REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-5092/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Planinska ulica 13a, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik iz Zagreba, Đorđićeva 24, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 90.307,09 EUR / 680.418,79 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1801/2021-28 od 17. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1801/2021-28 od 17. studenog 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1801/2021-28 od 17. studenog 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 90.307,09 EUR / 680.418,79 kn sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.385,68 EUR / 25.509,37 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da ne postoji uzročno posljedična veza između radnje osiguranika tuženika i nastale štete pa ne postoji niti odgovornost tuženika za štetu. Utvrđuje da je vozilo osiguranika tuženika bilo nepropisano parkirano na nogostupu, a da ga je pješakinja zaobilazila stupajući na kolnik, kojom prilikom ju je udarilo vozilo osigurano kod tužitelja i teško ozlijedilo. Prvostupanjski sud smatra da se pješakinja mogla zaustaviti prije stupanja na kolnik, razmotriti stanje prometa, odnosno uvjeriti se da se kolnikom ne kreće vozilo i da može stupiti na kolnik bez ometanja prometa kako je to propisano odredbom članka 131. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08; dalje: ZSPC) i tek potom zaobići nepropisno parkirano vozilo osiguranika tuženika. Stoga zaključuje da je nastala šteta u uzročno posljedičnoj vezi s postupanjem same pješakinje i radnje vozača vozila koje ju je udarilo, a ne i radnje osiguranika tuženika koji je nepropisno parkirao vozilo na nogostupu.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi ističe da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Navodi da je prvostupanjski sud zaključio o nepostojanju uzročno posljedične veze između nepropisno parkiranog vozila i nastanka štetnog događaja bez da je prethodno utvrdio činjenice kako je uopće do nesreće došlo i na koji način je nesreća mogla ili nije mogla biti izbjegnuta. Ukazuje da prvostupanjski sud nije proveo prometno vještačenje te da nije obrazložio razloge odustajanja od provođenja predmetnog dokaza. Također, ukazuje da sud nije saslušao predložene svjedoke. Stoga, zaključuje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u pogledu dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Smatra da prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjima pa da je samostalno, bez vještaka i samo na temelju stanja spisa, mogao zaključiti o spornoj uzročno posljedičnoj vezi. Ističe da do predmetnog štetnog događaja ne bi ni došlo da vozilo osiguranika tuženika nije bilo nepropisno parkirano na nogostupu. Ukazuje da je osiguranik tuženika postupio protivno odredbama članaka 78. i 82. ZSPC-a i da je takvim postupanjem nastala neposredna opasnost od prometne nesreće zbog čega je radnja osiguranika tuženika svakako doprinijela nastanku predmetne prometne nesreće.
4. Tuženik nije dogovorio na tužiteljevu žalbu.
5. Tužiteljeva žalba je osnovana.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a sve kako to pravilno ukazuje žalitelj.
7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatom iznosa od 90.307,09 EUR / 680.418,79 kn, koji je tužitelj platio oštećenoj BR na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3288/2011-139 od 25. svibnja 2018. na ime naknade štete koju je pretrpjela u prometnoj nesreći od 9. rujna 2008.
8. Osnovano žalitelj ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
9. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da ne postoji uzročno posljedična veza između radnje osiguranika tuženika (nepropisnog parkiranja vozila na nogostupu) i nastale štete, bez da je za to imao uporište u cjelokupnom rezultatu dokaznog postupka. U obrazloženju presude prvostupanjski sud iznosi vlastito viđenje dinamike nastanka štetnog događaja i na temelju vlastite ocjene donosi zaključak o nepostojanju uzročno posljedične veze između postupanja osiguranika tuženika i nastanka štete.
10. Ovaj sud ukazuje da mišljenje suda nije dokaz. U konkretnom slučaju, zaključak suda o uzročno posljedičnoj vezi ne temelji se na nikakvom dokazu, odnosno iz obrazloženja presude nije jasno na temelju kojih dokaza je sud došao do takvog uvjerenja. Posljedično, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
11. Obje stranke su na okolnost dinamike nastanka predmetne prometne nesreće predložile izvođenje dokaza prometnim vještačenjem, koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud isprva prihvatio, da bi kasnije od njega odustao ocjenjujući taj dokazni prijedlog nepotrebnim. Tim dokaznim prijedlogom mogla bi se utvrditi odlučna i sporna činjenica između stranaka o odgovornosti sudionika predmetne prometne nesreće.
12. Pritom treba ukazati da se tužitelj u postupku poziva na intervencijski učinak presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3288/2011-139 od 25. svibnja 2018., kojim je tužitelj obvezan platiti oštećenoj BR određenu naknadu štete. U tom postupku tuženik je sudjelovao kao umješač na strani tužitelja, koji je u toj parnici imao ulogu tuženika. Predmetni intervencijski učinak označene presude ne odnosi se samo na umješača, nego se odnosi i na stranku kojoj se umješač bio pridružio. Dakle, intervencijski učinak odnosi se na obje stranke u ovoj parnici i ne obuhvaća samo izreku presude, nego obuhvaća činjenična i pravna utvrđenja iz obrazloženja presude na kojim se ta izreka zasniva.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu odluke o parničnom trošku.
14. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te utvrditi sporne činjenice pravilnom i brižljivom ocjenom provedenih dokaza, nakon čega će, ovisno o utvrđenjima spornih činjenica, dati potpune i jasne razloge da bi se odluka mogla ispitati. Svoju odluku sud će obrazložiti u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a.
15. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko
