REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3330/2018-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2024., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Lucije Špehar Garašić, odvjetnice, te punomoćnice tuženika ĆM, Su-1269/23, dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, 10000 Zagreb, OIB: 10840749604, dužan je tužitelju UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 4.983,27 eura, s zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 294,77 eura od 10.05.2015. do isplate,

- 294,77 eura od 10.06.2015. do isplate,

- 294,77 eura od 10.07.2015. do isplate,

- 512,37 eura od 10.08.2015. do isplate,

- 512,37 eura od 10.09.2015. do isplate,

- 512,37 eura od 10.10.2015. do isplate,

- 512,37 eura od 10.11.2015. do isplate,

- 512,37 eura od 10.12.2015. do isplate,

- 512,37 eura od 10.01.2016. do isplate,

- 512,37 eura od 10.02.2016. do isplate,

- 512,37 eura od 10.03.2016. do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama tekućim na stvarne izdatke od dana kada su učinjeni do dana isplate, a na odvjetničke troškove od dana donošenja odluke do isplate, sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 03.09.2014. kao djelatnik INA d.d. Zagreb bio žrtva razbojništva koje se dogodilo na benzinskoj postaji Ina na adresi u [adresa]. U vrijeme štetnog događaja poslodavac oštećenog, INA d.d. Zagreb, imao je kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima. Tuženik je u mirnom postupku na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti tužitelja isplatio iznos od 13.000,00 kuna. Zbog štetnog događaja tužitelj više nije sposoban za obavljanje poslova radi čega mu je poslodavac INA d.d. dana 31.03.2015. otkazao Ugovor o radu tužitelju – osobno uvjetovani otkaz. Otkazu je prethodio postupak utvrđenje radne sposobnosti, te stručno mišljenje specijaliste medicine rada. S obzirom da je za štetni događaj odgovoran poslodavac tužitelja, INA d.d., a štetni događaj je razlog oboljenja tužitelja i kasnijeg otkazivanja Ugovora o radu to tužitelj potražuje naknadu štete zbog otkazivanja Ugovora o radu u vidu razlike između iznosa koji je primao s osnove prava na novčanu naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje plaće koju bi primao da je radio. Tužitelj je temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje br: Klasa UP/I-102.05/15-01/3921 od 30.04.2015. prvih 90 dana od otkazivanja Ugovora o radu primao iznos od 3.279,03 kuna, a nadalje do odlaska u starosnu mirovinu dana 08.02.2016., iznos od 1.639,52 kuna. Plaća tužitelja je prije otkazivanja Ugovora o radu iznosila oko 5.500,00 kuna. Stoga tužitelj potražuje za travanj do lipanj mjesec 2015. za svaki od navedenih mjeseci iznos od 294,77 eura, a za srpanj 2015. pa do prosinac 2015. i za siječanj i veljaču 2016., za svaki od navedenih mjeseci iznos od 512,37 eura, dakle ukupan iznos od 4.983,27 eura. Potražuje i zateznu kamatu na navedene iznose kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu da je na dan štetnog događaja 03.09.2014. imao zaključenu Policu osiguranja imovine – opća odgovornost br. P115-1020148446 sa poslodavcem tužitelja INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., a koja polica uključuje i odgovornosti prema vlastitim djelatnicima s ugovorenom svotom u iznosu od 220.000,00 kn, te priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost za isti. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade. Naime, dana 11.03.2015. kod tužitelja je utvrđena zdravstvena nesposobnost za rad za poslove prodavača na benzinskoj postaji, te mu je otkazan Ugovor o radu iz osobno uvjetovanih razloga. Predmetni otkaz Ugovora o radu tužitelj je zaprimio i potpisao dana 02.04.2015., a iz čega proizlazi da je i sam htio prestanak Ugovora o radu. Činjenica da je i sam tužitelj htio prestanak Ugovora o radu potkrjepljuje i činjenica kako tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava kako bi zaštitio svoja prava iz radnog odnosa. Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelju njegov poslodavac isplatio otpremninu u iznosu od 96.878,05 kuna, a koja se otpremnina sastoji od iznosa otpremnine zajamčene Kolektivnim ugovorom te od iznosa dodatne otpremnine koju je tužitelj dobio kada je potpisao odluku o neizvršenju otkaznog roka. Tuženik ističe kako je kod tužitelja utvrđena tek nesposobnost za rad na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji dok je isti mogao naći drugi posao. Dakle, događaj od dana 03.09.2014. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa tužiteljevim ne pronalaskom posla. Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da težina i intenzitet ozljeda ne opravdavaju postojanje potpune ili djelomične radne nesposobnosti za rad te da je tužitelj mogao nastaviti raditi druge poslove i za druge poslodavce. Jasno je da je tužitelju odgovarao prestanak Ugovora o radu iz osobno uvjetovanih razloga te da se sa istim složio budući u suprotnom ne bi mogao ostvariti pravo na otpremninu koja je trostruko promašila iznos koji sada tužitelj potražuje. Tužitelj je zapravo matematički odabrao opciju povoljniju za sebe, no to ne bi smjelo rezultirati daljnjim nepravičnim naknadama budući da tužitelj ne bi dobio nikakvu otpremninu da je kojim slučajem ostao raditi kod poslodavca te da ukupan iznos svih njegovih plaća ne bi bili niti približno visoki kao otpremnina koju je dobio. Svrha otpremnine jest upravo u tome da radniku omogući da lakše premosti razdoblje od prestanka Ugovora o radu do novog zaposlenja, a što je dakle period za koji tužitelj sada potražuje naknadu. Dakle, tužitelj je htio prestanak Ugovora o radu te nije postao opće ili profesionalno nesposoban za rad, slijedom čega nije pravilan zaključak da je prestankom Ugovora o radu kod poslodavca tužitelja nastalo potraživanje koje bi bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od dana 03.09.2014. Da je u tome doista tako vidi se i iz činjenice što je tužitelj upućen u redovnu starosnu, a ne invalidsku mirovinu. Tuženik osporava uzročnu vezu između štetnog događaja i otkaza tužitelju te utvrđene nesposobnosti za rad tužitelja za poslove prodavača na benzinskoj postaji, budući da se iz medicinske dokumentacije tužitelja vidi da se isti liječi radi aritmije te da je bio proglašen nesposobnim za vojsku. Obzirom na navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Dopis tuženika od 04.05.2015., Prijedlog izvansudske nagodbe, Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja Doma zdravlja Zagreb-Centar, ordinacije medicine rada od 11.03.2015., Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od INA industrija nafte d.d. od 31.03.2015., medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton, Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 17.03.2015., 26.02.2015., 26.01.2015., 19.12.2014., 27.11.2014., 07.12.2014., 07.11.2014., Rješenje HZZ-a, Područni ured Zagreb o pravu na novčanu naknadu od 30.04.2015., Rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu od 30.03.2016., Policu osiguranja imovine – osiguranje industrije br:

