REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 36/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠK, rođenog **.**.2003. u mjestu Gučumkali, država Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, sa smještajem u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica IK, radi ograničenja slobode kretanja, 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01- 213-24-11 od 29. prosinca 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-213-24-11 od 29. prosinca 2024. tužitelju se određuje mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, na razdoblje od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja (točke I. i II. izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći kako se osporeno rješenje temelji isključivo na dopisu Sigurnosno- obavještajne agencije (SOA) od 27. prosinca 2024., a koji ne sadržava nikakve konkretnije i individualne okolnosti, činjenice i/ili dokaze koji se mogu dovesti u vezu s tužiteljem. Dakle, ograničava mu se kretanje na temelju neargumentirane procjene njegovih misli, ideja i uvjerenja ili navodne povezanosti s ekstremnim ideološkim, vjerskim i/ili političkim fanatizmom od kojega se jasno distancira. Ističe da mu vezano za iznesene zaključke nije predočen nikakav dokaz. Smatra povrijeđenim načelo materijalne istine, a rješenje je doneseno uz povrede prava stranke na sudjelovanje u postupku, odnosno saslušanje stranke propisane odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: ZMPZ)

2.1. Tužitelj navodi da navedene nedostatke postupka ne može nadomjestiti niti ovlast suda da izvrši uvid u klasificirane podatke, jer sud nema činjenična saznanja i dokaze koje bi mogao iznijeti tužitelj kada bi on imao saznanja o konkretnijim navodima protiv njega. Dopise drugih državnih tijela tuženik mora moći ocijeniti i tumačiti u skladu s načelom zakonitosti i nadležnošću te ovlastima koje su im dane kao i u skladu sa svrhom zbog koje su im te ovlasti dane (čl. 5 Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), budući da je tuženikova nadležnost i ovlast primjena odredaba ZMPZ. Sve kad bi i postojali ikakvi razlozi iz članka 54. ZMPZ-a za određivanje ikakve mjere, prvenstveno bi se mogle izreći mjere iz članka 54 stavka 5. točke 1. do 4. ZMPZ (članak 54. stavak 6. ZMPZ- a). Razlozi navedeni u osporavanom rješenju ne predstavljaju dostatne razloge i okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da bi bila provedena individualna procjena u pogledu izbora mjere, te se ne može smatrati da bi bilo dostatno i valjano obrazloženo zašto se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ZMPZ ne bi mogla ostvariti svrha ograničenja. Obzirom da je riječ o iznimci od prava i temeljnih sloboda koja znači administrativno i faktičko lišenje slobode, ona se smije primjenjivati samo vrlo oprezno, pažljivo i ozbiljno, usko i restriktivno, svrhovito, razmjerno, u mjeri koja je nužna za opravdanje svrhe, na temelju pažljive i individualne procjene svih okolnosti konkretnog slučaja (članak 54. ZMPZ-a), uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja.

2.2. Tužitelj ustraje da nikakva mjera ograničenja iz članka 54 stavka 5 ZMPZ-a nije zakonita niti potrebna, a sve kad bi se suprotno tome moglo smatrati da je ikakva mjera bila potrebna, ne postoje individualni razlozi koji bi opravdavali određivane najteže mjere ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, koji je iznimno stroga i zatvorskog je tipa, s obzirom da se ista svrha mogla postići i blažim mjerama koje su slične u provedbi, npr. to zabranom kretanja izvan Prihvatilišta (članka 54. stavka 2. točke 1. ZMPZ-a) ili zabranom kretanja izvan određenog područja (članak 54. stavak 2. točka 2. ZMPZ-a), a koje mu ipak ne bi ugrožavale u tolikoj mjeri pravo na osobnu slobodu. Trajanje mjere također mora biti utemeljeno na individualnoj procjene svih okolnosti konkretnog slučaja (članak 54. ZMPZ-a). U konkretnom slučaju, trajanje izrečene mjere od maksimalnih 3 (tri) mjeseca obrazloženo je strateškim ciljevima SOA-e i navodu da masovna migracijska kretanja predstavljaju sigurnosni izazov za sva europska društva.

2.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da plati troškove opunomoćenika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi sadržaj obrazloženja pobijanog rješenja, pozivom na dokumentaciju priloženu spisu. Navodi da je 29.12.2024. godine zaprimljen dopis SOA-e, KLASA: 216-01/24-01/93; URBROJ: 539-011151/577-24-1 od dana 27.12.2024. godine kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti zbog saznanja i čvrstih indicija o podržavanju i povezanosti tražitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Ističe da se postupak pred SOA-om provodi sukladno odredbama Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 79/06 i 105/06) gdje je člankom 23. stavkom 1. određeno da je djelovanje SOA-e na području Republike Hrvatske usmjereno na sprječavanje aktivnosti ili radnje koje se poduzimaju radi ugrožavanja Ustavom utvrđenog poretka, ugrožavanja sigurnosti državnih tijela, građana i nacionalnih interesa putem: terorizma i drugih oblika organiziranog nasilja, obavještajne djelatnosti stranih obavještajnih službi, organizacija i pojedinaca, ugrožavanja sigurnosti najviših državnih dužnosnika te štićenih objekata i prostora, organiziranog i gospodarskog kriminala, neovlaštenog ulaska u zaštićene informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela, odavanje klasificiranih podataka od čelnika i zaposlenika državnih tijela, znanstvenih institucija i pravnih osoba s javnim ovlastima te drugih aktivnosti usmjerenih na ugrožavanju nacionalne sigurnosti.

3.1. Nadalje, tuženik navodi da je prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja međunarodne zaštite utvrđeno da imenovani nije pripadnik ranjive skupine te je kao punoljetna osoba upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Sama mjera ograničenja i rok doneseni su sukladno članku 54. stavku. 9. ZMPZ-a, imajući u vidu činjenicu da je imenovani već jednom napustio Prihvatilište i nakon čega se nije vratio, niti prijavio novo boravište u zakonski određenom roku, a da je u dublinskom postupku, transferom vraćen u Republiku Hrvatsku iz Republike Austrije.

3.2. Tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS) 3. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i opunomoćenika stranaka, te prevoditelja za ruski jezik održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ-a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je saslušan tužitelj uz prevoditelja za ruski jezik. Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj: UsI-5511/24 između istih stranaka, u postupku zahtjeva tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 54. stavka 11. ZMPZ-a, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja, u pogledu primjene odredba navedenog Zakona, sve kako je navedeno u odgovoru na tužbu tuženika.

10. U ovom predmetu sporan je prema navodima tužbe zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance iz razloga propisanih člankom 54. stavkom 2. točkom 3. ZMPZ-a kao i primjena navedene mjere te rok na koji je ograničenje slobode kretanja određeno.

11. Iz dostavljene dokumentacije spisa proizlazi slijedeće:

-uvidom u Potvrdu o registraciji, Policijske uprave ličko-senjske, Postaja granične policije Donji Lapac, KLASA: 511-04-07-3689/2022, URBROJ: 511-04-07-3689/2022, od dana 28. prosinca 2022. godine, utvrđeno je da je tužitelj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je dobio rok da se do dana 28. prosinca 2022. godine, do 10 sati, prijavi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu

- uvidom u službenu bilješku iste Policijske postaje utvrđeno je da je imenovani došao legalno u Republiku Hrvatsku u mjestu Maljevac te da posjeduje važeću osobnu putovnicu serijskog broja [serijski broj] 4122083

- dana 28.12.2022. godine, po izvješću zaštitarske službe Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu AKD Zaštita, tražitelj je smješten u navedeno Prihvatilište

- uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/l-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-213-23-3, od dana 02.01.2023. godine, utvrđeno je da je imenovani napustio Prihvatilište dana 29.12.2022. godine, nakon čega se nije vratio, niti prijavio novo boravište u zakonski određenom roku

- uvidom u pismeno Dublinski postupak - povratak, KLASA: UP/l-216-03/22-06/8303, URBROJ: 511-01-213-23-4, od dana 22.11.2023. godine, utvrđeno je da je imenovani dana 22.11.2023. godine došao u Prihvatilište, po dublinskom postupku, transferom iz Austrije te da je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41

- zahtjev za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/l-216-03/23-06/53816, URBROJ: 511- 01-213¬23-5 tužitelj je podnio u Prihvatilištu dana 08. prosinca 2023. godine - rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/l-216-03/222-06/8303, URBROJ: 511-01-213-24-9, od dana 22.11.2024. godine, tražitelju je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu

- prethodno navedeno rješenje tužitelj osporava u upravnom sporu koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem UsI-5511/2024

- uvidom u podnesak Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 216-01/24-01/93, URBROJ: 539-011151/577-24-1 od 27. prosinca 2024. utvrđeno je da je u istome sadržan zahtjev za ograničenjem kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti, iz razloga na koje se poziva i tuženik u osporenom rješenju

12. Člankom 54. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

12.1. Prema stavku 2. članka 54. ZMPZ-a tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno, između ostaloga, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (točka 3.)

12.2. Prema stavku 5. članka 54. ZMPZ-a sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

12.3. Prema stavku 6. članka 54. ZMPZ-a mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12.4. Prema stavku 9. članka 54. ZMPZ-a mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

12.5. Prema stavku 11. članka 54. ZMPZ-a Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

12.6. Prema stavku 12. članka 54. ZMPZ-a protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.

13. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

14.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba članka 54. ZMPZ-a.

15. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona iznesena pod točkom 11. obrazloženja presude, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja na rok od 3 mjeseca u skladu s odredbom članka 54. stavka 9. Zakona.

17. Nadalje, ističe se da za zaključak tuženika da u konkretnom slučaju tužitelju treba ograničiti slobodu kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta.

17.1. Naime, sud je 31. siječnja 2025. izvršio uvid u spis koji se pred Sigurnosno- obavještajnom agencijom vodi u odnosu na tužitelja, a u kojemu je prethodno navedeni dopis od 27. prosinca 2024. dostavljen tuženiku u postupku određivanja ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, te je zaključio da su opravdani razlozi izneseni u navedenom dopisu.

17.2. U konkretnom predmetu dostavljeni spis SOA-e daje osnova za zaključak da je u predmetu tužitelja, obzirom na dokumentaciju u koju je sud izvršio uvid, činjenični supstrat i rezultate sigurnosne provjere, utvrđeno postojanje razloga koji opravdavaju zaključak iznesen u predmetnom dopisu SOA-e. Imajući u vidu ograničenja koja postoje u pogledu iznošenja razloga označenih određenim stupnjem tajnosti, sud detalje navedenog dopisa i pregledanog spisa o čemu je u spisu sačinjena službena bilješka 31. siječnja 2025. (str. 22. spisa) neće iznositi.

18. Niti iskaz tužitelja dan pred sudom, ne dovodi do drugačije odluke.

18.1. Naime, ispitan na okolnosti navedene u tužbi, tužitelj je iskazao da je zemlju porijekla napustio jer nije htio ubijati niti umrijeti za Rusiju, za njega je postojala opasnost da ostane u Čečeniji, gdje je prije tri, četiri godine bio pritvaran i mučen, nekih mjesec dana ne sjeća se točno od strane ruske policije, te je postojala opasnost da će ga poslati na ratište u Ukrajinu. Svih detalja pritvaranja se ne sjeća,, z na da je to bilo zbog toga što je postavio „lajk“ političkom blogeru CK, zatvorili su ga i mučili, a kako bi ga pustili rođaci su za to platili misli 500.000 rubalja. Iskazao je da nije politički aktivan, a objavu političkog blogera, on zagovara neovisnost i slobodu čečenskog naroda. Nakon tog slučaja nije imao ozbiljnih problema, dobio je poziv te su ga htjeli poslati u Ukrajinu. Na poseban upit suda koliko je godina imao kada je bio pritvoren te koliko je to trajalo tužitelje je iskazao da se ne sjeća točno, to je bilo prije tri četiri godine i trajalo je nekih mjesec dana. Cijeli svijet zna da tamo nema zakona i oni nisu došli s nekim nalogom i da je to prijavio ili se žalio, probleme bi imala i cijela njegova obitelj.

18.2. Što se tiče ograničenja kretanja tužitelj je iskazao da su mu rekli da je islamski radikalist međutim nikakve dokaze mu nisu predočili, on nije islamski radikalist te se u Hrvatskoj nije bavio niti bi napravio nešto što bi bilo povezano s islamskim fanatizmom ili što bi ugrožavalo sigurnost Republike Hrvatske, a istu je napustio i otišao je kod sestre koja se nalazi u Austriji. Tamo je učio jezik te je bio u raznim centrima za tražitelje azila, raditi nije mogao, a podnio je i zahtjev za azil. Ne zagovara niti podržava nasilje i terorizam radi ostvarenja vjerskih ili političkih ciljeva ili slobode. Tužitelj je iskazao da na postovima LK i drugih blogera koje je pratio nije vidio zagovaranje nasilja, oni govore o povijesti čečenskog naroda .

18.3. Odgovarajući na pitanje kakav je stav ruskih čečenskih vlasti prema onima koji podržavaju neovisnost Čečenije tužitelj je iskazao da na dugi vremenski period ljude smještaju u zatvor ili ih ubijaju i govore da su teroristi. On sam je islamske vjere, pri tom navodeći da misli kako islamski radikalisti ubijajući nevine ljude žele postići svoje političke ciljeve, a obični muslimani poštuju i pridržavaju se svoje vjere.

18.4. U odnosu na razgovor sa Sigurnosno-obavještajno agencijom tužitelj je iskazao da je s njima razgovarao, rekli su mu da je to običan postupak te da provjeravaju ljude, postavljali su mu pitanja, pridržava li se islama. Konkretno o islamskom radikalizmu nisu, ali su postavljali pitanja o nekim drugim muslimanskim zemljama, o Siriji i terorističkim napadima, kao i o terorističkom napadu u Austriji koji je spriječen. Na pitanje što misli o Siriji i nedavnim događajima u Siriji odgovorio je da je vlast u Siriji svrgnuta i sada je došla nova vlast te su ga pitali o islamskoj državi na što je odgovorio da u to nije upućen kao niti u njihovo djelovanje.

18.5. Nadalje, tužitelj je iskazao da su mu prilikom razgovora pregledavali telefon, isti je dao zaštitaru u Prihvatilištu na njegov zahtjev, nije mi dao nikakav nalog za oduzimanje telefona, a isti je dao jer u i sa njegovim poznanicima razgovarale službe sigurnosti i oni su mu rekli da su isto dali svoje telefone, pa je i sam napravio isto. Uzeli su mu mobitel karticu i putovnicu te kad je došao na razgovor u njegovoj su prisutnosti provjerili telefon, dakle im je lozinku jer su ga tražili, nije imao što skrivati. Ekran mobitela su fotografirali nekoliko puta na instagramu, na stranici na kojoj je bio preplaćen, a ono što su slikali se odnosi na stranicu na kojoj je njegov susjed stavljao slike svojih rođaka zajedno sa Kadirovim, bila je jedna slika njegova bratića koji radi za Š kao i školskog kolege čiji rođaci rade za njega. Pitali su ga da li je I i radim li za njih na što je tužitelj iskazao da im je odgovorio da je u Čečeniji bio pretplatnik na tim stranicama, a da ne znam što oni sada stavljaju i objavljuju.

18.6. Odgovarajući na upit kako objašnjava to što s jedne strane pratim blogove protivnika Kadirove vlasti, a sa druge strane prati objave rođaka koji se slikaju sa Kadirovim podržavateljima tužitelj je iskazao da on te ljude zna od djetinjstva, a nije znao što oni objavljuju niti snosi odgovornost za njih, osim njegova rođaka koji je radio za Kadirova stali su objavljivali fotografije svojih rođaka, a ne sebe. Također je iskazao da su mu na razgovoru nisu govorili da je islamski radikalist nego da je kadirovac i da za kadirovce imaju Ježevo.

19. Imajući u vidu ovakav iskaz tužitelja, sud cijeni da nije osnovan prigovor tužitelja da mu nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama koje su bitne za donošenje odluke u predmetnom postupku, u dijelu koji se odnosi na upoznavanje sa razlozima navedenima u dopisu SOA-e, jer su u suprotnosti sa izjavama tužitelja danima pred sudom.

19.1. Naime, odgovarajući na pitanja svoje opunomoćenice tužitelj je iskazao da je s djelatnicima SOA-e obavio razgovor, te je iznio dijelove sadržaja toga razgovora vezano za politička, vjerska i druga uvjerenja tužitelja kao i druge okolnosti koje se odnose na islamski radikalizam ili eventualnu povezanost s Kadirovim ili povezanosti s terorizmom, njegova saznanja o Siriji ili drugim okolnostima o kojima je ispitivan, kao i o sadržaju pronađenom na telefonu tužitelja.

19.2. Iz navedenog, suprotno navodima iznesenima u tužbi, proizlazi da je tužitelj upoznat s razlozima i okolnostima na kojima se temelji izdano mišljenje o potrebi ograničenja slobode kretanja iz razloga nacionalne sigurnosti, a pri tom tvrdnja tužitelja suprotnog sadržaja nije od utjecaja na zaključke nadležnog tijela o prijetnji tužitelja nacionalnoj sigurnosti, obzirom na sadržaj pregledanog spisa SOA-e. Ističe se da pristup takvim podacima sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj: 79/07 i 86/12) imaju osobe navedene u članku 20. istog Zakona, između ostaloga i suci, a da stoga postoji i zapreka za otkrivanje navedenih podataka i obrazlaganja razloga danog mišljenja u osporenom rješenju.

19.3. Iskaz tužitelja stoga sud nije prihvatio takvim da bi doveo u sumnju iznesene zaključke tuženika utemeljene na mišljenju SOA-e o potrebi ograničenja slobode kretanja tužitelja iz razloga nacionalne sigurnosti, jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i spisa SOA-e.

20. U odnosu na razloge primjene mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance ističe se da su razlozi valjano obrazloženi, odnosno u konkretnom predmetu nije opravdano primijeniti bilo koju od drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. ZMPZ-a, obzirom na činjenice koje proizlaze iz pregledane dokumentacije (navedene pod točkom 11. obrazloženja presude), a koje su nesporne. Iz istih je vidljivo da je tužitelj napustio Republiku Hrvatsku nakon izražene namjere podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te je u istu vraćen tek u postupku transfera po Dublinskoj uredbi, nakon skoro godinu dana, a kada se uzme u obzir i to da je krajnje odredište tužitelja Republika Austrija, uz razloge navedene u spisu SOA-e, sud nema osnova za zaključak da bi se svrha ograničenja kretanja mogla osigurati primjenom drugih mjera propisanih odredbama članka 54. stavka 5. točke 1. do 4. ZMPZ-a.

21. Sud prihvaća obrazloženje tuženika u osporenom rješenju da je ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju te da se drugim blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja kretanja, a budući da je tuženik ustvrdio u procjeni osobnih okolnosti tužitelja da nije pripadnik ranjive skupine, da se radi o punoljetnoj osobi koja je upoznata sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, nije osnovan prigovor tužitelja da individualna procjena u konkretnom predmetu nije učinjena, neovisno o tome što se tuženik u pobijanom rješenju pozvao i na generalne ciljeve SOA-e. Navedena mjera izrečena je u skladu sa stavkom 9. članka 54. ZMPZ-a, a duljinu trajanja roka ograničenja slobode kretanja Sud cijeni opravdanim i primjerenim. Stoga je primjena navedene mjere opravdana iz razloga navedenih u osporenom rješenju, a vodeći računa o svim okolnostima ovog slučaja.

22. Slijedom navedenog sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito i pravilno tužitelju ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na vrijeme i na način kako je to određeno izrekom osporenog rješenja.

23. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. ZUP-a, te je obrazloženo u skladu s odredbom stavka 5. istog članka, a razlozi izneseni u obrazloženju ukazuju na izreku kakva je dana.

24. Povrede načela upravnog postupka iz odredaba članka 5. – zakonitosti, članka 8. – utvrđivanje materijalne istine i članka 9. ZUP-a – samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, sud nije našao.

25. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

25.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

25.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

26. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći temelji se na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

26.1. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. Zakona te na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik). Primjenom Tbr. 27. točka 1. alineja 2. i točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. dalje: Tarifa) priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u visini od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura umanjeno za 50% (članak 9. stavak 2. Pravilnika) daje iznos od 1.000,00 eura, a kada se tome pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife što iznosi 250,00 eura, daje iznos naveden u točki III. izreke. Troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo sukladno čl. 60. st. 6. ZMPZ-a.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis