REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj K-131/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sutkinji Jasni Grgurić kao predsjedniku vijeća te sudaca porotnika kao članova vijeća Vesne Dorešić i Dražena Sopine, uz sudjelovanje Sanele Pavleković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-12/2025 (ranije ODO u Novom Zagrebu broj K-DO-1130/16 od 24. Listopada 2017.) nakon održane javne rasprave 4. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Brune Zenića – ODO Velika Gorica, okr. HS osobno uz braniteljicu Anu Gruber, odvj. iz Zagreba i u pratnji supruge NS, oštećenika DS osobno uz pun. Mislava Karlovca, odvj. iz Zagreba, 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Okr. HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i N rođene D, rođen **.**.1963. u [adresa] s prebivalištem na adresi u [adresa], SSS/ medicinski tehničar/ vozač, zaposlen u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije s plaćom od oko 1.200,00  EUR,  suvlasnik  jednog  dijela  kuće,  vlasnik automobila  Renault Talisman  2016.,  dvoje  punoljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, B, služio JNA 1982. u Beogradu i Novom Sadu, pripadnik Domovinskog rata, vodi se u VE u Zaprešiću, neosuđivanog, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi

dana 31. kolovoza 2016. oko 21,50 sati u mjestu Donja Bistra, protivno odredbama članka 46. stavak 1. i članka 63. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15), za vrijeme obavljanja poslova vozača hitne medicinske pomoći, upravljajući službenim specijalnim vozilom hitne medicinske pomoći marke i tipa Citroen Jumper, registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom Bistranske ulice u smjeru zapada, kod kućnog broja 7, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, iako je uočio da mu ususret dolaze tri osobe koje se kreću na biciklima, nije ostavio dovoljan razmak između svojeg vozila i bicikla kojim se kretalo njemu ususret dijete BS, rođen 2002. godine, niti je izvršio pomicanje svojeg vozila prema desnom rubu kolnika, a također se nije kretao sredinom obilježene prometne trake već više po središnjem dijelu kolnika, zbog čega je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na dijete BS koji se kretao biciklom istim kolnikom, unutar svoje desne prometne trake u smjeru istoka, a uslijed kojeg naleta je dijete BS zadobio prijelom donje čeljusti lijevo, prijelom zubiju 31-33 i 41, krvni podljev mekog oglavka čeono lijevo, krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice, difuzno krvarenje u meke moždane ovojnice s krvarenjem u moždane komore, difuzno nagnječenje mozga čeonosljepoočnotjemeno obostrano u području bazalnih ganglija i moždanog mosta, nagnječenje oba pluća više lijevog, prijelom kostiju lijeve podlaktice, a koje ozljede su dovele do smrti djeteta BS dana 2. rujna 2016.,

d a k l e, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – Izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – opisanim u članku 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11.

II. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.1.ODO u Novom Zagrebu, optužilo je uvodno citiranom optužnicom okrivljenika HS, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prijevozu, – opisano u čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po čl. 227 st. 6 KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisano kao u izreci ove presude.

1.2.Kod tog suda donesena je 24. Veljače 2021. Presuda broj K-622/17-21, a koja presuda je ukinuta odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj KŽ-612/2021-6 od 14. Rujna 2021. Prvostupaanjski sud je, nakon provedenog postupka ponovno donio 17. Siječnja 2023. Pod brojem K-514/21-16 presudu, koja je ponovno ukinuta odlukom istog županijskog suda od 13. Veljače 2023. Broj Kž-340/2023-7 te je predmet vraćen na suđenje pred drugim viječem.

1.3. Kod ovog suda provedena je rasprava i izvedeni su ponovno svi predloženi dokazi.

2.1. Okrivljeni ne priznaje krivnju za kazneno djelo za koje se optužuje.

2.2. U svojoj obrani okrivljenik izražava sućut ocu stradalog djeteta jer mu je iskreno žao što je došlo do ove nezgode, ali smatra da on nije kriv za tu nezgodu. Radi kao vozač hitne medicinske pomoći i tog dana je na posao stupio u 19,00 sati navečer, zadatak mu je bio da odveze jednu pacijenticu iz bolnice Sveti Duh nazad do njezine kuće u [adresa], što je onda i uradio, te se nakon što je ostavio pacijenticu kod kuće vraćao nazad u svoju bazu u [adresa]. Nije imao nikakvih zadataka po pitanju vožnje te se mogao normalno bez žurbe vraćati u bazu, s time da napominje kako je vozač već 39 godina i ovo mu je prva nezgoda u životu. Dok se tako vozio kroz [adresa] izlaskom iz zavoja naišao je na jedan ravni dio kolnika dužine sigurno 1 kilometar, bila je noć, imao je upaljena duga svjetla, da bi u daljini primijetio kako mu iz suprotnog smjera nailazi troje biciklista, svjetla je prebacio u srednji mod i normalno se polako nastavio kretati, da bi prilikom mimoilaženja s tim biciklistima dvojica biciklista normalno prošla i mimoišla se sa njegovim vozilom, da bi treći biciklista trznuo i skrenuo na njegovu stranu kolnika a što je vidio krajičkom oka, jer se te zgode vozio svojim vozilom sredinom vozne trake što mu je inače navika, te je bio udaljen od središnje linije oko 50 cm. Koliko je vidio taj biciklista je zbog tog naglog skretanja udario najprije u prvi lijevi ćošak od auta kod kotača da bi u nastavku onda očigledno tijelom udario u retrovizor. Nakon kontakta s tim biciklistom on se nakon 10-tak metara zaustavio, izišao je van iz vozila, da bi tek onda primijetio po ovoj drugoj dvojici preostalih biciklista da se radi o djeci, vidio je da bicikl leži negdje kod sredine kolnika više na njegovoj strani dok je taj dječak bio odbačen u grabu. Kada ga se pita kojom brzinom je vozio, odgovara da je na toj dionici dozvoljena brzina od 50 km/h i on se kretao tom brzinom jer poštuje propise. On da je tu nezgodu u svojoj glavi prošao barem 100 puta i jednostavno smatra da je sa svoje strane poduzeo sve što je mogao te zgode, te ponavlja vozio se dopuštenom brzinom, nije svojim vozilom prešao na suprotnu voznu traku, vidio je te bicikliste kako jedan pored drugoga voze u suprotnoj traci, ali nije primijetio da bi oni vrludali po cesti, da bi se sve to onda dogodilo u sekundi prilikom mimoilaženja kada je taj treći biciklista naglo trznuo i naletio na prednji lijevi kraj vozila tako da ja jednostavno nije stigao nikako drugačije reagirati. Napominje da biciklisti nisu imali svjetlosne oznake na biciklima, a niti reflektirajuće prsluke. Nakon same nezgode, odmah je nazvao kolege hitne pomoći. Nije vrludao svojim autom po cesti i vozilo je automatski zaustavio odmah nakon naleta na biciklista, a što je i vidljivo iz fotoelaborata. Pojašnjava da je u toj sekundi mimoilaska i naleta u perifernom vidu vidio kako je taj dečko u ruci držao mobitel koji je nakon naleta ostao na cesti, da bi ga onda bio pokupio netko od njegovih prijatelja ili rodbine. Nakon naleta također je netko bio i pomaknuo bicikl s kolnika. Kada je primijetio te bicikliste iz suprotnog smjera on da se i dalje normalno nastavio voziti povećanom pažnjom s time da mu je brzina bila normalna kojom se vozio s time da on ne može komentirati brzinu po GPS, ali vjerojatno ona prikazuje stvarno stanje i brzinu.

3.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je nalaz i mišljenje Centra za forenzično ispitivanje od 14.6.2016. (list 121), list (123-124), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. Davora Majera (list 129-131), toksikološkog vještaka Ranke Ferček (list 133-135), liječnički pregled okrivljenika (list 137-138), kombinirani nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja (list 139-147), dopis Zavoda za hitnu medicinu (list 160-161), zapisnik o vještačenju GPS uređaja, iskaz svjedoka PS sa zapisnika od 25.5.2017. (list 206- 207), ĐS (list 208-209), zapisnik Medicinskog fakulteta u Zagrebu (list 220-222), zapisnik o rekonstrukciji od 6.9.2017. (list 223-224), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Miše Barića (list 226-263), iskaz svjedoka ĐS (list 264), svjedoka PS (list 267-269), raspravnog nalaz i mišljenje prometnog vještaka Miše Barića od 10.12.2018. (list 270-273), raspravno očitovanje sudskog vještaka Veronike Marinović sa zapisnika od 25.9.2019. (list 301-302), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Miše Barića i Barišić Berislava sa zapisnika od 6. prosinca 2019. (list 312-314), iskaz svjedoka GS sa zapisnika od 11. veljače 2020., svjedoka TS sa zapisnika od 5. listopada 2020. (list 538-541), nalaz i mišljenje vještaka Veronike Marinović sa zapisnika od 12. travnja 2022. te vještaka Miše Barića, kao i vještaka Davora Mayera (list 409-413), kao i sa zapisnika od 8. rujna 2022. (list 429-431), zapisnik o vještačenju vozila HMP, fotografski elaborat, zapisnik o toksikološkom vještačenju, zapisnik o vještačenju čestica asfalta, specifikacija poziva, obavijest Tcoma o ispisu poziva i sms poruka, nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Miše Barića i vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera, nalaz i mišljenje prometnog vještaka HSĆ, nalaz i mišljenje vještaka Veronike Marinović, koje vještake je dopunski ispitao i na raspravi.

2.2. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za izdvajanje nalaza i mišljenja kemijskog vještačenja; kao navodno nezakonitog dokaza. Naime, iz zapisnika o očevidu nedvojbeno se utvrđuje da je na očevid pozvan i na isto je prisustvovao ovlašteni vještak te je notorno da u ovakvim slučajevima, odnosno prometnim nesrećama upravo vještak inicira prikupljanje tragova za potrebe kasnijih vještačenja i utvrđivanja bitnih činjenica pa sud utvrđuje da je i fizikalno-kemijsko vještačenje upravo predloženo i inicirano od strane prisutnog vještaka te se stoga utvrđuje da ovaj dokaz nije nezakonit; a niti je spomenuto vještačenje odlučno za donošenje meritorne odluke u ovom postupku obzirom na konačni nalaz nakon provedenog vještačenja budući da sud odluku donosi temeljem svih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih. Sud je odbio prijedlog obrane za izdvajanjem nalaza i mišljenja kemijskog vještačenja; kao navodno nezakonitog dokaza. Naime, iz zapisnika o očevidu nedvojbeno se utvrđuje da je na očevid pozvan i na isto je prisustvovao ovlašteni vještak te je notorno da u ovakvim slučajevima, odnosno prometnim nesrećama upravo vještak inicira prikupljanje tragova za potrebe kasnijih vještačenja i utvrđivanja bitnih činjenica pa sud utvrđuje da je i fizikalno-kemijsko vještačenje upravo predloženo i inicirano od strane prisutnog vještaka te se stoga utvrđuje da ovaj dokaz nije nezakonit; a niti je spomenuto vještačenje odlučno za donošenje meritorne odluke u ovom postupku, obzirom na konačni nalaz nakon provedenog vještačenja budući da sud odluku donosi temeljem svih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih.

3.2. Svjedok ĐS, navodi da se te zgode našao sa svojim bratićem OS kod škole da bi onda tu došao i BS te su onda krenuli u kafić Divas na kavu, gdje su sreli brata od BS te su onda s njegovim bratom krenuli do njihove kuće da bi BS uzeo bicikl i onda su krenuli natrag prema školi. Vozili su se tako sva trojica na biciklima po kolniku, on je bio uz desni rub kolnika uz rubnu liniju, do njega je bio bratić OS, a BS je bio još pored njega. Napominje da se nisu vozili paralelno jedan do drugoga već je on bio prvi u koloni, malo iza njega i pored njega je bio bratić OS, a BS je bio zadnji još iza pored njega. Primijetio je da im iz suprotnog smjera nailazi jedno vozilo, s time da nije primijetio da je to vozilo hitne pomoći, učinilo mu se da to vozilo ide dosta velikom brzinom te su se tako onda dalje nastavili voziti, da bi nakon što je to vozilo prošlo pored njega samo najedanput čuo udarac te nije odmah shvatio što se dogodilo, već se nastavio kretati, da bi se onda okrenuo i vidio da je BS bio u kanalu. Nije vidio sam nalet tog vozila na BS. Njegov rođak OS kretao se iza njega nekih pola metra, a BS nekih metar, možda i više. To vozilo, koliko je uspio vidjeti, kretalo se po svojoj voznoj traci, odnosno nije bilo prešlo središnju liniju, ali se je vozilo bliže toj središnjoj liniji. Nije primijetio da bi to vozilo mijenjalo brzinu. Ne zna i ne može reći da li je BS u trenutku naleta razgovarao na mobitel ili tipkao poruke na istom jer on to nije vidio. Pojašnjava da je inače BS u trenutku kada su krenuli biciklima prema školi vozio se i tipkao poruku na mobitel, a da li je sve to radio do trenutka mjesta naleta on ne zna jer nije vidio. Cijelo vrijeme kako su se kretali po toj cesti vozili su se po svojoj voznoj traci i nije primijetio da bi itko od njih prešao preko središnje linije na suprotnu stranu. U trenutku te nezgode već je bila noć, s time da na biciklu on i OS nisu imali neka posebna osvjetljenja osim mačjih očiju na pedalama, dok je BS na biciklu imao dinamo na prednjoj strain bicikla, a da li je to dinamo odnosno svjetlo radilo on ne zna. Na samom mjestu nezgode inače postoji ulična javna rasvjeta. Po njegovoj procjeni osvjetljenje na samom kolniku na mjestu nezgode je bilo dobro. Pojašnjava kako je BS počeo tipkati poruku na mobitel u trenutku kada su krenuli, a od tog trenutka pa do mjesta naleta prošlo je nekih minutu i pol, odnosno prošli su nekih 400 metara, možda malo manje. Nije primijetio da bi BS zbog toga što je tipkao po mobitelu krivudao po cesti odnosno mijenjao položaj. Ne zna s kim se BS te zgode dopisivao. Napominje da je prvi put primijetio to vozilo iz suprotnog smjera na udaljenosti od 350 metara s time da nije odmah primijetio o kakvom vozilu se radi, već samo svjetla od tog vozila, da bi onda vidio da se radi o vozilu hitne pomoći, koje vozilo nije imalo upaljenu rotirku na krovu. To vozilo se kretalo većom brzinom, a po njegovoj procjeni preko dopuštene brzine odnosno preko 80 km/h. On osobno to vozilo nije doživio kao opasnost ili prijetnju njemu na biciklu jer nije prelazilo na našu stranu kolnika. U trenutku naleta vozila na BS nije vidio gdje se on točno nalazi i kako se prije toga kretao, ali kad su krenuli svi su se kretali po svojoj voznoj traci.

3.3. Svjedok OS, navodi da se te zgode našao sa svojim bratićem ES i BS te su otišli u kafić na kavu, da bi onda nakon kave krenuli kod BS kući kako bi i on uzeo bicikl da bi se mogli zajedno voziti. Kada su stigli kod BS kući, on je uzeo bicikl te su svo troje krenuli biciklima nazad prema školi i tako su se vozili po kolniku kada se dogodila ta nesreća. Po kolniku su se kretali na način da se je njegov bratić ES kretao sasvim desno do ruba kolnika, on se vozio lijevo pored njega, a iza njih se je kretao BS. Pojašnjava da se ES vozio biciklom pored desnog ruba kolnika, on se vozio pored njega i to dosta blizu negdje pola metra, dok se BS nalazio iza njih također blizu isto negdje pola metra. Kada je govorio da se BS kretao nekih pola metra iza njih, pritom misli da se on kretao udaljen pola metra od zadnjih kotača, a bočno je bio lijevo od njih nekih 30-tak centimetara odnosno ne previše. Koliko je vidio može reći da su se svo troje kretali po svojoj voznoj traci, s time da je BS zaostao malo iza njih jer je tipkao poruku nekoj curi s kojom se dogovarao za sastanak i to odmah kad su krenuli biciklima, a da li je baš u trenutku naleta tipkao poruku on to ne može reći jer nije gledao iza sebe, ali misli da je i u trenutku naleta tipkao poruku. To vozilo koje je naišlo iz suprotnog smjera primijetio je da se radi o kolima hitne pomoći i primijetio je kako ispred njih siječe zavoj te se vraća u svoju voznu traku i kreće se prema njima, s time da se prema njegovoj procjeni kretalo jako brzo, ali ne može točno reći kojom brzinom, moguće je oko 100 km/h, da bi to vozilo prošlo pored njih te je najedanput čuo udarac iza njih, nakon čega se okrenuo i vidio da je BS završio u grabi, ali nije vidio sam nalet vozila na njega. Taj zavoj koji je spomenuo da ga je sjeklo to vozilo hitne pomoći je udaljeno nekih 300 metara od samog mjesta naleta. Pojašnjava da je to vozilo hitne pomoći nakon što je sjeklo taj zavoj polako se vraćalo u svoju voznu traku te je u trenutku kada se je mimoilazilo s njima možda čak još kotačima zahvaćalo središnju liniju. To vozilo koje je nailazilo iz suprotnog smjera on je doživio kao opasnost jer kako je rekao ono je sjeklo zavoj i nije se vratilo odmah na svoju voznu traku, a i po njegovoj procjeni kretalo se je dosta brzo, tako da su se ES i on pomaknuli čim više desno. Pojašnjava da je BS počeo pisati tu poruku odmah čim su krenuli po cesti da bi onda nakon nekih minutu i pol razgovarao s njima, a nakon tog razgovora ES i on su krenuli naprijed, a BS je zaostao iza njih te je i dalje u ruci držao mobitel, ali ne zna da li je nakon toga opet tipkao poruku na mobitel jer to nije dalje gledao i vidio. Što se tiče vidljivosti te zgode misli da je bila dobra jer je, premda je bila noć, ulična rasvjeta bila dobra, a i nije bio neki mrkli mrak. To vozilo koje im je nailazilo iz suprotnog smjera vozilo se konstantno istom brzinom te nije primijetio da bi nešto usporavalo. Napominje da i ES i on na biciklu nisu imali nikakve vidljive oznake ili rasvjetu dok misli da je BS imao mehanizam, ali misli da nije imao upaljeno nikakvo svjetlo na biciklu. Kada ga se pita kako zna da se je BS kretao po svojoj voznoj traci navodi da ga je on zadnji put vidio nekih 20-tak metara prije naleta, kada su bili razgovarali, da bi onda on ostao iza njih te pretpostavlja da se je nastavio kretati po svojoj voznoj traci, ali o tome nije siguran.

3.4. Svjedok ŠS, navodi da je kao policajac te inkriminirane zgode radio očevid predmetne prometne nezgode zajedno sa kolegom GS i ZS, dolaskom na mjesto nezgode normalno su vršili očevid, fotografirali mjesto nesreće, radili potrebne izmjere, izuzeli pronađene tragove a tu je bio i pozvan prometni vještak iz centra za vještačenja Barišić Jaman Berislav. Po obavljenom očevidu spis je proslijeđen na državno odvjetništvo. Napominje da je zapisnik o očevidu on ispunjavao te je u zapisniku unio sve radnje koje su provodili. Koliko se sjeća bilo je izuzimanje i drugih tragova odnosno misli da su se izuzimali tragovi iz GPS uređaja, ali to nije rađeno na samom mjestu događaja nego naknadno, a više se ne može sjetiti da li su još izuzimani još koji tragovi. Sve te radnje koordinirao je inače kolega TS. Pojašnjava da je tu inače bilo više službenika koji su obavljali se te službene radnje. Koliko se sjeća oni su tu izuzimali i neke tragove guma s asfalta. Na asfaltu bili našli i jedan trag nalik na trag gume koji su onda pokušali izuzeti i usporediti sa biciklom. Što se tiče samih tih tragova, iste izuzimaju kriminalistički tehničari, a ne on kao vođa očevida. Kako se točno taj trag izuzimao ne može točno reći jer tu je bilo pronađeno nekih 50-tak tragova koje su tehničari utvrđivali. Sve je inače fotografirano i uvedeno u zapisnik o očevidu. Koliko se sjeća taj pronađeni trag nalik na gumu je i naveden u situacijskom planu na mjestu događaju. Ne zna i ne sjeća se da li je bilo rezanje asfalta radi izuzimanja tog traga nalik na gumu. Taj trag je inače bio mali i minimalan tako da ne zna da su se tu izvodili posebno veći radovi na izuzimanju tog traga.

3.5. Svjedok GS, navodi da je te inkriminirane zgode radio očevid te prometne nezgode kao kriminalistički tehničar zajedno sa kolegom ZS, dok ne zna da li je tada tu prilikom očevida bio prisutan i kolega TS. On i kolega su stigli na mjesto nezgode s time da se on sada više ne sjeća da li su imali nalog za očevid ili ne, odnosno tko im je naložio da krenu na očevid. Tu su na mjestu nezgode onda izuzimali tragove same nezgode. Koliko se sjeća na mjestu nezgode bio je izuzet i taj trag broj 1 odnosno tragovi čestica guma s asfalta, s time da se više ne sjeća po čijem nalogu, a taj trag je izuzet na način da su s asfalta otrgnuli komadić asfalta i spremili ga u omot koji nosi oznaku broj 3. Taj trag su izuzeli na način da su sa "šrafcigerom" sastrugali komadić asfalta s tim tragom gume. Kada ga se pita kakav je bio asfalt na mjestu nezgode misli da je bio novi odnosno nije primijetio da bi bio oštećen. Te zgode kako je već i prije rekao koristio je šrafciger koji imaju u opremi za očevide. Ponavlja da nisu izrezali dio asfalta, nego su sastrugali dio tog traga u vidu zrna asfalta. Nakon što je izuzeo taj trag dalje je na kolegama ZS ili TS da obave daljnje radnje s tim tragom. Ne sjeća se da bi fotografirali izuzimanje samog tog traga s time da nije sastavljao niti potvrdu o oduzimanju predmeta, a da li je netko od kolega on ne zna. Kada ga se pita da li je ta radnja o izuzimanju traga evidentirana u zapisniku o očevidu odgovara da ne zna jer on nije sastavljao taj zapisnik.

3.6. Svjedok TS, navodi da on kao svjedok nije bio na očevidu te prometne nezgode.

3.7. Svjedok ZS navodi da je u to vrijeme radio kao policajac u PP Zaprešić u ekipi za očevide prometnih nesreća te je bio na očevidu inkriminirane prometne nezgode, a očevid je radio sa kolegom GS po nalogu načelnika. Te zgode dok su vršili očevid oni su od strane prometnog vještaka dobili nalog da izuzmu i taj sporni trag gume na asfaltu tako da su onda kolega GS i on obilježili taj trag, fiksirali ga, fotografirali te su dlijetom skinuli tragove čestica i stavili ih u PVC vrećicu, dakle skidali su samo površinski sloj tih čestica i asfalt nisu ništa rezali ili štemali. Izuzimanje tih tragova evidentirano je u zapisniku o očevidu te bi po njemu taj trag i izuzimanje tih čestica trebalo biti evidentirano u zapisniku o očevidu. Koliko se sjeća taj trag gume se nalazio u voznoj traci po kojoj su se kretali ti biciklisti i to negdje blizu sredine te je to bilo jedini trag od kotača koji su pronašli na mjestu događaja i taj trag je po izgledu odgovarao tragu gume od bicikla. Napominje da inače kod izuzimanja ovakvih tragova guma na kolniku postoji i mogućnost izrezivanja asfalta s tim tragom, ali oni u ovom slučaju to nisu radili, jer niti nisu imali adekvatno sredstvo za izrezivanje asfalta. Više se danas ne sjeća da li su fotografirali te sastrugane čestice sa asfalta. Kada mu se predočuje fotoelaborat nezgode potvrđuje da je taj sporni trag označen brojem 1 na fotografijama i nalazi se na fotografijama pod brojem F8, F9, F10. Fotografiranje mjesta nezgode je inače vršio kolega GS.

3.8. Vještačenjem GPS-a odnosno navigacijskog uređaja (list 48 – 69) kombi vozila (specijalno vozilo hitne pomoći) kojim je upravljao okrivljenik utvrđena je ruta vožnje, te kako je zadnja zabilježena brzina prije zaustavljanja vozila 31.08.2016., u 21,49,29 sati iznosila 53,5 km/h, nakon čega se vozilo više nije kretalo.

3.9. Prometnim vještačenjem samog kombi vozila (list 72 – 82) utvrđeno je kako su upravljački mehanizam i radna kočnica u trenutku prometne nesreće bili ispravni te da je žarulja kratkog lijevog putnog svjetla bila u radnom (užarnom) stanju.

3.10.Toksikološkim vještačenjem (list 112 – 113) utvrđeno je da kod okrivljenika nije utvrđena prisutnost droga, psihotropnih tvari niti njihovih metabolita, kao niti alkohola (list 133 – 135).

3.11. Na temelju kemijsko-fizikalnog vještačenja po dr. sc. Veroniki Martinović (list 116 – 121) na izuzetim česticama asfalta (omot 3) nisu pronađeni tragovi nalik na gumu, kao niti na dostavljenim kotačima (omot 5 i 6) nisu pronađeni tragovi nalik na asfalt, osim što su na kotaču (omot 6) pronađeni tragovi nalik na prašinu i struganje. U svom usmenom očitovanju na raspravi vještak pojašnjava da nije bila na očevidu predmetne prometne nezgode, niti je izuzimala bilo kakve tragove vezane uz tu nezgodu, već u pravilu takve tragove izuzimaju policijski tehničari. Napominje da ona ne može vještačiti na osnovu fotografija traga, a i ona osobno nije vidjela taj trag s kojeg su izuzete te čestice jer nije bila na očevidu, već je jedino vještačila izuzete čestice i rezultat tog vještačenja je bio taj da na izuzetim uzorcima nisu pronađeni tragovi nalik na gume. Što se tiče samog vještačenja takvih tragova o rezultatima vještačenja ovisi i sama duljina traga, intenzitet kočenja odnosno nastanka traga te se kod takvih vještačenja, odnosno kod vještačenja tragova gume trag se može javiti u obliku tankog filma ili u obliku vrlo sitnih čestica i tankog filma. Po njezinom mišljenju dostavljeni uzorci su bili izuzeti pravilno i dostavljeni na U svom usmenom očitovanju vještak dr. sc. Veronika Martinović pojašnjava i ponavlja da ona nije bila na mjestu očevida niti je vidjela sam taj trag na asfaltu, već je sve to radio prometni vještak Berišić Jaman, da bi onda bili izuzeti tragovi asfalta koje tragove je onda ona kasnije vještačila. Same fotografije traga nije imala, već same čestice asfalta koje je onda i vještačila. Kada joj se predočuju fotografije iz fotoelaborata F8 i F9 može reći da je golim okom vidljiv neki crni trag na asfaltu, ali o čemu se točno radi ona ne može reći. Na pitanje braniteljice ako je materijal iz omota 3 pravilno izuzet točno na mjestu traga koji je vidljiv na fotografijama i vidljiv golim okom kako to da mikroskopskim pregledom na dostavljenim uzorcima nisu pronađeni nikakvi tragovi, vještak ponavlja i odgovara da je ona samo vještačila eventualne tragove gume i drugo ništa nije utvrđivala jer se je postavljalo pitanje da li u tim izuzetim česticama ima tragova guma.

3.12. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera (list 129 – 131) proizlazi kako je oštećeni BS u predmetnoj nesreći umro nasilnom smrću zbog nagnječenja mozga koje je bila takvog opsega i svojstava da je dovelo do smrtnog ishoda. Pored te ozljede mozga, oštećenik je zadobio i brojne druge teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma donje čeljusti s ozljedom zubiju, prijelom kostiju lijeve podlaktice i nagnječenja pluća, kao i površinske ozljede u vidu oguljotina, krvnih podljeva i rana razderotina, a koje ozljede su uglavnom locirane na lijevoj strani tijela. U svom usmenom očitovanju vještak dr. Davor Mayer pojašnjava da je kontakt između vozila kojim je upravljao okrivljenik i oštećenika koji je upravljao biciklom uspostavljen između prednjeg krajnje lijevog dijela odnosno prednjeg lijevog vrha vozila (kombi) i lijeve ručke upravljača, lijeve prednje strane kotača bicikla te lijeve strane tijela oštećenika i to u predjelu lijeve noge, na što se nadovezalo nabacivanje odnosno udar tijelom kojim je nastala glavnina ozljeda, od kojih je dominantna bila ozljeda glave, koja položajno odgovara kontaktu s lijevim vanjskim osvrtnim ogledalom kombi vozila. Na ovo se nadovezao odbačaj tijela oštećenika i pad na kolnik.

