REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1862/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, kao zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03245604244 URBROJ: 341-99-05/3-22-5350 od 30. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03245604244, URBROJ: 341-25-05/3-22-88688 od 21. srpnja 2022. tužitelju, kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, određuje se invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, od 8. listopada 2020. u iznosu od 4.658,00 kn mjesečno, a ista sadrži i dodatak na mirovinu. Utvrđuje se da isplata pripada korisniku mirovine od 21. lipnja 2022. – od prvog dana od dana prestanka radnog odnosa.

2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03245604244 URBROJ: 341- 99-05/3-22-5350 od 30. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi u bitnom prigovara da mu je pogrešno izvršen obračun mirovine s obzirom na ukupno ostvaren staž. Naime, prigovara da mu je staž utvrđen u trajanju od 46 godina i 11 mjeseci, te mu nije uzet u obzir radni odnos ostvaren od 8.10.2020 do 20.6.2022. s kojim bi imao ukupno 48 godina, 7 mjeseci i 12 dana mirovinskog staža. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe te u bitnom ostaje kod navoda osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu. Dana 4. veljače 2025. održana je usmena i javna rasprava u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Tužitelj na raspravi ističe da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da je ostvario pravo na invalidsku mirovinu, međutim nastavio je raditi kod poslodavca – ZET, te navodi da se tada javljao poslodavcu te eventualno pregledavao papirologiju, putne naloge i slično, za što je primao plaću. Razjašnjava da mu je pravo na mirovinu priznato s datumom iz rješenja, ali mu je isplata određena nakon prestanka radnog odnosa.

7. Tuženik smatra da se tužitelju ne može priznati naknadni radni staž jer mu isplata invalidske mirovine može ići tek nakon prestanka radnog odnosa.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Nije sporno da je tužitelju nastao trajni gubitak radne sposobnosti te mu je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 31. kolovoza 2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 8.10.2020.

10. Spornim se ukazuje da li postoji zakonski osnov da se tužitelju u izračun mirovine uzme u obzir radni staž ostvaren nakon utvrđenja trajnog gubitka radne nesposobnosti (od 8.10.2020 do 20.6.2022.).

11. Polazeći od činjenica iz spisa predmeta, koje tužitelj tužbenim navodima ne dovodi u pitanje, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, člankom 59. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13-119/22, dalje: ZOMO) propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

12.1 Prema članku 59. st. 2. ZOMO, osiguraniku kod kojega je na temelju nalaza i mišljenja mjesno nadležne područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, odnosno nalaza i mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu prema članku 56. ovoga Zakona, a koji je u radnom odnosu ili obavlja djelatnost na temelju koje je obvezno osiguran, Zavod donosi rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu na osnovi utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će se rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

13. S obzirom da je tužitelju pravomoćnim rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti iz čl. 39. st. 4. ZOMO, a nije primao naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, prema članku prema članku 59. st. 8. ZOMO, mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana od dana do kojega je nakon utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti ostvario plaću.

13.1 To u konkretnom slučaju znači da je tužitelju pravilno utvrđeno pravo na isplatu invalidske mirovine nakon prestanka radnog odnosa, dok u odnosu na prigovor da mu je trebalo priznati radni staž ostvaren nakon utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti, po ocjeni Suda za isto nema osnova primjenom citiranog članka 59. stavak 1. ZOMO.

13.2 Naime, iz spisa predmeta nesporno proizlazi da je tužitelju temeljem nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 1. srpnja 2021., zbog bolesti (100%), počevši od 30. lipnja 2021. utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. st. 4. ZOMO, uz potrebu obavljanja kontrolnog pregleda po službenoj dužnosti u lipnju 2023. Po provedenoj reviziji navedenog nalaza i mišljenja (članak 129. st. 1. ZOMO), utvrđeno je da je isti nalaz pravilan, uz korekciju u odnosu na datum nastanka invalidnosti, tako da se ista utvrđuje sa datumom 8. listopada 2020.

13.3 Prema podacima spisa i navodima tužbe tužitelj niti ne dovodi u pitanje utvrđeni datum nastanka invalidnosti, a prema kojem datumu se, slijedom citiranog članka 59. st. 1. ZOMO, ima cijeniti ukupne podatke za izračun invalidske mirovine.

14. Stoga Sud nalazi da je osporavanim rješenjem pravilno odgovoreno na žalbene prigovore, koje tužitelj ponavlja u ovom sporu, te je primjenom citiranih zakonskih odredaba tužitelju pravilno utvrđena mirovina kao i datum početka isplate iste.

15. Valjalo je stoga na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. KĐ, [adresa],

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba – putem e komunikacije 3. U spis