REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-121/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, protiv tuženika FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica dr.sc. Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi prestanka uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-169/2022-25 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-169/2022-25 od 18. prosinca 2024. i sudi:

„I. 1.a) Nalaže se tuženiku prestati bespravno uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na nekretninama oznake č. zem. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na prokopanom dijelu nekretnine kč. [katastarska čestica] počevši od spoja s nekretninom kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa dalje preko cijele duljine nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u smjeru istoka, u ukupnoj duljini cca 75 metara i širini cca 4 metra te mu se nalaže uspostava ranijeg stanja na način da s navedenog dijela zemljišta tužitelja ukloni sve ukopane i postavljene elektro, vodovodne i druge instalacije te vrati nekretnine u prvobitno stanje, sve u roku od 15 dana.

1.b) U dijelu u kojem se zahtjeva zabrana korištenja nekretnine u bilo kojem smislu i pačanje u nekretninu tužitelja, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

2. Zabranjuje se tuženiku svako buduće isto ili slično uznemiravanje tužitelja na nekretnini oznake kč. zem. [katastarska čestica] i kč. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu 1.810,83 eura, u roku 15 dana; a u preostalom dijelu u iznosu 53,09 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 1.250,00 eura.“

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu 312,50 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Nalaže se tuženom prestati bespravno uznemiravati tužitelje u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na nekretninama oznake č. zem. [katastarska čestica], upisano u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš na prokopanom dijelu nekretnine č.18424/50 počevši od spoja sa nekretninom č.18424/109 k. o. [katastarska općina], pa dalje preko cijele duljine nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i č.18424/12 k. o. [katastarska općina], u smjeru istoka, u ukupnoj duljini cca 75 metara i širini cca 4 metra, na način da mu se zabranjuje korištenje iste u bilo kojem smislu i pačanje u nekretninu tužitelja, te mu se nalaže uspostava ranijeg stanja, na način da sa navedenog dijela zemljišta tužitelja otkloni sve ukopane i postavljene elektro, vodovodne i druge instalacije, te da vrati nekretninu u prvobitno stanje, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Zabranjuje se tuženom svako buduće isto ili slično uznemiravanje tužitelja na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] obe k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljima uzrokovani parnični trošak u roku od 15 dana".

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250 € u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv presude podnijeli su tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da se postupanje tuženika temelji na nezakonitoj Odluci Općine Blato o nerazvrstanim cestama na području Općine Blato - SG broj 4/15 i 7/20, pa je i njegovo postupanje nezakonito; da su dokazali sve pretpostavke za ostvarivanje tražene zaštite, da u spisu prileži rješenje Dubrovačko neretvanske županije od 24. siječnja 2023. kojim se poništava rješenje Općine Blato kojim je naloženo tužiteljima da uklone građevinski materijal s navodne ceste, a s obrazloženjem da predmetna površina nije evidentirana kao nerazvrstana cesta; da je valjalo saslušati nadležne osobe Općine Blato. Predlažu preinačiti pobijanu odluku, odnosno ukinuti. Potražuju trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu ukazujući da u trenutku kada je tuženik poduzimao bilo kakve radnje, na snazi je bila Odluka Općine Blato od 22. svibnja 2015. koja je objavljena u Službenom glasniku Općine Blato br. 4, a sastavni dio te odluke je Popis nerazvrstanih cesta Općine Blato; da je ta Odluka ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 24. listopada 2022., a ukidanjem se akt stavlja izvan snage te se sprječavaju njegovi budući učinci, ali pravne posljedice koje je akt proizveo od dana stupanja na snagu do ukidanja ostaju i dalje na snazi (ex nunc); da je tuženik, a ne tužitelji predlagao saslušanje nadležne osobe Općine Blato, pa tužitelji ne mogu isticati taj žalbeni razlog. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana u pretežitom dijelu.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, upisanih kao suvlasnika kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], usmjeren na prestanak uznemiravanja od strane tuženika na način da je tuženik prekopao preko cijele duljine nekretnine počevši od spoja kč. [katastarska čestica] s kč. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], pa dalje u smjeru istoka preko kč. [katastarska čestica] u duljini cca 75 m i širini cca 4m, da mu se zabrani korištenje u bilo kojem smislu i pačanje u nekretninu tužitelja te uspostava ranijeg stanja na način da s navedenog dijela nekretnina tužitelja ukloni sve ukopane i postavljene elektro, vodovodne i druge instalacije, uz zabranu istog ili sličnog uznemiravanja vlasništva tužitelja.

6. Nije sporno u postupku da je tuženik poduzeo radnje postavljanja vodovodnih i elektro te drugih instalacija preko nekretnina tužitelja za potrebe svoje nekretnine, a koje radnje tužitelji označavaju kao bespravno uznemiravanje njihova prava vlasništva.

6.1. Nije sporno niti da je u to vrijeme kada su poduzimane radnje tuženik imao suglasnost Općine Blato od 13. svibnja 2021. za postavljanje električnog kabela; da je Općina Blato na sjednici dana 22. svibnja 2015. donijela Odluku o nerazvrstanim cestama na području Općine Blato koja je objavljena u Službenom glasniku Općine Blato br. 4, da je sastavni dio te Odluke Popis nerazvrstanih cesta Općine Blato u koji je unesena i predmetna dionica na nekretninama tužitelja kao cesta oznake NC 3-034 Naplovac – Puna od Žukove (uz izmjene te Odluke); da su protiv te Odluke tužitelji pokrenuli postupak ocjene zakonitosti te je presudom Visokog upravnog suda RH od 24. listopada 2022. ukinuta predmetna Odluka o nerazvrstanim cestama na području Općine Blato, da su tužitelji u veljači 2022. pisano upozorili tuženika na neovlašteno izvođenje radova zatraživši uspostavu prvobitnog stanja, da je 7. veljače 2022. između Općine Blato i tuženika zaključen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama kojim se Općina Blato obvezala pokrenuti postupak evidentiranja nerazvrstane ceste Naplovac – Punta od Žukove oznake NC 3-034, a tuženik FP je pristao snositi troškove izrade i provođenja elaborata evidentiranja nerazvrstane ceste; da su tužitelji na put u ožujku 2022. postavili hrpu zemlje, kamenja; da je put asfaltiran do kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je, je li navedeno postupanje tuženika predstavlja bespravno uznemiravanje vlasništva tužitelja.

8. Odlučujući o osnovanosti toga zahtjeva, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka pobijanom presudom kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja, zaključujući da su tužitelji dokazali svoje pravo vlasništva (suvlasništva svaki u ½ dijela nekretnina), ali ne i protupravnost počinjenih radnji od strane tuženika budući iz izvedenih dokaza slijedi da postupanje tuženika nije bilo protupravno. Naime, tuženik da je radove potrebne za polaganje instalacijskih kabela izvršio prema prethodnom odobrenju Općine Blato, da je, u navedenom dijelu predmetna nekretnina makadamski put već dvadeset i više godina, da je pok. otac tužitelja ĆP suglasio se s probijanjem toga puta te za to dao dozvolu BP, da je put Općina Blato uvrstila u popis nerazvrstanih cesta (Odluka Općine Blato donesena na sjednici dana 22. svibnja 2015., objavljena u Službenom glasniku Općine Blato br. 4; u popisu cesta oznake NC 3-034 Naplovac – Puna od Žukove uz izmjene Odluke u Službenom glasniku br. 7/20), neovisno što je ta odluka ukinuta presudom Visokog upravnog suda RH od 24. listopada 2022. jer je ukinuta samo iz formalnih razloga. Odluka se temelji na odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP).

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. t. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Međutim, pogrešno je iz utvrđenih činjenica izveden zaključak da se ne radi o bespravnom uznemiravanju prava vlasništva tužitelja.

11. Odredbom čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. propisano je da da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

12. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o nekretnini u vlasništvu tužitelja koji su kao suvlasnici upisani u zemljišnim knjigama, a nije sporno da je upravo tuženik prekopao nekretnine tužitelja radi postavljanja kabela (elektro, vodovodnih i dr.) i to u dužini cca 75m i širini cca 4 m (vještak navodi cca 3m, ali se ne radi o bitnom odstupanju cijeneći i da je ta širina određena okvirno).

13. Sud prvog stupnja pogrešno iz činjenice da je tuženik imao odobrenje Općine Blato za polaganje elektro-kabela i da je Općina tada Odlukom navedenu dionicu označila kao nerazvrstanu cestu, zaključuje da se njegovo postupanje ne može smatrati bespravnim.

14. Naime, što i nije sporno, predmetna Odluka Općine Blato (s izmjenama) je ukinuta odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-112/22-6 od 24. listopada 2022., pa dakle, neovisno o razlogu ukidanja te Odluke, slijedi da predmetni dio nekretnina tužitelja nije na popisu nerazvrstanih cesta Općine. Osim toga, tuženik je u tijeku postupka pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja postojanja služnosti prolaza ljudi i vozila preko, između ostalih, i predmetnih nekretnina u korist njegove nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz fotografija u spisu i nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Tonia Faraca koji navodi da se u naravi radi o makadamskom putu koji se spaja na asfaltirani put koji ima oznaku 18424/109 k. o. [katastarska općina], odnosno snimke Geoportala, ne može se izvesti zaključak da se taj makadamski put koristi kao javno dobro, odnosno kao nerazvrstana cesta, cijeneći obilježja nerazvrstanih cesta iz čl. 98. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23,133/23). Da bi predmetni dio nekretnina tužitelja ima ta obilježja ne može se izvesti niti iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim između Općine Blato i tuženika od 7. veljače 2022., neovisno što se istim tuženik obvezuje platiti troškove izrade i provođenja elaborata evidentiranja nerazvrstane ceste koja navodno prelazi i predmetnim nekretninama tužitelja, a predstavlja prilaz zgradi na nekretnini tuženika kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Nadalje, iz iskaza svjedoka, kako i zaključuje sud prvog stupnja, slijedi da je pok. otac tužitelja EP dozvolio prolaz preko nekretnina svjedoku BP, da je zatim put probio CP na zahtjev BP, da je CP bagerom izvršio grube radove na probijanju trase puta, da je to bilo prije dvadesetak godina, da je put očito korišten i od strane drugih osoba (svjedok BP, MP, ZP, GP, kao pješački put svjedok ŠP), pa moguće i tuženika. Međutim, jesu li o prolasku po tom putu i drugih osoba, osim BP, pok. otac tužitelja ili tužitelji imali saznanja, za ovu pravnu stvar nije od značaja.

16. Naime, kako se o nekretninama u vlasništvu tužitelja, sve i da je tuženik prolazio nekretninom uz znanje tužitelja, odnosno prednika tužitelja, isto mu ne daje ovlast da u njihove nekretnine postavlja bilo kakve kabele, odnosno vodove. Za to je morao imati posebnu suglasnost tužitelja, a to nije dokazao, niti tvrdi da je imao odobrenje njih oboje.

17. Stoga, postupak tuženika jest bespravno uznemiravanje prava vlasništva tužitelja, pa je u dijelu u kojem se nalaže tuženiku prestati bespravno uznemiravati tužitelje na nekretninama i to prokopanom dijelu kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko cijele duljine u smjeru istoka (ukupno cca 75 m i širini cca 4m, a što odgovara i nalazu vještaka s očevida) te mu se nalaže uspostava ranijeg stanja na način da sa tog dijela zemljišta ukloni sve ukopane postavljene elektro, vodovodne i druge instalacije i vrati nekretninu u prvobitno stanje uz zabranu istog ili sličnog uznemiravanja vlasništva tužitelja, valjalo usvojiti zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP.

18. Postavljanje elektro, vodovodnih i drugih instalacija (kabela) na tuđu nekretninu bez pristanka vlasnika moguće je samo u interesu Republike Hrvatske na temelju zakonskih odredbi koje uređuju nepotpuno izvlaštenje, a u privatnom interesu prema odredbama o osnivanju služnosti vodova i drugih uređaja odlukom suda, ako zakon ne odredi drugačije, čl. 108. ZVDSP. Tuženik navedeno niti ne tvrdi, odnosno da se radi o postojanju interesa Republike Hrvatske, a niti ima pravnu osnovu opteretiti nekretninu tužitelja sa služnosti postavljanja vodova, odnosno kabela.

19. Zahtjev je valjao odbiti u dijelu u kojem se tuženiku „zabranjuje korištenje nekretnina tužitelja u bilo kojem smislu i pačanje u nekretninu tužitelja“ jer je u tom dijelu zahtjev nedovoljno određen da bi bio ovršiv, podoban za ovrhu, pa kao takav ne može biti ocijenjen osnovanim. Također paricijski rok je valjalo odrediti u roku od 15 dana, čl. 328. st. 2. ZPP, a nepotrebna je i prijetnja ovrhom jer je to postupak koji slijedi ovisno o volji ovdje tužitelja, ako tuženik u ostavljenom roku ne izvrši činidbu.

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

21. Odluku o trošku je također valjalo preinačiti na način, da primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, tuženik je dužan tužiteljima u cijelosti naknaditi trošak postupka i to za sastav tužbe 100 bodova, podneska od 24. siječnja 2023. 100 bodova, zastupanje na ročištu 26. veljače i 27. lipnja 2024. 100 bodova, sastav podneska od 22. srpnja 2024. 100 bodova i pristup na ročište 11. studenog 2024. 100 bodova, sve prema Tbr. 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023) uz uvećanje po Tbr. 40/1 Tarife te PDV, trošak vještačenja (107,74 eura), pristojba na presudu 53,09 eura (ne i pristojba na tužbu jer nema dokaza da je plaćena), ukupno 1.810,83 eura.

22. Kako je žalba u pretežitom dijelu osnovana, tužiteljima pripada trošak za sastav žalbe 125 bodova, odnosno 312,50 eura Tbr. 10/1 Tarife. O trošku pristojbe na žalbu nije odlučeno jer nije određeno zahtijevan taj trošak, niti je pristojba plaćena. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan. Odluka se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško