REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2762/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupano po punomoćniku Aniti Sušac odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, protiv tuženika I Hrvatski lovački savez OIB: 28817560444, Zagreb, Vladimira Nazora 63, i II Lovačko društvo "Srnjak" Zagorje OIB: 46497489565, Ivanci 89a, 47307 Donje Zagorje, Ogulin, oba zastupana po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 36, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 04. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženicima Hrvatski lovački savez, Zagreb, Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444 i Lovačko društvo „Srnjak“ Zagorje, Donje Zagorje, Ivanci 89a, OIB: 46497489565 solidarno isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od ukupno 2.769,69 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03.10.2022. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima Hrvatski lovački savez, Zagreb, Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444 i Lovačko društvo „Srnjak“ Zagorje, Donje Zagorje, Ivanci 89a, OIB: 46497489565 da tužitelju Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 solidarno naknade troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana“.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.708,30 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19. rujna 2023. navodi da se dana 20. lipnja 2022. dogodila prometna nezgoda u mjestu Veljun. Tom prilikom je ĐĆ upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se od Slunja prema Karlovcu kada je na njegovo vozilo naletjela divljač – srna, koju je pronašao GĆ. Prometna nezgoda dogodila se na mjestu kojim tuženici gospodare. Obzirom da je kod tužitelja policom kasko osiguranja bilo osigurano vozilo reg. oznake [registarska oznaka], to se tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete obratio vlasnik vozila (Reta d.o.o.), te je tužitelj na račun vlasnika isplatio iznos od 2.769,69 EUR (20.868,23 kune) 03.10.2022. Prema navodima tužitelja do prometne nezgode došlo je zbog naleta divljači iz lovišta kojim tuženici gospodare na vozilo osiguranika tužitelja. Temeljem čl. 77. Zakona o lovstvu lovoovlaštenik je dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači i to propisanim mjerama. Između ostalog lovoovlaštenik je dužan smanjivati broj divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, te istima osigurati dovoljno vode i hrane kako divljač ne bi imala potrebu izlaziti izvan granica lovišta u potrazi za hranom i vodom. Dužnost tuženika bila je također i uz uporabu mehaničkih, električnih, kemijskih i drugih plašila i repelenata odvratiti divljač od napuštanja granica lovišta. Tuženici za konkretnu štetu odgovaraju kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima i to kao ovlaštenici prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, a na temelju odredbe članka 1066. ZOO-a. Tužitelj se tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete obratio u mirnom postupku, ali po istome tuženik nije postupio. Slijedom navedenog u tužbi tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci. Od dokaza predlaže i dostavlja:

Prijava štete iz AK s opisom štetnog događaja, Fotografije s mjesta događaja, Avionska karta za dan 20.06.2022., saslušanje SĆ, na okolnost dinamike, načina nastanka i uzroka štetnog događaja, uz poziv istome da pristupi očevidu mjesta događaja, saslušanje HĆ na okolnost nastanka štetnog događaja i utvrđivanja okolnosti štetnog događaja, uz poziv istome da pristupi očevidu mjesta događaja, saslušanje ŠĆ na okolnost nastanka štetnog događaja i utvrđivanja okolnosti štetnog događaja, prometno vještačenje na okolnost dinamike, načina i uzroka nastanka štetnog događaja, kao i na okolnost je li se, obzirom na oštećenja nastala na vozilu i dlake pronađene na istome i fiksirane fotografiranjem, dogodio nalet divljači – srne na vozilo, očevid i rekonstrukcija uz naprijed navedene svjedoke, za slučaj osporavanja pasivne legitimacije tuženika službeni upit na Ministarstvo poljoprivrede o tome koje lovačko društvo se nalazilo na mjestu prometne nezgode, Ispis sa stranice Lovačkog saveza Karlovačke županije, Ispis sa Središnje lovne evidencije za II.-tuženika, polica kasko osiguranja s pripadajućim uvjetima, dokaz o uplati premije osiguranja, za slučaj osporavanja uplate premije osiguranja financijsko vještačenje, odštetni zahtjev, dokaz o isplati naknade štete, za slučaj osporavanja isplate naknade štete financijsko vještačenje, fotografije, prometna dozvola za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vozačka dozvola za Đ [adresa], izvid štete, obračun visine štete, račun broj 5194/11554/3, prometno vještačenje na okolnost visine štete. Nadalje, tužitelj predlaže naložiti II.-tuženiku da dostavi lovnogospodarsku osnovu i lovnogospodarski plan koji je vrijedio u vrijeme prometne nezgode, kao i koje mjere zaštite divljači i koje mjere za sprječavanje štete od divljači je poduzeo u vrijeme koje je prethodilo prometnoj nezgodi, kao i izvješće o utrošenim financijskim sredstvima na navedene mjere, zatražiti od II.-tuženika dostavu izvješća iz članka 80. stavka 7. ZoL- a za razdoblje kada se dogodila prometna nezgoda, službenim putem zatražiti od tuženika dostavu podataka iz očevidnika izdanih „Dopuštenja za lov divljači“ za dan 20.06.2022. II.-tuženika, dopis I.-tuženiku od 10.10.2022. s e-mailom, mail I.-tuženika od 13.01.2023.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Prije svega, osporava se da se štetni događaj uopće dogodio te da se dogodio na dan/u vrijeme kako to tužitelj tvrdi. Osporava se da se štetni događaj dogodio naletom vozila osiguranika tužitelja na divljač. Osporavaju se fotografije dostavljene uz tužbu budući da se ne radi o službenim fotografijama MUP-a. Sve navedeno iz razloga što na mjesto eventualnog štetnog događaja nije pozvana Policija. Posljedično nije napravljen očevid, vozač nije alkotestiran. Zaključno, osporava se da su prikazana oštećenja nastala naletom na divljač. Nadalje, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije budući da I-tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio. Pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio, i time pasivnu legitimaciju tuženika, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj I-tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu. Teret dokaza pasivne legitimacije tuženika snosi tužitelj dok negativne činjenice I-tuženik nije dužan dokazivati. Nadalje, I-tuženik potvrđuje da u ime i za račun svojih članica tj. lovoovlaštenika, pod određenim uvjetima, isplaćuje oštećenicima naknadu štete koja nastane zbog naleta vozila na divljač. No, pri tom se ne radi o obvezi I-tuženika, a kako to pogrešno tužitelj nastoji prikazati. Nastavno, opreza radi, I-tuženik ističe kako je konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu. S tim u vezi, ističe se da do predmetnog štetnog događaja/nastale štete nije došlo zbog provođenja lova od strane I-tuženika pa posljedično nema ni odgovornosti istoga za nastalu štetu. Na tužitelju je teret dokaza da je do štete došlo zbog provođenja lova od strane I-tuženika, a koji na navedenu okolnost ponovo nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza. Uz to, napominje se kao je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Kada tome ne bi bilo tako, tada donošenje specijalnih zakona ne bi imalo smisla. I-tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. I-tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva budući da za to nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška I-tuženiku.

3. II-tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Osporava se da se štetni događaj uopće dogodio te da se dogodio na dan/u vrijeme kako to tužitelj tvrdi. Osporava se da se štetni događaj dogodio naletom vozila osiguranika tužitelja na divljač. Osporavaju se fotografije dostavljene uz tužbu budući da se ne radi o službenim fotografijama MUP-a. Sve navedeno iz razloga što na mjesto eventualnog štetnog događaja nije pozvana Policija. Nadalje, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije budući da I-tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio. Pravno relevantnu činjenicu da bi II-tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio, i time pasivnu legitimaciju tuženika, tužitelj ničim ne dokazuje. II-tuženik gospodari lovištem IV/134- VELJUN, a koje lovište je 50-tak km udaljeno od mjesta navodnog štetnog događaja. Granica lovišta II-tuženika je autocesta A1, a ne državna cesta D1 koja prolazi kroz mjesto Veljun, gdje se navodni štetni događaj dogodio. Teret dokaza pasivne legitimacije tuženika snosi tužitelj dok negativne činjenice I-tuženik nije dužan dokazivati. Nastavno, opreza radi, II-tuženik ističe kako je konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu. U ostalom dijelu pridružuje se navodima I-tuženika iz odgovora na tužbu. Od dokaza predlaže: saslušanje zz II- tuženika, saslušanje svjedoka/tajnika II-tuženika OĆ, na adresi II-tuženika, službenim putem od Ministarstva poljoprivrede RH, Središnja lovna evidencija zatražiti podatak o granicama lovišta II-tuženika te o osobi lovoovlaštenika na području mjesta Veljun, karta lovišta II-tuženika s oznakom mjesta nastanka navodnog štetnog događaja, opis granica lovišta II-tuženika.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu (navedene u točkama 1., 2. i 3. ovog obrazloženja) i saslušanjem svjedoka, dok nije proveo dokaze prometnim i financijskim vještačenjem iz navoda koji slijede u nastavku obrazloženja. Izvođenje drugih dokaza stranke nisu predložile (čl. 7. Zakona o parničnom postupku - "Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; u daljnjem tekstu: ZPP). Temeljem članka 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev a prema članku 299. ZPP-a tužitelj je to dužan učiniti već u tužbi. Članak 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Članak 221.a ZPP-a upućuje sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5. Analizom ovako izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, uz primjenu materijalnog prava, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja, kao osiguratelja koji je osobi osiguraniku, naknadio štetu uzrokovanu navodnim naletom vozila na divljač i ovdje postavlja zahtjev prema tuženicima jer isti gospodare lovištem na području gdje se dogodila prometna nezgoda.

7. Među strankama nije sporno da je vozilo osiguranika oštećeno i time aktivna legitimacija budući je oštećeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja.

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, dinamika nastanka štetnog događaja i sam uzrok nezgode, kao i visina.

9. Uvidom u isprave koje prileže spisu sud je utvrdio da se prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja dogodilo u mjestu Veljun u smjeru Karlovca. Prema iskazima svjedoka SĆ do prometne nesreće došlo je naletom vozila osiguranika tužitelja na divljač u mjestu Veljun na cesti D1 u smjeru Karlovca.

10. Iz pisanog iskaza svjedoka OĆ, tajnika II tuženika, proizlazi da društvo nije obavješteno o štetnom događaju. Lovište II tuženika ne nalazi se blizu mjesta nezgode (opisano u tužbi-cesta D1), već je udaljeno 50-ak kilometara. Lovištem IV/134 Veljun gospodari LD Srnjak Zagorje Ogulinsko. Svjedok zaključuje da se štetni događaj nije dogodio u lovištu II-tuženika.

11. Navedeno proizlazi i iz potvrde Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva klasa 740-08/24-01/317 od 3. lipnja 2024. u kojem se navodi da se područje mjesta Veljun uz državnu cestu D1 nalazi unutar granica dva lovišta: IV/138 Blagaj, kojim gospodari LD Trčka Cvitović, i IV/119 Krnjak, kojim gospodari LD Vepar, Krnjak.

12. Iz iskaza svjedoka SĆ proizlazi da se prometna nezgoda dogodila odnosno udarac u vozilo dogodio iznad autobusne stanice u mjestu Veljun kod uzvisine negdje otprilike 15 km od Slunja. Udarac je osjetio u vozilo sa desnog boka a vozio je iz Veljuna prema Karlovcu. Nakon što je osjetio udarac u vozilo nastavio je voziti još stotinjak metara do uvlačenja gdje je bilo sigurno stati sa vozilom u to doba noći. Izašao je iz vozila, pogledao vozilo s mobitelom, vidio udubljenje, ali nije vidio vidljive znakove krvi ili drugog.

13. Iz iskaza svjedoka HĆ proizlazi da ga je nazvao svjedok SĆ i da je otišao do mjesta nesreće gdje je našao mrtvu srnu. Nema neposrednih saznanja o događaju.

14. Iz iskaza svjedoka ŠĆ proizlazi način kako je obavještena o oštećenju vozila i kako je prijavljena šteta te izvršen popravak vozila. Nema neposrednih saznanja o događaju.

15. Slijedom navedenog, sud nije ocjenjivao provedene dokaze vezano za dinamiku prometne nesreće, kao niti uzrok, jer je ocijenio osnovanim prigovor pasivne legitimacije. Iz provedenih dokaza proizlazi da je ni I tuženik niti II tuženik ne gospodare lovištima koji imaju veze s dodirnim točkama s mjestom Veljun i D1 gdje se, prema navodima iz tužbe, dogodila prometna nesreća. Naime, iz Dopisa Ministarstva (točka 11. obrazloženja) razvidno da tuženici nisu lovoovlaštenici na području na kojem se navodni štetni događaj dogodio. Naime, Ministarstvo u Dopisu navodi da se područje mjesta Veljun uz državnu cestu D1 nalazi unutar opisa granica da lovišta: „Blagaj“ kojim gospodari LD „Trčka“ Cvitović i „Krnjak“ kojim gospodari LD Vepar“ Krnjak. Dakle, razvidno je da ni I-tuženik (Hrvatski lovački savez) niti II-tuženik (LD „Srnjak“ Zagorje) – ne gospodare lovištima koji imaju bilo kakvih dodirnih točaka s mjestom Veljun i s državnom cestom D1. Stoga sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocjenjuje osnovanim. Osim toga ovaj sud ističe da sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta u naseljenom mjestu. Jedinica lokalne samouprave je za naseljeno mjesto dužna izraditi PZD – Program zaštite divljači. Posljedično, jedinica lokalne samouprave za područje PZD-a ima status lovoovlaštenika tj. prava i obveze lovoovlaštenika. Stoga, osnovan je prigovor tuženika da bi mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja, a na kojemu je zabranjeno ustanovljenje lovišta, bio unutar granica lovišta bilo kojeg lovoovlaštenika. Iz svega navedenog je razvidno kako se predmetni štetni događaj ni u kojem slučaju nije dogodio na području lovišta I i II- tuženika, a niti se dogodio na području lovišta bilo kojeg lovoovlaštenika budući da je je u mjestu Veljun – zabranjeno ustanovljenje lovišta (PZD), sve i da se štetni događaj uopće dogodio te da se dogodio naletom na divljač, na mjestu kako to tužitelj tvrdi te na dan/u vrijeme. Za održavanje i sigurnost prometa na cesti, odgovorna je osoba koja upravlja njome, a ne društvo koje upravlja lovištem.

16. S tim u vezi, kako je shvaćanje već zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske, neovisno o tome je li lovištem ili pored njega, prolazi autocesta ili druga javna cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u srnu na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta (čl. 9. do 11. Zakona o lovstvu), već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste. Već samo zbog toga, prema ocjeni ovog suda, u pravilu izostaje odgovornost pravne osobe koja upravlja lovištem za štete ove vrste. Ovaj sud ocjenjuje da je upravo takav slučaj u ovoj pravnoj stvari.

17. Da je tome tako, proizlazi i iz odredbe čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu kojom je propisano da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom, pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.

18. Drugim riječima, ovom odredbom posebnog zakona propisano je da za štete od divljači koju pretrpe vozila na cestama prije svega odgovaraju njihovi vozači. Ako takve njihove odgovornosti nema, tada za tu štetu odgovara pravna osoba koja gospodari cestom. I konačno, iznimno za ovu štetu odgovara i ovlaštenik prava lova, ali samo ako je ona nastala kao posljedica lova u lovištu. U ovoj pravnoj stvari je nedvojbeno da se srna na cesti nije našla zbog organiziranog lova. Kod takvog stanja stvari, tuženikova odgovornost za štetu nastalu na vozilu tužiteljevog osiguranika je u ovoj pravnoj isključena.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbama 151., 154. st. i 155. ZPP-a u svezi članka 164. ZPP-a. Visina naknade utvrđena je temeljem odredbi tbr. 7., 8., 9., 11. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 u daljnjem tekstu: Tarifa), porez na dodanu vrijednost obračunat je prema tbr. 46. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24.), a pristojbe prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 118/18, 51/23), a prema zahtjevu za naknadu troškova, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te vrijednost boda

20. Tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u ovom sporu sud je priznao slijedeći zatraženi parnični trošak: sastav odgovora na tužbu I i II tuženika - 200,00 EUR uz uvećanje za zastupanje dvije stranke (Tbr. 8/1 i 40. Tarife), sastav podneska I. i II. tuženika od 13.05.2024. i 11.07.2024. svako u iznosu od 200,00 EUR uz uvećanje 10% (Tbr. 9/1 i 40. Tarife ), zastupanje dva tuženika na ročištima 21.03.2024.,

08.10.2024., 14.01.2025. svako 200,00 EUR uz uvećanje 10% (Tbr. 9/1 i 40 Tarife), sve uvećano za PDV 25%, ukupno trošak tuženika iznosi 1.650,00 EUR. Uz navedeno je pribrojen trošak svjedoka OĆ u iznosu od 58,30 EUR. Sud nije priznao odvojeno svakom tuženiku posebno trošak odgovora na tužbu budući iz Tarife proizlazi samo uvećanje za zastupanje više tuženika, kao u konkretnom slučaju gdje u biti u oba odgovora na tužbu ponavljaju se navodi.

U Zagrebu, 04. veljače 2025.

Sudac

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. I. i II. tuženiku po pun

3. kal pravomoćnosti – 30 dana