3.13. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka mag. ing. mech. HSĆ, koji je bio prisutan tijekom provođenja očevida, proizlazi da je u prometnoj nesreći ostvaren frontalni ekscentrični sudar kombi vozila HMP, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao HS i bicikliste-djeteta, ošt. JS. U sudaru je zahvaćen lijevi dio prednje strane bicikla i lijeva strana oštećenika sa prednje strane, pri čemu je ostvaren sraz lijevog retrovizora vozila i glave oštećenika. Brzina vozila HMP u trenutku sudara iznosila je oko 53 km/sat. Mjesto sudara vozila HMP i tijela bicikliste nalazilo se na sjevernoj prometnoj traci, oko 3,9 metara zapadno od PTM te oko 2,3 metra južno od sjevernog ruba kolnika odnosno na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo HMP. U slučaju prelaska oštećenika na lijevu prometnu traku, na način kako je to opisano u dostavljenim dokumentima, prometna nesreća za vozača HMP bila je neizbježiva. U svom usmenom očitovanju na raspravi vještak navodi da je te večeri od strane policije bio pozvan na očevid te prometne nezgode tako da je došao na mjesto nezgode negdje oko 1,30 sati, policajci su tada već bili označili pronađene tragove na mjestu nezgode , a njega su u pravilu najviše zvalo zbog utvrđivanja ispravnosti vozila kola hitne pomoći. Dolaskom na mjesto nezgode nije mogao utvrditi ispravnog vozila, tako da je to rađeno naknadno u policijskoj postaji, da bi on onda zajedno sa policajcima obavio pregled mjesta događaja i tom prilikom mu je predočen taj sporni trag označen sa 1, a radi se o tragu nalik na tragove pneumatika od bicikla. Tom prilikom njemu je pokazan i sam bicikl kao i trag brisotine na zadnjem pneumatiku od bicikla koji je po općim karakteristikama bio komparativan tragu broj 1. Na njegovu sugestiju pol. službenicima predloženo je izuzimanje tog traga sa kolnika radi kemijsko fizikalnih vještačenja. Napominje da je po uočavanju tog traga nazvao kolegicu Veroniku Marinović koja je vještak za kemijska vještačenja u Centru Ivan Vučetić, iz razloga da je pita ima li smisla izuzimati taj trag kako bi se probalo izvršiti kemijsko vještačenje odnosno usporedba gume s bicikla i traga na kolniku. Koliko mu je dalje poznato, ona je sugerirala krim. tehničaru koji je bio na mjestu događaja da se taj trag sa kolnika izuzme rezanjem asfalta. Nije bio prisutan izuzimanju tog traga s asfalta odnosno rezanja asfalta. Obzirom na dokumentaciju koju je imao na raspolaganju te obzirom na trag broj 1 koji je naveden u očevidnoj dokumentaciji i koji je prema općim karakteristikama bio podudaran sa brisotinom na stražnjem kotaču bicikla, određeni sudarni položaj te brzina vozila okrivljenika u trenutku sraza ostaje nepromijenjena u odnosu na pisani nalaz i mišljenje. Iz iskustva može reći da postoje situacije kad se čestice asfalta u slučaju struganja gume zalijepe ili zapnu za utore pneumatika. Takve situacije se mogu dogoditi u slučajevima kada se radi o novom asfaltu ako površina asfalta iz nekog razloga nije potpuno kompaktna, ukoliko postoje oštećenja na kolniku i slično. Po sjećanju sa mjesta događaja nije bilo oštećenja kolnika u predjelu traga broj 1, a općenito koliko mu se čini da je cijeli taj dio kolnika bio u relativnom dobrom stanju.

3.14. Sud je tijekom istrage proveo i rekonstrukciju predmetne prometne nesreće s prometnim vještakom dipl. ing. Mišom Barićem, koji u svojem nalazu i mišljenju navodi da se prometna nesreća dogodila u naseljenom mjestu, noću, na dobro osvijetljenom kolniku sa dvije prometne trake u oba smjera i to, na ravnom dijelu gdje je preglednost s obje strane oko 200 m. Na dionici ceste gdje se desila prometna nesreća vrijedi opće pravilo ograničenja brzine od 50 km/h. Do sudara kombi vozila (specijalno vozilo hitne pomoći) kojim je upravljao okrivljenik i bicikla kojim je upravljao oštećenik, a cijeneći utvrđena oštećenja na oba vozila, je došlo prednjim lijevim vrhom kombi vozila sa lijevom ručicom upravljača bicikla, dok je u sekundarnom kontaktu došlo najvjerojatnije do naleta gornjeg dijela tijela oštećenika na lijevo vanjsko ogledalo. U trenutku sudara bicikl je bio zakošen u svoju lijevu stranu tako da su uzdužne osi oba vozila zatvarale relativno mali kut od oko 10-15°. Prema raspoloživim materijalnim tragovima mjesto udara u odnosu na uzdužnu os kolnika je približno na oko 5,9 m prije pronađenih prvih tragova plastike na kolniku obilježenih u skici policije brojem 4, dok u odnosu na širinu kolnika tehničkim putem ne može utvrditi točno mjesto sudara, već se jedino može utvrditi da je bilo oko sredine kolnika, a s tehničke strane nije moguće utvrditi koje je vozilo prešlo preko razdjelne linije i za koliko. Varijante dinamike prometne nesreće koje su pokazane na licu mjesta i po okrivljeniku i po svjedocima se s tehničke strane ne mogu isključiti jer, ukoliko je do sudara došlo na desnom prometnom traku gledajući u smjeru vožnje oštećenika na oko 1,25 m od razdjelne linije, kako to tvrde svjedoci, kombi vozilo je na putu od 34,5 m od mjesta sudara do zaustavljanja pri danoj brzini bez zanošenja mogao ostvariti bočni pomak u desnu stranu. Po varijanti okrivljenika i s obzirom na prosječno vrijeme reagiranja u danim uvjetima vrijeme od 1 s koliko je bilo potrebno da oštećenik u kosom kretanju dođe do središnjice kolnika okrivljenik nije kočenjem mogao izbjeći sudar. Po varijanti okrivljenika, da se isti kretao neposredno prije sudara bliže desnom rubu kolnika, a obzirom na širinu vozila i širinu prometne trake, ne može se isključiti da i u toj varijanti ne bi došlo do sudara i to, najvjerojatnije u bočni dio vozila. Vještak usmeno na raspravi pojašnjava da kod dinamike predmetne prometne nezgode u svojem pisanom nalazu i mišljenju nije uzimao u obzir trag broj 1, a sukladno ispitivanju tragova po kojem nisu pronađeni tragovi guma na uzorku dostavljenog komadića asfalta. Pojašnjava da je kolega HSĆ izradio svoj nalaz s tragom broj 1, dok taj trag još nije bio izuzet te smatra da nema smisla da radi nalaz sa tragom broj 1. Vještak dalje pojašnjava da mjesto sudara u odnosu na širinu kolnika, a prema dostupnim materijalnim tragovima tehnički nije bilo moguće utvrditi. Zato je i u pisanom nalazu i mišljenju naveo da se mjesto sudara u odnosu na širinu kolnika nalazi oko sredine kolnika kojom prilikom nije moguće zaključivati da li je i koja od ova dva vozila i za koliko prešlo na lijevi prometni trak u odnosu na središnjicu kolnika. Cesta je na mjestu ove prometne nesreće ravna i u padu u smjeru kretanja kombi vozila te nema zavoja na tom dijelu kolnika koji bi bio od utjecaja na ovu prometnu nesreću. Naglašava da je rekonstrukcija po ovoj prometnoj nesreći već obavljena sa Županijskim sudom u Velikoj Gorici. Na prometnom traku kojim se kretalo kombi vozilo okrivljenika prema situacijskom planu policije nisu zabilježeni nikakvi materijalni tragovi vezani uz oštećenika i bicikla na kojem se kretao. Na desnom prometnom traku kojim se kretalo kombi vozilo postoje jedino materijalni tragovi od kombi vozila i to pod brojevima 2,4,7 dok trag broj 1 naveden kao trag struganja gume bicikla ne pripada ovoj prometnoj nesreći a što je dokazano vještačenjem Centra za vještačenja Ivan Vučetić, te ga nije niti uzeo u obzir. Centar za vještačenja Ivan Vučetić je radio nalaz prije njega, u kojem je utvrdio da se mjesto sudara nalazi na lijevoj strani promatrano u smjeru kretanja oštećenog na biciklu, a sve vezano uz trag struganja gume kotača bicikla obilježenog u skici policiji brojem 1, dok da je naknadnim vještačenjem, kao što je već naveo, utvrđeno da čestica gume na asfaltu ne pripadaju gumi bicikla kojim je upravljao pok. štećeni, te stoga taj trag je izuzet iz ovoga slučaja, kao što je i učinio u svojem pisanom nalazu i mišljenju. Na lijevoj prometnoj traci u smjeru kretanja kombi vozila pronađeni su tragovi rasutih dijelova plastike kombi vozila pod rednim brojevima 8 i 10 te jedan jedini materijalni trag oštećenog bicikla pod brojem 6, sa lijeve pedale bicikla. Količina rasutih dijelova plastike po kolniku u odnosu na lijevi i desni prometni trak, a na način kako je ucrtana u skici policije, je različit. Prostim okom je uočljivo da je količina tih čestica veća na lijevom prometnom traku, nego na desnom. No, iz iskustva napominje da ovakva ucrtana količina čestica vrlo često ne predstavlja i stvarno stanje kako se je i stvarno dogodilo. Točan odgovor na ovo pitanje znao bi jedino da je bio na licu mjesta neposredno nakon prometne nesreće. U slučaju da je pozicija svih rasutih čestica plastike po kolniku točno onakva kakva je bila i neposredno nakon sudara, ne bi prema tom rasporedu decidirano mogao odgovoriti na pitanje da li je mjesto sudara na lijevoj ili desnoj strani kolnika. U ovom slučaju nema osnovne koncentracije rasutih dijelova čestica na kolniku i niti jednog čvrstog materijalnog traga te, prema dislociranju svih čestica po kolniku u više skupina i grupa, ne može se decidirano izjasniti o mjestu sudara po širini kolnika. Pod sumnjom i pod dosadašnjim iskustvom položaj rasutih čestica na kolniku nakon prometne nesreće je u pravilu promijenjen i djelomice dislociran od strane drugih vozila do dolaska ekipe za očevid tze se stoga ne može odrediti točno mjesto sudara. Nadalje iz nalaza vještaka za računala i digitalne zapise LS, brzinu kretanja kombi vozila u trenutku naleta od 53,5 km/h je prihvatio i u svom nalazu i mišljenju. Uvidom u kompletan izračun i analizu GPS uređaja u kombi vozila razvidno je također da je okrivljeni prije sudara ubrzavao svoje vozilo. Na rekonstrukciji je utvrđeno križanje prije mjesta nezgode kao što je ranije i spomenuo, iz kojeg mjesta je došao okrivljeni i logično je i normalno da nakon brzine od 0 km/h na tom križanju vozilo ubrzava niz brijeg. Brzina kretanja bicikla je u svakom slučaju veća od brzine kretanja ljudskog hoda i u izračunu kretanja bicikla je uzeo brzinu od oko 15 km/h jer drugih elemenata nije bilo. Na rekonstrukciji je utvrđena mogućnost uočavanja biciklista na kolniku ispred kombi vozila sa upaljenim dugačkim svjetlima na oko 115 m, dok je s obzirom na dobro osvijetljen kolnik u trenutku ove prometne nesreće mogućnost uočavanja sa kratkim svjetlima bila oko 50 m. Pojašnjava da bi se u pravilu biciklisti po kolniku trebali kretati jedan iza drugoga do jedan metar od desnog ruba kolnika, grupno kretanje jedan pokraj drugog je dopušteno samo u slučaju pratnje (trke, manifestacije i sl.). O položaju kretanja biciklista na kolniku jedan pored drugoga, a ustvari stepenasto jedan iza drugoga, nije moguće točno znati položaj bicikla iza sebe ako se ne okrene glava. Nigdje ne stoji u zakonu da se mora smanjiti brzina kretanja vozila koja nailaze ususret biciklima. Djeca ispod 16 godina prema ZSPC-u moraju se kretati na biciklu uz pratnju odrasle osobe, s kacigom na glavi i reflektirajućim prslukom. Po verziji dinamike predmetne prometne nesreće po okrivljeniku, okrivljeniku je za eventualno izbjegavanje ostala jedna sekunda, što je jedva dovoljno vrijeme za reagiranjem, a nikako za kočenjem. Nadalje ističe da je utvrđena zakošenost oštećenog na biciklu u lijevu stranu od oko 10-15 stupnjeva, ali koja zakošenost u lijevu stranu ne odlučuje o tome da se sudar i dogodio na lijevoj strani kolnika ili na desnoj. U svakom slučaju ta zakošenost je radi kretanja u lijevo. Na pitanje da li je okrivljeni na 115 m mogao razaznati da se radi o djeci ili ne, odgovara da s obzirom na visinu oštećenika od 168 cm mogao se vrlo lako zamijeniti s odraslom osobom. Nije utvrđeno na licu mjesta postojanje znakova o blizini škole. Na pitanje da li je okrivljeni u trenutku kada je objektivno mogao uočiti oštećene na biciklu na oko 115 m prije mjesta sudara imao vremena tj. da li je mogao smanjiti brzinu kretanja ili pomaknuti svoje vozilo maksimalno u desnu stranu odgovara potvrdno. Nadalje ponavlja da ukupna širina kolnika na mjestu prometne nesreće iznosi 6,3 m., iz čega proizlazi širina prometne trake kojom se kretao okr. 3,15 m. Kombi vozilo je ukupne širine 1,8 m što sa vanjskim ogledalima iznosi širinu oko 2 m. Iz navedenog proizlazi da, ako se kombi kreće sredinom svoje prometne trake sa svake strane prometne trake ostaje širina od 0,57 m, što je dovoljno za normalno mimoilaženje sa sličnim vozilima iz suprotnog smjera. Ako se okrivljenik kretao bliže desnom rubu svojeg kolnika tj. na poziciji na manjoj od 0,57 m od desnog ruba kolnika tada je do središnjice kolnika moglo ostati više od 0,57m, po njegovoj procjeni možda oko 0,7 do 0,8 m. Na strani 231 spisa (strana 6 pisanog nalaza i mišljenja) dat je izračun i varijanta kretanja kombi vozila uz desni rub kolnika neposredno prije sudara u kojem stoji da i u tom slučaju da se okrivljeni kretao kao što veli da kočenjem nije mogao izbjeći sudar. Kao što je nedvojbena utvrđena brzina kombi vozila okrivljenika neposredno prije sudara od 53,5 km/h, što je približno dopuštenoj brzini kretanja na toj dionici ceste proizlazi da se okrivljeni kretao i ispod dopuštene brzine do sudara bi došlo. Kretanje uz desni rub kolnika na kojem postoji izgrađen nogostup uzdignut od 15-20 cm, od razine kolnika, a kao što je to u ovom slučaju predstavlja psihološku barijeru za svakog vozača pa tako i okr., bez obzira što se radio o profesionalcu u kojem slučaju svaki vozač ne može koristiti maksimalnu širinu svoje trake do desnog ruba kolnika zbog "straha" naleta desnim kotačem na rubni kamen. To kretanje uz desni rub kolnika bez tog rubnog kamena bilo bi znatno više prema rubu kolnika u odnosu kada je kolnik izgrađen. Zaključno, kao što je već nekoliko puta naveo nakon ove prometne nesreće, na kolniku nisu utvrđeni čvrsti materijalni tragovi po kojima bi se decidirano mogao izjasniti o točnom mjestu sudara s obzirom na širinu kolnika već je, a kao što je to uobičajeno u prometnim vještačenjima, naglasio da je do sudara došlo oko sredine kolnika, a to znači moguće nešto lijevo, nešto desno od središnjice. S obzirom na način kretanja biciklista iz suprotnog smjera tj. paralelno jedan pored drugoga, naglašava da takvo kretanje kao prvo nije pravilno jer zahtjeva kretanje jedan iza drugoga, a kao drugo zahtjeva veću širinu kolnika, a samim time povećava opasnost od sudara sa vozilima iz suprotnog smjera. Svaka nagla promjena kretanja tog vanjskog bicikliste neposredno prije mimoilaženje, a što se ovdje najvjerojatnije dogodilo, predstavlja veliku opasnost u kojoj situaciji bez obzira na položaj kombi vozila nije moguće čak ni reagirati, a niti zaustaviti svoje vozilo. Na navedeno kretanje biciklista paralelno po kolniku za svakog vozača iz suprotnog smjera predstavlja realnu opasnost u kojoj svi vozači bi trebali neposredno prije mimoilaženja se kretati s povećanom opreznošću, a to znači i položaj i brzina kretanja vozila. U slučaju da se okrivljenik neposredno prije sudara kretao bliže središnjici kolnika, a cijeneći prethodno utvrđene veličine, proizlazi da bi do desnog ruba kolnika preostala širina od približno od jedan metar. U slučaju kretanja kombi vozila bliže središnjici kolnika, a pod pretpostavkom kretanja trojice biciklista iz suprotnog smjera jedan pored drugoga, proizlazi da je neposredno prije mimoilaženja bočni razmak između kombi vozila i krajnje lijevog bicikliste jako mali 30-40 cm, u takvim uvjetima veću stabilnost držanja pravca ima vozač kombija koji ne drži ravnotežu, već samo rukama upravljač dok s druge strane oštećeni na biciklu mora držati ravnotežu, a znamo da je ravnoteža promjenjiva varijabla u jedinici vremena koja se stalno mora održavati i ne može se prethodno zadati kao kretanje vozila iz čega proizlazi stalne korekcije putanje vozila radi održavanja ravnoteže. Takve korekcije u lijevu stranu oštećenog na biciklu i to vrlo malim pomacima u lijevu stranu nedvojbeno bi dovele do sudara bez mogućnosti ikakve izbjegavanja od strane kombija. Pravilna reakcija svakog vozača na pojavu tri paralelna bicikla iz suprotnog smjera bila bi maksimalno pomicanje vozila u desnu stranu te smanjenje brzine kretanja svojeg vozila, a sve ostale radnje su individualne. Nedvojbeno proizlazi da je u trenutku sudara uzdužna os bicikla i uzdužna os kombi vozila zatvarala kut od 10- 15 stupnjeva. To znači da je biciklista iz suprotnog smjera bio zaokrenut prema teretnom vozilu pod kutom od 10-15 stupnjeva. S obzirom da nema materijalnih tragova prije sudara, ne može znati koliko dugo se biciklista kretao pod tim kutom i kada je skrenuo prema kombi vozilu. Cijeneći prethodno ukoliko se oštećeni na biciklu duže vrijeme prije sudara kretao pod tim kutom okr. je imao dovoljno vremena zakočiti i zaustaviti svoje vozilo i izbjeći sudar, no ako je to oštećeni napravio neposredno prije mimoilaženja tada okr. niti jednom reakcijom nije mogao izbjeći ovaj sudar. Sudski vještaci dipl. ing. HSĆ i dipl. ing. Mišo Barić u svojimm dopunama nlaza I mišljenja nakon obrane okr. navode da je vezano za širinu automobila kojim je upravljao okrivljenik utvrđeno da prema tehničkim podacima navedenog modela automobila godište 2014. te prema registracijskom listu konkretnog automobila [registarska oznaka] proizlazi širina karoserije tog vozila 2,05 m., dok je širina istoga sa retrovizorima oko 2,40 m. Vještak HSĆ pojašnjava da je on svoj nalaz i mišljenje iznio obzirom da je bio na očevidu predmetne prometne nezgode te nije imao sve druge utvrđene činjenice i podatke kao vještak Barić a koji su se pojavili kasnije tijekom postupka tako da smatra da on u ovom daljnjem tijeku postupka ne bi mogao i ne bi trebao iznositi i obrazlagati dinamiku predmetne prometne nesreće. Vještaci HSĆ i Mišo Barić dalje suglasno pojašnjavaju da je primarni sraz ostvaren sa prednjim lijevim vrhom vozila i prednjom lijevom stranom bicikla dok je sekundarni sraz koji je nastupio nemjerljivo kratko vrijeme nakon prvoga ostvaren između lijevog vanjskog retrovizora vozila te glave oštećenika s lijeve strane tijela što je utvrđeno sudsko-medicinskim vještačenjem. Vještak Mišo Barić nakon toga dalje iznosi i obrazlaže dinamiku predmetne prometne nezgode te ponavlja da je primarni kontakt uspostavljen prednjim lijevim vrhom vozila i prednje lijeve strane bicikla oštećenog te je na osnovu te činjenice utvrđeno i mjesto naleta kao u osnovnom nalazu i mišljenju. Mjesto naleta bez obzira da li je širina vozila 2,05 m ili 2,40 m ostaje nepromijenjena jer je bitna lijeva strana vozila koja je utvrđena u nalazu, da li je desna strana u širinu 2,05 m ili 2,30 m nije bitno, već je bitna lijeva strana u trenutku naleta. S obzirom na veću širinu vozila od 30-tak centimetara, okrivljeni je imao manje manevarskog prostora za izmicanje svojeg vozila u desnu stranu. Ako se uzme ukupna širina vozila sa oba vanjska retrovizora od 2,40 m te da se okr. kretao sredinom svoje prometne trake, tada bi sa svake strane vozila ostalo 37,5 cm s obzirom na širinu prometne trake od 3,15 m. S obzirom na efektivnu širinu vozila koja učestvuje u ovom sudaru od 2,25 m mogućnost izmicanja vozila u desnu stranu je umanjena za 15 cm. On ne može isključiti da bi do sudara došlo i kod manje brzine kretanja vozila, ali s kojim posljedicama nije na njemu, ne može znati, dok je mogućnost pomicanja vozila vezano uz zadnju rečenicu pisanog nalaza i mišljenja je bila dodatno limitirana za cca. 15 cm.

