REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2745/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEPIX j.d.o.o., OIB 55846159892, Gornji Kneginec, Ulica Mavra Schlengera 1A, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Kolarić, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika HDK KOŠIĆ d.o.o., OIB 28775473059, Gornje Ladanje, Ulica Antuna Augustinčića 7, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-1/2024-7 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-1/2024-7 od 9. svibnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-1/2024-7 od 9. svibnja 2024. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina poslovni broj Ovrv-1208/2023 od 13. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.436,49 eur sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2023. do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 321,70 eur sa zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2023. do isplate (točka I. izreke), djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina poslovni broj Ovrv-1208/2023 od 13. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 4.485,96 eur teku od 10. studenog 2022. do isplate i na iznos od 5.950,53 eur teku od 1. prosinca 2022. do isplate i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur (točka III. izreke).

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju žalbe u bitnome navodi da prema odredbama Zakona o parničnom postupku nije predviđeno da se na pripremnom ročištu izvode dokazi, uključujući i dokaz saslušanjem stranaka. Ističe da je punomoćnik tuženika bio prisutan na pripremnom ročištu održanom 16. travnja 2024. te je izjavio da mu se tuženikov zastupnik po zakonu javio telefonskim putem i rekao da je na službenom putu u Njemačkoj, čime tuženik smatra da je opravdao svoj izostanak. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kada je zaključio prethodni postupak, bez da je odlučio koji će se dokazi provoditi, te je odmah održao glavnu raspravu na kojoj je samo saslušao tužiteljevog zastupnika po zakonu te donio rješenje kojim je dokazni postupak završio. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 265. st. 2. i čl. 292. Zakona o parničnom postupku jer nije rješenjem naznačio razlog odbijanja predloženog dokaza (saslušanje zastupnika po zakonu tuženika), zbog čega smatra da je prvostupanjski sud svojim nezakonitim postupanjem onemogućio raspravljanje stranci pred sudom te time i propustio pravilno utvrditi činjenično stanje. Osporava parnični trošak te traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

3. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i na zakonu osnovana.

4. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora isplata iznosa od 10.436,49 eur, za izvedene elektroinstalacijske radove na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji (ugovora o djelu) za 2022/2023. godinu od 20. rujna 2022. (list 53. - 68. spisa), a koji Ugovor su sklopili tužitelj kao podizvođač i tuženik kao naručitelj radova.

5. Iz podataka u spisu nadalje proizlazi da je tim Ugovorom predviđeno da se detalji posla ugovaraju narudžbom na način da tužitelj kao podizvođač potvrdi narudžbenicu koju mu je poslao tuženik (obračun satnice s popisom angažiranih radnika).

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju potvrdu odrađenih sati s popisom angažiranih radnika, pa je tako za gradilište Forchheim iz obračuna satnice proizašao ukupan iznos od 7.700,00 eur, na temelju čega je tužitelj tuženiku ispostavio račun broj: 61/1/1 od 5. listopada 2022. na iznos od 7.700,00 eur. Za drugo gradilište, gradilište Hannover, tuženik je tužitelju dostavio obračun satnice na temelju kojeg je tužitelj tuženiku ispostavio račun broj 70/1/1 od 4. studenoga 2022. na iznos od 5.962,00 eur.

7. Tužitelj je naveo da je tuženik po računu broj 61/1/1 od 5. listopada 2022. djelomično postupio tako da tužitelj u ovom postupku potražuje razliku u iznosu neplaćenog dijela računa u iznosu od 4.485,96 eur, dok je za drugi račun broj 70/1/1 od 4. studenoga 2022. na iznos od 5.962,00 eur, tužitelj naveo da je u cijelosti ostao neplaćen.

8. Iz podataka u spisu nadalje proizlazi da je 16. travnja 2024. održano pripremno ročište na kojem je saslušan direktor tužitelja DP. Na isto ročište, iako uredno pozvan, nije pristupio direktor tuženika, nego je punomoćnik tuženika na tom ročištu izjavio da je direktor tuženika telefonskim putem javio da je na službenom putu u Njemačkoj te je ujedno predložio da prvostupanjski sud odgodi predmetno ročište. Na tom ročištu, prvostupanjski je sud saslušao direktora tužitelja koji je izjavio da je s tuženikom surađivao na gradilištima u Njemačkoj, Forchheim i Hannover, međutim tuženik je po računu za gradilište Forchheim, isti samo djelomično platio, a za ostatak (račun za Hannover) mu je telefonski rekao neka pričeka, jer je nastala neka šteta na gradilištu. Tužitelj je istaknuo i da račune koje je on napravio prema obračunu sati koji mu je tuženik poslao, tuženik nije osporavao.

9. Pozivom na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljeva tražbina osnovana. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik pasivan u postupku, iako je upravo on predložio saslušanje stranaka. Stoga je sud nedolasku tuženika na ročište radi saslušanja dao značenje tuženikovog odustanka od samo paušalnog osporavanja tužiteljeve tražbine, jer tuženik nije sudu ponudio ni jedan dokaz u korist svojih navoda. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odustao od saslušanja direktora tuženika, pozivom na odredbu čl. 265. st. 2. ZPP-a.

10. Ocjena je ovog suda da tuženikovi žalbeni navodi nisu osnovani.

11. Naime, iz zapisnika od 16. travnja 2024. proizlazi da prvostupanjski sud nije uvažio prijedlog zastupnika po zakonu tuženika za odgodu ročišta, već je na tužiteljev prijedlog održao ročište u odsutnosti uredno pozvane tuženika (list 77. – 79. spisa). Punomoćnik tuženika do održavanja tog ročišta (ni kasnije tijekom postupka) nije dostavio dokaze iz kojih proizlazi da je zastupnik po zakonu bio spriječen pristupiti na pripremno ročište zbog puta u Njemačku, odnosno, iz kojih bi prvostupanjski sud mogao zaključiti o postojanju razloga zbog kojih je zastupnik po zakonu tuženika predložio odgodu ročišta, odnosno o opravdanosti takvi razloga. Stoga konkretno nisu bili ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ročišta od 16. travnja 2024. u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZPP-a pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada nije prihvatio prijedlog zastupnika po zakonu tuženika za odgodu ročišta, već je odlučio održati ročište u odsutnosti tuženika. Zbog toga, prema shvaćanju ovog suda, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda, jer je sud u okviru svojih zakonskih ovlaštenja ocijenio da ne postoje opravdani razlozi za odgađanje rasprave, pa suprotno žalbenim navodima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

12. Također se napominje da je tuženikov punomoćnik od zaprimanja poziva na ročište pa do održavanja ročišta 16. travnja 2024. imao dovoljno vremena (više od mjesec dana) predložiti sudu izvođenje određenih dodatnih dokaza pa stoga nije trebao čekati održavanje ročišta od 16. travnja 2024. koje je održano radi saslušanja stranaka.

13. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je na pripremnom ročištu ujedno održao glavnu raspravu, ovaj sud napominje da je prvostupanjski sud pravilno postupio, sukladno odredbi čl. 292.a st. 2. ZPP-a.

14. I zaključno se napominje da je odredbom čl. 267. st. 2. ZPP-a propisano da će se za pravnu osobu saslušati osoba koja je zakonom ili pravilima određena da je zastupa (direktor tuženika). Odredbom čl. 269. ZPP-a predviđeno je da se ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza (st. 1.), a sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz (st. 2.). Budući da se osoba zakonom određena za zastupanje tuženika nije odazvala pozivu suda radi saslušanja, prvostupanjski sud nije mogao prema njoj poduzeti prisilne mjere radi dovođenja i davanja iskaza, te je primjenom odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a pravilno ocijenio značenje takvog postupanja.

15. Slijedom navedenog, na utvrđenu činjenicu da je tužitelj obavio za tuženika naručenu uslugu (elektroinstalacijski radovi) koju tuženik nije platio, pravilnom primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

16. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

17. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović