Ovr-3231/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja RIJEKA TRANS d.o.o., OIB: 08418011938, Kukuljanovo, Kukuljanovo 337, zast. po pun. Hrvoje Vukić, odvj. u OD Vukić & partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv ovršenika GEOTEHNIKA d.o.o., OIB: 12874101773, Selca, Put ružmarina 33, zast. po pun. Dražen Vuković, odvjetnik u OD Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, radi ovrhe, 4. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 23. prosinca 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku pokrenutom kod Financijske agencije 6. prosinca 2024. na temelju bjanko zadužnice potvrđene (solemnizirane) po javnom bilježniku Slavici Perić iz Dugog Sela pod posl. br. OV-657/2021 od 9. veljače 2021., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik GEOTEHNIKA d.o.o., OIB: 12874101773, Selca, Put ružmarina 33, zast. po pun. Dražen Vuković, odvjetnik u OD Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e nj e

1. Kod ovog suda zaprimljen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi kako je ovrhovoditelju izdao predmetnu zadužnicu temeljem čl. 13. Ugovora o izvođenju građevinskih radova za projekt TS 110/35 kV INA RNR-TS400 (dalje u tekstu: „Ugovor o izvođenju građevinskih radova“) kojim se ovršenik kao izvođač, ovrhovoditelju kao naručitelju, obvezao izvesti građevinske radove, i to kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovorom preuzetih obveza za ispravnost i kvalitetu preuzetih radova. Nadalje, čl. 10. Ugovora o izvođenju građevinskih radova, ugovoreno je kako ovrhovoditelj može iskoristiti predmetnu zadužnicu za naknadu troškova koja mu nastane zbog sanacije loše izvedenih radova od strane ovršenika pod uvjetom da je o tome prvotno obavijestio ovršenika i pozvao ga na uklanjanje/sanaciju istih.

Ovršenik ističe kako ovrhovoditelj nema nepodmirenih potraživanja prema ovršeniku temeljem Ugovora o izvođenju građevinskih radova. Nadalje tvrdi da je Ugovorom o izvođenju građevinskih radova predviđeno da ovrhovoditelj predmetnu zadužnicu može iskoristiti tek nakon što je ukazao ovršeniku na nedostatke u izvedenim radovima, pozvao ga na uklanjanje istih, a ovršenik nije postupio po pozivu ovrhovoditelja. Dakle, smatra kako nije ispunjen uvjet koji je predviđen osnovnim pravnim poslom za naplatu po predmetnoj zadužnici. Završno, ističe kako nema nikakvih nepodmirenih potraživanja prema ovrhovoditelju.

Sukladno navedenom, ovršenik navodi kako je razvidno da ovrhovoditelj: a) nema tražbinu prema ovršeniku,

b) predmetnu zadužnicu iskoristio za svrhu koju nije izdana,

c) nije ispunjen uvjet za naplatu po predmetnoj zadužnici.

Ovršenik tvrdi kako je potraživanje ovrhovoditelja neosnovano iz razloga što potražuje naplatu tražbine koja je podmirena, te bi mu naplatom iste nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

Stoga predlaže sudu da proglasi nedopuštenom ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika odnosno predmetnu ovrhu odgoditi.

3. Zaključkom od 13. siječnja 2025. ovrhovoditelj je pozvan da se u roku od 3 dana od primitka istog očituje u odnosu na prijedlog ovršenika. U svom očitovanju ovrhovoditelj navodi da je predao na naplatu zadužnicu ovršenika radi naplate računa ovrhovoditelja broj 514/01/01 u iznosu od 52.323,13 kuna i pripadajućih zakonskih zateznih kamata te da je taj račun knjižen u poslovnim knjigama ovršenika i ovršenik je obvezan istoga platiti.

U privitku dostavlja dopis ovršenika od 06.04.2022. kojim se potvrđuje primitak tog računa uz opasku "Račun za beton u iznosu od 52.323,13 kuna biti će ovjeren kada se ovjeri naša Okončana situacija, ukoliko se ospore radovi po Okončanoj situaciji biti ćemo primorani i mi Vama osporiti navedeni račun"

Ovrhovoditelj ističe da Okončana situacija o kojoj se piše nije osporena i kako nikada nije došlo do osporavanja računa kojeg je ovrhovoditelj dao za beton, ali nije došlo niti plaćanje toga računa. Stoga je zadužnica predana na naplatu.

U slučaju osporavanja postojanja te tražbine, ovrhovoditelj predlaže provesti financijsko vještačenje u ovome postupku i navodi da nije predao na naplatu zadužnicu u iznosu od 1.000.000 kuna za taj iznos niti je na bilo koji način pokušao naplatiti išta osim svojeg potraživanja kojeg ima temeljem nespornog računa te da je samo iskoristio instrument osiguranja u slučaju neplaćanja pa stoga predlaže da ovršenik plati iznos dugovanja, povuče svoje prijedloge i u tom slučaju neće potraživati troškove ovog postupka. Podredno, predlaže odbiti prijedloge ovršenika i obvezati ovršenika na plaćanje troškova ovog postupka.

4. Prijedlog ovršenika nije osnovan.

. Odredbom čl. 210 st. 1 Ovršnog zakona („Narodne Novine" 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje: OZ), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 ovog Zakona, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u st 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je da se kumulativno ispune obje pretpostavke, dakle i subjektivne i objektivne.

6.1. U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl.65. st.1. toč.5. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da bi mu nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Međutim, ovršenik svoje tvrdnje ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl.65. st.1.OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

6.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč.7. i toč.9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Čl. 55. OZ-a propisano je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7.1. Odredbom čl. 50. st.1. toč.7. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žabu protiv rješenja o ovrsi, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, dok je toč. 9. istog članka propisano da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

7.2. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.

7.3. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbene razloge iz čl. 50. toč. 7., 8. i 9., Obzirom da u ovom slučaju sud nema ovlasti proglasiti ovrhu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, valjalo je u skladu s odredbom članka 55. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

8. U odnosu na zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška, ovaj sud sukladno čl.14. st. 4. OZ-a ovrhovoditelju nije priznao sastav odgovora na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, budući trošak koji ovrhovoditelj potražuje, nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka naplate. Ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pritom pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja bilo nužno za provedbu ovršnog postupka, stoga je sud mogao i bez očitovanja ovrhovoditelja donijeti odluku u predmetu, slijedom čega je sud primjenom gore navedene zakonske odredbe odlučio kao u toč. II. izreke rješenja

U Splitu, 4. veljače 2025.

S U D A C

Stipe Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA Split

- u spis