3.15. Provjerom i analizom telefonskih kontakata za broj [broj telefona] kojim se je u vrijeme nesreće koristio ošt. BS utvrđeno je kako se nije razgovaralo u kritično vrijeme tim telefonskim brojem(list 168 -169).

3.16. Telefonski operater nije mogao sudu dostaviti ispis poruka sa oštećenikovog mobitelja u vrijeme nesreće jer navedenim više nije raspolagao (list 293).

4. Na temelju rezultata provedene raspreve tj. analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i svih u cjelini , a kojim dokazima je sud u cijelosti poklonio vjeru, ovaj sud smatra kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – Izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u čl. 227 st. 1, 2 i 6 KZ/11 koje mu se stavlja na treret pa je stoga donesena oslobađajuća presuda.

5. Nesporno je da je dana 31. kolovoza 2016. oko 21,50 sati došlo do prometne nesreće u mjestu Donja Bistra, kada je okrivljenik za vrijeme obavljanja poslova vozača hitne medicinske pomoći, upravljao službenim specijalnim vozilom hitne medicinske pomoći marke i tipa Citroen Jumper, registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom Bistranske ulice u smjeru zapada, kod kućnog broja 7, gdje je došlo do kontakta prednjim lijevim vrhom kombi vozila sa lijevom ručicom upravljača bicikla kojim je upravljao mlt. BS, koji se kretao biciklom istim kolnikom iz suprotnog smjera, dok je u sekundarnom kontaktu došlo najvjerojatnije do naleta gornjeg dijela tijela oštećenika na lijevo vanjsko ogledalo, a uslijed čega je ošt. BS zadobilo teške tjelesne ozljede koje su dovele do smrti u bolnici dana 2. rujna 2016.

6. Sporno je da li je okrivljenik, upravljajući službenim specijalnim vozilom hitne medicinske pomoći, upravljao vozilom na način da nije ostavio dovoljan razmak između svojeg vozila i bicikla kojim se kretalo njemu ususret mlt. BS, rođen 2002. godine, niti je izvršio pomicanje svojeg vozila prema desnom rubu kolnika, a također je sporno da li se je e kretao sredinom obilježene prometne trake ili više po središnjem dijelu kolnika, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, iako je uočio da mu ususret dolaze tri osobe koje se kreću na biciklima, odnosno da li je radi toga došlo do kontakta kombi vozila sa biciklom oštećenika.

7.1. Analizirajući sve izvedene dokaze, zaključije se da su jedini na mjestu prometne nesreće bili biciklisti, prijateli oštećenog, svjedoci ĐS i OS. Sud je kod utvrđivanja dinamike same prometne nesreće kao najmjerodavniji, najstručniji, najdetaljniji i najvjerodostojniji uzeo u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Miše Barića jer, kao što je vidljivo, isti je provodio i rekonstrukciju predmetne nesreće prema kazivanju samih sudionika. Dakle, svjedoci FS i OS, koji su se inkriminirane zgode vozili zajedno na biciklima s ošt. BS, uglavnom iskazuju neposredno i životno uvjerljivo, suglasno i logično, osim što se njihovi iskazi razlikuju po pitanju vožnje vozila hitne pomoći, kod čega isti, po mišljenju ovog suda iskazuju prema svojim subjektivnim zapažanjima i pod dojmom stradavanja njihovog prijatelja. Naime, oni suglasno opisuju način kretanja njih trojice po kolniku. Na temelju njihovih iskaza sud zaključuje da su se oni i oštećenik kretali kolnikom ususret vozilu kojim je upravljao okrivljenik na način da je ĐS bio prvi u koloni, odmah do desnog ruba kolnika, dok je pored njega bio OS i to malo iza njega bočno, a iza njih dvojice se kretao također bočno ošt. BS. Svjedoci također suglasno govore da je ošt. BS, u trenutku kada su svi zajedno krenuli biciklima vozio se i tipkao poruku na mobitelu, a da li je tipkao poruku i u trenutku sudara nije bilo moguće utvrditi jer teleoperater više ne posjeduuje navedene podatke, a i svjedoci se nisu okretali te nisu vidjeli kretanje ošt. BS i sam nalet vozila na njega. U odnosu na način kretanja vozila okrivljenika, utvrđeno je, analizom GPS uređaja, da je bila 53 km/h u trenutku sudara. Nadalje, prometnim vještačenjem utvrđeno da se je sama nesreća dogodila na ravnom dijelu kolnika, gdje je preglednost s obje strane oko 200 m.

7.2. Kada se dakle sagledava dinamika predmetne prometne nesreće na osnovu iskaza svjedoka ĐS, OS, utvrđenih materijalnih tragova na mjestu nesreće te nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Miše Barića, kao i drugih dokaza, utvrđuje se da je do kontakta između kombi vozila (specijalno vozilo hitne pomoći) kojim je upravljao okrivljenik i bicikla kojim je upravljao oštećenik, a cijeneći utvrđena oštećenja na oba vozila, došlo prednjim lijevim vrhom kombi vozila sa lijevom ručicom upravljača bicikla, dok je u sekundarnom kontaktu došlo najvjerojatnije do naleta gornjeg dijela tijela oštećenika na lijevo vanjsko ogledalo. U trenutku sudara bicikl je bio zakošen u svoju lijevu stranu tako da su uzdužne osi oba vozila zatvarale relativno mali kut od oko 10-15 stupnjeva. Prema raspoloživim materijalnim tragovima, u odnosu na širinu kolnika, tehničkim putem ne može se utvrditi točno mjesto sudara, tj. s tehničke strane nije moguće utvrditi da li je i koje je vozilo prešlo preko razdjelne linije i za koliko. Naime, cesta je na mjestu ove prometne nesreće ravna i u padu u smjeru kretanja kombi vozila te nema zavoja na tom dijelu kolnika koji bi bio od utjecaja na ovu prometnu nesreću. Na prometnom traku kojim se kretalo kombi vozilo okrivljenika prema situacijskom planu policije nisu zabilježeni nikakvi materijalni tragovi vezani uz oštećenika i bicikla na kojem se kretao. Na desnom prometnom traku kojim se kretalo kombi vozilo postoje jedino materijalni tragovi od kombi vozila i to pod brojevima 2,4,7 dok trag broj 1, naveden kao trag struganja gume bicikla, ne pripada ovoj prometnoj nesreći, a što je dokazano vještačenjem Centra za vještačenja Ivan Vučetić. Uvidom u kompletan izračun i analizu GPS uređaja u kombi vozila razvidno je također da je okrivljeni prije sudara ubrzavao svoje vozilo, a na rekonstrukciji je utvrđeno križanje prije mjesta nezgode, iz kojeg mjesta je došao okrivljeni i logično je i normalno, prema mišljenjeu prometnog vještaka, da nakon brzine od 0 km/h na tom križanju vozilo ubrzava niz brijeg. Također je utvrđena mogućnost uočavanja biciklista na kolniku ispred kombi vozila sa upaljenim dugačkim svjetlima na oko 115 m, dok je s obzirom na dobro osvijetljen kolnik u trenutku ove prometne nesreće mogućnost uočavanja sa kratkim svjetlima bila oko 50 m. Sud nije mogao utvrditi položaj kretanja oštećenika na kolniku, obzirom da su ostali biciklisti rekli da se nisu okretali tijekom vožnje, a oštećenik je vozio iza njih. Nadalje se konstatira i naglašava da zakonom nije propisano u da se mora smanjiti brzina kretanja vozila koje nailazi ususret biciklima. Djeca ispod 16 godina prema ZSPC-u moraju se kretati na biciklu uz pratnju odrasle osobe, s kacigom na glavi i reflektirajućim prslukom. Nadalje je sud utvrdio kako je oštećenik bio osoba visine 168 cm te se ga je okr. vrlo objektivno mogao smatrati odraslom osobom.

7.3. Sijedom svega naprijed izloženog, a osobito obzirom na nalaz i mišljenje prom. vještaka gosp. Barića; sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik upravljao vozilom dopuštenom brzinom, da se je kretao pravocrtno, osobito kad je video da mu ususret doalzi grupa biciklista, a da je ošt. s biciklom bio zaokrenut prema teretnom vozilu pod kutom od 10-15 stupnjeva. Obzirom na okolnost koju su isticali ostali biciklisti tj. da je ošt. slao poruke mobitelom kad su krenuli na vožnju biciklima, sud zaključuje da je oštećeni, uslijed tog, napravio neposredno prije mimoilaženja manevar pod kutom od 10-15 stupnjeva ulijevo. U tom trenutku došlo je do kontakta lijeve ručke bicikla s vozilom koje je nišlo po svojoj strani kolnika iz suprotnog smjera te do daljnjih posljedica. S obzirom da nema materijalnih tragova prije sudara, ne može znati koliko dugo se biciklista kretao pod tim kutom i kada je skrenuo prema kombi vozilu, ali sud smatra utvrđenim da je oštećeni napravio neposredno prije mimoilaženja radnju biciklom prema teretnom vozilu pod kutom od 10-15 stupnjeva, a okr. niti jednom reakcijom nije mogao izbjeći ovaj sudar. Nadalje je sud utvrdio da okr. niti jednom radnojm vozilom u prometu nije pridonio ovoj prometnoj nesreći i niti jednom reakcijom nije mogao izbjeći kontakt. s biciklom optećenog. Stoga je sud, u skladu s načelom in dubio pro reo, donio oslobađajuću presudu .

7.4. Dakle, analizirajući i ocjenjujući provedene dokaze te obranu okrivljenika, zaključuje se da okrivljenik nije postupao protivno odredbama članka 46. stavak 1. i članka 63. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 dalje u tekstu ZOSPC).

8. Odkučujući o troškovima kaznenog postupka, obzirom na odlobađajuću presudu, ista je donesena uz primjenu odredbe iz čl. 149.st.1. ZKP /08 tj. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st.2. toč 1.-5., kao i nagrada i nužni izdaci branitelja; padaju na teret proračunskih sredstava.

U Ivanić-Gradu 4. veljače 2025.

Predjednik vijeća:

Jasna Grgurić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

Presuda nepravomoćna

1. DNA

- ODO Velika Gorica na broj KO-DO-12/2025 (ranije ODO u Novom Zagrebu broj KO-DO-1130/16)

- okrivljenik HS

- branitelj okr. Ana Gruber – odvj. iz Zagreba

- oštećenik DS

- pun. oštećenika Boris Smoljanović, odvj. iz Zagreba

3. Spis kal. 15 dana