Poslovni broj Gž-103/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužiteljice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tuženika: 1. FB OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ljiljani Penavić, odvjetnici iz Rijeke, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Psp-16/2021-28 od 9. prosinca 2024., 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Psp-16/2021-28 od 9. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za posjedovnu zaštitu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da su je tuženici smetali u posjedu dijela funduša kod kuće na adresi [adresa], koji dio se naziva ¨Plantaža¨, na način da su u proljeće 2021., a za što je tužiteljica saznala 21.5.2021., na navedenom dijelu funduša posjekli dva stabla trešnje, živicu visine cca 0,60 metara u dužini od 91 metara, te u zemlji iskopali 27 rupa dubine cca 0,30 metara u koje su 27.5.2021. ubetonirali 27 željeznih stupova visine cca 1,20 metara koje su povezali pletenom mrežom prisvajajući si na taj način posjed zemljišta tužiteljice, te da im se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i zabrani smetanje ubuduće, uz naknadu parničnog troška. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 440,00 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija citirano rješenje u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova kao i troškova žalbe, a podredno da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da je obrazloženje kontradiktorno obzirom da se prvostupanjski sud poziva na zakonske odredbe koje isključuju raspravljanje o pravu na posjed i pravnoj osnovi posjeda, a s druge strane zaključak donosi temeljem prava na posjed 1. tužene utvrđenog pravomoćnom sudskom odlukom. Osporava ocjenu dokaza i zaključak prvostupanjskog suda da se tužiteljica nije nalazila u posljednjem mirnom posjedu prijepora tvrdeći da sud takvu svoju odluku temelji samo na iskazima svjedoka predloženih od strane tuženika dok uopće ne cijeni iskaze svjedoka predloženih od strane tužiteljice kojima je dokazano da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu, dok tuženici niti ne spore da su posjekli stabla i postavili žičanu ogradu.

3. U odgovoru na žalbu tuženici smatraju žalbu neosnovanom te ju predlažu odbiti jer da nije ispunjen niti jedan žalbeni razlog glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva na koji upire tužiteljica pa se predlaže sudu potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite na dijelu funduša kod kuće na adresi [adresa], dio koji se naziva Plantaža, tvrdeći da su je tuženici smetali u posjedu na način da su posjekli dva stabla trešnje i živicu te iskopali 27 rupa, za što je tužiteljica saznala 21.5.2021., a u koje rupe su tuženici 27.5.2021. ubetonirali željezne stupove koje su povezali pletenom mrežom i na taj način joj oduzeli posjed.

6. Nesporno je da su tuženici posjekli dva stabla te izvršili iskope u koje su zabili stupiće i na iste postavili željeznu ogradu i tako ogradili prijepor.

7. Međutim, tuženici prigovaraju aktivnoj legitimaciji tužiteljice osporavajući da se ista nalazila u posljednjem mirnom posjedu prijepora te ističu i prigovor pravovremenosti tužbe.

8. Iz rezultata izvedenih dokaza, prihvaćajući kao istinite i vjerodostojne iskaze svjedoka UB i AB te imajući u vidu činjenice utvrđene prilikom očevida kao i pravomoćno okončan sudski postupak, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu, međutim da nije bila u posljednjem mirnom posjedu prijeporne nekretnine u smislu odredbi članka 21. stavak 1. i članka 22. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) radi čega da joj ne pripada pravo na zaštitu posjeda te sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, a o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

9. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tužiteljica u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva i kontradiktorna, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

9.1. Također je sud prvog stupnja dovoljno ispitao sve pravno relevantne okolnosti za donošenje zakonite odluke u ovom postupku radi smetanja posjeda te je na temelju provedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa stoga nije počinjena niti žalbom tužiteljice istaknuta relativno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

9.2. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljica u žalbi neosnovano iznosi vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, interpretirajući na svoj način i u prilog svojih tvrdnji iskaze saslušanih svjedoka netočno tvrdeći da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio na pravu na posjed 1. tužene utvrđenog u drugom sudskom postupku, a koja činjenica se ne raspravlja u postupku radi smetanja posjeda.

10.1. Neosnovani su navodi žaliteljice jer je sud prvog stupnja u ocjeni iskaza svjedoka UB i AB iznio dostatne i relevantne razloge kada je iste prihvatio kao vjerodostojne, posebice cijeneći da su navedeni svjedoci svoja saznanja o važnim činjenicama, faktičnom posjedovanju i korištenju prijepora u trenutku navodnog smetanja, iskazivali na temelju osobnih i neposrednih saznanja, a iz kojih je sud izveo pravilan zaključak kada je utvrdio da se tužiteljica nije nalazila u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine obzirom da ju svjedoci nisu viđali u korištenju iste iako svjedok UB živi u neposrednom susjedstvu te gotovo svakodnevno prolazi pored predmetnog zemljišta, a u bitnome je istovjetno iskazivao i svjedok AB, da je jedino viđao tuženike da rade na predmetnoj nekretnini. U prilog takvom utvrđenju sud dodaje i činjenicu da je i u drugom sudskom postupku utvrđeno da je posjednica prijepora 1. tužena.

10.2. Nadalje, protivno žalbenim navodima tužiteljice, svjedoci EB, unuk tužiteljice i ĐB, kćer tužiteljice, nisu iskazivali o posljednjem stanju posjeda prijepora od strane tužiteljice kakvo je bilo u trenutku smetanja, već o razdoblju (oko 2000., pred Domovinski rat, 1955., 1996./1997.) koje nije relevantno u smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZV-a pa ih sud prvog stupnja pravilno nije prihvatio pri utvrđenju činjenice stanja posjeda u trenutku navodnog čina smetanja u proljeće 2021. Također netočno tužiteljica u žalbi ističe relevantnost iskaza OB na okolnost posljednjeg posjeda tužiteljice, obzirom da svjedok iskazuje da ga je pok. suprug tužiteljice angažirao dva puta još 2004. ili 2005., dok s druge strane navodi da uvijek kada prolazi vidi da je zemljište održavano mada ne zna tko ga održava.

11. Slijedom izloženog, protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja je na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, dakle sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio da se tužiteljica nije nalazila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog zemljišta što je pretpostavka da bi mogla ostvariti sudsku posjedovnu zaštitu.

12. Stoga nije bilo osnova za pružanjem zatražene posjedovne zaštite tužiteljici obzirom na utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da tužiteljica nije faktično izvršavala posjed predmetnog zemljišta u relevantnom trenutku te je prvostupanjski sud primjenom mjerodavnih odredbi članka 21. stavak 1. i 3. i članka 22. ZV-a, pravilno odbio tužbeni zahtjev.

13. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u jednokratnoj naknadi za cijeli prvostupanjski postupak temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te odredbe Tbr. 7. stavak 2. alineja 1. u vezi s Tbr. 36. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 138/23) koja je bila na snazi u vrijeme odlučivanja.

14. Stoga je žalbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo odbiti temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 4. veljače 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković