REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-685/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Miroslav Plašćar i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, kojeg zastupaju punomoćnici Marijan Ruždjak i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-611/2019-3 od 4. studenog 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2745/16-52 od 22. listopada 2019., u sjednici održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuju točka I. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-611/2019-3 od 4. studenog 2021. u dijelu u kojem je potvrđena točka I. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2745/16-52 od 22. listopada 2019. i točka I. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2745/16-52 od 22. listopada 2019. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.913,70 eura sa zateznim kamatama osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu koje teku na iznos od 8.925,28 eura od 1. listopada 2014. do isplate i na iznos od 1.498,72 eura od 5. rujna 2015. do isplate.

II. U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskog postupka i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.583.298,00 kuna bruto sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto iznosu od 1.583.298,00 kuna kako je odlučeno pod točkom III. izreke, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine iznose tekuće od 1. srpnja 2024. do 30. rujna 2014, od 1. srpnja 2015. do 4. rujna 2015. i od 1. srpnja 2016. do 20. rujna 2016., dok je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 155.093,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2019. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. i IV. izreke, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1305/2022-4 od 6. prosinca 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-611/2019-3 od 4. studenog 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Primjenjuju li se odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 83/09, 3/11, 3/12, 46/12, 22/13, 25/14 i 77/14), kao prisilno materijalno pravo, što za posljedicu ima ništetnost odredbi ugovora sklopljenih između člana uprave i trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske, koje su protivne navedenoj Odluci?

2. Može li se kao osnova za isplatu varijabilnog dijela place člana uprave trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske uzeti konsolidirani financijski rezultat svih ovisnih društava bez obzira što nije ugovoreno između stranaka niti postoji pravni akt trgovačkog društva koji bi to regulirano?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju protiv pobijane presude u cijelosti zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije, predložila je odbiti reviziju kao neosnovanu i naknaditi tužiteljici trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao članice uprave tuženika za isplatu stimulacije za 2013., 2014. i 2015., ugovorene Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 26. siječnja 2012.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su parnične stranke 26. siječnja 2012. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto članice uprave tuženika (dalje: Ugovor),

- da je čl. 5. Ugovora određeno da će se, u slučaju ostvarivanja boljih rezultata društva u razdoblju dok tužiteljica kao članica uprave obnaša svoju funkciju, za svaku poslovnu godinu (odnosno barem 80% poslovne godine), isplatiti bruto iznos od 0,5% razlike između ostvarene neto dobiti tekuće financijske godine i najveće neto dobiti ostvarene u 2009., 2010. ili 2011. godini,

- da je u vrijeme sklapanja ugovora o radu bila na snazi Odluka Vlade RH o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava ("Narodne novine", broj 83/09 i 3/11 - dalje: Odluka/09) kojom je u toč. IV. određeno da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprava trgovačkih društava neće isplaćivati,

- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., ako se izračun stimulativnog dijela plaće tužiteljice temelji na neto dobiti u konsolidiranim financijskim izvještajima Grupa Hrvatske šume, isti za 2013. iznosi 320.059,82 kn, za 2014. iznosi 452.813,14 kn i za 2015. iznosi 810.425,15 kn tj. ukupno 1.583.298,00 kuna bruto, a ako se taj izračun temelji na neto dobiti iskazanoj u financijskim izvještajima Hrvatskih šuma d.o.o., stimulativni dio plaće tužiteljice za navedeno razdoblje iznosi ukupno 1.508.603,26 kuna bruto, i to za 2013. iznosi 252.812,45 kn, za 2014. iznosi 441.520,98 kn i za 2015. iznosi 814.269,83 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zaključivši da odredba čl. 5. ugovora o radu nije ništetna sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), jer ne zabranjuje ugovaranje varijabilnog dijela plaće nego propisuje da se varijabilni dio plaće neće isplaćivati. Nadalje, Odlukom o izmjeni i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava ("Narodne novine", broj 46/12) od 19. travnja 2012. izmijenjena je točka IV. Odluke te je propisana mogućnost ugovaranja godišnje nagrade-varijabilnog dijela plaće prema određenim kriterijima, ali odredbe te Odluke ne mogu se primijeniti jer nema mjesta retroaktivnoj primjeni jednostrane Odluke Vlade Republike Hrvatske na ugovorni odnos stranaka koji je već zasnovan. Tužiteljici je dosuđen varijabilni dio plaće koji se temelji na konsolidiranim financijskim izvještajima Grupe Hrvatske šume, jer je tuženik kao matično društvo odgovoran za financijske rezultate svih ovisnih društava.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-718/2023-3 od 23. travnja 2024. donesenoj u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji izražena su sljedeća pravna shvaćanja:

"Stoga, ovdje se ne radi o naknadi za obavljeni rad tj. ne radi se o plaći i tražbini koja bi potjecala iz radnog odnosa, već o tražbini iz obveznopravnog odnosa koji nije utemeljen na odredbama ZR."

"12. Vijeće revizijskog suda smatra da se, u situaciji kada je država u trgovačkom društvu jedini ili većinski vlasnik ili je njegov osnivač, i ne predstavlja javnu vlast, radi o gospodarskim odnosima u kojima vrijede prvenstveno dispozitivna načela i odredbe i poduzetnička sloboda kao i zabrana nejednakog postupanja, pa stoga ne može u svojstvu nositelja izvršne vlasti odlukama propisivati kriterije u pogledu osnova i visine stimulacije, osim ako su to ugovorne strane izričito ugovorile što ovdje nije slučaj."

"15. Stoga je odgovor na pitanje iz revizije tuženika da se ne radi o prisilnom propisu slijedom čega odredbe ugovora sklopljenih između člana uprave i trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske, ni sami ugovori nisu ništetni."

12. U skladu sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u gore citiranoj odluci odgovor na prvo pitanje u ovoj pravnoj stvari glasi:

Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava ("Narodne novine", broj 83/09, 3/11, 3/12, 46/12, 22/13, 25/14 i 77/14) nisu prisilno materijalno pravo, niti za posljedicu imaju ništetnost odredbi ugovora sklopljenih između člana uprave i trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske, koje su protivne navedenoj Odluci.

13. Iz navedenog proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da sporna odredba ugovora o radu tužiteljice nije ništetna, jer prema shvaćanju revizijskog suda Odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava ("Narodne novine", broj 83/09, 3/11 i 3/12) nije prisilno materijalno pravo.

14. Prema shvaćanju ovog revizijskog suda pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužiteljica ima pravo na naknadu varijabilnog dijela plaće koji se temelji na konsolidiranim financijskim izvještajima Grupe Hrvatske šume nego ima pravo na naknadu prema neto dobiti iskazanoj u financijskim izvještajima Hrvatskih šuma d.o.o.

15. To stoga što je tužiteljica bila članica uprave trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. i jer je člankom 5. njenog ugovora o radu propisano da ima pravo na naknadu u slučaju ostvarivanja boljih rezultata društva, a ne u slučaju boljih rezultata Grupe Hrvatske šume te je tužiteljica kao članica uprave društva Hrvatske šume d.o.o. odgovorna za poslovanje društva Hrvatske šume d.o.o. Tužiteljica je kao članica uprave trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. odgovorna za poslovanje tog trgovačkog društva, dok su drugi članovi uprave odgovorni za uspjeh poslovanja drugih trgovačkih društva koji su samostalne pravne osobe. To što ta druga trgovačka društva čine Grupu Hrvatske šume ne utječe na visinu naknade varijabilnog dijela plaće na koju tužiteljica ima pravo kao članica uprave društva Hrvatske šume d.o.o.

16. Odgovor na drugo pitanje glasi:

Kao osnova za isplatu varijabilnog dijela plaće člana uprave trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske ne može se uzeti konsolidirani financijski rezultat svih ovisnih društava ako tako stranke nisu ugovorile niti postoji neki pravni akt društva koji bi propisivao to pravo.

17. Visina varijabilnog dijela prema neto dobiti iskazanoj u financijskim izvještajima Hrvatskih šuma d.o.o. utvrdili su nižestupanjski sudovi prema nalazu i mišljenju vještaka pri čemu matematički izračun tuženik nije osporavao, a ukupno iznosi 1.508.603,26 kuna bruto, i to za 2013. iznosi 252.812,45 kuna, za 2014. iznosi 441.520,98 kuna i za 2015. iznosi 814.269,83 kuna. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu više traženog iznosa koji ukupno iznosi 9.913,70 eura (74.694,74 kuna), dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti reviziju.

18. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 8.925,28 eura za 2013. godinu te na iznos od 1.498,72 eura za 2014. Međutim, budući da je iznos za 2015. prema izračunu neto dobiti iskazanoj u financijskim izvještajima Hrvatskih šuma d.o.o. koji osnovano pripada tužiteljici veći od iznosa prema izračunu koji se temelji na konsolidiranim financijskim izvještajima Grupe Hrvatske šume koji je tražila tužiteljica za iznos od 510,30 eura (3.944,83 kuna), pri čemu je ukupni dosuđeni iznos za sve tri godine (1.508.603,26 kuna tj. 200.226,06 eura) manji od iznosa zatraženog tužbenim zahtjevom (1.583.298,00 kuna tj. 210.139,76 eura), nije bilo odbijajućeg dijela zateznih kamata na iznos koji tužiteljici pripada za 2015.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tuženika i odlučiti kao u točki I. izreke, a temeljem čl. 393. st. 1. ZPP valjalo je u preostalom dijelu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki II. izreke.

20. Budući da su nižestupanjske presude djelomično preinačene, o parničnom trošku je odlučeno primjenom čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 5. ZPP, jer tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu zahtjeva s obzirom na to da uspjeh tužiteljice u sporu nakon preinačenja presude iznosi 100% s osnovom i 95% s visinom, dakle, ukupno 97,5%, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Stoga je valjalo odbiti reviziju i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak.

21. Tuženik je i s revizijom uspio samo u neznatnom dijelu pa je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP odbijen njegov zahtjev za naknadu troška revizijskog postupka, dok tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil