Poslovni broj Gž Ob-164/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, 52966791065, Područni ured Beli Manastir, Kralja Tomislava 37, Beli Manastir, protiv I protustranke BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi 7. jula 25, Markovac, Republika Srbija, a boravištem na adresi [adresa], Republika Srbija, zastupane po punomoćniku Marku Cerovcu, odvjetniku u Osijeku, II protustranke NU, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici RU, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo-Podružnica Osijek, i III protustranke mlt. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici ZU, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo-Podružnica Osijek, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi protustranke BU protiv rješenja Općinskog suda Osijeku, poslovni broj R1 Ob-18/2024-18 od 3. listopada 2024., 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke BU i potvrđuje rješenje Općinskog suda Osijeku, poslovni broj R1 Ob-18/2024-18 od 3. listopada 2024.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja su protustranke BU i NU lišeni prava na roditeljsku skrb u odnosu na dijete mlt. KU (točka I izreke), zatim je odlučeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II izreke), te je odbijen zahtjev protustranke BU za naknadu troška prvostupanjskog postupka.

2.Protiv rješenja je žalbu je podnijela protustranka BU, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP).

3.U žalbi sadržajno prije svega ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, uz obrazloženje da su razlozi pobijanog rješenja nedostatni i u suprotnosti s izvedenim dokazima. Navodi da bi iz sadržaja obrazloženja proizlazilo kako je glavni i jedini razlog za lišenje prava na roditeljsku skrb ponašanje protustranke NU prema djetetu i prema žaliteljici, što da je njoj stavljeno na teret iako je i ona bila žrtva nasilničkog ponašanja oca djeteta. Štoviše, ističe da je prilikom svakog neprimjerenog postupanja supruga pozivala policiju, što da je rezultiralo i kaznenim osudama. Ističe da nije mogla spriječiti supruga da prilazi njoj i djetetu, da je tijekom trajanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu uredno surađivala s djelatnicima predlagatelja, da je aktivno sudjelovala u postupcima radi osporavanja mjere kojom je dijete oduzeto i smješteno u udomiteljsku obitelj, a da joj se stavlja na teret i to što od prosinca 2022. se nije javljala nadležnim djelatnicima predlagatelja, iz čega da je izveden zaključak da je time pokazala nezainteresiranost za dijete. Pojašnjava da se prestala javljati revoltirana načinom postupanja i neosnovanim i prestrogim mjerama oduzimanja djeteta te činjenicom da se stanje u svezi s djetetom ionako ne bi promijenilo. Smatra da su navodi o tome da ne zadovoljava osnovne životne, razvojne i emocionalne potrebe djeteta paušalni, jer da je brižna majka koja se u potpunosti brine, skrbi i štiti svoje dijete, da osim mlt. KU ima još jednog sina, GU koji je sada punoljetan i zaposlen, a što da ukazuje da ona ima potrebne osobine za brigu i odgoj djeteta. Osim toga da se svakog vikenda redovno putem poruka i video poziva čuje s mlt. KU te da je radi navedenih okolnosti predložila da se provede dokaz njezinim saslušanjem, koje je doduše određeno, ali nije provedeno, budući da nije mogla pristupiti na sud zbog trenutne financijske situacije. Također da je predložila da se provede saslušanje svjedoka GU koji da ima neposredna saznanja o tome kakva je ona majka. Dodaje da je u tijeku postupak razvoda braka te da ne živi sa suprugom kroz cijelo razdoblje trajanja ovog postupka, pri čemu ima saznanje da se suprug nalazi u zatvoru u Republici Hrvatskoj.

3.1. Nadalje ukazuje da je sud prvog stupnja zanemario dio nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad Svilajnac u kojemu se navodi da je ona spremna preuzeti brigu o svom djetetu te ističe da je osigurala adekvatan stan, da se zaposlila te da ima sve uvjete za preuzimanje brige o djetetu. Stoga smatra da se nisu ostvarili uvjeti iz čl. 171. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ), budući da nikada nije napustila dijete niti se o njemu prestala brinuti. Naglašava da je lišenje prava na roditeljsku skrb najdrastičnija obiteljsko- pravna mjera koja se može izreći roditelju radi zaštite djetetovih interesa i prava, da je to mjera kojom se na izravan način sud miješa u pravo protustranaka na obiteljski život te da je određivanje takve mjere prihvatljivo jedino ukoliko je to nužno, a da se u nazočnom slučaju ne štiti interes mlt. djeteta, već ga se ostavlja bez majke, uz koju po prirodi i zakonu treba biti. Također ukazuje da je Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život istaknuo obvezu države omogućiti roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, a da je propuštanjem saslušanja žaliteljice izravno povrijeđena Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – u daljnjem tekstu Konvencija). Tvrdi da se prije izdvajanja iz obitelji uredno i brižno brinula za sina, da ga je vodila kod liječnika, surađivala s voditeljicom nadzora te pratila sve dobivene upute, o kojim činjenicama da nisu izneseni razlozi u pobijanom rješenju.

4.Predlaže stoga preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog predlagatelja , podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odlučio o lišenju prava na roditeljsku skrb mlt. KU. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje protustranka u žalbi, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je rješenje moguće ispitati.

8. Na temelju iscrpno provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da je mlt. KU rođen **.**.2019. u izvanbračnoj zajednici BU i NU, da su roditelji djeteta nakon njegovog rođenja sklopili brak te da im je u nekoliko navrata određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu te da je u studenom 2021. dijete žurno izdvojeno iz obitelji i smješteno u udomiteljsku obitelj EU gdje se od tada nalazi. Također je utvrđeno da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj R1 Ob-737/2021 od 9. veljače 2022. roditeljima izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom, da je svakodnevna skrb povjerena udomiteljskoj obitelji, te je određeno ostvarivanje osobnih odnosa majke s djetetom, koja odluka je uslijedila nakon što je utvrđeno da je majka dijete u dobi od nepune tri godine ostavila na skrb novom partneru i otišla u Republiku Srbiju, dok je rješenjem poslovni broj R1 Ob-940/2022 ista mjera produljena na narednih godinu dana počev od 9. veljače 2023. Glede protustranke NU je utvrđeno da mu je presudom suda prvog stupnja od 11. siječnja 2022. poslovni broj Kzd-147/2021 izrečena kazna zatvora u trajanju od godinu dana te sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljini manjoj od 500 metara i zabrana uznemiravanja mlt. KU, budući da su i dijete i supruga NU bili izloženi višekratnom nasilju, ali se unatoč tome žaliteljica vraćala suprugu.

9. Iz iskaza svjedokinje EU je utvrđeno da se mlt. KU nalazi u njezinoj obitelji više od dvije i pol godine, da su majci djeteta rješenjem suda određeni osobni odnosi dva sata tjedno, subotom, međutim da majka nije posjećivala dijete, već je s njim kontaktirala putem mobitela. Nadalje je utvrđeno da je dijete imalo teškoća u ponašanju, zbog čega ga je vodila kod psihijatra, da je kod djeteta uočen izraziti napredak u tom razdoblju, jer se postupno adaptirao u udomiteljskoj obitelji. S obzirom na činjenicu da je protustranka BU preselila u mjesto [adresa] u Republici Srbiji, sud prvog stupnja je zatražio od Centra za socijalni rad [adresa] izvješće o žaliteljici te su nadležni djelatnici te ustanove proveli odgovarajući postupak, izradili obiteljsku anamnezu za protustranke, pri čemu su obavljeni razgovori s protustrankom BU te su utvrđeni uvjeti u kojima živi. Iz narečenih podataka je utvrđeno da majka nije realizirala pravo na osobni kontakt s djetetom zbog financijskih razloga, da živi u stanu u najmu od lipnja 2023., da je stan namješten predmetima najmodavca, da živi sama, s tim što njezin stariji sin GU često boravi kod nje, da je zaposlena te da je u tijeku postupak razvoda braka s NU.

10. Iz sveobuhvatne obiteljske procjene stručnog tima predlagatelja te zaključka koji je donesen nakon detaljne analize, utvrđeno je da nakon žurnog izdvajanja djeteta iz kućanstva roditelja, roditelji nisu pokazali angažman za ostvarivanje uvjeta za povratak djeteta u njihovu obitelj, da su roditelji zanemarivali potrebe svog djeteta do te mjere da ga je bilo moguće zaštititi isključivo izdvajanjem iz obitelji, da otac djeteta uopće ne kontaktira ni nadležne djelatnike predlagatelja, niti udomitelja, dok majka djeteta s njim kontaktira putem telefona, da je duža izloženost zlostavljanju i zanemarivanju roditelja ostavilo posljedice na razvoj djeteta te da udomitelji pravovremeno i adekvatno reagiraju na djetetove potrebe. Zbog narečenih razloga je izraženo mišljenje da je BU i NU potrebno lišiti prava na roditeljsku skrb.

11. Prema stajalištu suda prvog stupnja, predlagatelj je dokazao da roditelji grubo krše svoje roditeljske dužnosti, da je mlt. KU bio izložen obiteljskom nasilju, da je djetetov otac zbog toga bio i kazneno osuđen i izdržao zatvorsku kaznu i dobio zabranu prilaska djetetu, da je bio nasilan i prema supruzi, ali da mu se supruga unatoč tome više puta vraćala, s tim što je i tijekom 2023. zbog nasilja intervenirala policija i u Republici Srbiji. Ocjena je prvostupanjskog suda da bi, s obzirom na sve utvrđene činjenice, povratak djeteta u obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za njegov život, zdravlje i razvoj, zbog čega da je ispunjen uvjet propisan čl. 171. st. 1. toč. 4. ObZ-a za lišenje prava na roditeljsku skrb BU i NU. S obzirom na činjenicu da majka nije posjetila dijete niti jednom u razdoblju duljem od dvije i pol godine, a da se otac ni na koji način ne interesira za dijete, ocijenjeno je da je ispunjen i uvjet iz čl. 171. st. 1. toč. 1. ObZ-a za lišenje prava na roditeljsku skrb, jer da je evidentno da su roditelji dijete napustili.

12. I prema stajalištu ovog suda, ispunjene su zakonske pretpostavke propisane čl. 170. ObZ-a za lišenje prava roditelja mlt. KU na roditeljsku skrb, budući da je pravilno utvrđeno da roditelji grubo krše roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, a povratak djeteta u biološku obitelj bi predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetovo zdravlje i razvoj.

13. Takav zaključak se temelji na činjenicama koje su utvrđene u iscrpno provedenom dokaznom postupku, pri čemu bitne činjenice žaliteljica ni ne dovodi u pitanje žalbenim navodima. Naime, mlt. KU je žurno izdvojen iz biološke obitelji još u studenom 2021., nakon što su djelatnici predlagatelja saznali da je BU, nakon događaja u kojemu je otac djeteta bio nasilan, zbog čega je pozvana policija, s djetetom otišla kod tadašnjeg partnera FU, nakon čega je dijete ostavila u kući roditelja partnera i nije htjela preuzeti skrb o djetetu. Treba reći da niti nakon žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji i smještaja u udomiteljsku obitelj, majka djeteta nije pokazivala odgovarajući interes za dijete, osim povremenog kontakta putem mobitela, pri čemu financijski razlozi ne mogu biti opravdanje za takvo ponašanje, tim više što bi proizlazilo da je protustranka BU u tom razdoblju bila zaposlena, dakle ostvarivala je prihode te je u tako dugom vremenskom razdoblju od dvije i pol godine nesumnjivo imala mogućnost dokazati da želi skrbiti o djetetu te da je ostvarila uvjete da djetetu pruži sve ono što mu je potrebno za pravilan razvoj, a što je u međuvremenu djetetu pružila udomiteljska obitelj.

14. Nisu točne tvrdnje žaliteljice da je razlog za donošenje odluke o lišenju prava na roditeljsku skrb u ponašanju protustranke NU prema njoj i prema djetetu. Iako je prihvatljiv zaključak da je i žaliteljica bila žrtva nasilničkog ponašanja svog supruga, to ni na koji način ne umanjuje njezinu obvezu da osigura stabilne uvjete za život s djetetom bez prisutnosti oca djeteta te da djetetu pruži svu ljubav i pažnju koje bi svako dijete trebalo primati od majke. Naprotiv, iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je dijete, nakon smještaja u udomiteljsku obitelj, pokazivalo ozbiljne posljedice življenja u neadekvatnim obiteljskim uvjetima, izloženo nasilju i zanemarivanju te da je nakon izvjesnog vremena od izdvajanja iz biološke obitelji postupno došlo do poboljšanja djetetovog psihofizičkog stanja.

15. U pravu je žaliteljica kada tvrdi da odluka o lišenju prava na roditeljsku skrb predstavlja miješanje u pravo na obiteljski život, budući da je zajedničko življenje roditelja i djeteta temeljni element obiteljskog života koji je zaštićen čl. 35. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije, pa mjere koje to sprječavaju predstavljaju miješanje u to pravo, o čemu se izjasnio i Europski sud za ljudska prava u više odluka. Tako i mjera oduzimanja prava na roditeljsku skrb predstavlja povredu čl. 8. Konvencije, osim ako je u skladu sa Zakonom, ako teži ostvarenju legitimnog cilja i ako je to bilo nužno u demokratskom društvu. U nazočnom slučaju ostvarene su sve narečene pretpostavke, budući da je odluka o oduzimanju prava na roditeljsku skrb donesena na temelju mjerodavnih odredbi Obiteljskog zakona, zatim teži ostvarenju legitimnog cilja, a to je zaštita najboljeg interesa maloljetnog djeteta, a donošenje takve odluke je bilo nužno u demokratskom društvu, budući da bi u protivnom došla u pitanje temeljna prava djeteta.

16. Prema čl. 84. ObZ-a dijete ima pravo na skrb za život i zdravlje, imao pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama, dok s druge strane roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti, kako je propisano čl. 91. st. 1. ObZ-a. Roditelji su dužni zaštititi osobna prava djeteta i to prava na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu (čl. 92. ObZ-a), dužni su i odgovorni skrbiti se o zdravlju djeteta te čuvati i njegovati dijete i skrbiti o njegovim potrebama, dužni su štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja drugih osoba (čl. 93. ObZ-a). Kako je već uvodno navedeno, roditeljima mlt. KU je, prije donošenja pobijanog rješenja, sud odredio blaže mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, a određene su i mjere koje su u nadležnosti nadležnog Centra za socijalnu skrb, kao što su mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu (čl. 146. ObZ-a), a koje mjere nisu na odgovarajući način dovele do promjene u postupanju roditelja djeteta, pa tako nisu ni stvoreni uvjeti u kojima bi dijete bilo zaštićeno u biološkoj obitelji.

17. Žaliteljica pokušava prikazati kako želi brinuti o djetetu, te za to ima sve uvjete, međutim ona to svojim ponašanjem ne potkrjepljuje, budući da je neprijeporno utvrđeno da u dugom razdoblju od dvije i pol godine nije posjetila dijete, a kamoli poduzela neke druge mjere da dokaže kako doista to želi te kako je stvorila uvjete za pružanje odgovarajuće skrbi o svom djetetu. Glede tvrdnje da joj nije omogućeno dati iskaz u kojemu bi se čula njezina strana priče, treba odgovoriti da je sud prvog stupnja prihvatio prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem žaliteljice, jednako kao i svjedoka kojeg je predložila, međutim, žaliteljica nije pristupila na sud opravdavajući se razlozima koji nisu uvjerljivi, s obzirom na utvrđene relevantne činjenice o njezinim ukupnim materijalnim prilikama. Još treba dodati da je stručni tim predlagatelja izradio sveobuhvatnu obiteljsku procjenu i za mlt. KU i za djetetove roditelje, da su djelatnici predlagatelja bili u stalnim kontaktima sa žaliteljicom i osobama koje su na bilo koji način bile uključene u brigu oko mlt. KU, te su bili dobro upoznati sa svim problemima i događajima u obitelji, tako da je i u razdoblju prije donošenja mjere kojom je roditeljima oduzeto pravo stanovanja s djetetom, bilo prilika da žaliteljica na djelu pokaže da želi i može brinuti o svom djetetu na način kojim se ne povrjeđuju temeljna djetetova prava. Konačno, žaliteljica je imala priliku dokazati da je u razdoblju od kada je dijete smješteno u udomiteljskoj obitelji (od 2021.)stvorila uvjete za preuzimanje skrbi o djetetu, ali nažalost, kroz cijelo to razdoblje se situacija sa roditeljima djeteta nije bitno promijenila.

18. Stoga valja zaključiti da su se u nazočnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 170. ObZ-a za lišenje prava na roditeljsku skrb roditelja mlt. KU pa je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

19. Na kraju treba navesti da pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, u skladu s čl. 176. ObZ-a.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu protustranke BU odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 4. veljače 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan