Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-549/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 8/II, protiv tuženika Z.b.d.d. Zagreb, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII, radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-19/2016-7 od 27. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi broj P-19/2016-7 od 27. svibnja 2016.

II Nalaže se tuženiku, naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 248,86 Eur, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan. III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude naloženo je tuženiku, u roku od 30 dana po donošenju presude, o svom trošku izvršiti izračun konverzije neispunjene tražbine, koju ima prema tužitelju iz kredita temeljenog na Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3207782799 od 31. listopada 2006. (dalje: Ugovor iz 2006.), otkazanog po zapisniku o priopćenju otkaza ugovora o kreditu od 6. listopada 2014., koja je u ispunjenju regulirana Ugovorom o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza broj 7106908549 sklopljenom 3. ožujka 2015. (dalje: Ugovor iz 2015.), sve sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/2015, na snazi od 30. rujna 2015., dalje: ZIDZPK). Točkom II izreke, tuženiku je naloženo, u roku od 15 dana, platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 Kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja, (27. svibnja 2016.) pa do isplate.

2. Tuženik žalbom pobija presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim razlozima, te mu se naknadi trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u ovom postupku traži od suda naložiti tuženiku, sukladno odredbama ZIDZPK, izvršiti konverziju kredita kojeg su stranke ugovorile Ugovorom iz 2006. godine.

6. Među strankama nije sporno da su sklopili Ugovor iz 2006. kojim je tuženik, kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 47.890,00 CHF, u protuvrijednosti u HRK, da je tuženik 2014. taj ugovor otkazao jer tužitelj nije otplaćivao rate kredita kako je bilo ugovoreno, kao i da su stranke 3. ožujka 2015. sklopile novi Ugovor o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza, kojim je isključivo regulirana obveza ispunjenja tražbine nastale povodom otkaza Ugovora iz 2006. Sporno je ima li tužitelj pravo zahtijevati konverziju kredita, time da tužitelj smatra kako Ugovor iz 2006. nije ispunjen već samo reguliran novim Ugovorom iz 2015., dok tuženik smatra da se radi o kreditu koji je ispunjen i da upravo iz tog razloga tužitelj nema pravo tražiti konverziju.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se sukladno odredbama čl. 19.a ZIDZPK, obveza banke primijeniti konverziju na kredite denominirane u CHF, primjenjuje i na kredite u kojima obveza vraćanja primljenog, nastala zbog prestanka ugovora o kreditu, nije ispunjena ili prisilno ostvarena, uslijed čega kako tužitelj udovoljava svim uvjetima za primjenu konverzije.

8. Presudom ovog suda posl.br. Gž-885/2016-2 od 10. prosinca 2018. prihvaćena je žalba tuženika te je, pozivom na odredbe čl. 19.a st. 2 ZIDZPK, preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadom troškova postupka tužitelju (toč. I), uz nalog tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, zauzimanjem shvaćanja da je tužiteljeva obveza iz Ugovora iz 2006. prestala, odnosno ispunjena je, jer su sklapanjem novog ugovora obveze stranaka restrukturirane, slijedom čega je zahtjev za izračunom konverzije neosnovan.

9. Povodom revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev 1691/2019-2 od 8. svibnja 2024., ukinuo je presudu ovog suda posl.br. Gž-885/2016- 2 od 10. prosinca 2018., zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja u bitnom proizlazi da je obveza tužitelja iz kredita denominiranog u CHF prestala sklapanjem kasnijeg ugovora kojim su stranke restrukturirale obveze, no da se sukladno odredbama čl. 19.c st. 2 ZIDZPK, odredbe st. 1 istog čl. (koji propisuje način izračuna konverzije) na odgovarajući način primjenjuju i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu, slijedom čega tužitelj ima pravo tražiti konverziju kredita prema odredbama čl. 19.c st. 1. i 2. ZIDZPK.

10. Osnovani navodi žalbe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako novčana obveza iz Ugovora iz 2006. nije ispunjena i da je primjenjujući odredbe čl. 19.a st. 2. ZIDZPK materijalno pravo pogrešno primijenjeno, no pravilnim utvrđenjem činjeničnog stanja – da je obveza iz Ugovora iz 2006. ispunjena, te pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredaba čl. 19.c st. 1. i 2. ZIDZPK tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti.

11. Slijedom navedenog temeljem odredaba čl. 368 st. 2. ZPP žalba tuženika odbijena je, a prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari potvrđena kao pod točkom I izreke.

12. Tuženik žalbom pobija i odluku o troškovima postupka ne precizirajući u kom smislu. Pazeći po službenoj dužnosti, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP (mjerodavnim u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke) ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, donoseći odluku o troškovima postupka, pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknaditi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14) i pravilno naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.550,00 Kn. Stoga je žalba tuženika i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena pod točkom II izreke.

13. Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka i to zatraženih 248,86 Eur (1.875,00 Kn) sukladno T.br. 10. toč. 5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), dok je zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe za reviziju, odbijen. Naime, sukladno odredbama čl. 164. st. 2. ZPP, stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, u konkretnom slučaju trebalo je navesti visinu sudske pristojbe koju zahtjeva da mu tuženik naknadi, što tužitelj nije učinio, već traži trošak sudske pristojbe ''prema odluci suda''. Budući takav zahtjev nije određen u pogledu visine, kako je propisano ranije navedenom odredbom, odbijen je kao neosnovan.

14. Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je jer tuženik s podnesenom žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Šibeniku, 4. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić