Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Ps-7/2024-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Kadliku, odvjetniku u Zadru, protiv tužene UER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz OD Robert Izidor Majić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, radi iseljenja, izvanraspravno dana 4. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da su tužba i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom u ovoj pravnoj stvari povučeni.
II. Nalaže se tuženoj UER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 679,84 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom od 16. srpnja 2024. zahtjeva da se po provedenom postupku utvrdi kako je Ugovor o najmu stana koji je sklopio sa tuženom dana 27.10.2023. prestao temeljem tužiteljevog Otkaza ugovora o najmu stana od 23.5.2024., te kako tužena i članovi njezine obitelji s danom isteka otkaznog roka, 1.7.2024., protupravno borave u stanu tužitelja, pa da se potom naloži tuženoj i članovima njezine obitelji iseliti iz stana tužitelja u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i da preda stan tužitelju, koji je bio predmet ugovora o najmu, slobodan od osoba i stvari, a na način da ima vratiti stan u prvobitno stanje u kakvom ga je zatekla prilikom ulaska u isti, da generalno očisti stan, te da preda tužitelju ključeve od stana, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Tužitelj, također, kao predlagatelj osiguranja, traži od suda da ga zaštiti od samovlasnog postupanja tužene kao protivnice osiguranja na način da odredi privremenu mjeru kojom će se zabraniti protivnici osiguranja poduzimanje bilo kakvih radova na nekretnini (stanu) predlagatelja osiguranja, bilo osobno bilo putem trećih osoba, a kojim bi se radovima nanosila daljnja šteta na nekretnini (stanu) predlagatelja osiguranja.
2. U odgovoru na tužbu od 6. rujna 2024., tužena se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te isti predlaže odbiti u cijelosti, kao i predloženu mjeru osiguranja. Naime, ističe kako je u predmetnoj opomeni posve pogrešno predočeno činjenično stanje predmeta čime je uručeni otkaz ugovora o najma stana nezakonit, a na što je tužitelj već upozoren od strane tužene u dopisu upućenom mu 7. lipnja 2024. na koji se isti oglušio. Štoviše, pravi razlog za nezakoniti otkaz predmetnog najma da je poziv tužene da sklope aneks ugovora o najmu stana radi dodatnog pojašnjenja određenih ugovornih odredbi, a sve iz razloga što je tužitelj bez prethodne najave upadao u iznajmljeni stan tužene kad ista nije bila doma već samo njena djeca. Postupajući na predmetni način tužitelj da je prekršio više puta njeno ustavno pravo na nepovredivost doma pravdajući se potrebom za vršenjem pregleda stanja stana u prisutnosti samo njezine maloljetne djece! Zbog zadnjeg takvog događaja je i pozvana policija što se očito nije svidjelo tužitelju. S obzirom na navedeno, predmetni otkaz ugovora o najmu stana, a time i tužbeni zahtjev za iseljenje da su nezakoniti te predlaže isti odbiti kao posve neosnovan.
3. Podneskom od 9. listopada 2024. tužitelj je izvijestio ovaj Sud kako su tužena i članovi njezine obitelji iselili iz stana tužitelja, te stoga tužitelj više nema pravnog interesa voditi ovaj postupak za iseljenje najmoprimca protiv tužene obzirom je tužena na navedeni način udovoljila tužbenom zahtjevu tužitelja. Slijedom navedenog da povlači svoju tužbu, te predlaže sudu rješenjem utvrditi kako je tužba u ovom predmetu povučena, kao i da naloži tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, primjenom odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
4. Podneskom od 18. listopada 2024., tužena je izvijestila ovaj Sud kako se ne protivi povlačenju tužbenog zahtjeva, no kako se protivi prijedlogu tužitelja za donošenje odluke o parničnom trošku, budući da je ista htjela postupiti po tužbenom zahtjevu ne bi se upuštala u ovoj postupak. Naime, da je tužitelj u svom tužbenom zahtjevu nepotpuno i pogrešno predočio činjenično stanje te je svojim svakodnevnim postupcima praktički onemogućio nastavak mirnog života tuženoj i njenoj obitelji u predmetnom stanu. Istovremeno da se posve oglušio na dopise tužene koja ga je tražila da međusobne nesporazume proizašle iz loše razrađenog ugovora o najmu stana riješe dodatkom istog, te joj je odlučio otkazati najam gotovo u inat tome, te predati predmetnu tužbu bez ikakvih dokaza koji govore u prilog tome da je otkaz najma zakonit. Dakle, da se tužitelj uredno očitovao na ranije zaprimljene dopise tužene situacija ne bi eskalirala do ove mjere, čime je sam sebi dao povod za ovu tužbu. S obzirom na navedeno predlaže glede troška postupiti sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te u tu svrhu popisuje trošak postupka.
5. Budući je odredbom čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) propisano da tužitelj može povući tužbu i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, to je sukladno navedenoj izjavi tužene iz podneska od 18. listopada 2024., valjao temeljem iste odlučiti kao u izreci ovog Rješenja pod točkom I.
6. Nadalje, ističe se kako je odredbom čl. 158. ZPP propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od st. 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
7. Naime, obzirom da je po podnesenoj predmetnoj tužbi tužena, kako je i navedeno, u svom odgovoru na istu u cijelosti osporila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan, te isti predložila odbiti u cijelosti, kao i predloženu mjeru osiguranja, a naknadno udovoljila tužbenom zahtjevu i iselila iz predmetnog stana tužitelja, to ovaj Sud drži kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti navedena odredba čl. 158. st. 2. ZPP, te kako valja priznati nastali trošak parničnog postupka tužitelju, a odbiti zahtjev za naknadom parničnog troška tužene.
7.1. Tako, u skladu s odredbom čl. 158. st. 2. ZPP, te s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), tužitelju je priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava prijedloga za donošenje privremene mjere – 100 bodova, te trošak sastava podnesaka od 9.10.2024. – 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere u iznosu od 79,84 EUR, sveukupno iznosi 679,84 EUR.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke Rješenja.
Zadar, 4. veljače 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, pisano, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj po pun.
