REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-9733/23-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AMC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku Andreju Šooš Maceljskom, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Karlu Muić odvjetnicu i punomoćnika tuženika AM odvjetničku vježbenicu, dana 7. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4 ugovora o brzom gotovinskom kreditu broj 9015015358, zaključenog dana 11. svibnja 2010. između tuženika, kao kreditora, tužiteljice, kao korisnika kredita, a u dijelu koji glasi: korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično (najmanje u iznosu utvrđenom aktima banke) ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku. U tom slučaju, korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 74,64 eur/562,36 kn, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 01. srpnja 2011. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 263,28 eur, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 11. svibnja 2010. godine . Sukladno odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu određeno je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično, ali je o tome dužan obavijestiti Banku. U tom slučaju korisnik kredita je dužen platiti naknadu za konačnu otplatu kredita. Tužiteljica navodi da je Ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se o unaprijed formuliranom sadržaju, nije se moglo pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Nadalje samo je jedna strana ( banka ) mogla svojim aktom odrediti naknadu prijevremene otplate kredita. Nadalje tuženi kao trgovac nije na početku informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužiteljica se poziva na Čl. 81.st. 1 Zakona o zaštiti potrošača, poziva se na čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, čl. 323.st 1 Istog zakona, te na čl. 1111 st.1 Zakona o obveznim odnosima koji govori o stjecanju bez osnove. Tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao u tužbi uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnovanost zahtjeva, ne osporava visinu, stavlja prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, otplatnu tablicu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, pregled uplata po kreditu, Opće uvjete poslovanja sa građanima, saslušana je tužiteljica.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužiteljica potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužiteljica korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužiteljici isplatiti kredit od 5.700,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za euro tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. Također iz ugovora je vidljivo da je ugovorena fiksna kamatna stopa od 10,98% godišnje, efektivna kamatna stopa iznosi 12,28 % godišnje. Korisnik kredita obvezuje se istovremeno sa korištenjem kredita platiti banci jednokratnu naknadu u visini od 2% te je to sve sadržano u čl. 1. Ugovora.

10. U istom ugovoru se navodi da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično, pa je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku. U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke te je to također sadržano u Ugovoru u čl. 4.

11. Sud je saslušao tužiteljicu koja je navela da je sa bankom sklopila ugovor za uređenje stana 2011. godine, sklopila ga je u eurima, otplatila ga je i to prijevremeno. Navodi da je znala za odredbu prijevremene otplate međutim nije mogla ništa uvjetovati niti pregovarati o tim odredbama. Iznos koji su joj uzeli prije prijevremene otplate bio je nešto manji od 100,00 eur. Pročitala je ugovor u cijelosti. Nisu joj objasnili zbog čega mora platiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita. Navodi da nije dobila nikakve akte, letke banke već samo ugovor. Nije čitala odredbe Općih uvjeta, a spornu odredbu prijevremenog vraćanja kredita je pročitala.

12. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer je isti životan, logičan, istinit, pa ga je sud prihvatio u cijelosti.

13. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

14. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužiteljice je osnovan.

15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljičinog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, nije dostavio sudu dokaz o visini troškova, banka nije dostavila dokaz iz kojeg se mogu iščitati jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koje je važila u vrijeme nastanka ugovornih odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita. Iz ovoga je razvidno da je tuženi proizvoljno odredio visinu naknade, a o čemu se kao što je već rečeno nije pojedinačno pregovaralo.

17. Neovisno o odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, odnosno je li tuženi imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, sud smatra da sporna ugovorna odredba koja je predviđena u slučaju prijevremene otplate kredita bilo u cijelosti bilo djelomično kojom banka može naplatiti naknadu u skladu sa odlukom o Tarifi naknada banke je nepoštena jer se o istoj odredbi nije unaprijed pregovaralo, tužiteljica kao korisnik kredita nije mogla utjecati na sadržaj ugovorne odredbe te je prema tome nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takova odredba u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništava.

18. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužiteljice povrat iznosa koji je banka naplatila temeljem prijevremene otplate kredita jer je naknada naplaćena na temelju ništave odredbe ugovora, a kao što je to već unaprijed obrazloženo, pa kako je odredba ugovora ništetna na istu se ne može istači prigovor zastare.

19. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude u cijelosti.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 25 bodova, podneska od 13.3.2024. 25 bodova, ročište 3.9.2024. 25 bodova, ročište 10.12.2024. 25 bodova, odnosno ukupno 100 bodova ili 200,00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 250,00 eur. Sud priznaje tužiteljici trošak pristojbe na tužbu 6,64 eur kao I pristojbu na presudu u iznosu od 6,64 eur,. tako da je ukupan trošak tužiteljice u ovom postupku 263,28 eur.

U Zagrebu, 7. veljače 2025. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika