Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-328/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Travaš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Branko Kobaš, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-451/2023-19 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-451/2023-19 od 14. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz članka 7. stavka 1. Ugovora kreditu br. 528-50-3405267, sklopljenog 14. travnja 2006., potvrđenog 18. travnja 2006. po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa iz Osijeka pod poslovnim brojem OU-510/06, između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

"…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…"

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.469,35 EUR (slovima: tisuću četiristo šezdeset devet eura trideset pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 4,56 EUR tekućom od 24.11.2008.

- 6,32 EUR tekućom od 05.02.2009.

- 7,59 EUR tekućom od 19.02.2009.

- 8,17 EUR tekućom od 20.03.2009.

- 6,66 EUR tekućom od 30.04.2009.

- 6,96 EUR tekućom od 25.05.2009.

- 4,51 EUR tekućom od 19.06.2009.

- 2,71 EUR tekućom od 21.07.2009.

- 3,19 EUR tekućom od 20.08.2009.

- 4,14 EUR tekućom od 17.09.2009.

- 4,06 EUR tekućom od 27.10.2009.

- 3,10 EUR tekućom od 20.11.2009.

- 4,90 EUR tekućom od 18.12.2009.

- 6,34 EUR tekućom od 26.01.2010.

- 8,40 EUR tekućom od 19.02.2010.

- 7,93 EUR tekućom od 19.03.2010.

- 10,71 EUR tekućom od 26.04.2010.

- 10,19 EUR tekućom od 24.05.2010.

- 11,22 EUR tekućom od 17.06.2010.

- 20,14 EUR tekućom od 03.08.2010.

- 18,30 EUR tekućom od 20.08.2010.

- 23,91 EUR tekućom od 24.09.2010.

- 21,97 EUR tekućom od 22.10.2010.

- 18,85 EUR tekućom od 26.11.2010.

- 25,43 EUR tekućom od 27.12.2010.

- 33,80 EUR tekućom od 28.01.2011.

- 27,87 EUR tekućom od 15.03.2011.

- 29,95 EUR tekućom od 15.04.2011.

- 27,31 EUR tekućom od 13.05.2011.

- 27,78 EUR tekućom od 13.06.2011.

- 39,00 EUR tekućom od 27.07.2011.

- 40,09 EUR tekućom od 30.08.2011.

- 49,47 EUR tekućom od 06.10.2011.

- 44,65 EUR tekućom od 14.11.2011.

- 39,38 EUR tekućom od 13.12.2011.

- 38,64 EUR tekućom od 27.01.2012.

- 38,24 EUR tekućom od 29.02.2012.

- 40,74 EUR tekućom od 30.03.2012.

- 42,93 EUR tekućom od 28.05.2012.

- 43,22 EUR tekućom od 29.06.2012.

- 41,71 EUR tekućom od 21.09.2012.

- 42,73 EUR tekućom od 30.11.2012.

- 43,42 EUR tekućom od 27.12.2012.

- 42,25 EUR tekućom od 30.01.2013.

- 42,56 EUR tekućom od 27.03.2013.

- 41,68 EUR tekućom od 02.05.2013.

- 39,78 EUR tekućom od 27.06.2013.

- 41,81 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 42,78 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 42,10 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 38,28 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 41,52 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 41,81 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 40,53 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 36,58 EUR tekućom od 06.09.2013.

- 36,47 EUR tekućom od 06.09.2013.

do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 525,65 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2007. pa do isplate, kao zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini iznos počam od 16 – tog u mjesecu, za anuitet koji je dospio na naplatu zadnjeg dana u prethodnom mjesecu, pa do dana koji prethodi danu uplate svakog anuiteta."

IV. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove postupka u iznosu 1.565,45 eura (slovima: tisuću petsto šezdeset pet eura četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki IV. izreke."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnoga troška, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju presude navedeni određeni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, neodlučan je navod žaliteljice da "su zanemarene" njene tvrdnje o jasnoći pojedinih ugovornih odredbi i provedenom pojedinačnom pregovaranju, zbog razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, tako je pravilno i utvrđenje da stranke nisu pojedinačno pregovarale o valuti iznosa kredita jer tužena, na kojoj je teret dokaza, nije tijekom postupka predložila dokaze na te okolnosti.

6. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, kojom je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetne odredbe.

7. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 14. travnja 2006. ugovor o kreditu za kupnju automobila, za iznos od 13.249,36 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi, što tužena nije osporila dokazima, da je tipizirani tekst ugovora sastavila tužena, u banku su ga uputili iz auto kuće Duo u Đakovu, kredit u CHF mu je ponuđen kao najpovoljniji, osjećao se zaštićenim i nije tražio kredit u drugoj valuti jer za njih i nije imao uvjete, u banci nije upozoren na promjene tečaja CHF i koji elementi utječu na tečaj.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod t.1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. 11. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih sudskih odluka a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbi o valuti glavnice i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se te sudske presude odnose i na predmetni ugovor stranaka o kreditu.

13. Iako su ugovorne odredbe za tužitelja mogle biti jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu, ne znači da su mu bile načelno jasne obveze koje njime preuzima. Naime, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi za tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, tužena nije predložila dokaze da je takve informacije dala tužitelju prije sklapanja ugovora. Stoga u žalbi neutemeljno tvrdi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo te su neosnovani svi žalbeni navodi kojima osporava odluku o ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

14. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 57/11), stupila je na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 22. svibnja 2023.

16. Kako tužena nije dokazala da je tužitelja informirala o rizičnosti valute CHF odnosno da se o ugovoru na taj način pregovaralo, pravomoćna odluka o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF veže sud i u ovom sporu stranaka.

17. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).

18. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ono ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle sve što je naplaćeno povrh iznosa glavnice utvrđene u trenutku sklapanja ugovora.

20. Iznos preplate pojedinih anuiteta pravilno je utvrđen primjenom tečaja u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao takav nije sporan.

21. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

22. Budući da je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

23. U odluci o naknadi parničnoga troška tužitelju nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) dok ju žaliteljica ne osporava ikakvim konkretnim razlozima.

24. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

25. Imajući u vidu ishod ovoga spora, neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić