REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-327/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SUŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice SU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Vidović, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3168/2022-3 od 7. veljače 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-309/2022 od 28. lipnja 2022., ispravljena rješenjem tog suda broj P-309/2022 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud odlučio:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj SUŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za cijelo dijela nekretnine katastarske oznake dio čest. br. [katastarska općina] K. O. [katastarska općina] na dopunjenoj skici mjesta očevida ovlaštenog vještaka Maria Juras, ing. geod. od dana 24. siječnja 2018. godine, označena kao sporni dio slovima A-O-P-R-S-I-K-J-N-A, površine 45 m2.

II. Nalaže se tuženoj SU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da nekretninu katastarske oznake dio čest. br. [katastarska općina] K. O. [katastarska općina] na dopunjenoj skici mjesta očevida ovlaštenog vještaka Maria Juras, ing. geod. od dana 24. siječnja 2018. godine, označena kao sporni dio slovima A-O-P-R-S-I-K-J-N- A, površine 45 m2, uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju sve u roku od 15. dana.

III. Nalaže se tuženoj SU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da isplati tužitelju ZUŽ sin od pok ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 13.006,25 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koja teče od 28. lipnja 2022 godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od petnaest dana."

2. Drugostupanjski je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naložio je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak od 1.692,92 € kao i trošak žalbenog postupka u od 298,63 €.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2015/2023-2 od 23. kolovoza 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3168/2022-3 od 7. veljače 2023. zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda te zbog povrede prava vlasništava zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i Protokolom I. čl. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju zbog povrede prava zbog kojih je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu odluku i prihvati tužbeni zahtjev.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog povrede prava zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na dio od 45m2 čest. br. [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] i zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, na način da tu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, tuženica preda u posjed tužitelju.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je ugovorom o diobi, sklopljenim 4. ožujka 1997. između sestara ZU, prednice tužitelja, i SU, ovdje tuženice, utvrđeno da su iste stvarni i zemljišnoknjižni vlasnici, svaka u ½ dijela nekretnine, označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su stranke suglasno izvršile parcelaciju te nekretnine tako da je svaka za svoj dio nekretnine dobila posebnu katastarsku oznaku,

- da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] bila uknjižena na stranke navedenog Ugovora o diobi, svaka za ½ dijela, a nakon toga po prijavnom listu broj UP/I-932- 07/97-01/1634 od 8. srpnja 1997., nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] je poništena i prešla u čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada i dvor, površine 390 m2 i kao vlasnica iste upisana je SU, ovdje tuženica, a ostali dio nekretnine je dobio broj [katastarska općina] u naravi kuća i dvor površine 390 m2, u vlasništvu prednice tužitelja ZU,

- da iz rezultata provedenog vještačenja po vještaku ing. geod. NU, proizlazi da nekretnina u stvarnom posjedu SU kat. ozn. zgrada 1477, prema podacima iz katastarskog operata, [broj] k. o. [katastarska općina], posjednik SU iz [adresa], upisana kao kuća i dvorište ukupne površine 390 m2, a nekretnina u stvarnom posjedu tužiteljice kat. ozn. k. č. br. [katastarska čestica] prema podacima iz katastarskog operata, posjednik ZU iz [adresa], upisana kao kuća površine 100 m2 i dvorište površine 200 m2, ukupno 390 m2,

- da je tuženica SU u posjedu 45 m2 nekretnine koja pripada nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] znači nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja.

10. Prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP), obzirom da je u postupku utvrđeno da tuženica posjeduje sporni dio nekretnine, premda istu nije stekla Ugovorom o diobi sklopljenim s tužiteljicom ZU 4. ožujka 1997., a prethodno darovanjem učinjenim od strane zajedničkog oca stranaka, danas pok. BU.

11. Drugostupanjski je sud crpeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Zaključio je da spornih predmetnih 45 m2 nekretnine nije dio k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], koje je vlasnica tuženica, već je dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je vlasnica bila pok. ZU, a koju je nasljeđivanjem stekao njen sin, ovdje tužitelj, SUŽ. Dakle, posjedovanjem spornog dijela nekretnine u površini od 45 m2 od strane tuženice SU nije izmijenjeno zemljišnoknjižno stanje i tražbina na ime utvrđenja prava vlasništva te uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja ne može se osnovano odnositi na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. jer sporni dio površine od 45 m2 nije sastavni dio te nekretnine, već je sastavni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja. Stoga je drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev.

12.1. Drugostupanjski je sud sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene razloge koji su od odlučnog značenja i jasno je obrazložio da se tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i predaju u posjed ne može odnositi na čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer sporni dio od 45 m2 nije niti sastavni dio te nekretnine već je dio čest broj [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo tužitelja.

12.2. Naime, sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva kako je propisano čl. 2. st. 2. ZPP prema kojem u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stoga postupanje suda sukladno odredbi čl. 2. st. 2. ZPP nije "formalističko" postupanje već je postupanje sukladno odredbama Zakona. Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi odlučio prema čl. 2. st. 2. ZPP.

13. Pravo na pravično suđenje propisano je odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) prema kojoj svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljen, neovisni i nepristrani sud, pravično i u razumnom roku odlučuje o njegovim pravima i obvezama te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99- ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) sukladno kojoj odredbi se regulira pravo na pošteno suđenje radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi te svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično ispita njegov slučaj. Ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Stoga, obrazloženje sudske odluke koje ne sadrže ozbiljne relevantne i dodatne razloge za ocjenu kakva je odluka dana, upućuje na zaključak o postojanju arbitrarnosti u postupovnom ili materijalno pravnom smislu (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/5748/2014 od 11. prosinca 2014.). Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj U-III/3226/2022 od 11. srpnja 2023. navodi: "sudska odluka odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatne pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj ili pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite." (predmet Europskog suda za ljudska prava Urot protiv Turske broj 53561/09 i 13952/11 paragraf 68., presuda od 27. studenoga 2018.).

14. Primjenjujući navedena pravila na ovaj konkretan slučaj, treba istaknuti da je pobijana presuda detaljno obrazložena, sadrži dostatne pravno relevantne razloge i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Osim toga tužitelj je tijekom postupka mogao iznijeti sve zahtjeve, kao i predložiti dokaze, koji su provedeni te tužitelj nije bio onemogućen u raspravljanju pred sudom. Tužitelju nije povrijeđeno pravo vlasništva jer je nesporno da se tužbeni zahtjev odnosi na nekretninu koja je u vlasništvu tuženice, što tužitelj nije sporio tijekom postupka.

15. Slijedom iznesenog nije došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda kao niti do povrede prava vlasništva prema čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva.

16. Stoga revizija tužitelja nije osnovana i na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić