Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-981/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Opća bolnica Pula, Zagrebačka 30, Pula, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-124/2021-34 od 18. rujna 2024., dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-124/2021-34 od 18. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod t. I. i II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 800,56 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 330,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 10,03 eura od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,45 eura od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,95 eura od dana 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,64 eura od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,47 eura od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,55 eura od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,91 eura od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,95 eura od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,32 eura od dana 16.05.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,63 eura od dana 16.07.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,22 eura od dana 16.08.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,16 eura od dana 16.09.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,99 eura od dana 16.11.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,26 eura od dana 16.01.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,09 eura od dana 16.02.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,02 eura od dana 16.05.2021. godine pa do isplate,

izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 800,56 EUR sa zateznim kamatama od 18. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 15,63 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Protiv dijela navedene presude pod t. I. i II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 800,56 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2024. tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ujedno neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eur-a pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvog stupnja nisu cijenjeni.

8. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da je tuženik tužiteljici isplatio umanjenu plaću na način:

- da je u pojedinim mjesecima isplaćena manja plaća zbog, prema tvrdnjama tužiteljice, ostvarenih, a neisplaćenih prekovremenih sati i dodataka na te sate s osnova zaduživanja tužiteljice za veći broj mjesečnih radnih sati koje je tužiteljica trebala odraditi u redovnom radu kada je tužiteljica radila na zakonom propisan neradni dan, blagdan koji pada od ponedjeljka do petka,

- da je u pojedinim mjesecima isplaćena manja plaća jer tuženik nije platio dodatke na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koji je tužiteljici priznat i isplaćen i to dodatak za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te da u tom dijelu nije pravilno obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

9. Na temelju provedenog vještačenja primjenom Zaključka br. 153. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, prvostupanjski sud je utvrdio da bi tužiteljica primila veću bruto plaću s osnova prekovremenog rada (neobračunatih sati), s osnova neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad, s osnova razlike naknade za godišnji odmor te s osnova razlike naknade za privremenu nesposobnost za rad upravo u utuženom iznosu.

10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. U tijeku postupka bilo je sporno tumačenje odredbe čl. 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/18 - dalje: KU/18).

12. Navedena odredba glasi:

"Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati."

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21,48 i 148."

14. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

15. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

17. Prema tumačenju broj 153. dana 21. prosinca 2015. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-281/2021 od 27. travnja 2021.).

18. Odredbom čl. 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad.

19. Nadalje, kada tužiteljici kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Navedeno pravno shvaćanje potvrđuje i pravno shvaćanje osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019.

21. Pri tome je pravilno utvrđeno da tuženik prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja nije obračunavao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice u skladu s odredbom čl. 36. KU/13 i 34. KU/18 i čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 141/12) i čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/20).

22. Visina zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem, pri čemu nisu uočene proturječnosti niti nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, a kako se radi o pravnom pitanju nije bilo razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje.

23. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 78/15) dosudio zatezne kamate tekuće nakon dospijeća do isplate izuzev zahtjeva isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prilikom pribave relevantne dokumentacije postupio u suprotnosti s odredbom čl. 186.b ZPP s obzirom da zakonska odredba koja regulira pozivanje jedne stranke da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok je odredba čl. 233. st. 1. ZPP i u tom slučaju stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke, kao što je ovdje slučaj.

25. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagreb, 4. veljače 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica