REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1304/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića, mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Meri Juričko, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika 1. NF, [adresa] i 2. UF, [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, oboje zastupa punomoćnik Slavko Pavlović Lučić, odvjetniku u Makarskoj, radi utvrđenja, uknjižbe i isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 3034/2016-2 od 18. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P-9331/2015 od 14. ožujka 2016., u sjednici održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

Revizija i dopuna revizije tužitelja odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je preinačeni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj, a temeljem sklopljenog Ugovora o zamjeni nekretnina ovjerenog u potpisu od strane Javnog bilježnika Ivana Krstića Ov-295/02 stekao za cijelo vlasništvo na čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa].

2. Dužna je tužena 1. NF trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja KF na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] na preostalih ¼ dijela, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, na predmetnoj nekretnini na preostalih ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika 1. NF za ¼ dijela.

3. Dužni su tuženici 1. i 2. solidarno, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 75.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od podnošenja tužbe pa do 30. lipnja 2011. teče u visini od 14%, a od 1. srpnja 2011. pa do isplate u visini od 12 % godišnje, a ako se kamatna stopa bude mijenjala, onda prema eskontnoj stopi HNB koja je važila u proteklom polugodištu , uvećano za 5% poena.

4. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate teče u visini od 12 % godišnje, a ako se kamatna stopa bude mijenjala onda prema eskontnoj stopi HNB koja je važila u proteklom polugodištu , uvećano za 5% poena ."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima nadoknadi parnični trošak u iznosu 209.702,00 kuna, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Sa viškom parničnog troška tuženici su odbijeni. "

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj 73-P- 9331/2015 od 14. ožujka 2016., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tužitelja te se preinačuje odluka o troškovima postupka u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu tako da se rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 207.367,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više dosuđeno do iznosa od 209.702,00 kuna (za 2.335,00 kuna) zahtjev odbija kao neosnovan."

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i zahtjev da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku na način da se prihvati tužbeni zahtjev podredno ukinuti nižestupanjske odluke.

4. U odgovoru na reviziju i dopunu revizije tuženici su predložiti odbiti iste kao neosnovane.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka zahtjev za utvrđenje da je temeljem ugovora o zamjeni nekretnina tužitelj stekao za cijelo vlasništvo na čest. zgr. [katastarska čestica] Zu 1717 Ko [katastarska općina] - [adresa] i da je tuženica NF dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja na nekretnini u ¼ dijela.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik braća i da su 1993. kupili i uknjižili se svaki u ½ dijela na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest zgr. 248 [adresa],

- da su 15. veljače 2002. braća, ovdje tužitelj i 2. tuženik, sklopili ugovor o zamjeni nekretnina temeljem kojeg je tužitelju pripala za cijelo nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa],

- da su ugovorom o zamjeni stranke ugovorile da će tužitelj o svom trošku srušiti postojeći objekt na nekretnini čest. 248 i izgraditi novi i da će u novom objektu 2. tuženiku pripasti lokal u prizemlju i stan na prvom katu dok bi stan na drugom katu pripao tužitelju,

- da je ugovor o zamjeni u cijelosti izvršen, da tužitelj isključivo koristi nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica], dok nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica] koriste na način kako je navedeno – prizemlje 2. tuženik, a prvi kat tužitelj,

- da ugovor o zamjeni nije proveden u zemljišnim knjigama,

- da se 1. tuženica, supruga 2. tuženika, 2007. (nakon zaključenja ugovora o zamjeni) uknjižila kao suvlasnica u ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] (koja je ugovorom o zamjeni pripala tužitelju) s osnova bračne stečevine temeljem presude zbog ogluhe broj P-67/6,

- da tuženici nikad nisu imali ključ kuće koja je predmet tužbenog zahtjeva,

- da tuženici nikad nisu tražili uvođenje u suposjed nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva.

10. Sud prvog stupnja je zaključio da jedna polovina čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], koja je kupnjom pripala 2. tuženiku predstavlja bračnu stečevinu tuženika 1. NF i 2. UF jer u vrijeme kupnje ovih dviju nekretnina (kuća) u [adresa] (1993.) imovinski odnosi bračnih drugova bili su regulirani Zakonom o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO) pa se to pitanje, pozivom na odredbu čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 - dalje u tekstu: ObZ/15), ima prosuđivati primjenom odredaba ZBPO-a jer se radi o stečenim pravima koja su u pogledu zajedničke imovine stečena prema prijašnjim propisima. Stoga, sukladno odredbi čl. 277. ZBPO-a, da zajedničku imovinu tuženika kao njihovu bračnu stečevinu predstavljaju njihove plaće i njihova ušteđevina od tih plaća kojom su platili polovicu kupoprodajne cijene za zajedničku kupnju s tužiteljem ovih dviju kuća u [adresa] proizlazi da ½ čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] predstavlja zajedničku imovinu tuženika kao bračnih drugova. Budući da je samo 2. tuženik bez sudjelovanja 1. tuženice prenio na tužitelja njihov suvlasnički dio temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 15. veljače 2002., i da 1. tuženica nije imala prethodna saznanja o spornom Ugovoru o zamjeni nekretnina, prvostupanjski je sud zaključio da je navedeni Ugovor o zamjeni ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO/05) jer je zaključen protivno odredbi čl. 283. ZBPO-a koja propisuje da bračni drugovi zajedničkom imovinom mogu raspolagati samo sporazumno. Prvostupanjski je sud zaključio da ništetan ugovor ne može predstavljati valjanu pravnu osnovu (titulus) za tužiteljevo stjecanje suvlasničkog dijela tuženika od jedne polovine na predmetnoj nekretnini (a koji predstavlja zajedničku imovinu tuženika), zaključio je i da način korištenja predmetnih dviju kuća u [adresa] nije od značaja za ishod postupka. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

