Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5461/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu I. tužitelja EL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice AL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja IL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV. tužiteljice VL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], V. tužitelja ĆL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VI. tužiteljice ELĆ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske liječničke komore, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, OIB 86676104888, radi postupanja, 4. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I Tužba se odbacuje.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 2. studenog 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi poništenja rješenja Hrvatske liječničke komore, KLASA: 052-02/23-10/03, URBROJ: 385-02/01- 23-12 od 12. listopada 2023. kojim je odbijen prigovor tužitelja u kojem tužitelji ističu prigovore u odnosu na neprovođenje izvanrednih izbora za predsjednika 2018., prigovore na provedene redovite izbore za predsjednika tuženika provedene 2019., prigovore u odnosu na obrazac zahtjeva za izdavanje liječničke iskaznice i na interne propise tuženika, prigovore koji se odnose na činjenicu da je tuženik primjenjivao i primjenjuje Pravilnik o disciplinskom postupku od 12. lipnja 2010. i nakon što je isti prestao važiti, pa da su svi disciplinski postupci i odluke povodom tih disciplinskih postupaka koje je tuženik provodio tijekom 2017. do danas nevaljali i nevažeći.
2. Tužitelji u tužbi navode da se sukladno odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku prigovor na postupanje može izjaviti sve dok traju posljedice postupanja a da postupanje tuženika odnosno posljedice takvog postupanja tuženika i dalje traju. Ukazuju na nezakonitosti u provođenju postupka razrješenja predsjednika Komore i raspisivanja izvanrednih izbora za predsjednika Komore 2018., redovnih izbora 2019. Smatraju da je cijeli postupak razrješenja predsjednika Komore i raspisivanje izvanrednih izbora za predsjednika Komore trebalo dovršiti sukladno aktima na temelju kojih je postupak započet odnosno temeljem Statuta iz 2016. godine i Pravilnika o izboru tijela Komore iz 2015. godine, slijedom čega da su održani izbori nepravilni i nezakoniti. Ističu nepravilnosti u provođenju glasovanja na navedenim izborima. Navode da je tuženik primjenjivao Pravilnik o disciplinskom postupku od 12. lipnja 2010. godine (izmijenjen 2014. i 2015. godine) i nakon što je prestao važiti., zbog čega zaključuju da su svi disciplinski postupci i odluke povodom tih disciplinskih postupaka koje je tuženik provodio tijekom 2017. godine pa sve do dana nevaljani i nevažeći. Zaključno ističu da su opisanim postupanjima tuženika povrijeđena prava i pravni interesi tužitelja, obzirom da postupanje tuženika predstavlja protupravno postupanje na štetu tužitelja; budući da su tužitelji liječnici i kao takvi obvezni članovi tuženika te istom plaćaju članarinu i kao takvi imaju pravni interes da djelovanje tuženika bude zakonito a ne protupravno.
2.1. Predlaže poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno osporava stvarnu nadležnost ovog suda, smatrajući da konkretno rješenje tuženika ne predstavlja upravni akt te da se ne radi o postupanju javnopravnog tijela. Ističe da se tuženik samo prilikom izvršavanja taksativno zakonom povjerenih javnih ovlasti treba smatrati javnopravnim tijelom, a ne u svim slučajevima, te da se tuženik u konkretnom slučaju ne može smatrati javnopravnim tijelom.
3.1. Predlaže odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužba nije dopuštena.
5. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
6. Prema odredbi članka 18. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.
7. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja ili ako je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. Odredbom članka 37. Zakona o liječništvu (“narodne novine”, broj” propisano je da Komora obavlja sljedeće javne ovlasti:
1. vodi Imenik liječnika u Republici Hrvatskoj,
2. daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad,
3. obavlja stručni nadzor nad radom liječnika,
4. određuje najnižu cijenu rada privatnih liječnika i
5. odobrava pojedinačne cijene liječničkih usluga privatnih liječnika.
9. Obzirom da je upravni akt sukladno prethodno citiranom zakonskom propisu, akt kojim tijelo iz članka 2. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, dakle tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga), rješava u upravnoj stvari o stanovitom pravu, obvezi ili pravnom interesu fizičke i pravne osobe, u konkretnom slučaju osporavano rješenje nije upravni akt, jer se tim rješenjem ne radi o izvršavanju taksativno zakonom povjerenih javnih ovlasti tuženiku, već o postupku imenovanja predsjednika, glasovanju, internim propisima.
10. U konkretnom slučaju, tuženik je pravna osoba kojoj su prema čl. 37. Zakona o liječništvu (čl. 6. Statuta tuženika) povjerene točno određene javne ovlasti, odnosno autoritativno izvršavanja poslova od javnog interesa pa se stoga tuženik samo prilikom izvršavanja zakonom izričito povjerenih javnih poslova treba smatrati javnopravnim tijelom. Budući da odluke koje se odnose na unutarnji ustroj tuženika nisu donesene u izvršavanju javnih ovlasti u smislu odredbi Zakona o liječništvu, tuženik se kod donošenja takve vrste odluka ne može smatrati javnopravnim tijelom.
11. Stoga se prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju, usprkos pogrešnoj uputi o pravnom lijeku koju je naveo tuženik, ne radi o rješavanju niti o postupanju u upravnoj stvari.
12. Nadalje, radi se o postupcima razrješenja predsjednika Komore i raspisivanja izvanrednih izbora za predsjednika Komore 2018., redovnih izbora 2019., primjenjivanju Pravilnika o disciplinskom postupku 2017., dakle radi se o postupcima koji su provedeni i dovršeni prije šest godina, a niti jednom od problematiziranih odluka ili drugih akata tuženika nije se odlučivalo o pravu ili obvezi bilo kojeg od tužitelja, dok interes za sudjelovanjem u upravnom sporu ne može biti bilo kakav, već mora biti pravni. Stoga prema mišljenju ovog suda predmetnim rješenjem tuženika a niti navedenim postupanjem se ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
13. Kako je člankom 46. stavkom 1. točkom 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima, propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelj, ili ako je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, valjalo je temeljem citirane odredbe Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u točki I. izreke.
14. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Zagrebu, 4. veljače 2025.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. EL, [adresa]
2. AL, [adresa]
3. IL, [adresa]
4. VL, [adresa]
5. ĆL, Zadar, [adresa]
6. ELĆ, [adresa]
7. Hrvatska liječnička komora, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37
8. U spis
