Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zagrebu
Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb
P-3356/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
I
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sandi Jeromeli, u pravnoj stvari tužitelja: EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Gazda, odvjetnik u Zagrebu, Zvonimirova 67, protiv I- tuženika Stečajna masa iza ULTERIUS MENS d.o.o., OIB: 29966588108, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 23 i II-tuženika Stečajna masa iza Usluge Axia d.o.o. u stečaju, OIB: 23675226683, Zadar, Elizabete Kotromanić 3, zastupana po stečajnoj upraviteljici Lidiji Lesar, Čakovec, Travnička ulica 26, zastupana po Željki Brlečić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić & Partneri. j.t.d., Varaždin, Optujska 25/I, radi utvrđenja, 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine, i to:
– k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i livada u Velikoj Gorici, ukupne površine 1999 m2 uknjižene pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici, koja je nekretnina sada, nakon nove katastarske izmjere upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica kao [adresa], površine 1962 m2, voćnjak površine 1858 m2 i gospodarska zgrada, [adresa], površine 104 m2, sve ukupne površine 1962 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, koji ugovor je sklopljen dana 30.11.2007. između tužiteljice EĐ iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] kao prodavatelja i pravnog prednika prvotuženika trgovačkog društva Ulterius Mens d.o.o. Zagreb, Petrova 77, MBS: 2225166 kao kupca na kojemu je potpis tužitelja kao prodavatelja ovjerio javni bilježnik Igor Martinović iz Zagreba, Petrinjska 14 pod brojem OV-2589/07 od 30.11.2007.
II. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine, i to:
– k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i livada u Velikoj Gorici, ukupne površine 1999 m2 uknjižene pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici, koja je nekretnina sada, nakon nove katastarske izmjere upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica kao [adresa], površine 1962 m2, voćnjak površine 1858 m2 i gospodarska zgrada, [adresa], površine 104 m2, sve ukupne površine 1962 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, koji ugovor je sklopljen dana 11.12.2008. između pravnog prednika prvotuženika trgovačkog društva Ulterius mens d.o.o. Sisak, Stjepana i Antuna Radića 23, MBS: 80608259 kao prodavatelja i pravnog prednika drugotuženika trgovačkog društva Usluge Axia d.o.o. Zagreb, Ilica 71, MBS: 80634673 kao kupca na kojemu je potpis direktorice pravnog prednika prvotuženika kao prodavatelja IĐ ovjerio javni bilježnik Igor Martinović iz Zagreba, Petrinjska 14 pod brojem OV-2126/08. od 11.12.2008.
III. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva pravnog prednika drugotuženika trgovačkog društva USLUGE AXIA d.o.o. Zagreb, Ilica 71, MB: 80634673, OIB: 35243997978, provedene temeljem Rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižnog odjela Velika Gorica broj: Z-7149/08, koje rješenje je donijeto na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 11/12/08 od 11.12.2008. sklopljenog između pravnog prednika prvotuženika kao prodavatelja i pravnog prednika drugotuženika kao kupca, na kojemu je potpis zakonskog zastupnika pravnog prednika prvotuženika IĐ ovjerio javni bilježnik Igor Martinović iz Zagreba, Petrinjska 14, broj ovjere OV-2126/08 od 11.12.2008., a koja uknjižba je provedena na nekretnini koja je sada, nakon nove geodetske izmjere sukladno Rješenju Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica br. Z-447/09 upisana u zemljišne knjige toga suda kao [adresa] površine 1962 m2, voćnjak površine 1858 m2, gospodarska zgrada, Kobillić površine 104 m2, sve ukupne površine 1962 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja ponovnim upisom prava vlasništva na prethodno navedenoj nekretnini na ime tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi su tuženici pravni sljednici navedenih trgovačkih društava nad kojima je vođen stečajni postupak, da je stečajni postupak nad oba trgovačka društva obustavljen te da su oba društva brisana iz sudskog registra. Ovdje valja napomenuti da u vrijeme kad je tužiteljica podnijela tužbu dana 14. prosinca 2023. nije niti mogla znati da se 2. tuženik istog dana upisao u sudski registar kao Stečajna masa iza Usluge Axia d.o.o. u stečaju, OIB: 23675226683, rješenjem Trgovačkog suda u Zadru St-65/2015 od 14. prosinca 2023. Stoga je sud u uvodu i naznačio 2. tuženika kako je i upisan u sudskom registru. Tužiteljica pravilno u tužbi navodi da činjenica da iza društva nije upisana u sudski registar stečajna masa, nije od utjecaja na stranačku sposobnost tuženika odnosno da ne postoje procesne prepreke da se protiv tuženika vodi ovaj parnični postupak unatoč činjenici da isti nisu upisani u sudski registar.
2. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da je kao prodavatelj, s pravnim prednikom prvotuženika kao kupcem, dana 30.11.2007. sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine – u ugovoru opisane kao „ k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i livada u [adresa], ukupne površine 1999 m2 uknjižene pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici, da je za navedenu katastarsku općinu proveden postupak nove izmjere te je nekretnina dobila nove oznake, tako da je kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica sada opisana kao [adresa], ukupne površine 1962 m2, voćnjak površine 1858 m2 i gospodarska zgrada, [adresa] površine 104 m2, sve ukupne površine 1962 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], a upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] a što proizlazi iz dostavljenih zemljišno-knjižnih izvadaka za nekretninu. Temeljem spornog ugovora pravni prednik prvotuženika se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine koju uknjižbu je Općinski sud u Velikoj Gorici, Zemljšnoknjižni odjel [adresa] dopustio Rješenjem br. Z-7117/07 od 31.03.2008. Nakon toga, 11.12.2008. pravni prednik prvotuženika kao prodavatelj, s pravnim prednikom drugotuženika kao kupcem, sklopio je Ugovor o kupoprodaji gore opisane nekretnine broj: 11/12/08 te se konačno, temeljem tog ugovora kao vlasnik predmetne nekretnine uknjižio pravni prednik drugotuženika, koju uknjižbu je svojim Rješenjem br. Z-7149/08 dopustio Općinski sud u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica. Pravni prednik drugotuženika je i danas upisan kao vlasnik navedene nekretnine. Sporni ugovori o kupoprodaji nekretnine su ništetni (ugovor sklopljen između tužiteljice i pravnog prednika prvotuženika, jer je nastao u izvršenu kaznenog djela lihvarskim ugovorom) odnosno nepostojeći i bez pravnog učinka (ugovor sklopljen između pravnog prednika prvotuženika i pravnog prednika drugotuženika), zbog razloga koji će biti obrazloženi u nastavku teksta ove tužbe. Zbog toga je i upis pravnog prednika drugotuženika kao vlasnika predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici neistinit (nevaljan) te je u tom smislu takav upis neodrživ i nužno je uspostaviti prijašnje zemljišnoknjižno stanje tako da se kao vlasnik predmetne nekretnine upiše tužiteljica. Tužiteljica ističe da su tuženici pravni sljednici trgovačkih društava koja nikada nisu ostvarivala nikakvu zakonitu djelatnost i čija je jedina svrha postojanja bila prikrivanje počinitelja kaznenih djela, fizičkih osoba udruženih u zločinačku organizaciju radi sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i pribavljanja imovinske koristi na štetu većeg broja građana RH, a sve na način opisan u Optužnici USKOK-a br. K-US-139/12 od 14. siječnja 2013. i nizu pravomoćnih osuđujućih presuda protiv većeg broja pripadnika ove zločinačke organizacije, među kojima je i tadašnja direktorica pravnog prednika prvotuženika, potpisnica oba sporna ugovora, gđa. IĐ. Pored tuženika osnovano je još stotinjak takvih trgovačkih društava sa identičnom svrhom – prikrivanje počinitelja kaznenih djela, i to: protiv javnog reda – zločinačkim udruživanjem – opisano i kažnjivo po čl. 333. st. 1. tada važećeg KZRH i protiv imovine – lihvarskim ugovorom – opisano u čl. 233. st.
1. i 2. tada važećeg KZRH. Temeljem ove optužnice je pravomoćno osuđeno dvanaest (12) okrivljenika za navedena kaznena djela, među kojima i direktorica prvotuženika IĐ, zbog čega je sva imovina tuženika, kao i ostalih povezanih trgovačkh društava, stečena upravo počinjenjem kaznenih djela pravomoćno osuđenih osoba. Radi se o aferi koja je u to vrijeme bila popraćena u medijima i bila poznata i u široj javnosti kao afera „kreditni uredi“. U prilog navedenom je: Optužnica USKOK-a br. K-US-139/12 od 14. siječnja 2013. kojom je optuženo devetnaest (19) osoba da su se u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012. na području Republike Hrvatske povezali u zajedničko djelovanje u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja nesrazmjerne protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana RH (najmanje 660), koristeći njihove teške životne i materijalne prilike, a sve na način detaljno opisan u optužnici. Iz optužnice, nadalje, proizlazi da su u svrhu prikrivanja stvarne naravi pravnih poslova koje su sklapali koristili preko 100 (stotinu) trgovačkih društava, među kojima su i pravni prednici oba tuženika; Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. KOV-US-38/14 od 29.04.2014. kojom su za kaznena djela temeljem gore naznačene optužnice osuđeni MĐ, ČĐ, RĐ i IĐ; Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us-16/16 od 29.04.2016. kojom je za kaznena djela temeljem gore naznačene optužnice osuđen HĐ ;Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Kov-Us-36/14 kojom su za navedena kaznena djela temeljem gore naznačene optužnice osuđeni VĐ i BĐ; Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Kov-Us-52/14 kojom je za navedena kaznena djela temeljem gore naznačene optužnice osuđen JĐ; Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Kov-Us-35/14 kojom je za navedena kaznena djela temeljem gore naznačene optužnice osuđen ŽĐ; Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us- 22/16 kojom je za navedena kaznena djela temeljem gore naznačene optužnice osuđen SĐ; Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us-22/15 kojom je za navedena kaznena djela temeljem gore navedene optužnice osuđena FĐ; Pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. K-US-36/15 kojom je za navedena kaznena djela temeljem gore navedene optužnice osuđena DĐ. Radi pojašnjenja tužiteljica navodi kako je temeljem navedene optužnice USKOK-a pokrenut kazneni postupak protiv svih optuženih osoba navedenih u optužnici te da se taj postupak vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem K-Us-55/14. No, kako je veći dio optuženih (svi gore navedeni) odlučio priznati počinjenje kaznenih djela upravo na način kako im se predmetnom optužnicom stavlja na teret, to su se u odnosu na njih razdvajali postupci i u odnosu na njih su donijete gore naznačene presude, dok se za preostale osobe, od kojih su neke u bijegu i sudi im se u odsutnosti, kazneni postupak i dalje vodi pod brojem K-Us-55/14. Presude na temelju sporazuma stranaka, kojima okrivljenici priznaju počinjenje kaznenih djela (sve gore navedene presude), ne sadrže opširnija obrazloženja, već se u obrazloženjima samo konstatira da se okrivljenici proglašavaju krivim za navedena kaznena djela koja su počinjena upravo na način koji je vrlo detaljno opisan u optužnici, u kojoj su sadržani iskazi (zapravo priznanja osuđenih osoba), čitav niz materijalnih dokaza, nalaz knjigovodstveno – financijskog vještaka, iskazi brojnih oštećenika i dr. Dakle, iz navedenog proizlazi da su kaznena djela udruživanja u zločinačko udruženje radi sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima na štetu većeg broja građana RH, način i uvjeti sklapanja tih ugovora, kao i uloga osnovanih trgovačkih društava, među kojima su i pravni prednici tuženika, počinjena upravo na način opisan u optužnici jer su sve pravomoćno osuđene osobe osuđene za počinjenje navedenih kaznenih djela upravo na taj način. Dakle, pravomoćnim osuđujućim kaznenim presudama je utvrđeno da su navedena kaznena djela počinjena upravo na način opisan u optužnici, pa smatra da je zbog toga sadržaj optužnice mjerodavan za utvrđenje načina počinjanja navedenih kaznenih djela u ovom parničnom predmetu, kao da se radi o sadržaju samih osuđujućih presuda. Tužiteljica se poziva i na Rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. 1- KIR-Us-244/12 od 15. lipnja 2012. kojim je određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi nekolicini trgovačkih društava povezanih sa zločinačkom organizacijom, među kojima i pravnom predniku drugotuženika, i to upravo u odnosu na nekretninu koja je bila predmetom spornih ugovora o kupoprodaji, da se u obrazloženju rješenja a na temelju rezultata istrage, zaključuje da navedena društva (pa tako i tuženici) nisu obavljala nikakvu zakonitu poslovnu djelatnost već su isključivo služila prikrivanju protuzakonitog djelovanja okrivljenika, zbog čega je sva imovina koja se navodi u izreci tog rješenja stečena kao imovinska korist od kaznenog djela. Tužiteljica tvrdi da je žrtva i oštećenica kriminalne djelatnosti osuđenih osoba, koju djelatnost su prikrivali upravo pravni prednici tuženika na način da je imovina pribavljena kaznenim djelima (nekretnina pribavljena spornim ugovorima) knjižena prvo za korist pravnog prednika prvotuženika, a kasnije za korist pravnog prednika drugotuženika. Stoga je Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljen 30.11.2007. između tužiteljice kao prodavateljice i prvotuženika kao kupca ništetan jer je nastao u izvršenju kaznenih djela naznačenih u prethodnoj točki ove tužbe (udruživanje u zločinačko udruženje i sklapanje ugovora pod lihvarskim uvjetima). Ovo proizlazi primarno iz činjeničnog opisa gore navedenih osuđujućih presuda donesenih temeljem Optužnice USKOK-a br. K-Us- 139/12. Tako se npr. u presudi Županijskog suda u Zagrebu br. Kov-Us-38/14 (ali i u ostalim osuđujućim pressudama) navodi, između ostalog, da su opisana kaznena djela počinjena na štetu većeg broja državljana RH, a na str. 45. ove presude se navodi da su kaznena djela počinjena na štetu tužiteljice i njezina supruga (danas pok. E), na način da su u više navrata sklopili ugovore o zajmu kojima su im stvarno pozajmili sveukupno 54.750,00 Kn, a temeljem kojih ugovora su od njih pribavili novac i drugu imovinu u iznosu od najmanje 299.559,13 Kn, čime su ih oštetili za najmanje 228.002,49 Kn za koji iznos su se okoristili. Pod pojmom „druga imovina“ se ovdje podrazumijeva upravo nekretnina koja je predmet spornih ugovora. Ovo kao neosporno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije ĆĐ koji je vještačio u navedenom kaznenom postupku (u velikom djelu i na temelju dokumentacije i evidencija koju su vodili sami okrivljenici, a koji su zaplijenjeni u istrazi) i na čijem se nalazu i mišljenju temelje osuđujuće kaznene presude. Tako ovaj vještak na str. 109. svog nalaza i mišljenja, obrazlaže kako je oštećena tužiteljica, pa između ostalog navodi: „Kako je za podmirenje dijela obveza priznata vrijednost instrumenata osiguranja (nekretnina) u iznosu od 99.890,00 Kn, dok je stvarno procijenjena vrijednost tog instrumenta osiguranja iznosila barem 199.000,00 Kn, proizlazi da su dodatno oštećeni za iznos od 99.110,00 Kn.“ Nadalje, u tabeli 1. nalaza i mišljenja vještaka: Pregled i analiza stvarnih elemenata ugovora o zajmu za svaku pojedinu osobu koja je podnijela kaznenu prijavu, na str. 39. iza imena tužiteljice se navodi kako se sredstvom osiguranja smatra nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zgrada i livada, dakle, upravo ova nekretnina koja je bila predmetom spornog ugovora. Osuđujuće presude temelje se upravo i na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenom između tužiteljice i prvotuženika 30.11.2007., koji Županijski sud u Zagrebu cijeni lihvarskim, proizlazi i iz presuda Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us-16/16, kojom je osuđen HĐ, a u kojoj se presudi na str. 266 navode dokazi na temelju kojih su okrivljeni osuđeni, a među kojima je upravo i sporni ugovor o kupoprodaji od 30.11.2007. Tužiteljica zbog velikog opsega navedene presude sada dostavlja samo segmente koji se odnose na nju, no po potrebi može dostaviti cjelokupni tekst ove presude. Dakle, osuđujućim kaznenim presudama je utvrđeno da je tužiteljica oštećena kaznenim djelom počinjenom od strane članova zločinačke organizacije, čije djelovanje su prikrivala trgovačka društva, uključujući i pravne prednike tuženika, te da je tim kaznenim djelom tužiteljica oštećena za iznos od 228.002,49 Kn, u koji iznos je uračunata i vrijednost nekretnine koja je predmet spornih ugovora, iz čega proizlazi da je nesporno utvrđeno da je predmetna nekretnina pribavljena kaznenim djelom. Iz svega naprijed navedenog i priloženih dokaza proizlazi da je Županijski sud u Zagrebu svojim pravomoćnim osuđujućim kaznenim presudama utvrdio da je tužiteljica oštećena kaznenim djelom počinjenog sklapanjem lihvarskog ugovora te da je upravo Ugovor o kupoprodaji nekrenine koji je sklopila 30.11.2007. s pravnim prednikom prvotuženika jedan od tih lihvarskih ugovora. Svaki ugovor nastao u izvršenju kazenog djela je protivan prisilnm propisima (norme kaznenog prava su prisilne norme), a ugovor koji je protivan prisilnim propisima je ništetan u smislu čl. 322. ZOO-a. Nadalje, čl. 329. ZOO-a je izrijekom propisano da je lihvarski ugovor ništetan, tako da je sporni ugovor o kupoprodaji od 30.11.2007. ništetan i po ovoj osnovi. Osim što je po slovu osuđujućih kaznenih presuda sporni ugovor lihvarski, tužiteljica naglašava kako po istome nije primila nikakvu kupoprodajnu cijenu. Dana 11.12.2008. pravni prednik prvotuženika kao prodavatelj, s pravnim prednikom drugotuženika, kao kupcem, sklopio je Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine pod brojm 11/12/08 i temeljem istog pravni prednik drugotuženika se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici knjižio kao vlasnik predmetne nekretnine što je Općinski sud u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel dopustio svojim rješenjem br. Z-7149/08. Takvo zemljišnoknjižno stanje egzistira i danas. Upravo s ciljem da se prikrije sklapanje prvog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 30.11.2007., kao i s ciljem da se tužiteljici, kao oštećenici, onemogući ili barem oteža eventualno uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sklopljen ovaj ugovor od 11.12.2008. temeljem kojeg se ugovora pravni prednik drugotuženika upisao kao vlasnik iste. Naime, cilj sklapanja ovog ugovora je sasvim jasan, a to je pokušaj onemogućavanja podnošenja brisovne tužbe čije je podizanje protiv trećeg poštenog stjecatelja nekretnine, koji je u svemu postupio u dobroj vjeri s povjerenjem u potpunost i istinitost podataka iz zemljišne knjige, vremenski ograničeno (čl. 129. tadašnjeg ZZK-a). Tako bi pravni prednici tuženika u slučaju eventualne brisovne tužbe tvrdili da je pravni prednik drugotuženika bio pošteni singularni slijednik, a zbog kratkih zastarnih rokova za podizanje te tužbe bi vjerojatno s uspjehom mogli isticati prigovor zastare. Činjenica je, međutim, da pravni prednik drugotuženika nije bio pošten stjecatelj niti je prilikom sklapanja ovog ugovora postupio u dobroj vjeri jer je, s obzirom na povezanost ovih društava čiji su rad koordinirali i sinhronizirali pripadnici zločinačke organizacije, znao da predmetnu nekretninu stječe od prodavatelja (pravnog prednika prvotuženika) čije je pravo vlasništva bilo upisano na temelju lihvarskog ugovora, tj. da svoje pravo vlasništva izvodi iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava pravnog prednika prvotuženika. Upravo zbog činjenice da je pravni prednik drugotuženika uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju ugovora kojeg je sklopio sa prodavateljem za kojeg je znao da je predmetnu nekretninu stekao i da je uknjižen kao vlasnik iste na temelju nevaljanog ugovora, dakle da prilikom sklapanja spornog ugovora od 11.12.2008. nije postupao u dobroj vjeri, nema mjesta primjeni odredbi ZZK-a o rokovima za podnošenje brisovne tužbe, zbog čega plan tuženika da onemoguće pravodobno podnošenje brisovne tužbe ne može uspjeti. Dakle, brisovna tužba se može bez vremenskog ograničenja podnijeti:- protiv neposrednog stjecatelja nekretnine, bez obzira je li bio pošten ili nepošten (prvotuženik),- protiv nepoštenog singularnog slijednika (drugotuženik). Kako je, dakle, pravni prednik drugotuženika nedvojbeno bio nepošten prilikom sklapanja spornog ugovora, to je ova tužba i u odnosu na njega pravodobna, te stvarni cilj i pobude zbog kojih su pravni prednici tuženika sklopili ovaj ugovor ne može biti ostvaren, iako je njihova intencija sasvim jasna, a to je onemogućavanje uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Kako proizlazi iz rezultata kaznenog postupka u kojemu su pravomoćno osuđene sve naprijed navedene osobe, sva imovina koju su stekla navedena društva (pa i pravni prednici tuženika) smatra se imovinom stečenom kaznenim djelom, zbog čega je Županijski sud u Zagrebu i donio Rješenje kojim se zabranjuje otuđenje i opterećenje te imovine br. 1-Kir-Us-244/12, kojim je obuhvaćena i predmetna nekretnina. Iz ovog bi proizlazilo da je i ugovor sklopljen dana 11.12.2008. između pravnih prednika tuženika ništetan jer je nastao izvršenjem kaznenog djela. Tužiteljica, međutim, želi ukazati i na druge moguće pravne aspekte ovog ugovora. Naime, iz svega navedenog proizlazi da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11.12.2008. sklopljen radi prikrivanja prethodnog lihvarskog ugovora od 30.11.2007. Dakle, moglo bi se ustvrditi i da se radi o prividnom (fiktivnom) ugovoru u smislu čl. 285. ZOO-a koji nema učinka među ugovornim stranama. Da se radi o prividnom pravnom poslu proizlazi i iz činjenice da pravni prednik drugotuženika nije platio kupoprodajnu cijenu pravnom predniku prvotuženika. Kako se radilo o transakciji između dva trgovačka društva, plaćanje kupoprodajne cijene je moralo biti isključivo bezgotovinski, na transakcijski račun prodavatelja, ali do takvog plaćanaj nije došlo što se lako može utvrditi financijskim vještačenjem. Pored toga, glavna pobuda ugovornih strana za sklapanje ovog ugovora je nedopuštena (onemogućavanje tužiteljice kao oštećene da pred sudom ostvaruje svoja prava), ta je pobuda bitno utjecala na volju obiju ugovornih strana, te je i zbog tog razloga ovaj ugovor, u smislu čl. 273. ZOO-a, bez pravnog učinka. Prividni pravni poslovi, kao i pravni poslovi kod kojih je nedopuštena pobuda bitno utjecala na sklapanje ugovora su bez ikakvog pravnog učinka. Sukladno sudskoj praksi, izraženoj u velikom broju odluka VTS-a i VS RH, takvi se ugovori smatraju nepostojećim i ne proizvode nikakve pravne učinke.
3. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između pravnih prednika tuženika dana 11.12.2008. ništetan jer je nastao izvršenjem kaznenog djela odnosno postavlja eventualno kumulirani zahtjev da je nepostojeći ugovor dok od odnosu na Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 30.11.2007. između tužiteljice i pravnog prednika prvotuženika traži utvrđenje ništetnosti te traži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja ponovnim upisom prava vlasništva na tužiteljicu.
4. 2. tuženik Stečajna masa iza Usluge Axia d.o.o. u stečaju, OIB: 23675226683, Zadar, Elizabete Kotromanić 3, zastupan po stečajnoj upraviteljici Lidiji Lesar u odgovoru na tužbu od 4. ožujka 2024. priznaje tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu na temelju priznanja.
5. Kako 2.tuženik Stečajna masa iza Usluge Axia d.o.o. u stečaju koji je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine odnosno njegov prednik Usuge Axia d.o.o., priznaje u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, to je valjalo bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na njega i to tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između pravnih prednika tuženika dana 11.12.2008. i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja ponovnim upisom prava vlasništva na tužiteljicu (presuda na temelju priznanja) sukladno odredbi članka 331., st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 153/23, dalje: ZPP) pa je odlučeno kao u izreci.
6. U odnosu na 1. tuženika Stečajna masa iza ULTERIUS MENS d.o.o., valja reći da je Trgovački sud u Zagrebu - Stalna služba u Sisku brisao ULTERIUS MENS d.o.o. za trgovinu i usluge - u stečaju dana 15.07.2013 rješenjem Tt-13/16372- 1 te da nije upisana stečajna masa. Navedeno ne sprječava tužiteljicu na podnošenje tužbe.
7. Rješenjem poslovnog broja P-3356/2024 od 6. veljače 2024. naloženo je 1. tuženiku u roku od 30 dana podnijeti odgovor na tužbu uz prijetnju donošenja presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća (presuda zbog ogluhe). Citirano rješenje zajedno s tužbom i prilozima 1. tuženiku poslano je na e-oglasnu ploču dana 6. veljače 2024. ali i stečajnom upravitelju Goranu Brozoviću, Zagreb, Pavlenski put 5, te je isti zaprimio navedeno rješenje dana 29. veljače 2024. (list 1186 spisa), te u dodijeljenom mu roku nije postupio po nalogu iz rješenja.
8. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika koji se odnose na utvrđenje ništetnosti oba ugovora o kupoprodaji od 11.12.2008. i od 30.11.2007., čijih je njegov prednik potpisnik te uspostave ranijeg zemljišno knjižnog stanja ponovnim upisom tužiteljice kao vlasnice predmetne nekretnine, proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, niti su u protivnosti s općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su 1. tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi članka 331.b ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, dana 4. veljače 2025.
Sudac:
Sanda Jeromela
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, zbog toga što izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. ZPP-a). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužitelju po odvj. uz nalog o pristojbi na presudu na temelju priznanja u iznosu od 98,23 EUR.
2. I. tuženiku putem e-oglasne ploče suda i stečajnom upravitelju
3. II. tuženiku po odvj.