10.1. Drugostupanjski sud je potvrdio odluku prvostupanjskog suda. Ocijenio je da tužitelj predmetnom tužbom ne može tražiti utvrđenje da je vlasništvo sporne nekretnine stekao temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina od 15. veljače 2002. jer za derivativno stjecanje vlasništva tužitelju nedostaju zakonske pretpostavke, a to su valjan pravni osnov i zakonit način stjecanja upisom u zemljišnu knjigu, kako to propisuju odredbe čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZV-a. Drugostupanjski je sud ocijenio da u slučaju stjecanja vlasništva nekretnine temeljem pravnog posla, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, činidba dužnika (otuđivatelja) ne može se sastojati u trpljenju uknjižbe vjerovnikovog vlasništva, već samo u davanju tabularne isprave pa stjecatelj može od otuđivatelja zahtijevati samo ispunjenje njegove ugovorne obveze, koja se sastoji u davanju tabularne isprave koju će u protivnom zamijeniti odluka suda. Stoga, kada bi sporni Ugovor o zamjeni nekretnina predstavljao valjanu pravnu osnovu za stjecanje tužiteljevog prava vlasništva, jedina činidba koju bi tužitelj bio ovlašten zahtijevati bila bi činidba davanja tabularne isprave za stjecanje vlasništva koju će u protivnom zamijeniti presuda, a ne činidba trpljenja uknjižbe. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

10.2. Drugostupanjski je sud ocijenio da tužitelj nije pošteni posjednik predmetne nekretnine jer je u trenutku zaključenja spornog Ugovora o zamjeni nekretnina znao da ½ čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] predstavlja bračnu stečevinu tuženika, osim toga i prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari znao da je i 1. tuženica suvlasnica predmetne nekretnine, jer je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao suvlasnica za ¼ dijela. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada te se prestanak poštenog posjeda vezuje isključivo uz spoznaju posjednika da mu posjed nije pošten. Osim toga, tužitelj nije ostvario potrebno vrijeme dosjedanja ni za redovnu ni za izvanrednu dosjelost koju propisuju odredbe čl. 159. st. 1. i 3. i čl. 160. st. 1. ZV-a. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dosjelošću stekao vlasništvo suvlasničkog dijela koji na spornoj nekretnini pripada 1. tuženici jer tužitelj nije zakonit ni pošten posjednik te nekretnine.

10.3. Međutim, drugostupanjski sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o zamjeni ništetan samo zato jer 1. tuženica nije sudjelovala pri sklapanju Ugovora o zamjeni. Naime, drugostupanjski je sud ocijenio da predmetni ugovor o zamjeni nije ništetan i to zato jer je 1. tuženica znala za postojanje navedenog Ugovora što proizlazi iz činjenice da ugovor o zamjeni nije po saznanju pokušala poništiti ili na drugi način staviti izvan snage, kao i činjenice da je 1. tuženica ustala tužbom radi utvrđenja prava vlasništva (utvrđenje bračne stečevine) što ide u prilog zaključku da je 1. tuženica znala za postojanje Ugovora o zamjeni i da se željela "zaštiti" upisujući na predmetnoj nekretnini svoje pravo suvlasništva temeljem presude, odnosno tužbe kojoj se njezin suprug, s kojim je u braku, nije protivio.

11.1. Revident u reviziji ističe da predmetni ugovor o zamjeni nije ništeten i da je tuženica znala za ugovor o zamjeni te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer prema čl. 73. ZOO ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi što drugo.

11.2. Međutim sud je u pobijanoj presudi ocijenio pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o zamjeni ništetan, odnosno drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi ocijenio da predmetni ugovor nije ništetan i za to je dao valjane razloge koje i ovaj sud prihvaća, stoga su neodlučni revizijski navodi koji osporavaju utvrđenje (prvostupanjskog suda) da je predmenti ugovor o zamjeni ništetan.

11.3. U odnosu na revizijski navod da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je prema čl. 73. ZOO ugovor o zamjeni konvalidirao, treba reći da se, u ovom sporu, ne osporavaju učinci koji su nastali sklapanjem ugovora o zamjeni nekretnina odnosno ne osporava se da je ugovor izvršen niti se osporava način korištenja predmetnih nekretnina već tužitelj traži da se utvrdi da je vlasnik nekretnine na temelju ugovora o zamjeni nekretnine, koji zahtjev je protivan odredbi čl. 119. st. 1 i čl. 120. ZV jer kod derivativnog stjecanja vlasništva, vlasništvo se stječe upisom u zemljišnu knjigu. Stoga revizijski navod da je pogrešno primijenjena odredba čl. 73. ZOO nije odlučan u ovom sporu.

11.4. Revident u reviziji ističe da se temeljem valjanog pravnog posla nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine duže od 15 godina te da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću. Međutim ovakav revizijski navod suprotan je utvrđenjima koja proizlaze iz postupka koji je prethodio reviziji. Ovaj sud nema ovlaštenja razmatrati revizijske navode kojima se osporavaju činjenična utvrđenja iz postupka koji je prethodio reviziji kako je to propisano čl. 385. st. 1. ZPP.

12. Materijalno pravo u pobijanoj presudi pravilno je primijenjeno i nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Revident u reviziji preispituje činjenična utvrđenja što u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno stoga takve revizijske navode ovaj sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

14. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić