Republika Hrvatska

Županijski sud

u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-781/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ines Mošmondor, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-565/2023-6 od 22. veljače 2024., 4. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-565/2023-6 od 22. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu.

2.Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3.Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. U žalbi u bitnom navodi da pobijana odluka nije pravilna jer da sud u ovom stadiju postupka nije ovlašten odlučivati o nepoštenosti ugovorne odredbe o prorogacijskoj kluzuli bez kontradiktornog postupka te bez provođenja dokaza na okolnost pregovaranja o istoj čime da je počinjena apsolutno bitna povreda odreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud samo paušalno utvrdio da je odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci nepoštena, a da pri tom nije uzeo u obzir niti podrednoj primjeni odredbe o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i 48. ZPP-a a što je rezultiralo donošenjem nezakonite odluke.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovan.

7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nadležnosti utvrđujući;

da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu 13. studenog 2007. kojim su stranke u odredbi čl. 16. ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke tj. u Rijeci,

da tuženik u odgovoru na tužbu u kojem je istaknuto prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na ugovorenu mjesnu nadležnost, ne tvrdi niti dokazuje da se je o ugovornoj odredbi sadržanoj u čl. 16. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo,

da tužiteljica ima prebivalište u [adresa] dok je sjedište tuženika u Rijeci, da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, dalje ZZP/03) kao zakona koji je na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.),

da se prema odredbi čl. 49. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a odredba čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

8. Temeljem iznijetog prvostupanjski sud zaključuje . Budući da tuženik niti tvrdi, a niti dokazuje u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti da se o ugovornoj odredbi sadržanoj u čl. 16. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba čl. 50. toč. 19. ZZP koja određuje da odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvariti prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na teret potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, predstavlja ugovornu odredbu koja se može smatrati nepoštenom. I konačno, odredbom čl. 55. st. 1. ZZP je određeno kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba Ugovora o kreditu gdje je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca odnosno, tuženika predstavlja odredbu propisanu u čl. 50. toč. 19. ZZP jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 49. st. 1. ZZP te, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. ZZP se takva odredba ima smatrati nepoštenom. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača-tužitelja, pa je tako tužiteljici otežano pravo na ostvarivanje njezinih prava iz ugovora pred sudom, budući da bi tužiteljica trebala putovati na sud u [adresa] iz [adresa] gdje ima prebivalište, te bi bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena. Slijedom iznijetog pozivajući se i na odredbu čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine”, broj 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., dalje - ZPK) kao neosnovan odbija prigovor mjesne nenadležnosti tuženika te odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

9. U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi. U rješenju su navedeni razlozi te se isto može ispitati.

10. Isto tako protivno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 6. ZPP-a te tuženiku nije onemogućeno raspravljanje vezano uz ispitivanje ništetnosti među strankama ugovorene prorogacijske klauzule. Ovo iz razloga jer je tuženik prigovor mjesne nenadležnosti iznio u odgovoru na tužbu pozivom na sadržaj među strankama sklopljenog Ugovora kojeg je priložio u spis pri čemu na okolnost ugovaranja prorogacijske klauzule nije predložio provođenje bilo kakvih dokaza. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, ex officio, bez održavanja ročišta ispitivao nepoštenost sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula). Ovo tim više što je prema tumačenju Suda Europske unije u presudi od 27.06.2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

11. Nadalje u postupku donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

12. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika kada je istog odbio međutim s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 13. studenog 2007. vezano uz ispitivanje valjanosti ugovorene prorogacijske klauzule pogrešno je primijenio materijalno pravo tj. odredbe ZZP/03 umjesto ispravno odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07), pri čemu je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o istaknutom prigovoru.

13. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava neispunjene pretpostavki da bi se navedena ugovorna odredba smatrala nepoštenom u smislu mjerodavnih odredbi ZZP-a.

14. Naime odredbom čl. 96.st.1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca ( čl.96.st.2. ZZP/07)

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96.st.4. ZZP/07) dok je prema odredbi čl. 102.st.1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

17. Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu odstrane tuženika, pa na sadržaj prorogacijske klauzule sadržane u istom Ugovoru, tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja zbog čega se na temelju zakonske presumpcije (članak 81. stavak 2. ZZP) smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo.

18. U konkretnom slučaju tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pojedinačno pregovaralo. Uzimajući u obzir udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice koje je u [adresa] do suda u Rijeci čija je nadležnost ugovorena s obzirom da tuženik sjedište ima u Rijeci ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda na temelju kojih je utvrdio nepoštenost navedene ugovorne odredbe.

19. Naime, prema ocjeni ovog suda, upravo uključivanje takve odredbe u ugovor koji se sklapa s potrošačem s očitom svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta i time ostvare pogodnosti za tuženika kao trgovca te jače ugovorne strane a sagledavajući pritom sve okolnosti sklapanja Ugovora, činjenicu da je isti sklopljen u Čakvcu te da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja i dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

20. Iz navedenih je razloga pravilna ocjena prvostupanjskog suda da navedena odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu konkretno u smislu odredbe članka 96. stavak 1. ZZP, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu članka 102.stavak 1. ZZP-a, posljedično čemu u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 70. ZPP-a jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

21. Kada je odredba o prorogacijskoj klauzuli ništetna tada među strankama nije ugovorena valjana klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. dol 4. ZPP-a pa su u tom slučaju za ocjenu prigovora mjesne nadležnosti mjerodavne odredbe ZPP-a.

22. Neosnovano se tuženik sadržajem žalbe poziva na pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti sadržana u odredbi čl. 46. i 48. ZPP-a a koja propisuju mjesnu nadležnost prema sjedištu tuženika ovi iz razloga jer je prema odredbi članka 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

23. Iz sadržaja sklopljenog Ugovor o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u [adresa] pa kako su radnje vezano uz sklapanje Ugovora o kreditu poduzete u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa] to s obzirom na takve okolnosti te obavljanje po tuženiku djelatnosti na području [adresa] ukazuju na postojanje nadležnosti prvostupanjskog suda prema odredbi čl. 59. ZPP-a , pa i u situacijama ako poslovna jedinica nije upisana u sudski registar. Ovo iz razloga jer se po ocjeni ovoga suda "poslovne jedinice izvan sjedišta pravne osobe" iz odredbe čl. 59. ZPP-a treba široko tumačiti na način da obuhvaća svaku podružnicu, poslovnicu ili filijalu trgovca u kojoj isti obavlja djelatnost neovisno o činjenici upisa u sudski registar.

24. Budući da je Ugovor o kreditu sklopljen u tuženikovoj poslovnoj jedinici u [adresa] i da je tužba u ovom predmetu podnesena Općinskom sudu u Čakovcu pravilno je prvostupanjski sud odlučio o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti kada ga je odbio jer je tužiteljica podnošenjem tužbe izabrala mjesno nadležan sud u okviru naprijed citirane odredbe.

25. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja.

26. Slijedom svega navedenog žalba tuženika odbijena je prema odredbi čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a i rješenje suda prvog stupnja kao zakonito potvrđeno te odlučeno kao u točki I. izreke.

27. Tuženik nije uspio s žalbom pa mu sukladno odredbi čl. 154.st1. u svezi s čl. 166.st.1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 4. veljače 2025.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić