REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-3209/2022-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Rožmanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rožman&Oredić iz Karlovca, Dr. V. Mačeka 1, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, po generalnoj punomoći Su-1400/19, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Owensa, odvjetnika i punomoćnika tuženika Sofie Petković, odvjetnice, dana 4. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
"1.Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu od dana 09.08.2007. godine, broj 718-50 4309049 na kunski iznos protuvrijednosti 26.391,14 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između VG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535 kao kreditora.
2. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535, da tužitelju VG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 01. 11. 2006. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 01. 01. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 01.07. 2011. godine, po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te od 1. 8. 2015. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i to kako slijedi:
- 8,25 eura od 19.12.2007. godine pa do isplate,
- 8,26 eura od 01.01.2008. godine pa do isplate,
- 8,41 eura od 02.01.2008. godine pa do isplate,
- 8,49 eura od 01.03.2008. godine pa do isplate,
- 8,63 eura od 01.04.2008. godine pa do isplate,
- 8,42 eura od 01.05.2008. godine pa do isplate,
- 10,84 eura od 31.06.2008. godine pa do isplate,
- 10,98 eura od 01.07.2008. godine pa do isplate,
- 10,78 eura od 01.08.2008. godine pa do isplate,
- 10,79 eura od 01.09.2008. godine pa do isplate,
- 10,91 eura od 01.10.2008. godine pa do isplate,
- 11,67 eura od 01.12.2008. godine pa do isplate,
- 11,20 eura od 06.11.2008. godine pa do isplate,
- 11,95 eura od 01.01.2009. godine pa do isplate,
- 12,07 eura od 01.02.2009. godine pa do isplate,
- 12,12 eura od 01.03.2009. godine pa do isplate,
- 20,58 eura od 01.04.2009. godine pa do isplate,
- 20,63 eura od 01.05.2009. godine pa do isplate,
- 20,25 eura od 01.06.2009. godine pa do isplate,
- 19,97 eura od 01.07.2009. godine pa do isplate,
- 20,04 eura od 01.08.2009. godine pa do isplate,
- 20,19 eura od 01.09.2009. godine pa do isplate,
- 20,18 eura od 01.10.2009. godine pa do isplate,
- 20,03 eura od 01.11.2009. godine pa do isplate,
- 20,31 eura od 01.12.2009. godine pa do isplate,
- 20,53 eura od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 20,85 eura od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 20,78 eura od 01.02.2010. godine pa do isplate,
- 21,21 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- 21,13 eura od 01.05.2010. godine pa do isplate,
- 21,29 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,
- 22,68 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,
- 22,39 eura od 01.08.2010. godine pa do isplate,
- 23,26 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,
- 22,96 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- 22,48 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,
- 23,50 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- 24,80 eura od 01.01.2011. godine pa do isplate,
- 23,88 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- 24,20 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,
- 23,79 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,
- 23,86 eura od 01.05.2011. godine pa do isplate,
- 25,61 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate,
- 278,83 eura od 27.06.2011. godine pa do isplate
- 2,03 eura od 01.02.2008. godine pa do isplate,
- 3,88 eura od 01.03.2008. godine pa do isplate,
- 7,06 eura od 01.04.2008. godine pa do isplate,
- 2,28 eura od 01.05.2008. godine pa do isplate,
- 0,40 eura od 01.06.2008. godine pa do isplate,
- 2,72 eura od 01.07.2008. godine pa do isplate,
- 1,50 eura od 01.10.2008. godine pa do isplate"
II Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu od dana 9. kolovoza 2007., broj: 718-50-4309049 na kunski iznos protuvrijednosti 26.391,14 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i to odredbe iz:
a) čl. 1. iznos odobrenog kredita koji glasi: "Kunska protuvrijednost 26.391,14 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom", b) čl. 2. Kamatna stopa, koja glasi: "Redovita kamata: 5,49% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonskih zateznih kamata koje u trenutku sklapanja ovog ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora, osim u slučajevima, kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima.
c) čl. 3. Naknada, koji glasi: 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.
d) čl. 7. Način otplate, koji glasi: "dio glavnice kredita u iznosu od CHF 20.030,77 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti, dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu i mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. ožujka 2007. U iznos anuiteta uračunata je i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita iz točke b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 6.360,37 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a) prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.
III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.033,98 eura ( slovima: tisuću trideset tri eura i devedeset osam centi ) sa osnove promjenjive kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:
- 8,25 eura od 19.12.2007. godine pa do isplate,
- 8,26 eura od 01.01.2008. godine pa do isplate,
- 8,41 eura od 02.01.2008. godine pa do isplate,
- 8,49 eura od 01.03.2008. godine pa do isplate,
- 8,63 eura od 01.04.2008. godine pa do isplate,
- 8,42 eura od 01.05.2008. godine pa do isplate,
- 10,84 eura od 31.06.2008. godine pa do isplate,
- 10,98 eura od 01.07.2008. godine pa do isplate,
- 10,78 eura od 01.08.2008. godine pa do isplate,
- 10,79 eura od 01.09.2008. godine pa do isplate,
- 10,91 eura od 01.10.2008. godine pa do isplate,
- 11,67 eura od 01.12.2008. godine pa do isplate,
- 11,20 eura od 06.11.2008. godine pa do isplate,
- 11,95 eura od 01.01.2009. godine pa do isplate,
- 12,07 eura od 01.02.2009. godine pa do isplate,
- 12,12 eura od 01.03.2009. godine pa do isplate,
- 20,58 eura od 01.04.2009. godine pa do isplate,
- 20,63 eura od 01.05.2009. godine pa do isplate,
- 20,25 eura od 01.06.2009. godine pa do isplate,
- 19,97 eura od 01.07.2009. godine pa do isplate,
- 20,04 eura od 01.08.2009. godine pa do isplate,
- 20,19 eura od 01.09.2009. godine pa do isplate,
- 20,18 eura od 01.10.2009. godine pa do isplate,
- 20,03 eura od 01.11.2009. godine pa do isplate,
- 20,31 eura od 01.12.2009. godine pa do isplate,
- 20,53 eura od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 20,85 eura od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 20,78 eura od 01.02.2010. godine pa do isplate,
- 21,21 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- 21,13 eura od 01.05.2010. godine pa do isplate,
- 21,29 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,
- 22,68 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,
- 22,39 eura od 01.08.2010. godine pa do isplate,
- 23,26 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,
- 22,96 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- 22,48 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,
- 23,50 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- 24,80 eura od 01.01.2011. godine pa do isplate,
- 23,88 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- 24,20 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,
- 23,79 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,
- 23,86 eura od 01.05.2011. godine pa do isplate,
- 25,61 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate,
- 278,83 eura od 27.06.2011. godine pa do isplate
po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana. "
IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.854,23 eura ( slovima: četiri tisuće osamsto pedeset četiri eura i dvadeset tri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:
- 2,03 eura od 01.02.2008. godine pa do isplate,
- 3,88 eura od 01.03.2008. godine pa do isplate,
- 7,06 eura od 01.04.2008. godine pa do isplate,
- 2,28 eura od 01.05.2008. godine pa do isplate,
- 0,40 eura od 01.06.2008. godine pa do isplate,
- 2,72 eura od 01.07.2008. godine pa do isplate,
- 1,50 eura od 01.10.2008. godine pa do isplate,
- 14,76 eura od 06.11.2008. godine pa do isplate,
- 6,56 eura od 01.12.2008. godine pa do isplate,
- 19,62 eura od 01.01.2009. godine pa do isplate,
- 21,63 eura od 01.02.2009. godine pa do isplate,
- 22,54 eura od 01.03.2009. godine pa do isplate,
- 20,04 eura od 01.04.2009. godine pa do isplate,
- 20,52 eura od 01.05.2009. godine pa do isplate,
- 16,69 eura od 01.06.2009. godine pa do isplate,
- 13,88 eura od 01.07.2009. godine pa do isplate,
- 14,63 eura od 01.08.2009. godine pa do isplate,
- 16,11 eura od 01.09.2009. godine pa do isplate,
- 15,98 eura od 01.10.2009. godine pa do isplate,
- 14,48 eura od 01.11.2009. godine pa do isplate,
- 17,30 eura od 01.12.2009. godine pa do isplate,
- 19,55 eura od 01.01.2010. godine pa do isplate,
- 22,76 eura od 01.02.2010. godine pa do isplate,
- 22,03 eura od 01.03.2010. godine pa do isplate,
- 26,38 eura od 01.04.2010. godine pa do isplate,
- 25,56 eura od 01.05.2010. godine pa do isplate,
- 27,17 eura od 01.06.2010. godine pa do isplate,
- 41,11 eura od 01.07.2010. godine pa do isplate,
- 38,24 eura od 01.08.2010. godine pa do isplate,
- 47,01 eura od 01.09.2010. godine pa do isplate,
- 43,98 eura od 01.10.2010. godine pa do isplate,
- 39,11 eura od 01.11.2010. godine pa do isplate,
- 49,39 eura od 01.12.2010. godine pa do isplate,
- 62,47 eura od 01.01.2011. godine pa do isplate,
- 53,21 eura od 01.02.2011. godine pa do isplate,
- 56,46 eura od 01.03.2011. godine pa do isplate,
- 52,32 eura od 01.04.2011. godine pa do isplate,
- 53,07 eura od 01.05.2011. godine pa do isplate,
- 70,60 eura od 01.06.2011. godine pa do isplate
- 3.849,20 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate
po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, nadoknaditi parnične troškove tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],u iznosu od 1.407,61 eura (slovima: tisuću četiristo sedam eura i šezdeset jedan cent ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 4. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj dana 3. lipnja 2022. tužitelj navodi da je kao korisnik kredita sklopio ugovor o kreditu broj: 718-50-4309049 dana 9. kolovoza 2007. solemniziran kod javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa], dana 9. kolovoza 2007. pod poslovnim brojem: Ov-15568/2007-1 sa bankom kao kreditorom s primjenom valutne klauzule švicarski franak, na vrijeme plaćanja u 84 mjesečnih anuiteta. Predmetnim ugovorom o kreditu određena je kamatna stopa od 5,49% godišnje promjenjiva.
2. Odredbom čl. 1. ugovora ugovoreno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit za u kunskoj protuvrijednosti od 26.391,14 CHF-a obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Člankom 7. predviđeno je da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Raiffeisenbank Austria d.d važeće na dan plaćanja. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.
3. Budući da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita također veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači navedena klauzula shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1401/2012, stoga tužitelj traži da se u ugovoru o kreditu broj: 718-50-4309049 utvrde ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u čl. 1. i čl. 7. predmetnog ugovora.
4. Tuženik je tijekom oplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,49% uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je korisnik kredita otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 2. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorene kamate činiti ovisno isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja.
5. U tužbi i konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku zaprimljenom 14. listopada 2024. tužitelj traži da se cijeli ugovor proglasi ništetnim i sa tog osnova potražuje novačani iznos, a podredno traži da se utvrdi da odredba o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu je ništetna, te potražuje sa osnove ništetne valutne klauzule iznos od 4.854,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog iznosa do isplate, te traži da se utvrdi da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u čl. 2. predmetnog ugovora i sa osnovne ništene promjenjive kamatne stope potražuje iznos od 1.033,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose do isplate, te traži da se utvrdi ništetnom odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 121-126 spisa).
6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Razumljivost sporne odredbe propisuje se u trenutku sklapanja kredita i podrazumijeva shvaćanje posljedica koje iz nje proizlaze, odnosno utjecaja koji bi na otplati kredita prouzročio porast vrijednosti CHF ili smanjenje domaće valute i to u okviru informacija koje su bile poznate tuženiku i koje tužitelju nisu namjerno uskraćene. Nadalje, taj isti ugovor u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka je tužitelju ponovo pojašnjen od strane javnog bilježnika, prilikom solemnizacije. Pojam "prosječnog potrošača " nastao je kroz praksu Suda Europske unije, koja ga definira kao osobu koja je "razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna", a ista definicija je sadržana i u preambuli Direktive 2005/29/EZ. Zbog navedenog, tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosna da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. S druge strane, kao što je u postupku kolektivne zaštite već utvrđeno, ta vrsta neravnoteže nije uzrokovana činjenicom da banke u predugovornom stadiju nisu eventualno obavijestile potrošače o nečemu što bi bilo bitno, već potpuno neočekivanim rastom švicarskog franka u odnosu na ostale svjetske valute kojeg nitko nije mogao predvidjeti. Netočna je tvrdnja tužitelja da u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koje bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, odnosno da činidba u tom smislu nije bila moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknadama tuženika koje predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima i kao takvi obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja nego objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Kriteriji koji su utjecali na promjenu kamatne stope su slijedeći: kretanje tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem međunarodnom tržištu; kriteriji premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva, svoj položaj na tržištu imajući u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Tuženik osporava navode tužitelja i smatra da su isti neosnovani glede točke 3. ugovora kojim je ugovorena jednokratna naknada za korištenje kredita u iznosu 3,30% od iznosa kredita, a koja obuhvaća trošak obrade kredita i trošak osiguranja, a u odnosu na isplatu naknade ističe prigovor zastare, jer je prošao je opći rok zastare od 5 godina (list 21-34 spisa).
7. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu dana 9. kolovoza 2007.
8. Među strankama je sporno: da li je nastupila zastara, da li je ništetna odredba sadržana u čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu glede valutne klauzule, te čl. 2. glede promjenjive kamatne stope i čl. 3. ugovora o kreditu glede naknade za korištenje kredita sklopljenog 9. kolovoza 2007.
9. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj: 718-50-4309049 dana 9. kolovoza 2007. (list 7-11 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 12-13 spisa i list 94-96 spisa), otplatni plan (list 15-18 spisa i list 84-89 spisa), promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila i razdoblju od 1. srpnja 2007. do 30. rujna 2007. (list 35-36 spisa), tržišni parametri za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (list 37 spisa), potvrda tuženika od 6. veljače 2024. (list 90 spisa), Odluka o promjeni kamatnih stopa (list 91-93 spisa), provedeno financijsko vještačenje po financijskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 65-78 spisa) i saslušan je tužitelj (list 142-143 spisa).
10.Odbijen je dokazni prijedlog tuženika o saslušanju svjedokinje HG ( javni bilježnik) jer se istim prijedlogom ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu jer javni bilježnik nije mogla objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu, a niti je imala takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.
11. Tužitelj je odredio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenog dana 14. listopada 2024. nakon provedenog financijskog vještačenja jer je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu te je preinaka dopuštena na temelju čl. 190 st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP-a).
12. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je prvenstveno kupio osobno vozilo da bi mogao ići na posao te ga koristi po potrebi i za druge aktivnosti osobne prirode. U konkretnom slučaju tužitelj je kao korisnik kredita sklopio s bankom kao kreditorom ugovor za kupnju motornog vozila za osobne potrebe, te je isti potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).
13. Odredbom čl. 1. predmetnog ugovora je ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 26.391,14 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Člankom 7. predviđeno je da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Raiffeisenbank Austria d. d. važeće na dan plaćanja.
14. Članci 6/1 i 7/1,2 Direktive 93/13/EEZ zahtijevaju da se na temelju sudske odluke kojom je u povodu kolektivne tužbe utvrđeno da je ugovorna odredba koju koristi trgovac nepoštena pruži zaštita svim potrošačima koji su s tim trgovcem ugovorili takvu nepoštenu ugovornu odredbu.
15. Nije sporno da je valutna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). U konkretnom slučaju, tužitelj nije tužio na utvrđenje dopuštenosti ili nedopuštenosti valutne klauzule kao takve, već traži utvrđenje ništetnosti odredbe u odnosu na ugovorenu valutu jer je ista nedopuštena i nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača s obzirom na to da odredba nije jasna, razumljiva u smislu da odredba ne daje dovoljno informacija, niti je to učinio tuženik na bilo koji drugi prikladan način, a da je tužitelj mogao donijeti razboritu i informiranu odluku.
16. Naime, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi C-51/17 od 20. rujna 2018.
17. Iz iskaza tužitelja je razvidno da ista nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka ( "U RBA banci sam razgovarao sa djelatnikom banke i on mi je ponudio kredit u CHF koji je bio najpovoljniji u tom trenutku i nije bilo drugih ponuda, a i osobno sam smatra da je Švicarska stabilna zemlja, stabilna valuta, a iz filmova je uvijek bilo da se ulaže u švicarske banke kao stabilne. Što je valutna klauzula ja nisam razumio jer to nije moj smjer."). Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužitelja kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka ( čl. 1. i 7. predmetnog ugovora) je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude pod a i d.
18. Budući da je odredba čl. 1. i čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu od 9. kolovoza 2007. kojom se glavnica kredita i mjesečni anuiteti vežu uz švicarski franak proglašena ništetna na temelju čl. 322. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 9. kolovoza 2007., u odnosu na ugovorenu valutu CHF jer je ista nedopuštena i nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a koje su obračunate od strane tuženika na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
19. Budući da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora od 9.8.2007.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na nju ( razvidno iz iskaza tužitelja: "Za mene je promjenjiva kamatna stopa značila da se može mijenjati za mrvicu i rečeno mi je u banci da će mi anuiteti više-manje ostati jednaki.") kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju tužitelj nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužitelja u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Odredba čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu od 9. kolovoza 2007. je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, a takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužitelja, koji nema bankarska znanja i ne razumije se u bankarske obračune, te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točki II b izreke presude.
20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po Darku Prpiću iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan dospijeća anuiteta ) i početnog tečaja za CHF, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi 4.854,23 eura/36.574,08 kuna, a u odnosu na razliku glede kamatne stope iznosi 1.033,98 eura/7.790,29 kuna.
21. Navodi tuženika koji se odnose na provedeno vještačenje na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom nisu osnovani jer tužiteljica nije bila upoznata sa valutnim rizikom, a što ujedno proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1401/2012.
22. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.
23. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na predmetni postupak vezan za ništetnost valutne klauzule, zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 3. lipnja 2022., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u roku i da nije nastupila zastara, uslijed čega se prigovor tuženika da je nastupila zastara smatra neosnovanim pa je isti odbijen.
24. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 3. lipnja 2022., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., to je razvidno da predmetna tužba ( 3.6.2022.) nije podnesena u roku i da je nastupila zastara, uslijed čega je prigovor tuženika da je nastupila zastara osnovan stoga je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu 1.033,98 eura kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom III izreke presude
25. Tužitelju je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđena razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule koje su obračunate od strane tuženika više od ugovorenog, a koju visinu je utvrdio financijski vještak Darko Prpić iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. u iznosu 4.854,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je odlučeno kao u točki IV izreke presude.
26. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Obzirom da je čitanjem dokumentacije u spisu (knjigovodstvene kartice) utvrđeno da je tužitelj podmirivao dospjele anuitete za cijelo vrijeme trajanja kreditnog odnosa na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule određen je početak tijeka zateznih kamata počevši od plaćanja mjesečnih anuiteta na temelju čl. 1115. ZOO-a.
27. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 718-50-4309049 od 9. kolovoza 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana ( sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan. 28. Odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.
29. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 718-50-4309049 od 9. kolovoza 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i iskaza tužitelja je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu da naknada iznosi 3,30% od iznosa kredita te se naplaćuje jednokratno priliko prvog korištenja kredita. Međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u toj visini.
30. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženika kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.
31. Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njenom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle isti nema pravnih znanja koja su mu potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.
32. Budući da tuženik nije objasnio parametre koji će određivati visinu naknade niti zbog čega se ista naknada plaća i koje troškove ima banka, takva odredba je neodređena i neodrediva te dovodi korisnika kredita, ovdje tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženik taj koji odlučuje o visini naknade, a korisnik kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 270. ZOO-a predmetna ugovorna odredba čl. 3. ugovora je ništetna.
33. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe ugovora nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
34. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP/03). Nesporno je da odredba koja se odnosila na naknadu za obradu kredita (čl. 3.) bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.
35. Budući da je naknada za obradu kredita (čl.3.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredbe čl. 3. ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki II c izreke presude.
36. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.
37. Rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.
38. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetan cijeli ugovor te isplata sa tog osnova jer je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev da su u dijelu ništetne odredbe ugovora i i bez tih odredbi ugovor može opstati tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I izreke presude
39. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. i vrijednosti predmeta spora (vps 5.888,21 eura ) te zatraženim troškovnicima.
40. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe -100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka zaprimljenih 15.10.2024.- 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 25.4.2023., 7.12.2023., 22.10.2024. i 16.12.2024. - 400 bodova ( 4 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 600 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 300,00 eura, ukupno 1.500,00 eura.
41. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 128,31 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu 331,80 eura ukupno 460,11 eura kao nužan i opravdan trošak.
42. Trošak tuženika sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova po Tbr. 8/1, sastavi podnesaka zaprimljenih 22.5.2023., 10.10.2024. i 30.10.2024. - 300 bodova ( 3 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 7.12.2023.,22.10.2024. i 16.12.2024. -300 bodova ( 3x100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 700 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 300,00 eura, ukupno 1.750,00 eura.
43. Budući da je tužitelj uspio u sporu u omjeru oko 83% tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odmjeren trošak u iznosu 1.245,00 eura. Budući da je tuženik uspio u sporu sa 17%, te je tuženiku odmjeren trošak u iznosu 297,50 eura.
44. Kada se od razmjernog troška tužitelja u iznosu 1.245,00 eura oduzme razmjerni trošak tuženika u iznosu 297,50 eura, tužitelju je za troškove postupka za zastupanje po punomoćniku dosuđen iznos od 947,50 eura.
45. Tužitelju je dosuđen trošak za zastupanje u razmjernom iznosu 947,50 eura, trošak sudske pristojbe 128,31 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu 331,80 eura, ukupno 1.407,61 eura.
46. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu budući da je isti potrošač na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23).
4t. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.
Zagreb, 4. veljače 2025. godine
Sutkinja:
Snježana Karlušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA :
pun. tužitelja
pun. tuženika
