Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-47/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Sučeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 154/2020-50 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja RF kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-154/2020-50 od 24. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

II. Odbija se žalba tuženika HF kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-154/2020-50 od 24. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja RF za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn (1.327,22 EUR–a[1] ), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. studenog 2020. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 kn (1.990,84 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. siječnja 2018. pa do isplate (točka II. izreke),

- svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (207,38 EUR–a).

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, žali se tuženik ne navodeći pri tome konkretno neki od žalbenih razloga koji su propisani odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući u bitnom da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije.

2.3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući u bitnom da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem ju tužitelj pobija, potvrdi.

3.1. Žalba tužitelja je neosnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a isplati iznos od 25.000,00 kn (3.318,07 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. studenog 2020., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.887,50 kn (2.108,63 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi štetnog događaja koji se zbio 12. siječnja 2018., kada je tuženik sa svog mobitela nazvao tužitelja na njegov mobitel i potom mu u razgovoru uputio prijetnje.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužitelj upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a, na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike dopisa Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 16. rujna 2015. (list 33 spisa), preslike ispisa poziva preko Viber aplikacije (list 35-37 spisa), iskaza svjedoka ŽF saslušanog na ročištu od 16. lipnja 2021. (list 62-63 spisa), iskaza tužitelja saslušanog na ročištu od 16. lipnja 2021. (list 64-65 spisa), pisanog nalaza i mišljenja prim. FF, stalnog sudskog vještaka od 28. rujna 2021. (list 75-77 spisa), preslike presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-145/18-28 od 15. listopada 2020. (list 84-94 spisa), dopunskog usmenog očitovanja prim. FF, stalnog sudskog vještaka na ročištu od 20. siječnja 2022. (list 98-99 spisa), iskaza tuženika saslušanog na ročištu od 20. siječnja 2022. (list 100-102 spisa), dopunskog pisanog nalaza i mišljenja prim. FF, stalnog sudskog vještaka od 5. srpnja 2022. (list 122-124 spisa) te priloženog spisa kaznenog predmeta koji se kod Općinskog suda u Zlataru vodio pod poslovnim brojem K-145/18 (analize telekomunikacijskog prometa koja je 16. siječnja 2018. sačinjena u prostorijama Policijske postaje Zabok povodom kaznene prijave koju je tužitelj podnio (list 26 spisa) i dopisa Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb od 7. siječnja 2020. (list 92 spisa)), utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tuženik od 2013. pa do 2015. bio u ljubavnoj vezi s tužiteljevom suprugom B, a da je tužitelj saznao za vezu u proljeće 2015., nakon čega je došlo do prekida iste,

- da je nepoznata osoba 16. rujna 2015. uputila tuženikovom poslodavcu Zagrebačkom holdingu d.o.o. dopis sljedećeg sadržaja: ''Poštovana gospodo slobodni smo prijaviti vašega djelatnika SF rođ. **.**.1962.god. uposlenika na zagrebačkom velesajmu u holdingu u pravnoj službi jer je počinio štetu samom holdingu početkom ove godine. Štetu je prouzročio holdingu i niz nepravilnosti što je za kaznenu prijavu i gonjenje po službenoj dužnosti, na način što je ispravnu robu proglašavao neispravnom i za istu prilikom prodaje nije izdavao nikakav račun ili je maksimalno umanjio vrijednost robe, i prodavao je po većoj cijeni te smatramo da je ostvario osobnu korist, jer je prevario i kupca i nadređenog te nepravilno predočio nadređenima stanje u kakvom je roba za otpis bila. Naglašavam da je čovjek varalica koja posjeduje tri stana i tri auta: stan u [adresa], stan u [adresa] u [adresa] R, stan u [adresa], Alfu i Hondu a gdje se može to imati sa šest tisuća kuna plaće ako se na ovakav način ne potkrada i vara Država i grad Zagreb. S poštovanjem.'',

- da je tužitelj tijekom lipnja, srpnja i rujna 2017. sa svog mobitela (pozivni broj [broj telefona]) uputio ukupno 32 poziva na tuženikov mobitel (pozivni broj [broj telefona]), ali da tuženik na nijedan od upućenih poziva nije odgovorio,

- da je tužitelj 2. prosinca 2017. sa svog mobitela uputio poziv na tuženikov mobitel, i to preko Viber aplikacije, ali da tuženik ni na taj poziv nije odgovorio,

- da tuženik tijekom 2017. godine nije prijavio policiji, i to konkretno Policijskoj upravi Zagrebačkoj, VI. Policijskoj postaji Zagreb, da prima uznemiravajuće pozive,

- da je tužitelj u siječnju 2018. bio na rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice,

- da je tuženik 12. siječnja 2018. sa svog mobitela nazvao tužitelja na njegov mobitel u 23,12 sati, a da je ŽF, koji je s tužiteljem bio smješten zajedno u sobi, dodao mobitel tužitelju, koji je prethodno zaspao,

- da je tuženik, nakon što je tužitelj odgovorio na poziv, u razgovoru koji je trajao 40 sekundi, vikao "Jebat ću ti mater, ubit ću tebe i tvoju obitelj, znam tko si i sl.",

- da je tužitelj 13. siječnja 2018. podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje u prostorijama Policijske postaje Zabok,

- da je Općinski sud u Zlataru donio presudu poslovni broj K-145/18-28 od 15. listopada 2020. (u daljnjem tekstu: Presuda) kojom je optuženi SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u ovom predmetu tuženik) proglašen krivim što je 12. siječnja 2018. u 23,12 sati, u Krapinskim Toplicama i Zagrebu, sa svog mobilnog telefona pozivnog broja: [broj telefona] uputio poziv na mobilni telefon pozivnog broja: [broj telefona] kojim se koristi RF (u ovom predmetu tužitelj), a koji se nalazio na rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice te odmah po uspostavi poziva, u nakani da imenovanog ustraši, rekao mu ''jebem ti mater u usta'', ''znam gdi si'', ''naći ću te i ubiti, jebem ti mater'', ''ubit ću tebe i tvoju obitelj'', ''jebem ti majku'' i sl., a što je sve kod tužitelja izazvalo opravdan osjećaj straha za vlastiti život te život članova njegove obitelji, dakle drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ) te kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ–a,

- da je Presuda postala pravomoćna 21. rujna 2021.,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja prim. FF, stalnog sudskog vještaka od 28. rujna 2021. i dopunskog pisanog nalaza i mišljenja istog od 5. srpnja 2022. (list 122-124 spisa) proizlazi:

- da je tužitelj (rođen 1967.) bio izložen štetnom događaju od 12. siječnja 2018., zbog kojeg je zadobio akutnu stresnu reakciju, anksiozno–depresivni poremećaj, poremećaj prilagodbe i depresivni poremećaj,

- da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne bojazni po tjelesni integritet, pa i život, što je dovelo do razvoja navedenih psihičkih poremećaja,

- da između predmetnog štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja postoji izravna uzročno–posljedična veza, slijedom čega je kod tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja,

- da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta,

- da je tužitelj do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna te slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana,

- da je kod tužitelja zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj,

- da tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5% te da će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu,

- da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja od 28. rujna 2021. razgraničio psihičku simptomatiku koja se veže uz posljedice predmetnog štetnog događaja od utjecaja drugih nepovoljnih vanjskih čimbenika i događaja,

- da je vještak u cijelosti otklonio prigovore koje je tuženik imao na njegov pisani nalaz i mišljenje od 28. rujna 2021.

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio predmetnu presudu kojom je pod točkom I. izreke prvostupanjske presude naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn (1.327,22 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke prvostupanjske presude odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 15.000,00 kn (1.990,84 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da je Presudom pravomoćno utvrđeno da je tuženik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju na štetu tužitelja,

- da je tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala počinjenjem navedenog kaznenog djela u smislu odredbe iz čl. 12. st. 3. ZPP–a,

- da je tužitelj, nakon što je tuženik prekinuo vezu s tužiteljevom suprugom, godinama nakon toga maltretirao tuženika, i to na način da je nazivao tuženikovu suprugu pa onda i samog tuženika, da je tužitelj prijetio tuženiku da će mu uništiti život te da je istog prijavio za obiteljsko nasilje i za kaznena djela na radnom mjestu, što sve proizlazi iz iskaza tuženika koji je potkrijepljen sadržajem isprava koje se nalaze u spisu,

- da iz analize telekomunikacijskog prometa (list 26 priklopljenog kaznenog spisa) proizlazi da je tužitelj samo u razdoblju od lipnja pa do rujna 2017. nazvao tuženika 32 puta, a da na nijedan od tih poziva tuženik nije odgovorio,

- da iz ispisa poziva iz aplikacije Viber proizlazi da je tužitelj nazvao tuženika 2. prosinca 2017.,

- da se u spisu nalazi i preslika pisma poslodavcu tuženika, u kojem se tuženika anonimno prijavljuje za nepravilnosti na radnom mjestu, pri čemu prvostupanjski sud vjeruje tuženiku kada tvrdi da mu je supruga tužitelja rekla da je tužitelj autor tog pisma jer je logično da to bude osoba koja ga istovremeno i uznemirava preko telefona,

- da je tužitelj opisanim ponašanjem i trajnim uznemiravanjem isprovocirao reakciju tuženika, a koja se manifestirala u štetnom događaju, budući da tuženik ne bi imao nikakvog razloga prijetiti tužitelju da ga tužitelj godinama nije pozivao sa skrivenog broja i lažno ga prijavljivao,

- da je razumljivo i životno da takvo ponašanje tužitelja kod tuženika izazove frustraciju i uznemirenost, a koja se posljedično izrazila u počinjenju predmetnog kaznenog djela, slijedom čega prvostupanjski sud smatra da je tužitelj svojim postupanjem pridonio nastanku štete u omjeru 50%, dok je za nastanak preostalih 50% štete odgovoran tuženik, tako da je tuženik dužan naknaditi tužitelju 50% štete koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO–a,

- da bi tužitelju na ime naknade neimovinske štete, uzimajući pri tome u obzir nalaz i mišljenje vještaka i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020., pripadao ukupan iznos od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR–a), ali da mu, imajući u vidu i njegov doprinos nastanku štete u omjeru od 50%, pripada konačan iznos od 10.000,00 kn (1.327,22 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 15.000,00 kn (1.990,84 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana podnošenja tužbe, ne pripada.

9. Iako tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao svoje činjenične navode u pogledu toga da je tužitelj, nakon što je tuženik prekinuo vezu s tužiteljevom suprugom, maltretirao tuženika na način da je nazivao tuženikovu suprugu, da je nazivao tuženika i pritom mu prijetio da će mu uništiti život te da je prijavio tuženika za obiteljsko nasilje i za počinjenje kaznenih djela na radnom mjestu u Zagrebačkom holdingu d.o.o., valja istaknuti da je tužitelj ipak doprinio nastanku štete koju je isti pretrpio u i svezi predmetnog štetnog događaja (i ujedno kaznenog djela) od 12. siječnja 2018.

10.1. Naime, imajući u vidu da činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu ukazuje na to da je prije predmetnog štetnog događaja između tužitelja i tuženika postojao kompleksan odnos u kojem su jedan drugog provocirali, i to (prvotno) tuženik tužitelja ljubavnom vezom s tužiteljevom suprugom, a potom tužitelj tuženika pretjeranim pozivima upućenim na tuženikov mobitel (ukupno 33 poziva), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj svojim ponašanjem, koje po svome sadržaju predstavlja uznemiravanje, isprovocirao reakciju tuženika koja se manifestirala u obliku prijetnji koje je tuženik uputio tužitelju preko mobitela 12. siječnja 2018., čime je ujedno doprinio nastanku štete.

10.2. Prvostupanjski sud je pritom pravilno ocijenio doprinos tužitelja u omjeru od 50%, sve u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO–a.

11. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu straha koje je tužitelj u i u svezi predmetnog štetnog događaja pretrpio te da tužitelj zbog akutne stresne reakcije, anksiozno–depresivnog poremećaja, poremećaja prilagodbe i depresivnog poremećaja koje je zadobio trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5% i da će u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu,

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- kao i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

tužitelju bi na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na duševno zdravlje, pripadala pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR–a).

12.2. Kada se navedeni iznos umanji za tužiteljev doprinos nastanku štete od 50%, vidljivo je da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u konačnom iznosu od 10.000,00 kn (1.327,22 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. studenog 2020., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 15.000,00 kn (1.990,84 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 23. siječnja 2018. pa do isplate, ne pripada, a kako to prvostupanjski sud također pravilno zaključuje.

13.1. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da postoji doprinos tužitelja nastanku štete u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO–a, kao i žalbeni navodi tužitelja da pravična novčana naknada u ukupno utvrđenom iznosu od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR–a) ne odgovara težini povrede njegovog prava osobnosti i okolnostima slučaja, odnosno da bi mu pripadala pravična novčana naknada u cjelokupnom zatraženom iznosu od 25.000,00 kn (3.318,07 EUR–a).

13.2.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju je prouzročio tužitelju time što mu je uputio prijetnje u razgovoru preko mobitela od 12. siječnja 2018., sve u smislu odredbe iz čl. 12. st. 3. ZPP–a.

13.2.2. Naime, kako je odredbom iz čl. 12. st. 3. ZPP–a propisano da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, tako tuženik, kao osoba koja je Presudom pravomoćno osuđena za počinjeno kazneno djelo na štetu tužitelja, ne može u tome dijelu osporavati pravilnost i zakonitost Presude.

13.2.3. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on osporava pravilnost i zakonitost pisanog nalaza i mišljenja prim. FF, stalnog sudskog vještaka od 28. rujna 2021., budući da su isti izrađeni u smislu odredbe iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

14. Na kraju valja reći i da su, imajući u vidu da je tužitelj sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspio u konačnici u omjeru od 40%, dok je tuženik uspio u sporu u preostalih 60%, neosnovani i preostali žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u smislu odredbe iz čl. 154. st. 4. ZPP–a, a što bi imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove odluke.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac