Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-135/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća te Nevena Cambja i Marije Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene LM, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene LM, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-470/2021, od 13. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćajući žalbu okrivljene LM, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim predsjednikom vijeća.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je okrivljenu LM proglasio krivom da bi počinila kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. i 2. KZ/11 te ju je, na temelju odredbe članka 247. stavka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljenoj LM izrečena je uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđena neće izvršiti, ako ista, u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenoj SM dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 23.924,00 eura, koji je okrivljena LM dužna naknaditi u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećena SM upućena u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP/08, naloženo je okrivljenoj LM u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 600,00 eura, uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. Protiv ove presude žalbu je podnijela okrivljena LM po svom branitelju Borisu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno "pogrešne primjene materijalnog prava i povrede kaznenog zakona", s prijedlogom da se prihvati žalba te preinači pobijana presuda, pri čemu nije navedeno u kojem smislu se traži preinačenje, odnosno "eventualno ukinuti i predmet uputiti sucu na ponovno odlučivanje".

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba okrivljene LM je osnovana.

8. Okrivljena je u svojoj žalbi navela kako prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali nije pravno označila o kojoj bi se povredi odredaba kaznenog postupka radilo, međutim iz sadržaja žalbe se dade razabrati da okrivljena upire na povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, odnosno da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, radi čega se ne može ispitati. Naime, u žalbi okrivljena između ostalog ističe kako o odlučnim činjenicama i dokazima koji idu u korist okrivljene presuda "ne sadrži objašnjenja", pri čemu se prilično detaljno citiraju iskazi svjedoka za koje okrivljena drži da su iznimno bitni i da potvrđuju njezinu obranu, a radi se o svjedocima LMB, EM, ĆM i FM.

8.1. Kod toga je za istaknuti kako je prvostupanjski sud u svojoj presudi vezano za iskaz EM naveo kako se iz iskaza tog svjedoka "nije moglo utvrditi postupanje okrivljenice u odnosu na plovilo L pa ga stoga sud nije ni analizirao. Na temelju iskaza svjedoka SMB prvostupanjski sud zaključuje samo to da taj svjedok potvrđuje kako je plovilo L u inkriminiranom razdoblju bilo korišteno jer nije bilo često na vezu u marini, ali ništa drugo iz njegovog iskaza nije analizirao. Iskaz svjedoka ĆM sud u presudi nije naveo ni analizirao, a nije u odnosu na taj iskaz ni konstatirao da imenovani svjedok nema saznanja koja bi bila relevantna za ovaj kazneni postupak. FM nikada u ovom kaznenom postupku nije bio ispitan pa je nejasno od kuda okrivljena crpi sadržaj iskaza kojega citira u žalbi.

8.2. U kontekstu žalbenih navoda okrivljene, kada ističe da presuda ne sadrži objašnjenja vezano za dokaze i činjenice koje joj idu u korist (čime se očito smjera na to da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama), potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud u pogledu utvrđenja da je u ovom postupku bilo na nedvojben i pouzdan način dokazano da je okrivljena LM počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom, iznio određene razloge u točki 7. presude, u prvom odlomku na 12. stranici, pri čemu je međutim dao samo ocjenu obrane okrivljene, u sklopu kojih je veoma šturo obrazložio zbog čega je ne prihvaća, odnosno zbog čega drži da je iskonstruirana, s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. U tom smislu se navodi kako "gore navedeni dokazi jasno ukazuju na činjenicu" da je trgovačko društvo Peter Yachting raspolagao plovilom L, da je to društvo plaćalo vez za ovo plovilo u "marinama" i da je "plaćalo" servis za održavanje, radi čega se obrana okrivljene "čini" neuvjerljivom. Pri tome se međutim ne obrazlaže koji od dokaza na što točno ukazuje pa se ti dokazi ne navode niti se analiziraju, a ne dovode se ni u vezu s obranom okrivljene. U nastavku se navodi kako je po samom iskazu okrivljene u njenom uredu bio ključ za plovilo L iz čega proizlazi da je okrivljena imala nadzor nad tim plovilom te da ga je "očito i iznajmljivala" , pri čemu se nadalje ističe kako činjenica da u spisu nema dokaza da bi trgovačko društvo Peter Yachting na svoj račun primilo bilo kakvu uplatu najma za plovilo "L" nije bitna za kazneno djelo koje se okrivljenici stavlja na teret jer u ovom postupku sud nije utvrđivao na koji način je trgovačko društvo Peter Yachting naplaćivao svoje usluge pa tako i usluge za iznajmljivanje plovila "L".

9. S druge strane, prvostupanjski sud u potpunosti propušta navesti i analizirati sadržaj nekih drugih dokaza koji idu u prilog nekim navodima obrane okrivljene, koji su suprotni prethodno iznesenim zaključcima suda. Bez obzira na to jesu li ti dokazi, prvenstveno iskazi svjedoka, pouzdani i istiniti ili nisu, i jesu li takve kvalitete da bi bili prikladni prouzročiti oslobođenje okrivljene, sud je bio dužan dati ocjenu vjerodostojnosti dokaza koji su proturječni zaključcima suda u pogledu postojanja činjenica koje su odlučne za donošenje presude pa ako ih ne prihvaća dati jasne i uvjerljive argumente u tom pravcu.

9.1. U tom smislu potpuno ispravno okrivljena u žalbi ukazuje na iskaz svjedoka SMB, koji navodi kako je on bio osoba koja je ispred trgovačkog društva Peter Yachting korisnicima predavao brod za koji su sklopili ugovor, a da on nikada nije ispred trgovačkog društva Peter Yachting nekim gostima predao brod "L", u vlasništvu obrta [obrt] & [obrt] charter. Osim njega da nitko u društvu Peter Yachting nije radio ovaj posao i da je siguran da ĐM, sada pokojni suprug okrivljene, u tom periodu nikome nije iznajmljivao ovaj brod. Po njegovim saznanjima da je obrt [obrt] & [obrt] charter sklopio ugovor o charteru s Peter Yachtingom samo kako bi mogao koristiti usluge ACI Marine Trogir, ali da je siguran da Peter Yachting ovaj brod nije iznajmljivalo, premda je znao da je to plovilo često bilo izvan marine.

9.2. Isto tako pravilno se u žalbi upućuje i na iskaz svjedoka ĆM, koji je bio knjigovođa obrta [obrt] & [obrt] charter, koji navodi kako nema nikakvih drugih računa i uplata između tog obrta i društva Peter Yachting, već da za to razdoblje postoje samo uplate offshore tvrtki iz Italije i Gibraltara, koje su u postupku nesporno utvrđene. Te uplate offshore tvrtki obrtu [obrt] & [obrt] charter odnose se na najam broda L u kolovozu 2003., međutim nije jasno je li se radi o najmu plovila koje je obavljeno posredovanjem društva Peter Yachting ili se radi o najmu plovila koje je sam obrt [obrt] & [obrt] charter obavio. Ovo je pogotovo bitno iz razloga što nema dokaza da bi ove offshore tvrtke bilo kada plaćale najam društvu Peter Yachting, radi čega je bilo nužno analizirati ove uplate u svijetlu činjenice da se okrivljena tereti da bi u tom razdoblju iznajmljivala plovilo L.

9.3. Nadalje, premda se to u žalbi okrivljene ne spominje, prvostupanjski sud ne analizira niti račune na listovima 30 i 31 spisa, brojeva 1/2003 i 2/2003, koje je upravo obrt [obrt] & [obrt] charter izdao offshore tvrtkama za najam broda u ovom razdoblju, od kojih je račun 1/2003 izdan 28. 3. 2003. (što je prije nego što je plovilo L prešlo u ACI marinu Trogir u flotu društva okrivljene), kao ni račun broj 3/2003 (list 253 spisa), kojeg je obrt [obrt] & [obrt] charter izdao za tri termina najma broda u kolovozu 2003. offshore tvrtci Mayer Yachten. Činjenica što je društvo Peter Yachting plaćalo najam veza i servis za plovilo L može biti određena indicija da je ta tvrtka ujedno i komercijalno iznajmljivala to plovilo, ali okolnost tko je točno iznajmljivao brod oštećenika, je li to bilo društvo Peter Yachting, sam oštećeni, netko treći ili pak svi po malo, je od presudne važnosti u ovom postupku i ta odlučna činjenica mora biti dokazana nedvojbeno i izvan svake razumne sumnje.

9.4. Isto tako, prvostupanjski sud nije analizirao niti doveo u vezu s obranom okrivljene ni dokumentaciju na stranicama 263 – 278 spisa, koja se odnosi na najam plovila "L" od strane CM, koji je ugovor o najmu broj 19/03 sklopio s društvom "Base.com Ltd, a potvrdu o plaćanju prema tom ugovoru je poslao FM (a ne okrivljenoj ili njenom pokojnom suprugu). Najmoprimac je prema istom ugovoru, brod preuzeo (i vratio) u marini Zenta u Splitu, a ne u ACI marini u Trogiru, gdje je svoje brodove imalo usidreno društvo Peter Yachting. Iz te dokumentacije ("bordpass-voucher" na listu 272) dodatno proizlazi da je "base manager" bio UM, za kojeg je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je bio vlasnik društva Sat d.o.o. te da nije bio zaposlenik društva Peter Yachting, premda je potpuno nejasno i neobjašnjivo da on nikada tijekom postupka nije bio ispitan u svojstvu svjedoka, a očigledno raspolaže određenim saznanjima koji mogu biti od ključne važnosti za ovaj predmet. S druge strane, društvo Sat d.o.o. je imalo sklopljen ugovor (listovi 287 - 290 spisa), s oštećenim, pokojnim ČM o korištenju veza u marini Zenta za plovilo L, za rok od 11. rujna 2002. do 11. svibnja 2003., što je okolnost koja se svakako morala sagledati i analizirati u ovom postupku, pogotovo u svijetlu činjenice što je obrt [obrt] & [obrt] charter račun 1/2003 izdalo 28. 3. 2003., odnosno za vrijeme dok je plovilo L očito bilo na vezu u marini Zenta.

9.5. Dakle, u situaciji kada postoje i drugi dokazi, koji upućuju na zaključak drugačiji od zaključka prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica, kao što je to bio slučaj u ovom postupku vezano za naprijed navedene dokaze, tada je sud u obvezi dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, što je u konkretnoj situaciji, kako je to već navedeno, propustio učiniti. Takva presuda je manjkava i trpi opravdani prigovor da sud nije obrazložio kojim se razlozima vodio kada nije prihvatio dokaze koji govore u prilog obrani okrivljene, što ima za posljedicu da se čitava presuda ne može ispitati. Pri tome se napominje kako sud nije dužan nužno prihvatiti te dokaze, ali je u svakom slučaju u obvezi ocijeniti njihovu vjerodostojnost i iznijeti jasne razloge zbog čega je te dokaze odlučio prihvatiti, odnosno u suprotnom otkloniti ih kao neuvjerljive.

10. Budući da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, što je njegova izričita obveza propisana člankom 459. stavkom 5. ZKP/08, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, radi čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati, kako to potpuno ispravno u svojoj žalbi ističe i okrivljena. Na taj način je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju se ukazuje žalbom, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, radi čega je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku pred drugim predsjednikom vijeća.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje je do sada izveo, a po potrebi i druge, ako to budu zahtijevali probici kaznenog postupka, osobito vezano za plaćanje najma broda L te mogu li se obavljena plaćanja preko offshore kompanija dovesti u vezu s društvom Peter Yachting d.o.o. Naime, nikako se ne može prihvatiti navod iz prvostupanjske presude da okolnost tko je uplaćivao najam za plovilo L i kome, nije bitna za djelo koje se okrivljenici stavlja na teret pa stoga da sud nije ni utvrđivao na koji način je društvo Peter Yachting naplaćivalo svoje usluge pa tako i usluge za iznajmljivanje plovila "L". Naime, prema ugovoru sklopljenom između tvrtke Peter Yachting i obrta [obrt] & [obrt] charter, upravo je visina ostvarenog bruto iznosa ključna za utvrđivanje štete koju je obrt [obrt] & [obrt] charter pretrpio jer se plaćeni iznos po tom ugovoru trebao dijeliti u omjeru 70% obrtu, a 30% društvu Peter Yachting. Kada se govori o visini štete koju bi radnjom okrivljene pretrpio ČM kao vlasnik obrta [obrt] & [obrt] charter, prvostupanjski sud navodi samo da se radi o iznosu od 23.924,00 eura, pri čemu ničim ne obrazlaže na koji način je utvrdio baš tu visinu štete.

11.1 Isto tako, činjenica da se plovilo L iznajmljivalo u inkriminiranom razdoblju sama po sebi nije dostatna za zaključak da je to plovilo iznajmljivalo upravo i jedino društvo okrivljene, pogotovo u situaciji kada okrivljena to kategorički poriče, a kada se s druge strane ima u vidu da je CM brod preuzeo i vratio u marinu Zenta, gdje nisi bili usidreni plovila Peter Yachtinga. Stoga se logično nameće i potreba utvrditi tko je konkretno iznajmljivao plovilo L u inkriminiranom razdoblju, je li to bilo društvo Peter Yachting, je li to bilo društvo Sat d.o.o. UM, odnosno netko treći, i je li to barem dijelom bio i obrt [obrt] & [obrt] charter. Nastavno na to potrebno je utvrditi postoji li neka poveznica između navedenih društava, odnosno dogovor o zajedničkom djelovanju u pogledu najma plovila "L", a uz to i kakva je uloga offshore tvrtki koje su uplaćivale sredstva od najma plovila direktno obrtu [obrt] & [obrt] charter te postoji li nekakva poveznica tih društava, s društvom okrivljene. Konačno, u postupku je potrebno ispitati u svojstvu svjedoka i UM, koji po logici stvari mora imati određena saznanja koja su iznimno interesantna za ovaj kazneni postupak, što je bilo predloženo još u istražnom zahtjevu te potom i u optužnici, ali do ispitivanja tog svjedoka nikada nije došlo.

11.2. Nakon toga, prvostupanjski sud će pomno analizirati rezultate dokaznog postupka te će, nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, izvesti zaključak je li osnovana obrana okrivljene kada tvrdi da ona nije kriva za počinjenje ovog kaznenog djela ili ocjenjuje da su se u postupanju okrivljene ostvarila bitna obilježja kaznenog djela za koje je optužena. U svakom slučaju, kakva god da bude odluka prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenje, prvostupanjski sud je dužan svoju odluku valjano i potpuno obrazložiti, u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08, pri čemu je osobito dužan dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, posebice onih na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno članku 483. stavku 1. ZKP/08.

Split, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Bruno Klein