Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Zk-403/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao suca izvjestitelja i Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD PVP i JV, odvjetnicima u [adresa], protiv tuženika RČ iz [adresa], J. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćnicima iz [trgovačko društvo], odvjetnicima u [adresa], radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-290/2018-53 od 12. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-290/2018-53 od 12. studenoga 2024. u dijelu pod točkama II. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 290/2018-53 od 12. studenoga 2024. u dijelu pod točkom I. izreke pa se ovako sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice:

„I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između pokojnog NČ ... iz [adresa] i tuženika ŽČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopljen dana 30.3.2006. o kupnji odnosno prodaji nekretnina sada upisanih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 233/1/1 dol. Prodnica oranica od 2618 m2 i čestica broj 233/1/2 dol. Prodnica oranica od 2158 m2 vlasništvo pokojnog NČ iz [adresa] u ½ dijela."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-290/2018-53 od 12. studenoga 2024. suđeno je:

„I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između pokojnog NČ iz [adresa] i tuženika ŽČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopljen dana 30.3.2006. o kupnji odnosno prodaji nekretnina sada upisanih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 233/1/1 dol. Prodnica oranica od 2618 m2 i čestica broj 233/1/2 dol. Prodnica oranica od 2158 m2 vlasništvo pokojnog NČ iz [adresa] u ½ dijela.

II. Uspostavlja se prijašnje stanje u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 233/1/1 dol. Prodnica oranica od 2618 m2 i čest.br. 233/1/2 dol. Prodnica oranica od 2158 m2 kakvo je bilo prije nego što je tuženik RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 30.3.2006. ishodio upis prava vlasništva u ½ dijela cijelih tih nekretnina na svoje ime, odnosno da se navedene nekretnine u tom omjeru ponovno upišu na ime i vlasništvo NČ iz [adresa].

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.380,64 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži naknadu troškova postupka.

3 Tužiteljica je dostavila pismeni odgovor na žalbu tuženika u kojem osporava njegove žalbene razloge. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je uglavnom neosnovana, a u manjem dijelu osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Tužiteljica zahtjeva utvrđenje ugovora ništetnim, uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i naknadu troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- otac tužiteljice NČ, kao prodavatelj, zaključio je s kupcima DČ i ŽČ, kao kupcima, dana **.**.2006. pismeni kupoprodajni ugovor kojim im je prodao poljoprivredno zemljište zvano "četvera vrata" površine cca 600 čhv za iznos od 1.200,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a naknadno je u pismeni tekst ugovora ubačena oznaka čestice kao: "kč [katastarska čestica] ko [katastarska općina] zku 2075 ko [katastarska općina]" (list 18 spisa);

- potom je otac tužiteljice NČ kao prodavatelj zaključio s UČ kao kupcem **.**.2006. ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim mu je prodao nekretninu "četvera vrata" kč [katastarska čestica] zku 2075 ko [katastarska općina] od 2352 m2 za 4200 kuna (list 19-22 spisa);

- tužiteljica tvrdi kako je NČ zapravo prodao UČ k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 2352 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali da mu nije prodao k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 1200 čhv u ½ suvlasničkog dijela;

- tuženik je na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. ožujka 2006. uknjižen kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 1200 čhv u ½ suvlasničkog dijela zemljišnoknjižnim rješenjem poslovni broj Z-5738/06 od 8. rujna 2006. koje je dostavljeno objema ugovornim strankama (list 17 spisa);

- NČ je preminuo **.**.2010., a naslijedila ga je njegova kćerka FČ (listovi 4-7 spisa);

- prema podatcima iz gruntovnice Općinskog suda u Čakovcu od 26.srpnja 2024. u gruntovnici nije zaprimljen na provedbu ugovor sklopljen između tuženika i pok. NČ **.**.2006., već samo ugovor od 30. ožujka 2006. sklopljen između NČ kao prodavatelja i ŽČ, tuženika, kao kupca, a koji se ugovor odnosi na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- tuženik je u posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 2352 m2 (identična s česticom nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] od 2352 m2) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 2006. godine;

- tuženik je 2011. pokrenuo postupak "ispravka stanja u zemljišnim knjigama putem faktičnog posjeda" pred Općinskim sudom u Čakovcu glede nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 2352 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (listovi 48 do 52 spisa), te je donijeto rješenje broj: RZ-196/11 temeljem kojeg je u zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja izvršena uknjižba prava vlasništva na ime ŽČ, ovdje tuženika;

- u posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] je do 2018. godine bio ĐČ koji je navedenu nekretninu uzeo u najam od pokojnog NČ te je istu obrađivao oko 15 godina, time da je nastavio s obrađivanjem predmetne zemlje i nakon smrti NČ po odobrenju njegove kćeri ovdje tužiteljice JČ, a najam je plaćao NČ za njegovog života, a nakon njegove smrti tužiteljici;

- isti je prestao s obrađivanjem zemljišta nakon pisane obavijesti tuženika od potkraj 2018. da se mora izbrisati iz upisnika radi poticaja jer da će tuženik tražiti poticaje za tu zemlju;

- tuženik je 2018. poslao dopis ĐČ da obriše iz ARCOD – a k. č. br. [katastarska čestica] zvanu štučec, četvera vrata, te da po skidanju sadašnje kulture istu ne obrađuje, uz zamolbu da to učini do 31. listopada 2018. (list 62 spisa);

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio pobliže neimenovane odredbe materijalnog pravo iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), te odlučio kao u izreci osporene odluke.

9. Sud prvog stupnja nije sasvim pravilno utvrdio činjenice niti je sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja smatrao utvrđenim kako je došlo do nesporazuma između prodavatelja NČ i kupca RČ glede bitnih sastojka ugovora, odnosno glede nekretnine koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora, uslijed čega je predmetni ugovor o kupoprodaji od 30. ožujka 2006. godine ništetan, a koji ugovor se odnosi na kupoprodaju nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 233/1/1 i čest.br. 233/1/2 u 1/2 dijela.

11. Ovo činjenično utvrđenje suda prvog stupnja, prema shvaćanju ovog višeg suda, nije pravilno jer iz izvedenih dokaza proizlazi drugačiji zaključak. A sve da je i ta utvrđena činjenica o nesporazumu točna, ne bi bilo mjesta za utvrđenje takvog ugovora ništetnim. Ako se radi o situaciji kad stranke vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora zakon propisuje kako takav ugovor nije nastao (čl. 282. ZOO). U tom slučaju tužiteljica nema pravo na utvrđenje ugovora ništetnim ali može zahtijevati utvrđenje kako ugovor nije nastao. Ali to nije njen zahtjev.

12. Iz izvedenih dokaza proizlazi kako među strankama ugovora od 2. ožujka 2006. i 30. ožujka 2006. nije došlo do nesporazuma glede bitnog sastojka ugovora, to jest, koju je to nekretninu tužiteljičin otac prodao a tuženik kupio. Iz izvedenih dokaza proizlazi činjenica da NČ nije predao u posjed tuženiku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već mu je predao u posjed k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To jasno ukazuje na zaključak kako su obje ugovorne stranke postigle suglasnost da je predmet prodaje k. č. br. [katastarska čestica] površine 2352 m2 ili oko 600 čhv. Problem je nastao jer su u ugovorima naveli krivu brojčanu oznaku čestice koja je bila predmet prodaje.

13. Iz iskaza vjerodostojnog svjedoka ĐČ proizlazi kako je on česticu čija je brojčana oznaka greškom napisana u predmetnim ugovorima obrađivao oko 15 godina temeljem ugovora o najmu kog je zaključio s vlasnikom iste, NČ, tužiteljičinim ocem. Riječ je o k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 1200 čhv u 1/2 dijela upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ova zemljišnoknjižna čestica je davno podijeljena na dva podjednaka dijela od kojih je svaki u novoj izmjeri dobio novu oznaku nove izmjere. Onaj dio koji je pripao NČ dobio je oznaku nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica]. Parcelacijom iz 2018. taj ranije tek faktično odijeljeni dio čestice dobio je zemljišnoknjižnu oznaku stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica] oranica donja [adresa] površine 2618 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što odgovara brojčanoj oznaci nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica] (list 26 spisa).

14. ĐČ je obrađivao tu česticu nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica] (odnosno faktički odvojen dio zemljišnoknjižne čestice stare izmjere) sve dok ga tuženik nije pozvao da se mora izbrisati iz upisnika (radi poticaja) i da ju više ne obrađuje. Iz tuženikovog dopisa od potkraj 2018. (list 62 spisa) proizlazi da ju je obrađivao do te godine. Kako nije ni sporno da je ĐČ obrađivao ovu nekretninu temeljem ugovora o najmu, jasno je da istu LČ 2006. godine nije predao u posjed tuženiku RČ.

15. S druge strane nije sporno da je LČ 2006. godine predao tuženiku UČ u posjed k.č.br. stare izmjere 225/17/1 oranica Četvera vrata površine 2352 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nosi oznaku nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 2352 m2 k. o. [katastarska općina]. RČ je i u postupku pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka izjavio kako posjeduje tu česticu od 2006. kad ju je kupio od NČ (list 12 spisa).

16. Do zabuna i omaški ovog tipa lako može doći među laicima u okolnostima zanemarenih zemljišnih knjiga kad postoje usporedno stara i nova izmjera (u osnovi nelegalna) te neprovođenja obnove zemljišnih knjiga nakon nove izmjere, te još k tome potajnih dioba od kojih su neke provedene u novoj izmjeri dok u staroj nisu.

17. Zabuna oko brojčane identifikacije čestice koja je predmet ugovora nije identičan pojam nesporazumu ugovornih stranaka oko predmeta prodaje. U prvom slučaju stranke su suglasne što se prodaje i kupuje, samo su taj predmet u ugovoru omaškom pogrešno nazvale, a u drugom slučaju jedna stranka misli da prodaje jednu, a druga da kupuje drugu česticu. U prvom slučaju ugovor nije niti ništetan niti pobojan niti se radi o nesporazumu iz čl. 282. ZOO. U drugom slučaju se radi o nesporazumu i po čl. 282. ZOO takav ugovor nije nikad nastao. A ugovor koji nije nastao ne može se utvrđivati ništetnim niti pobojnim – njega jednostavno nema u pravnom prostoru.

18. Pa onda, iz gore navedenih razloga, ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP utvrđuje činjenicu kako je NČ 2006. godine prodao a UČ od njega kupio k.č.br. stare izmjere 225/17/1 oranica [adresa] površine 2352 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nosi oznaku nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 2352 m2 k. o. [katastarska općina], te mu predao tu česticu odmah u posjed. Ali predmet kupoprodajnog ugovora nije bila i k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 1200 čhv u 1/2 dijela upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], niti mu je tu česticu predao u posjed, odnosno njen faktički odvojen dio koji je u novoj izmjeri dobio oznaku k. č. br. [katastarska čestica].

19. A da je gornji zaključak točan vidljivo je i iz toga jer su stranke navele u ugovoru točnu površinu čestice koja je doista bila predmet njihovog ugovora, to jest 2352 m2, a ne površinu one druge, to jest k.č.br. nove izmjere 1018/2 koja iznosi 2158 m2 (list 8 spisa).

20. Kako je gore već rečeno, predmetni ugovor od 30. ožujka 2006. nije ništetan niti nepostojeći. UČ ima pravnu osnovu za stjecanje k.č.br. stare izmjere 225/17/1 (nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica]), ali ne i k.č.br. stare izmjere 233/1/1 (nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica]). Ali provedbom ovog pismenog ugovora ostvaren je neistinit, nevaljan upis u zemljišnu knjigu jer je RČ uknjižen kao vlasnik čestice koja nije bila predmet njihovog ugovora.

21. Pravilnom primjenom propisa iz čl. 335. st. 2. ZOO valja odbiti zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ugovora od 30. ožujka 2006. ništetnim kao neosnovan.

22. Stoga je trebalo po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke osporene presude i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

23. Tužiteljica je ustala s brisovnom tužbu koju regulira čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/2023, dalje: ZZK). Tuženik je neposredni stjecatelj k. č. br. [katastarska čestica]. To stoga jer tuženik nije bio u neposrednom pravnom odnosu s prednikom tužiteljice glede ove čestice – on nije od njega kupio ovu česticu već onu drugu, k.č.br. stare izmjere 225/17/1 (nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica]) za koju i nije sporno da je ona danas vlasništvo tuženika. Kako je gore već objašnjeno, k.č.br. stare izmjere 233/1/1 (nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica]) nije bila predmet njihovog ugovora, mada su pogrešno u pismenom ugovoru omaškom naveli upravo njenu brojčanu oznaka, što je posljedično dovelo do toga da se u korist tuženika provela nevaljana, neistinita uknjižba. Zato je tuženik u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] neposredni stjecatelj.

24. Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZZK nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

25. Drugim riječima, u odnosu na neposrednog stjecatelja rok je brisovne tužbe "dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati". Pritom se uglavnom misli na slučajeve stjecanja vlasništva temeljem zakona – dosjelošću, i tome slične. Kako je tuženik stupio u posjed sporne čestice tek 2018, nakon pisane obavijesti koju je poslao ĐČ (u trenutku obavijesti 31. listopada 2018. još su Fučecovi usjevi bili na oranici), on sasvim sigurno nije ispunio pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, što znači da je tužiteljičina tužba, kao univerzalne slijednice nositelja knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom, nije podnesena izvan roka propisanog čl. 150. st. 1. ZPP.

26. Isto pravno shvaćanje zauzeto je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa tako i u onoj poslovni broj Rev-1319/2022 od 25. listopada 2023. gdje se kaže: " U smislu navedene odredbe čl. 129. st. 1. ZZK (starog Zakona o zemljišnim knjigama, danas čl. 150. st. 1. novog ZZK), ne može se ograničiti pravo tužitelja da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje pokretanjem tužbe protiv osobe koja se upisala na nekretnini, jer je tužitelj dokazao da je taj upis bio neistinit (temeljem presude koja je naknadno ukinuta). S obzirom na revizijske navode u pogledu rokova za podnošenje brisovne tužbe, potrebno je navesti, da se u konkretnoj situaciji tužba podnosi protiv neposrednog stjecatelja, odnosno tuženika, u čiju je korist provedena nevaljala, neistinita uknjižba, pa da se stoga tužba za brisanje može s uspjehom podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno (čl. 129. st. 1. ZZK, danas čl. 150. st. 1. novog ZZK). U takvoj parnici, pokrenutoj brisovnom tužbom, tužitelj mora dokazati samo da je bio upisan kao nositelj knjižnoga prava koje nevaljalom uknjižbom ograničeno tuđim pravom, a što je u ovom postupku tužitelj i dokazao."

27. Pa kako je gore već rečeno da je uknjižba tuženika kao suvlasnika k. č. br. [katastarska čestica] u 1/2 dijela, a kasnije nakon parcelacije kao samovlasnika k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti, nevaljana i neistinita jer vlasništvo tuženik nije stekao, i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je usvojio ovaj tužbeni zahtjev i presuditi kao u točki II. izreke osporene odluke.

28. U konačnici tužiteljica je uspjela s daleko pretežitim dijelom svog zahtjeva (brisovnom tužbom) dok nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (deklaracijom ništetnosti ugovora), pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je po čl. 154. st. 5. ZPP odlučiti da tuženik naknadi tužiteljici sav njen potreban trošak vođenja parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Kako je sud prvog stupnja i odlučio, ali primjenom čl. 154. st. 1. ZPP. Visinu potrebnog troška postupka sud je prvog stupnja pravilno obredio, a visinu troškova zastupanja po odvjetniku je izračunao prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

29. Stoga je po čl. 168. st. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama II. i III. izreke.

30. Kako tuženik u daleko pretežitom dijelu nije uspio s žalbom, a uspio je samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, primjereno je odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova koji su mu nastali povodom pravnog lijeka.

31. Nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević