Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-534/2022-7

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Snježana Popović, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika AM, OIB [osobni identifikacijski broj], i TM, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Tihana Ranđelović, odvjetnica u Osijeku, radi privremene uporabe tuđe nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 3 P-3191/2019-34 od 11. veljače 2022. godine, u sjednici održanoj 4. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanom dijelu, u točkama I. i II. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj 3 P-3191/2019-34 od 11. veljače 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim od tuženika zahtijeva da privremeno trpe, u trajanju od 15 do 20 dana, uporabu svoje nekretnine oznake 954/1 k. o. [katastarska općina] radi izvođenja građevinskih radova uređenja fasade debljine dva centimetra na sjevernom zidu kuće tužiteljice upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u tu svrhu da trpe postavljanje skele uz sjeverni zid kuće tužiteljice i dovođenje materijala i tu svrhu dok se tužiteljica obvezuje po završetku radova dovesti nekretninu tuženika u stanje u kakvom je bila prije obavljanja građevinskih radova te tuženicima naknaditi eventualno počinjenu štete nastalu uporabom njihove nekretnine (točka I. izreke), naloženo je tuženicima da solidarno tužiteljici naknade trošak postupka u iznosu od 9.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 11. veljače 2022. godine do isplate (točka II. izreke) dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtijevaju da tuženici trpe izvođenje predmetnih radova dulje od 20 dana, a za daljnjih deset dana (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i kojim je odlučeno o troškovima postupka (točke I. i II. izreke prvostupanjske presude) žalbu su izjavili tuženici zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem zahtjeva tužiteljice ili pak presudu ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nisu u pravu tuženici kada u žalbi ističu da je prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer suprotno navodima iz žalbe ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, dok su u obrazloženju presude navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama na kojima se temelji pobijana odluka.

4.1. Time što je izrekom određeno da trpljenje izvođenja radova može trajati od 15 do 20 dana izreka presude nije „nerazumljiva i neodređena“, a kako to žalbom ističu tuženici, već je jasno da tužiteljica radove mora poduzeti i završiti u roku od 15 do 20 dana, iz čega je jasno da radovi, a koje tuženici moraju trpjeti, mogu najdulje trajati 20 dana, koji rok je prvostupanjski sud prihvatio temeljem nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, i na koji je rok radove i ograničio odbijajući dio tužbenog zahtjeva poviše toga roka (točka III. izreke), a u kojem dijelu tužiteljica nije pobijala prvostupanjsku presudu.

4.2. Nije ostvarena ni daljnja u žalbi tuženika istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. ZPP. Naime, u žalbi tuženici ističu da je u podnesku od 20. prosinca 2021. godine tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev, nakon zaključenja prethodnog postupka, bez iznimnih okolnosti koje to opravdavaju. Naime, podneskom od 20. prosinca 2021. godine tužiteljica nije učinila preinaku tužbe, bilo da je promijenila istovjetnost zahtjeva, povećala postojeći ili uz postojeći istakla drugi zahtjev, već je, a nakon obavljenog očevida tužbeni zahtjev učinila određenim navodeći radove koje je potrebno obaviti na njenoj nekretnini pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada, po prigovoru tuženika to nije smatrao preinakom tužbe već „preciziranjem tužbenog zahtjeva“ čime prvostupanjska presuda nije donesena niti uz tu od tuženika u žalbi istaknutu povredu postupka.

4.3. Stoga, a kako nisu počinjene bitne povrede postupka na koje žalbom ukazuju tuženici, ta kako ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je u postupku koji je prethodio donošenju presude te u samoj presudi počinjena koja druga bitne postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

5. Nisu u pravu žalitelji ni kada ističu da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to da je tužiteljica posjednica nekretnine oznake 954/2 k. o. [katastarska općina], a tuženici da su suvlasnici susjedne nekretnine oznake 954/1 k. o. [katastarska općina], te da tužiteljica nije u mogućnosti obaviti radove na dijelu svoje nekretnine koja graniči s nekretninom tuženika bez da se koristi njihovom nekretninom. Nekretnina tužiteljice u dijelu koji graniči s nekretninom tuženika da je u naravi zid kuće izgrađen od opeke (cigle) te da tužiteljica ima namjeru taj zid zaštititi izvođenjem određenih građevinskih radova, postavljanjem žbuke, a da bi te radove mogla izvesti potrebno je da na nekretninu tuženika postavi građevinsku skelu. Pravilno je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava, čl. 107. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) tužbu kao osnovanu prihvatio, jer tužiteljica nije u mogućnosti obaviti nužne radove potrebne za uporabu svoje nekretnine bez da ne koristi nekretninu tuženika s obzirom na položaj tih nekretnina kao susjednih. Stoga neosnovano tuženici u žalbi ističu da prvostupanjski sud nije utvrdio nužnim korištenje nekretnine tuženika za obavljanje određenih radova na nekretnini tužiteljice, niti je od utjecaja na valjanost odluke eventualno činjenica da će skela biti postavljena upravo na dijelu nekretnine gdje je kolni prolaz koji koriste tuženici za pristup u svoju nekretninu, jer su tuženici dužni trpjeti ograničenja koja im vlasnička prava garantiraju na njihovoj nekretnini, pa tako i puštanje psa u dvorište, dok ti radovi traju, a tužiteljica je dužna prilikom izvođenja radova voditi računa da ti radovi u najmanjoj mogućoj mjeri ograničavaju vlasnike susjedne nekretnine, a po izvršenim radovima, koji mogu trajati najdulje 15 do 20 dana dužna je tužiteljica nekretnine tuženika dovesti u stanje u kojem su se nalazile prije tih radova, a eventualno počinjenu štetu im nadoknaditi.

7. Nisu u pravu žalitelji niti kada u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o pravu tužiteljice prosuđivao po odredbama ZV o susjedskim pravima, a ne po odredbama istog zakona o građenju na tuđem zemljištu. To iz razloga što, u situaciji kada je nekretnina tužiteljice, obiteljska kuća (zgrada) izgrađena na samoj međi, postavljanje žbuke na postojeći zid kuće prema susjednoj nekretnini koja je vlasništvo tuženika ne predstavlja građenje na tuđem zemljištu niti prekoračenje međe, već pravo tužiteljice da poduzme nužno potrebne građevinske radove radi dovršetka svoje nekretnine (zgrade), a privremenom upotrebom susjednog zemljišta u vlasništvu tuženika, sve radi postavljanja skele kako bi se radovi mogli izvršiti, jer se ti radovi uistinu na drugi način ne mogu poduzeti.

8. Slijedom navedenog, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi tuženika, a niti oni na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti to je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, a koju tuženici posebno niti ne spore žalbom, pa je o žalbi tuženika odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

9. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. ZPP te neosnovano tuženici a s obzirom da nisu uspjeli s žalbom od tužiteljice zahtijevaju naknadu troškova koji su im nastali u povodu predmetne žalbe, pa je o tom zahtjevu tuženika valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

10. U nepobijanom odbijajućem dijelu, točka III. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Šibeniku, 4. veljače 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić