Poslovni broj: Usž-3280/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PLODINE d.d., Rijeka, Ružićeva 29, zastupanog po opunomoćenici Ines Mandekić, odvjetnici u Rijeci, Školjić 10, protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-320/2023-7 od 15. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-320/2023-7 od 15. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-336-02/21-01/94, URBROJ: 443-01-17- 01-23-2 od 6. veljače 2023. i rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, KLASA: UP/I-336- 02/21-01/193, URBROJ: 443-02-05-01-21-14 od 8. listopada 2021. (pogrešno se u izreci navodi 2022. godine) i, točkom II., odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
1.1. Osporenim rješenjem tuženik je, po žalbi tužitelja, poništio točku 1. izreke prvostupanjskog rješenja od 8. listopada 2021. (dalje: rješenje o izvršenju) i sam utvrdio da je rješenje istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-336-02/21-01/193, URBROJ:443-02-05-01-21-1 od 20. rujna 2021., kojim se tužitelju u poslovnom prostoru prodavaonice: Poslovnica broj 64 u Zaprešiću, Ante Starčevića 21, zabranjuje obavljane nepoštene, odnosno zavaravajuće poslovne prakse koju koristi prije i u vrijeme sklapanja posla s potrošačem, na način da ističe zavaravajuće informacije o posebnom obliku prodaje, odnosno akcijskoj prodaji određenih proizvoda, navodeći pri tom netočne informacije o postojanju određene pogodnosti u odnosu na cijenu, postalo izvršno 21. rujna 2021. godine. Ujedno je točkom 2. izreke osporenog rješenja tuženika riješeno da točke 2. – 4. izreke prvostupanjskog rješenja ostaju na snazi, a kojima je tužitelju naloženo izvršenje rješenja od 20. rujna 2021. odmah po primitku istog, opomena o novčanoj kazni i iznos kazne odgovornoj osobi tužitelja u iznosu od 10.000,00 kn u slučaju nepostupanja po izvršnom naslovu i utvrđenje da žalba protiv prvostupanjskog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je osporena presuda manjkava jer ne sadrži obrazloženje glede postupanja tužitelja iz kojeg bi proizlazilo da nije postupio po izvršnom naslovu, a niti je upravnim rješenjima utvrđeno da tužitelj nije postupio, odnosno nije utvrđeno u čemu se sastoji nepostupanje tužitelja po izvršnom naslovu. Sama činjenica izvršnosti rješenja nije uvjet za izricanje kazne, već je to nepostupanje tužitelja po izvršnom naslovu. Iz upravnih rješenja nije razvidno koji su proizvodi kontrolirani, u kojem vremenskom periodu, koje su redovne, a koje akcijske cijene bile istaknute za svaki pojedini proizvod i u kojem periodu itd. Zbog manjkavosti obrazloženja upravnih rješenja i prvostupanjske presude, tužitelju je onemogućeno pravo na pošteno suđenje i pravo na pristup sudu. Kako se protiv tužitelja vodi i prekršajni postupak, to smatra da se ovdje radi o dvostrukom kažnjavanju te ujedno osporava visinu zapriječene novčane kazne. Osporava da je kriv za obavljanje nepoštene prakse, odnosno navodi da nije utvrđeno je li ili nije postupio po izvršnom rješenju. Tužitelj nije povećavao cijenu nakon isteka akcijske prodaje već je, suprotno obrazloženju suda, postupao tako što je cijenu vraćao na redovnu cijenu koju je snižavao tijekom akcijske prodaje. Slijedom navedenog, drži da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na njegovu štetu, pri čemu pobijano rješenje nije doneseno u skladu s odredbom članka 139. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Na temelju naprijed iznijetog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška spora, uključujući I trošak sastava ove žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom ponavlja utvrđenja prvostupanjskog suda s kojima je suglasan, slijedom čega predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je svoju odluku dostatno i valjano obrazložio u smislu odredbe članka 60. stavka 4. ZUS-a, jer je dao razloge zbog kojih je rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
6. Suprotno žalbenim prigovorima, osporenim rješenjem tuženika valjano je obrazloženo da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju, a što je utvrđeno kontrolnim očevidom dana 29. rujna 2021., o čemu prileži zapisnik, čiji su sastavni dio robne kartice proizvoda koji su se tijekom kontrole izvršenja nalazili na posebnom obliku prodaje. Kontrolnim očevidom je utvrđeno da je tužitelj nastavio s nepoštenom poslovnom praksom jer i dalje zadužuje proizvode po maloprodajnoj cijeni koju prikazuje kao cijenu u redovnoj prodaji, ali po istoj proda nekoliko ili niti jedan proizvod, zbog čega se, obzirom na količinu prodanih proizvoda, ta cijena ne može smatrati kao cijena u redovnoj prodaji, nakon čega tužitelj izjednačuje ili smanjuje cijenu uz istovremeno isticanje da kupac ostvaruje pogodnost u odnosu na cijenu u redovnoj prodaji, iako ona to očito nije.
7. Polazeći od činjenice da je tužitelju izvršnim naslovom od 20. rujna 2021. naložena zabrana takve nepoštene poslovne prakse, to je prvostupanjski sud ocijenio pravilnim i zakonitim rješenje o izvršenju, jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da su, u konkretnom slučaju, bile ostvarene pretpostavke za njegovo donošenje.
8. Uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da je rješenje od 20. rujna 2021. u međuvremenu postalo i pravomoćno jer je ovaj Sud presudom, poslovni broj Usž- 2093/2023-3 od 22. siječnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude prvostupanjskog upravnog suda, poslovni broj: UsI-1396/22-8 od 12. travnja 2023., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje ovdje izvršnog naslova.
9. Sadržaj rješenja o izvršenju u cijelosti je u skladu s odredbom članka 139. ZUP- a, pa žalbeni prigovor kojim se osporava njegov sadržaj nije osnovan. Također nije osnovan nije žalbeni prigovor glede zapriječene novčane kazne jer je ista izrečena u iznosu propisanom odredbom članka 142. stavka 2. ZUP-a. S tim u vezi, valja ukazati da se ovdje ne radi o dvostrukom kažnjavanju jer eventualno izricanje prekršajnopravne sankcije u prekršajnom postupku ne isključuje obvezu postupanja tužitelja po pravomoćnom i izvršnom upravnom rješenju kojim mu je, prvenstveno, izrečena upravna mjera zabrane obavljanja nepoštene poslovne prakse, dok je novčano kažnjavanje uvjetovano neizvršavanjem navedene mjere.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, nema pravo na naknadu troškova spora, što uključuje i trošak sastava žalbe.
12. Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
