbine koje je do ustupa mogao prebiti i ustupitelju, to je a budući da je prvostupanjski sud otklonio primjenu navedenih odredbi za sada ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da nije provodio predložene dokaze (financijsko vještačenje) a radi utvrđenja odlučnih činjenica za koje tužitelj tvrdi i dokazuje da su postojale tj. da je u vrijeme ustupanja prema ustupiteljima imao uzajamno, istovrsno i dospjelo potraživanje s osnova utužbe citiranih ugovora o kreditu.

Radi stog je pobijana presuda ukinuta temeljem čl. 370. ZPP-a kao u izreci.

10. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika osniva se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP .

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća :

Ksenija Jakovčević