Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-30/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Maje Skorić i Tonija Šantić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, Ivana bana Mažuranića 7, protiv tuženice Erste & Steiermärkische bank d.d. (OIB: 23057039320) sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po generalnim punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu pod brojem P-503/2022-36 od dana 6. studenog 2024. godine, u sjednici održanoj dana 4. veljače 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Uvažava se djelomično žalba tuženice i u cijelosti žalba tužiteljice, te se ukida presuda i odluka o trošku pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu pod brojem P-503/2022-36 od dana 6. studenog 2024. godine, te se predmet u tom dijelu vraća mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbi odlučit će se u konačnoj odluci.
III. Odbacuje se djelomično žalba tuženice kao nedopuštena u dijelu u kojem se pod točkom I. izreke pobija rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu pod brojem P-503/2022-36 od dana 6. studenog 2024. godine (o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba točaka 7. i 8.
Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103873483, zaključenog dana 10. ožujka 2008. godine, sklopljenog između tužiteljice i tuženice, potvrđenog (solemniziranog) pod brojem OU-16/2008, dana 12. ožujka 2008. godine kod javne bilježnice Elizabete Škunca iz [adresa] (točka I. izreke), nalaženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 5.934,60 eura, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužiteljici zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II. izreke). Ujedno, rješenjem je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda (točka I. izreke rješenja), te je naloženo tuženici da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.580,71 eur, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen (točka II. izreke).
2. Protiv presude i rješenja pod točkom I. izreke, te dosuđujućeg dijela odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke, žalbu je podnijela tuženica, pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima i dosudi tuženici parnični trošak, podredno, da istu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
2.1. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke rješenja, pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, u pobijanom dijelu odluku o trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima, te tužiteljici dosudi daljnji trošak u iznosu od 750,00 eura, uz zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženice djelomično je osnovana i djelomično nedopuštena, a žalba tužiteljice je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud donio presudu, jer je ocijenio neosnovanim prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti (istaknut u odgovoru na tužbu) zaključujući da je temeljem članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09 i dr.) mjesno nadležan sud prebivališta tužiteljice kao potrošača.
6. U ovom postupku – u kojem je u očitovanju na odgovor na tužbu tuženice, tužiteljica navela da je ugovor sklopljen u filijali u [adresa] i da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu banke, treba imati u vidu kada postupak pokreće potrošač kao tužitelj glede pitanja poštenosti prorogacijske klauzule
– na koje se poziva prvostupanjski sud, a kojom se za sve sporove ugovara nadležnost suda sjedišta trgovca – da se radi o ugovornoj odredbi koja glede ocjene nepoštenosti podliježe primjeni mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) i Direktive 93/13, te je sukladno praksi suda Europske unije (presuda Oceano Grupo Editorial SA i Salvt Ediores SA v Rocio Murciano Quitero i drugi – spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) obveza nacionalnih sudova da i ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.
7. U odnosu na pitanje mjesne nadležnosti suda u takvom sporu, treba reći da kada bi se radilo o ništetnoj odredbi koja je dovela do znatne neravnoteže između stranaka spora, da je ugovorna odredba kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost suda sjedišta tuženika, istovjetna odredbi iz članka 48. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) koja bi se na nadležnost u takvom sporu primjenjivala i da to stranke nisu posebno ugovorile, pa je za zaključiti da je u slučaju kada je u ugovor bez pregovaranja unesena odredba o mjesnoj nadležnosti suda sjedišta trgovca, a tužbu podnosi potrošač – prorogacijska klauzula odraz zakonske odredbe iz članka 48. stavak 1. ZPP.
8. Ako je među strankama dakle ugovoreno upravo ono što bi se na pitanje nadležnosti primjenjivalo na temelju odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, onda bi i kod ocjene nepoštene odredbe o mjesnoj nadležnosti, dakle, kada se ista ne bi primijenila, sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, nadležan bio isti sud čija je nadležnost prorogirana sporazumom stranaka, jer niti jedna postupovna odredba ZPP o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja.
9. Ujedno, u tom pravcu treba imati u vidu da se ne bi radilo niti o sporu iz članka 19. l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09 i dr.), na koju se poziva prvostupanjski sud, jer se ista odnosi na sporove o ništetnosti ugovora i o posljedicama ništetnosti Ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno, za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju – a što ovdje nije slučaj.
10. Isto tako, treba imati u vidu da Uredba (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. godine o (sudskoj) nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57., dalje: Uredba Bruxelles I. bis) ne uređuje mjesnu nadležnost u nacionalnim predmetima bez prekograničnog elementa – kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
11. Ujedno, ni ZZP/03, a niti Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.), kao ni Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.), ne sadrže odredbe kojima se uređuje mjesna nadležnost za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) u sudu mjesta prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja.
12. Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.
13. Odredbom članka 46. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan.
14. Odredbom članka 48. stavak 1. ZPP propisano je da je za suđenje protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima registrirano sjedište, a tuženikovo sjedište je u Rijeci.
15. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjivanje nadležnosti vrši na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate, sukladno odredbi članka 15. stavak 2. ZPP, a tužiteljica u tužbi, a niti tijekom dosadašnjeg postupka, nije navela da je ugovor sklopljen u registriranoj poslovnici, odnosno podružnici tuženice, te da takva poslovnica, odnosno podružnica, postoji kao registrirana u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, a niti je u tom pravcu predložila izvođenje odgovarajućih dokaza, dok iz dostupnih podataka e-spisa, kao i iz povijesnog i aktivnog izvadaka iz sudskog registra (koji je javno dostupan na Web stranici https.//sudreg.pravosudje hr.) proizlazi da je proveden upis brisanja podružnice tuženice 015 u [adresa] sa danom 31. listopada 1998. godine.
16. Slijedom navedenog, žalbu tuženice trebalo je djelomično uvažiti, te posljedično tome, temeljem članka 369. stavak 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje pod točkom II. izreke, te predmet u tom dijelu vratiti mjesno nadležnom sudu – Općinskom sudu u Rijeci, na ponovno odlučivanje.
17. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
18. Žalba tuženice u dijelu u kojem je podnesena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prigovor mjesne nadležnosti suda – je nedopuštena, jer se rješenje suda kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, a koje je doneseno zajedno sa odlukom o glavnoj stvari, ne može pobijati posebnom žalbom, već u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari (članak 301. stavak 2. ZPP).
U Šibeniku, 4. veljače 2025. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ivana Čačić Brčić