REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2490/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dom za starije i nemoćne osobe VITANOVA, Viškovo, Marinići 21/C, OIB 51558502355, kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Mađarević, odvjetnica u Rijeci, Matije Gupca 16, protiv tuženika GRAĐEVINAR d.o.o. Rijeka, Miroslava Krleže 20, OIB 29350827566, kojeg zastupa punomoćnik Alen Bošković, odvjetnik u Rijeci, Frana Supila 13, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-470/2022-16 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-470/2022-16 od 12. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci utvrđeno je da su pljenidba i prijenos sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu predanog Financijskoj agenciji, Regionalni centar Rijeka dana 15. lipnja 2022. od strane ovrhovoditelja GRAĐEVINAR d.o.o. Rijeka OIB 29350827566, Miroslava Krleže 20, Rijeka, za prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika VITANOVA Dom za starije i nemoćne osobe, OIB 51558502355, iz Viškova, Marinići 21/C na račun ovrhovoditelja, a temeljem bjanko zadužnice ovjerene pod poslovnim brojem OV-633/09 kod Javnog bilježnika Gordane Legović dana 18. ožujka 2009., u cijelosti nedopušteni (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.279,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. kolovoza 2022. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 5.728,86 EUR s kamatama (točka III. izreke).
2. Odluka je donesena na temelju odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima budući da je prvostupanjski sud na temelju ocjene izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio osnovanim prigovor zastare. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. te čl. 155. st. 1. ZPP-a uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.982,50 EUR. U žalbi uglavnom ponavlja navode koje je dao tijekom prvostupanjskog postupka, navodi da je sud pogrešno ocijenio prigovor zastare, da je zastara prekinuta podnošenjem na naplatu drugih zadužnica, da je uobičajeno da se za osiguranje iste tražbine izda nekoliko zadužnica, da je predmetna zadužnica izdana za osiguranje tražbine iz Ugovora o građevinskim radovima od 3. listopada 2004. i 10. srpnja 2006., da je na temelju zadužnice poslovni broj OV-24917/08 tužitelju zaplijenjen iznos od 110.477,31 kn, da tužitelj pljenidbu i prijenos tih sredstava nije osporavao što znači da je priznao dug na posredan način pa od tog trenutka zastara kreće teći ispočetka. Žalitelj dalje navodi da osporava tijek zakonskih zateznih kamata koje po njegovom stavu najranije mogu početi teći od donošenja ove presude te osporava vrijednost boda koji se mora priznati prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Nije počinjena niti jedna bitna povreda parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Žalitelj niti ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena.
8. Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje da su pljenidba i prijenos sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu predanog Financijskoj agenciji, Regionalni centar Rijeka 15. lipnja 2022. od strane ovrhovoditelja GRAĐEVINAR d.o.o. Rijeka za prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika VITANOVA Dom za starije i nemoćne osobe, iz Viškova, na račun ovrhovoditelja, a temeljem bjanko zadužnice ovjerene pod poslovnim brojem OV-633/09 kod Javnog bilježnika Gordane Legović 18. ožujka 2009., u cijelosti nedopušteni te traži i isplatu iznosa od 37.279,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. kolovoza 2022. do isplate koji je na temelju predmetne bjanko zadužnice isplaćen s računa ovdje tužitelja na račun ovdje tuženika. Tužitelj tvrdi da je nastupila zastara prava na podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju predmetne bjanko zadužnice te da i ne postoji tražbina koja bi proizlazila iz te bjanko zadužnice.
9. Tuženik osporava da bi nastupila zastara tražbine jer je zastara prekinuta podnošenjem na naplatu bjanko zadužnice poslovni broj OV-24917/2008, koju je tužitelj predao tuženiku kao sredstvo osiguranja naplate iz istog poslovnog odnosa, da je tuženik od 14. veljače 2013. do 27. svibnja 2014. naplatio od tužitelja iznos od 219.480,70 kn na temelju bjanko zadužnice poslovni broj OV-24917/2008, da je Trgovački sud u Rijeci 8. studenoga 2019. donio presudu u postupku poslovni broj P-467/2013 i potvrdio postojanje duga tuženika prema tužitelju, da je tuženik podnio zahtjev Financijskoj agenciji za nastavak naplate po bjanko zadužnici poslovni broj OV-24917/2008, da je Financijska agencija 9. ožujka 2020. prebacila s računa tužitelja na račun tuženika iznos od 60.249,07 kn na ime glavnice i 50.228,24 kn na ime kamata pa je drugi put prekinuta zastara potraživanja, da je tuženik 15. lipnja 2022. podnio zahtjev za naplatu preostalog iznosa duga na temelju predmetne bjanko zadužnice poslovni broj OV-633/09, koju je također primio od tužitelja kao sredstvo osiguranja naplate. Tuženik tvrdi da tužitelj nije u cijelosti platio dug koji ima prema tuženiku na temelju ugovorene naknade za izvedene radove na objektu Dom za starije i nemoćne osobe na Marinićima, sve na temelju Ugovora o građevinskim radovima od 3. listopada 2004. i 10. srpnja 2006.
10. Iz podataka u spisu proizlazi da nije sporno među strankama:
- da je tužitelj podnio ovu tužbu pravovremeno, na temelju zaključka Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-932/2022-5 od 1. kolovoza 2022.,
- da je tuženik 15. lipnja 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice izdane od strane tužitelja (i potpisane od njegovog prijašnjeg zastupnika po zakonu) od 18. ožujka 2009., da je na zadužnici ovjeren potpis tuženikovog (tadašnjeg) zastupnika po zakonu Marinka Nimca, kod javnog bilježnika Gordane Legović, poslovni broj OV-633/09 od 18. ožujka 2009.,
- da je na temelju navedene bjanko zadužnice, izravnom naplatom 15. lipnja 2022. tuženik naplatio od tužitelja iznos od 280.880,09 kn, odnosno iznos od 37.279,18 EUR,
- da zadužnica glasi na iznos od 160.351,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. svibnja 2014.
11. Sporno je da li je nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice te postoji li tražbina tuženika prema tužitelju koju je bio ovlašten naplatiti predmetnom zadužnicom.
12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrdio sljedeće:
- da predmetna bjanko zadužnica na temelju koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu i naplatio se od tužitelja za iznos od 280.880,09 kn, predstavlja privatnu ispravu na kojoj je dužnikov potpis ovjeren kod javnog bilježnika,
- da je bjanko zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011., dakle, prije stupanja na snagu Ovršnog zakona iz prosinca 2010.,
- da se prema pravnom shvaćanju zauzetom na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, a na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje se zastarni rok od 10 godina,
- kako se u konkretnom slučaju radi o bjanko zadužnici koja nije solemnizirana, na tražbinu iz ove zadužnice primjenjuje se petogodišnji zastarni rok,
- da je kao dospijeće tražbine iz zadužnice označen datum 27. svibnja 2014. pa je zastarni rok počeo teći najkasnije toga dana, a zahtjev za izravnu naplatu podnesen je 15. lipnja 2022., dakle, nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka,
- da je prigovor zastare tražbine iz zadužnice ocijenjen osnovanim,
- da tijek zastare nije prekinut podnošenjem na naplatu zadužnice poslovni broj OV-24917/2008,
- da tijek zastare nije prekinut niti donošenjem presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-467/2013 od 8. studenoga 2019. koja je postala pravomoćna 13. prosinca 2021.,
- da je tuženik izravnom naplatom stekao iznos od 280.880,09 kn (37.279,18 EUR) 15. lipnja 2022. koji iznos je dužan vratiti tužitelju zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
13. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u smislu čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima te je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev. S odlukom prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva suglasan je i ovaj, viši sud.
14. Naime, odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
15. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je tužitelj pravodobno podnio tužbu na temelju zaključka Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-932/2022-5 od 1. kolovoza 2022. sukladno odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona budući da je prigovorio da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer da je nastupila zastara, da je predmetna bjanko zadužnica na temelju koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu i naplatio se od tužitelja za iznos od 280.880,09 kn, sastavljena prije 1. siječnja 2011., da se prema pravnom shvaćanju zauzetom na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, da se u konkretnom slučaju primjenjuje petogodišnji zastarni rok, a kako je dospijeće tražbine iz zadužnice 27. svibnja 2014., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen je 15. lipnja 2022., podnesen je nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka. Pravilno je dalje utvrđeno da tijek zastare nije prekinut podnošenjem na naplatu zadužnice poslovni broj OV-24917/2008 kao niti donošenjem presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-467/2013 od 8. studenoga 2019. te da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 37.279,18 EUR koji je 15. lipnja 2022. stekao izravnom naplatom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koju je sud dosudio pravilnom primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
16. Tuženik žalbenim navodima, koji se uglavnom svode na ponavljanje tvrdnji iz prvostupanjskog postupka, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
17. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tko i po visini (čl. 155. ZPP-a), a u odnosu na žalbeni navod da se vrijednost boda mora priznati prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku valja reći da je taj navod neosnovan. Naime, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 1,99 EUR, valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 1,99 EUR i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 EUR).
18. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.
19. Kako trošak sastava odgovora na žalbu nije trošak potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu tog troška u iznosu od 277,05 EUR te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