P115-1020148446 osiguranika INA industrija nafte d.d. od 30.12.2013., Izjavu tužitelja od 02.04.2015., Presliku spisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji se odnosi na tužitelja, a dostavljen je dopisom HZZ-a od 26.06.2018., Podatke o pretpostavljenoj bruto i neto plaći za tužitelja za razdoblje od travnja 2015. do veljače 2016., Top Računovodstvo Servisi d.o.o., i drugu dokumentaciju, provedeno je vještačenje po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivecu koji vještak je i saslušan tijekom postupka, te je saslušan tužitelj u svojstvu stranke u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju.

6. Iz Odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu koji je donio osiguranik tuženika INA industrija nafte d.d. pod brojem TNM-OUO-304153/15 od 31.03.2015., slijedi da je tužitelju otkazan Ugovor o radu od 01.11.2012. jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa za koje je sklopio Ugovor o radu, zbog određenih trajnih osobina odnosno sposobnosti. Iz obrazloženja Odluke slijedi da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta Prodavača na benzinskoj postaji. Nadalje da je čl. 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada utvrđeno kako su poslovi rukovanja uređajima na postrojenjima za dobivanje i preradu sirove nafte i plina i rukovanje uređajima na postrojenjima za uskladištenje i preradu lakozapaljivih i eksplozivnih tekućina i plinova, poslovi s posebnim uvjetima rada. Da bi tužitelj radeći na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji obavljao gore navedene poslove, mora ispunjavati posebne uvjete propisane zdravstvene sposobnosti, a kako bi bio u mogućnosti izvršavati ugovorom preuzete obveze i izvršavati poslove na kojima je do sada radio. Temeljem mišljenja Specijalističke ordinacije medicine rada i Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja izdane dana 11.03.2015., utvrđena je trajna zdravstvena nesposobnost tužitelja za obavljanje poslova Prodavač na benzinskoj postaji, određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, članak 3. točke 7. i 47. Tužitelj zbog svoje nesposobnosti za rad i trajno promijenjenog zdravstvenog stanja ne može i ne smije obavljati one poslove za koje postoji ograničenje u Svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja. Budući da je tužiteljeva zdravstvena nesposobnost trajnog karaktera, on nije u mogućnosti izvršavati ugovorom o radu preuzete obveze i izvršavati poslove na kojima do sada radio.

7. Iz Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja koju je izdao Dom zdravlja Zagreb-Centar od 11.03.2015., slijedi da je utvrđeno da tužitelj nije bio zdravstveno sposoban obavljati poslove Prodavača na benzinskoj postaji.

8. Iz Rješenja o pravu na novčanu naknadu koje je izdao Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Zagreb, dana 30.04.2015., slijedi da je tužitelju utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 420 dana počevši od 03.04.2015. do zaključno 26.05.2016., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Iz obrazloženja rješenja slijedi da je tužitelju prestao radni odnos dana 02.04.2015., da se tužitelj prijavio Zavodu i podnio zahtjev u roku propisanom čl. 38. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, da mu je radni odnos prestao zbog osobno uvjetovanog otkaza, te da ne postoji zapreka iz čl. 39. Zakona za priznavanje prava na novčanu naknadu.

9. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 30.03.2016., slijedi da je tužitelju priznato, počevši od 08.02.2016., pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. Damira Vodopiveca slijedi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio Akutnu reakciju na stres, bolest koja je ocjenjena kao ozljedom na radu, koju je liječio psihofarmacima i psihoterapijom ambulantnog i bolničkog tipa. Zbog prolongiranog trajanja te reakcije ista se pretvorila u posttraumatski stresni poremećaj. Tužitelj je taj poremećaj dugotrajno liječio i zbog toga je bio na bolovanju od 04.09.2014. do 17.03.2015., da bi 11.03.2015. bio ocjenjen zdravstveno radno nesposobnim za rad na radnom mjestu "Prodavač na benzinskoj postaji", člankom 3. točkama 7. i 47. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Navedenim točkama obuhvaćeni su poslovi vezani za rad s lako zapaljivim tekućinama, plinovima te rad sa naftom i naftnim derivatima. U zdravstvenim zahtjevima-kontraindikacije su navedene bolesti poput psihoze, epilepsije, bolesti sa sklonošću nesvjestici, alkoholizam i druge ovisnosti, kronične bolesti respiratornog, kardiovaskularnog i centralnog živčanog sustava te kože. Kako ni Akutna reakcija na stres niti PTSP nisu navedeni kao kontraindikacije za rad na radnom mjestu prodavač na benzinskoj postaji, vještak zaključuje da, temeljem priložene medicinske dokumentacije, ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i radne nesposobnosti tužitelja utvrđene po specijalisti medicine rada Doma zdravlja Centar.

11. Odgovarajući na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje, vještak je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja a da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i radne nesposobnosti tužitelja utvrđene nalazom i mišljenjem specijaliste ordinacije medicine rada Doma zdravlja Zagreb-Centar. Točno je da je tužitelj po štetnom događaju zadobio psihičke poremećaje koje je od štetnog događaja pa do sredine ožujka 2015. psihijatrijski liječio. Po završetku liječenja uspostavljena je remisija bolesti, odnosno poboljšanje a što je vidljivo iz zdravstvenog kartona tužitelja koji je priklopljen sudskom spisu. Nadalje da iz navedene svjedodžbe slijedi da je tužitelj zdravstveno nesposoban prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada. Pored toga navedeni su članci tog Pravilnika pa su tako pod čl. 3. taksativno navedeno koji su to poslovi. Pod točkom 7. su navedeni poslovi, a da su to poslovi rukovanja uređajima na postrojenjima za uskladištenje i preradu lako zapaljivih tekućina i eksplozivnih tekućina i plinova. Pod kontraindikacijama za obavljanje takvog radnog mjesta navedene su psihoze, epilepsija, alkoholizam, te bolesti ovisnosti, a pod točkom 47. navedeno je koji su to zdravstveni zahtjevi navedenog radnog mjesta koje je tužitelj obavljao kod tuženika i kontraindikacije, a to su: kronične bolesti dišnog sustava, neurološke bolesti i bolesti krvožilnog sustava, kože i alkoholizam. Kako se tužitelj ne uklapa niti jedno od tih bolesti jer je po štetnom događaju tužitelj razvio akutnu reakciju na stres, koja bolest mu je i priznata kao ozljeda na radu, te poremećaj prilagodbe, to ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i radne nesposobnosti tužitelja. Navedene bolesti se ne ubrajaju niti u bolesti ovisnosti, niti u epilepsije, niti psihoze. Nadalje vještak navodi da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu slijedi da je tužitelj kao posljedicu opisanog štetnog događaja u tužbi razvio akutnu reakciju na stres, te poremećaj prilagodbe, te da u konačnici svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11.03.2015. a za tužitelja, nije trebala biti donesena u smislu da je tužitelj zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova prodavača na benzinskoj postaji. Vještak navodi i da je akutna reakcija na stres reakcija koju osoba razvije nakon jednog stresnog događaja. Traje kratkotrajno, po mjesec dana, a potom ukoliko ta reakcija potraje "prelazi" u PTSP i poremećaj prilagodbe. To je jedan kontinuum psihičkog poremećaja kod osobe koja doživi stresan događaj. Dalje, da smatra da iako je tužitelj u konačnici razvio poremećaj prilagodbe koji poremećaj se zaliječio do sredine ožujka 2015., je bio radno sposoban za radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji, jer nije razvio psihičke bolesti već psihičke poremećaje koje su blaže psihičke bolesti prema MKB. Navedeni psihički poremećaji ne mogu prerasti u psihičku bolest tipa psihoze, jer je psihoza endogena bolest, tj. psihoza se sama po sebi ne razvija iz stresnog događaja. PTSP i poremećaj osobnosti se kod osobe može ponovno vratiti, ukoliko ta osoba ponovno doživi akutnu reakciju na stres. Vještak zaključuje da je tužitelj radno sposoban za radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji tuženika zbog činjenice što je došlo do zalječenja psihičkih poremećaja tužitelja 16.03.2015., kada je otpušten iz dnevne bolnice Psihijatrijske klinike KBC Zagreb.

12. Navedenom vještačkom nalazu i mišljenju sud u cijelosti poklanja vjeru ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, te datim u skladu s Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne Novine 5/84). Stoga nije bilo potrebno pribavljati bilo kakvo mišljenje specijalističke ordinacije medicine rada od 11.03.2015., kao podloge na temelju koje je izdana Svjedodžba (kojeg osiguranik tuženika nije dostavio jer ga nema). Nije bilo potrebno niti saslušavati liječnika koji ga je eventualno sačinio, jer njegov iskaz ne može utjecati na sadržaj same Svjedodžbe koja sadrži bitne navode, a niti takav iskaz može utjecati na nalaz i mišljenje vještaka dr. Damira Vodopiveca, koji je svoj pisani nalaz i usmeno stručno obrazložio. Kraj prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, nije bilo potrebno obnavljati vještačenje.

13. Na odgovornost za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu radniku kao i odgovornost za naknadu te štete upućuju odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

14. Tužbeni zahtjev nije osnovan jer parnični sud nije vezan utvrđenjima iz Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika iz upravnog postupka, pozivom na odredbu čl. 230. ZPP-a. Istim je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, te je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Stoga sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da su u navedenoj Svjedodžbi neistinito utvrđene činjenice, jer je tužitelj bio sposoban obavljati poslove prodavača na benzinskoj postaji. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je Odluku o otkazu osiguranika tuženika osporavao niti da bi ista bila utvrđena nedopuštenom. Upravo suprotno proizlazi iz navoda i iskaza tužitelja koji se poziva na činjenicu davanja mu ovog otkaza a potpisao je i Izjavu da se odriče prava na otkazni rok u cijelosti, kako bi mu radni odnos mogao prestati 02.04.2015. (strana 136 spisa). Stoga, kako tužitelj nije osporavao otkaz i isti je proizveo svoje pravne učinke, to se tužitelj više se s uspjehom na može pozivati na razloge zbog kojeg mu je uslijedio osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

15. Stoga, kako nema uzročno-posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju (ozljeda na radu) i utužene izgubljene zarade, to ne postoji niti štetna radnja osiguranika tuženika, jer iste nema, niti ona proizlazi iz štetnog događaja od 03.09.2014. Iz tog razloga nije niti odlučna činjenica da li je doneseno rješenje u upravnom postupku u kojem bi tužitelju bila priznata ozljeda na radu. Tužitelj nema pravo na obeštećenje izgubljene zarade u pogledu razlike plaće koja bi mu bila isplaćena a da je radio u utuženom razdoblju i primljene naknade od Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje, jer je tužitelj bio sposoban obavljati poslove prodavača na benzinskoj postaji. Stoga nema uvjeta za primjenu navedenih odredbi Zakona o zaštiti na radu i Zakona o radu, niti odredbe čl. 1093. st.2. ZOO-a.

16. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

17. Tužitelj u sporu nije uspio pa nema pravo na naknadu parničnog troška sukladno odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, dok tuženik parnični trošak nije zatražio. 18. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku