REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-80/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja TABERNA TENTO j.d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 207, OIB 42056896717, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DC-DEVET j.d.o.o. iz Zagreba, Klekovačka ulica 28, OIB 13053141231, radi isplate iznosa od 3.566,93 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3403/23-10 od 23. rujna 2024., 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3403/23-10 od 23. rujna 2024. u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojom je tuženiku naloženo u roku od 15 dana tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 382,12 eura.

r i j e š i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tuženika i ukida presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3403/23-10 od 23. rujna 2024. u dijelu točke II. izreke koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate na trošak parničnog postupka u iznosu od 382,12 eura po stopi na osnovi članka 29. stavka 2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, počevši od 23. rujna 2024. do isplate.“

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je presudom zbog ogluhe označenom u izreci ove presude naložio tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.566,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama označenim u izreci presude tekućim na iznos od 1.783,46 eura od 21. listopada 2022. i na iznos od 1.783,46 eura od 21. studenog 2022. do isplate (točka I.) i tuženiku naložio tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 382,12 eura s kamatama tekućim od 23. rujna 2024. do isplate (točka II. izreke presude, jer je ocijenio da su ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) za donošenje presude zbog ogluhe.

2. Protiv te presude zbog ogluhe tuženik je podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga, smatrajući da uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe nisu ispunjeni jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, zbog toga što tužba tuženiku nije uručena jer direktorica tuženika tada nije bila u Zagrebu te zato što presuda zbog ogluhe nije mogla biti donesena na pripremnom ročištu. Tuženiku su tako nastali i troškovi povodom tog ročišta, a tužitelju su dosuđene i kamate na parnični trošak koje tužitelj nije tražio. Tuženik tvrdi i da je svoj dug iz Ugovora o kupoprodaji od 14. srpnja 2022. platio. Predlaže prihvatiti žalbu te predmet vratiti na ponovan postupak pred prvostupanjskim sudom.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu ukazujući da je tužba tuženiku uredno dostavljena putem oglasne ploče i da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje pobijane presude te je predlaže odbiti kao neosnovanu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u neznatnom dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška.

5. Ispitavši pobijanu presudu zbog ogluhe na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, osim u dijelu točke II. izreke koja se odnosi na kamate na trošak parničnog postupka, donio pravilnu i zakonitu odluku.

6. Ispunjene su sve pretpostavke iz članka 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

Tom je zakonskom odredbom propisano da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno slijedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Odredbom stavka 2. istoga članka Zakona o parničnom postupku propisano je da sud neće donijeti presudu zbog ogluhe iako je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. članka 331.b ZPP-a ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.

7. U ovom sporu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su uredno dostavljeni tuženiku 1. srpnja 2024., putem oglasne ploče, a što uostalom ni sam tuženik ne osporava u žalbi. Time je ispunjenja prva zakonska pretpostavka iz članka 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

8. Nadalje, osnovanost cjelokupnog tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio u prilogu tužbe, što tuženik u žalbi i nije osporio.

9. Osim toga, u konkretnom predmetu su ispunjene i preostale zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b ZPP-a. Naime, u ovom sporu ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a tuženik nesporno nije podnio odgovor na tužbu u sudskom roku od 30 dana kojeg mu je sud odredio rješenjem od 6. lipnja 2024., pa su stoga ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenjem presude zbog ogluhe propisane odredbom članka 331.b stavka 1. ZPP-a. Budući da ne postoje ni zapreke za donošenje te presude iz članka 331.b stavka 2. ZPP-a, sud prvog stupnja je pravilno donio pobijanu presudu.

10. Tuženik je uredno primio poziv za pripremno ročište kojem nije pristupio, kao i poziv da odgovori na tužbu, što niti ne spori, kao ni činjenicu da tužbu nije osporio. Stoga neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud time što je 5. rujna 2024. održao pripremno ročište nakon kojeg je donio presudu zbog ogluhe, počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi članka 277. stavaka 1. i 2. ZPP-a, nakon primitka tužbe obavljaju se pripreme za glavnu raspravu, koje obuhvaćaju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe tuženiku na odgovor, održavanje pripremnog ročišta, zaključenje prethodnog postupka i zakazivanje glavne rasprave.

Prema odredbi članka 279. ZPP-a sud može u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe i presudu bez održavanja rasprave i primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

Prema odredbi članka 284. stavka 2. ZPP-a sud može iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a osobito ako je to potrebno radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje mjera osiguranja, odmah zakazati pripremno ročište i narediti da se primjerak tužbe dostavi tuženiku.

Prema tome, spor se može meritorno okončati i u prethodnom postupku. U ovom slučaju, okončan je donošenjem presude zbog ogluhe na temelju prešutne dispozicije tuženika koji nije odgovorio na tužbu, što se na temelju zakona tumači kao priznanje činjeničnih navoda u tužbi.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da sud na temelju dokaza koji prileže spisu nije mogao utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva. Pretpostavka za donošenje presude na temelju ogluhe je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate. Tuženik u žalbi ne navodi niti da iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, niti da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je tuženikovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku I. izreke pobijane prvostupanjske presude zbog ogluhe.

13. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na činjenicu da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio kamate na iznos naknade parničnog troška koje tužitelj uopće nije tražio.

Stoga je, sukladno odredbi članka 369. stavka 5. ZPP-a, ovaj sud, u dijelu u kojem je prekoračen tužiteljev zahtjev, prvostupanjsku presudu rješenjem ukinuo.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Sudac

Marina Veljak