Poslovni broj: Usž-1339/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C.E.M.P. d.o.o., Donji Stupnik, Trgovačka ulica 3, kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Dumenčić, odvjetnik iz Zagreba, Slovenska ulica 13, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I br. 2, radi obračunavanja i utvrđivanja visine naknade za isporučenu električnu energiju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2779/2023-7 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-2779/2023-7 od 29. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-04/23-01/13, URBROJ: 2182-16/28-23-1 od 13. listopada 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da je osnovana žalba tuženika izjavljena zbog nedonošenja rješenja u zakonskom roku od strane Općine Ervenik povodom zahtjeva za pokretanje upravnog postupka radi obračunavanja i utvrđivanja visine naknade za isporučenu električnu energiju (točka 1. izreke), te se, kao nedopušten, odbacuje zahtjev tužitelja za pokretanjem upravnog postupka radi obračunavanja i utvrđivanja naknade za isporučenu električnu energiju za 2020. i 2021. godinu (točka 2. izreke).
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), i to zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava, osobito Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19.) te Odluke o visini naknade za korištenje prostora koje koriste proizvodna postrojenja za proizvodnju električne energije („Narodne novine“, broj 22/13., 95/15., 102/16., 68/18. i 52/19. – dalje u tekstu: Odluka), kao i odluke o troškovima upravnog spora. U žalbenim razlozima, navodi kako je obrazloženje pobijane presude nejasno i nepotpuno, nisu utvrđene sve odlučne činjenice, a u odnosu na one koje jesu utvrđene, izveden je pogrešan zaključak, slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također, ocjena dokaza na način kako je to prvostupanjski sud učinio, protivno je načelu savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza zajedno. Drži da prvostupanjski sud svjesno odbija primijeniti zakonsku odredbu koja je bila na snazi u trenutku kada je Općina Ervenik, kao prvostupanjsko upravno tijelo, trebalo provesti upravni postupak radi obračuna naknade. Smatra nejasnim na koji način prvostupanjski sud zaključuje da je odredba članka 1. stavka 3. Zakona o tržištu električne energije "načelne naravi" te dodaje kako prvostupanjski sud nije ovlašten samostalno procjenjivati koju će zakonsku odredbu primijeniti, a koju ne, pa je takvim postupanjem počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka koja predstavlja arbitrarno postupanje. Nastavno se tužitelj poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u odnosu na arbitrarno postupanje suda, a dijelove kojih odluka s tim u vezi citira. S obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno i suprotno prisilnim propisima donio osporenu presudu, tužitelj izjavljuje žalbu i protiv točke II. izreke iste, kojom je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora, jer smatra da je tužbu i tužbeni zahtjev trebalo usvojiti u cijelosti, slijedom čega je trebalo tuženika obvezati da mu nadoknadi troškove upravnog spora. Radi svega navedenog, predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu troškova upravnog spora tužitelju, uvećano za iskazane troškove sastava ove žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
8. Nadalje, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnim tumačenjem relevantnih odredaba Zakona o tržištu električne energije i Odluke na koje se izrijekom pozvao, ispravno zaključio kako nema osnove da se u konkretnom slučaju vodi upravni postupak i donosi rješenje kojim se vrši obračun i utvrđuje iznos naknade za isporučenu električnu energiju za 2020. i 2021. godinu iz predmetnih vjetroelektrana (VE Pađene, VE Krš- Pađene-Proširenje, VE Krš-Pađene).
9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj inzistira na primjeni članka 1. stavka 3. Zakona o tržištu električne energije, a prema kojem se na postupke propisane ovim Zakonom primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Naime, citirana zakonska odredba nalazi se u Općim odredbama (Glava I.) navedenog Zakona, iz čega slijedi da se istom na općenit način određuje primjena ZUP-a ali samo u odnosu na postupke koji su kao takvi propisani tim Zakonom, što, međutim, ovdje nije slučaj.
10. To stoga jer niti citiranim Zakonom niti Odlukom nije predviđeno da se upravnim aktom (rješenjem) u upravnom postupku odlučuje o obračunu visine naknade koju vlasnici proizvodnih postrojenja za proizvodnju električne energije plaćaju jedinicama lokalne samouprave na čijem se području nalaze postrojenja, već je tu naknadu dužan obračunati vlasnik proizvodnog postrojenja, ovdje tužitelj, temeljem podataka kojima upravo on i raspolaže, a sukladno parametrima propisanim Odlukom, na koju okolnost osnovano ukazuje i tuženik u obrazloženju rješenja. Sporovi pak s tim u vezi, o čemu se u stvari ovdje radi, nisu u nadležnosti upravnih sudova, a što proizlazi i iz dopisa Općine Ervenik (od 7. rujna 2023.), prema kojem je ovaj predmet na odlučivanju kod nadležnog Trgovačkog suda u Zagrebu.
11. Kako se, dakle, ovdje ne radi o stvari iz područja upravnog prava odnosno o upravnoj stvari u smislu članka 2. ZUP-a, to u konkretnom slučaju nisu ostvarene procesne pretpostavke za donošenje odluke o žalbi tužitelja podnesenoj zbog nedonošenja rješenja, radi čega je tuženik bio dužan žalbu odbaciti kao nedopuštenu, temeljem odredbe članka 113. stavka 1. ZUP-a. Time, međutim, što je, točkom 1. izreke rješenja, žalbu ocijenio osnovanom, nakon čega je, ovdje osporenom točkom 2. izreke, zahtjev odbacio kao nedopušten, nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
12. S obzirom na navedeno, žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, radi čega Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Na kraju, Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor kojim tužitelj pobija zakonitost odluke o troškovima spora. Ovo zbog toga što je tužbeni zahtjev osnovano odbijen pa, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova. Iz istih razloga, a jer nije uspio sa žalbom u ovom sporu, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
