REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž Ob-5/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tereza Tea Krešić, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. LT, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica IT, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi razvoda braka i odlučivanja o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-777/2023-58 od 3. prosinca 2024., u sjednici održanoj 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 777/2023-58 od 3. prosinca 2024. u pobijanom dijelu – točke II., III., IV., V. i VII. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I Razvodi se brak zaključen dana 13. ožujka 2010. godine u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Novi Zagreb, pod red.br. 106 za 2010. godinu, kojeg su sklopili:

NT, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1983. u [adresa]

i

BT, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1982. u [adresa].

II Zajedničko dijete stranaka mlt. LT, OIB [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom BT.

III Osobni odnosi mlt. LT s ocem RT održavat će se svakog četvrtka u popodnevnim satima u trajanju od jednog sata pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad na mjestu prikladnom za mlt. dijete, a u skladu s dogovorom oca i voditelja mjere nadzora. IV Mjera iz točke III izreke ove presude određuje se u trajanju od šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

V Majka BT ostvarivati će samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. LT.

VI Za zastupanje u bitnim osobnim pravima iz čl. 100. Obiteljskog zakona, majci je potrebna pisana suglasnost oca NT.

VII Nalaže se tuženiku NT da za uzdržavanje mlt. LT plaća iznos od 1.000,00 EUR mjesečno počevši od 17. srpnja 2023. godine pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti i to najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to uplatama na tekući račun majke BT otvoren kod Podravske banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

VIII Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 5.000,00 EUR mjesečno, kao neosnovan. IX Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u točkama II., III., IV.,

V. i VII. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Osporava utvrđenje iz pobijane presude da su stranke postigle sporazum o tome da mlt. LT stanuje s majkom. Navodi da je odluka o ostvarivanju osobnih odnosa neprovediva, jer nije određeno vrijeme ni mjesto održavanja osobnih odnosa, a niti je određena stručna osoba koja će provoditi nadzor. Prigovara da je odluka donesena bez mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZSR) i bez pribavljenog mišljenja djeteta. Ističe da je sud zanemario prijedlog svih stranaka postupka, osim tužiteljice, da se provede psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje roditeljskih kompetencija imajući u vidu animozitet koji je mlt. LT iskazao prema ocu u posljednjih par navrata kada ga je otac imao priliku vidjeti, kao i kompleksnost odnosa u obiteljskoj situaciji stranaka. Poziva se na prijedlog i mišljenje HZSR Područni ured Maksimir, u kojem je jasno navedeno kako je potrebno raditi na uspostavi odnosa između oca i djeteta te poticati oba roditelja da mlt. LT obnovi i održava blizak odnos s ocem. Prigovara i tome što sud nije prihvatio njegov prijedlog za saslušanje voditeljice mjere nadzora prof.dr. BTC. Smatra da su odluke iz točke V. i VI. izreke o ostvarivanju roditeljske skrbi kontradiktorne same sebi, jer da nije jasno je li roditeljska skrb samostalna, djelomično samostalna ili zajednička. Ističe i da tužiteljica nije dokazala da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta. Navodi da se prilikom donošenja odluke sud nije rukovodio načelom najboljeg interesa djeteta. Pobija i odluku o visini uzdržavanja, jer nije obrazloženo da bi dosuđeni iznos odgovarao stvarnim a niti povećanim potrebama djeteta. Navodi da na okolnost materijalnih potreba sud nije proveo nijedan dokaz osim iskaza tužiteljice koji da je nevjerodostojan. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima, a podredno ukinuti presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

3.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je u ovom postupku, u kome je sada već pravomoćno odlučeno o razvodu braka stranaka NT i BT koji je sklopljen 13. ožujka 2010., pobijanim dijelom prvostupanjske presude odlučio o svim sadržajima roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete stranaka LT, rođenog **.**.2014., a kako je to i propisano odredbom članka 413. stavka 1. točke 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. - Odluka Ustavnog suda i 156/23., dalje: ObZ).

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a, ocjena je ovog suda da pobijana presuda nije pravilna ni zakonita.

7. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijanog dijela presude nije nerazumljiva, proturječna sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju presude su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i z članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP- a u vezi s člankom 346. ObZ-a.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi nespornim da je nakon prestanka bračne zajednice stranaka mlt. LT nastavio stanovati s majkom.

9.1. Sud prvog stupnja zaključuje da je s obzirom na utvrđenu činjenicu da je protiv oca, između ostaloga, u tijeku i kazneni postupak zbog sumnje da je počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu mlt. LT, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 126/19., 114/22. i 36/24.), evidentno da je u ovom trenutku, dok je u tijeku navedeni kazneni postupak, u interesu mlt. djeteta odrediti osobne odnose s ocem pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni HZSR.

9.2. Odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi prema članku 105. stavku 3. ObZ-a sud prvog stupnja donio je na temelju utvrđenja da zajedničko mlt. dijete stranaka nakon prestanka zajedničkog života roditelja neprekidno stanuje s majkom, koja u cijelosti skrbi za njega na adekvatan način, cijeneći bitno poremećene odnose roditelja uslijed kojih nije realno očekivati zajedničko donošenje odluka vezanih uz mlt. dijete, a rukovodeći se načelom dobrobiti mlt. djeteta. Pritom je u skladu s odredbom članka 105. stavka 5. ObZ-a odlučeno da će u postupcima koji se odnose na zastupanje u bitnim osobnim pravima iz članka 100. ObZ-a majka zastupati dijete uz suglasnost drugog roditelja, a taj dio odluke nije pobijan žalbom.

9.3. Sud prvog stupnja obvezao je tuženika na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 eura mjesečno na temelju utvrđenja da je otac zdrava, radno sposobna osoba, srednje životne dobi, bez drugih zakonskih obveza uzdržavanja, koji iako ima formalno prijavljen mjesečni prihod od 1.400,00 eura uvećan za godišnja materijalna prava, radom kao prokurist u obiteljskom trgovačkom društvu, evidentno je da raspolaže bitno većim mjesečnim prihodima, koje nije bilo moguće točno utvrditi tijekom trajanja ovoga postupka, jer je isti vlasnik niza nekretnina i vrjednijih pokretnina te ušteđevine u neutvrđenom iznosu, pa da se iznosom od 12.000,00 eura godišnje mogu zadovoljiti ukupne materijalne potrebe za uzdržavanjem mlt. LT, a prema njegovim povećanim potrebama i životnom standardu oca koji je obveznik uzdržavanja sukladno članku 311. stavku 2. ObZ-a.

10. Kontinuitet ostvarivanja osobnih odnosa mlt. LT s ocem osiguran je (novom, nakon djelomičnog ukidanje prethodne) privremenom mjerom, a po kojoj se ti odnosi ostvaruju uz nadzor jednom tjedno u trajanju od sat vremena. Prethodno je već pravomoćnim dijelom rješenja o privremenoj mjeri prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-777/23-25 od 13. ožujka 2024. odlučeno je da će mlt. LT stanovati s majkom BT, a ocu je naloženo da na ime uzdržavanja mlt. LT doprinosi mjesečno iznos od 203,15 eura počevši od 13. ožujka 2024. pa nadalje.

11. Odredbom članka 416. stavka 1. ObZ-a propisano je da će prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud: 1. omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama toga Zakona; 2. utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i 3. po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili ovlaštenog sudskog vještaka; 4. uzeti u obzir postojanje obiteljskog nasilja.

12. Sud prvog stupnja je tijekom postupka zatražio mišljenje i prijedlog HZSR, Područni ured Gornji Grad - Medveščak, čiji je stručni tim u prijedlogu od 11. srpnja 2024. procijenio potrebnim provođenje dokaza kombiniranim psihologijsko- psihijatrijskim vještačenjem roditeljskih kapaciteta NT i BT, kao i djeteta mlt. LT s ciljem psihijatrijsko-psihologijske procjene djeteta, utvrđivanja mišljenja djeteta te procjene vještaka o autentičnosti djetetova mišljenja, kao i očitovanja je li u podlozi otpora djeteta (prema ocu) trauma uzrokovana bilo kakvim oblikom pretrpljenog zlostavljanja, manipulativne aktivnosti roditelja ili nešto treće. Stručni tim HZSR procjenjuje da se, radi kompleksnosti obiteljske dinamike u konkretnom predmetu, samo provođenjem navedenog dokaza može donijeti valjan zaključak i procjena o najboljem interesu djeteta, a da sve drugo predstavlja prolongiranje postupka uređenja roditeljske skrbi, ali i rizik da će se dijete tijekom postupka izlagati višekratnim razgovorima kod različitih stručnjaka koji će za njega predstavljati visoko stresna iskustva, što treba prevenirati.

12.1. Dopuna mišljenja i prijedloga HZSR-a od 8. listopada 2024. o održavanju osobnih odnosa pod nadzorom jednom tjedno u trajanju od sat vremena dana je isključivo za potrebe donošenja odluke o privremenoj mjeri.

12.2. Izvođenje dokaza vještačenjem predložio je i tuženik te posebna skrbnica mlt. djeteta.

12.3. S obzirom na sadržaj prijedloga stručnog tima HZSR, koji nije dao mišljenje već je uputio na potrebu provođenja vještačenja, ovaj sud ocjenjuje da je prije donošenja konačne odluke o svim sadržajima roditeljske skrbi trebalo izvesti predloženi dokaz psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem upravo na precizno određene okolnosti navedene u tome prijedlogu.

12.4. Na nužnost izvođenja toga dokaza upućuje i sadržaj izvješća voditeljice mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta i oca po privremenoj mjeri koja je donesena tijekom postupka, prenesen u izvješću stručnog tima HZSR-a, iz kojega proizlazi da je prilikom prvog susreta, nakon početnog otpora i iskazivanja ljutnje, mlt. LT ipak pristao na susret tijekom kojega su otac i mlt. LT razgovarali, igrali se te je susret završen uz zagrljaj i puse, dogovore za daljnje druženje, igranje nogometa i sl., da bi već sljedeći susret protekao u sasvim drugačijem ozračju te se mlt. LT nije htio družiti s ocem. Svaki sljedeći susret opisan u izvješćima rezultirao je neprimjerenim postupanjem djeteta prema ocu (impulzivne reakcije, verbalna agresija i odbacivanje oca) pa je nužno vještačenjem utvrditi razloge takvog ponašanja mlt. djeteta i otpora prema ocu, koji je protekom vremena očito sve izraženiji.

13. Osim toga, osnovano žalitelj prigovara da tijekom postupka nije pribavljeno mišljenje djeteta.

13.1. Člankom 12. Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenoga 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Službeni list SFRJ broj 15/90., „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 12/93. i 20/97., dalje: Konvencija o pravima djeteta) propisano je da države članice osiguravaju djetetu koje je sposobno formirati vlastito mišljenje pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja o svim pitanjima koja su u vezi s djetetom, s tim što se mišljenju djeteta posvećuje dužna pažnja u skladu s godinama života i zrelošću djeteta (stavak 1.), a u tu svrhu djetetu se posebno daje prilika da bude saslušano u svim sudskim i administrativnim postupcima koji se odnose na njega, bilo neposredno ili preko zastupnika ili odgovarajućeg organa, na način koji je u skladu s proceduralnim pravilima nacionalnog zakona (stavak 2.).

13.2. Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 1/10. i 3/10.), koju je Republika Hrvatska počela primjenjivati 1. kolovoza 2010., propisuje u članku 3. da će se djetetu, za koje se prema unutarnjem pravu smatra da ima dovoljnu sposobnost razumijevanja, u postupku pred sudbenim tijelom koji ga se tiče, dodijeliti te će biti ovlašteno, zahtijevati sljedeća prava: a) dobiti sve odgovarajuće informacije; b) biti konzultirano i izraziti svoje mišljenje; c) biti obaviješteno o mogućim posljedicama koje bi nastale u skladu s tako iznesenim mišljenjem i o mogućim posljedicama bilo koje odluke. Člankom 6. propisano je da će u postupcima koji se tiču djeteta, sudbeno tijelo, prije donošenja odluke: a) razmotriti raspolaže li dostatnim informacijama kako bi donijelo odluku koja je u najboljem interesu djeteta, i, kad je to potrebno, pribaviti daljnje informacije, posebice od nositelja roditeljskih odgovornosti; b) u slučaju kad se prema unutarnjem pravu smatra da dijete ima dovoljnu sposobnost razumijevanja: uvjeriti se da je dijete dobilo sve odgovarajuće informacije; u odgovarajućim slučajevima savjetovati dijete osobno, uz isključenje javnosti ako je potrebno, neposredno ili posredstvom drugih osoba ili tijela, na način prilagođen njegovoj sposobnosti razumijevanja, osim ako to ne bi bilo u očitoj suprotnosti s najboljim interesima djeteta; dopustiti djetetu da izrazi svoje mišljenje; c) pridati dužni značaj mišljenjima koja je dijete izrazilo.

13.3. Prema članku 86. stavku 2. ObZ-a, u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja, a mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Nadalje, prema članku 360. ObZ-a u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi (stavak 1.); sud će omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, ako procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno (stavak 2.); sud koji vodi postupak nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kad za to postoje posebno opravdani razlozi koji se u odluci moraju obrazložiti (stavak 3.); dijete iz stavka 1. mora biti obaviješteno o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka na način koji je prikladan njegovoj dobi i zrelosti te ako to ne predstavlja opasnost za razvoj, odgoj i zdravlje djeteta (stavak 4.); obvezu obavještavanja djeteta iz stavka 4. imaju posebni skrbnik djeteta, sud ili stručna osoba Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ovisno o okolnostima slučaja, o čemu je sud dužan voditi računa (stavak 5.). Mišljenje djeteta utvrđuje se u skladu s odredbama Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta („Narodne novine“ broj 123/15.), prema stavku 6. istoga članka.

13.4. Dužnost suda je, dakle, omogućiti djetetu izražavanje vlastitog mišljenja. Nakon što bude saslušano, njegovo mišljenje treba uvažiti sukladno njegovoj dobi i zrelosti, a ako mišljenje djeteta nije uvaženo, sud u odluci treba o tome dati razloge.

14. Propuštanjem izvođenja dokaza psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem, unatoč jasnom stajalištu stručnog tima HZSR-a, te propuštanjem pribavljanja mišljenja djeteta, sud prvog stupnja postupio je protivno odredbi članka 5. ObZ-a (načelo prvenstvene zaštiti dobrobiti i prava djeteta) prema kojoj sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (stavak 1.), a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (stavak 2.). Načelo zaštite djetetove dobrobiti i prava (tj. načelo najboljeg interesa djeteta) preuzeto je iz članka 3. Konvencije o pravima djeteta. Navedeno načelo je istovremeno materijalno pravo, služi kao interpretativno načelo, ali i postupovno pravilo prema kojemu svaka odluka o nekom pravu djeteta mora sadržavati procjenu mogućeg utjecaja na dijete. Prilikom donošenja pobijane odluke je takav pristup izostao jer, po ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja bez provođenja vještačenja i pribavljanja djetetova mišljenja nije moguće procijeniti najbolji interes djeteta.

15. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja bilo je svakako uputno pribaviti i izvješća voditelja mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, kao i izvješća voditelja ostalih mjera koje je HZSR izricao navedenoj obitelji, konkretno mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. djetetu, kako bi i navedeni podaci bili na raspolaganju vještacima prilikom izrade nalaza i mišljenja te u konačnici sudu za donošenje odluke.

16. Osim toga, s obzirom na karakter kaznenih djela koja se tuženiku stavljaju na teret, valja utvrditi i aktualno stanje kaznenog postupka koji se vodi protiv tuženika.

17. Roditelje ovdje valja upozoriti da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za djetetovu dobrobit (članak 417. stavak 1. točka 1. ObZ-a). Prilikom donošenja odluke sud prvog stupnja stoga treba imati u vidu odredbu članka 95. stavka 2. ObZ-a prema kojoj roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta. Osim toga, i odredbom članka 119. stavka 2. ObZ-a propisano je da su roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta. Odlučno je, dakle, utvrditi interes djeteta, a što nije moguće bez izvođenja prethodno navedenih dokaza.

18. Ne uspiju li u nastavku postupka roditelji postići sporazum o roditeljskoj skrbi, potrebno je voditi računa da prema članku 417. stavku 2. ObZ-a odluka suda mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta. Isto vrijedi za ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe, kako je propisano člankom 124. stavkom 2. ObZ-a. Imenovanje stručne osobe (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem je u nadležnosti HZSR-a (članak 124. stavak 5. ObZ-a) pa su s time u vezi istaknuti žalbeni navodi neosnovani. Prema članku 417. stavku 3. ObZ-a, dužnost je suda u obrazloženje odluke unijeti pisano upozorenje o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

19. Posljedično svemu prethodno navedenom valjalo je ukinuti i odluku o uzdržavanju koja je u izravnoj vezi s odlukom o ostalim sadržajima roditeljske skrbi. Međutim, s time u vezi, posebice cijeneći činjenicu da se odluka o uzdržavanju temelji na utvrđenju o povećanim potrebama djeteta i povećanim mogućnostima odnosno standardu oca, a utemeljena je isključivo na iskazima stranaka, dok su svi ostali dokazni prijedlozi odbijeni, sud prvog stupnja je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja svakako trebao provjeriti koje činjenice među strankama eventualno nisu sporne pa ih nije potrebno dokazivati, a u vezi sa spornim činjenicama dati jasnu ocjenu izvedenih dokaza i obrazložiti razloge neprovođenja daljnjih dokaza, sve s ciljem utvrđenja ukupnih materijalnih potreba djeteta prema životnom standardu roditelja koji ime obvezu plaćanja uzdržavanja, u smislu članka 311. i 312. ObZ-a.

20. Slijedom svega navedenog, budući da je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa suda prvog stupnja propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a.

21. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja izvest će dokaz psihologijsko- psihijatrijskim vještačenjem na okolnosti navedene u stručnom mišljenju HZSR-a te će pribaviti mišljenje djeteta, što može učiniti i putem stručne osobe-psihologa kojega će angažirati za vještačenje. Prije vještačenja sud će pribaviti izvješća voditeljice mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, kao i izvješća voditelja drugih mjera iz nadležnosti HZSR-a koje su izricanje navedenoj obitelji. Uputno je svakako pribaviti radi uvida i kazneni spis koji se vodi protiv tuženika po pravomoćnoj optužnici Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 8. studenoga 2023.

21.1. Prilikom donošenja nove odluke sud prvog stupnja vodit će računa o nužnom sadržaju odluke o ostvarivanju osobnih odnosa (točka 18. obrazloženja) te će valjanom ocjenom izvedenih dokaza i, po potrebi, izvođenjem novih utvrditi (povećane) potrebe djeteta s obzirom standard roditelja obveznika uzdržavanja.

U Puli 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus