REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-455/2024-14

[adresa] Š 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice ŠJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., u Zagrebu, Vlaška 50 A/4, protiv tuženika Primorsko-goranske županije (OIB: 32420472134), Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10/I, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Punat (OIB: 59398328383), Punat, Novi put 2, koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., u Rijeci, C [adresa], radi komunalnog doprinosa, 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/23- 01/20, URBROJ: 2170-03-08/6-24-2 od 5. veljače 2024. i prvostupanjsko rješenje Općine Punat, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalno gospodarstvo i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-03/15-04/126, URBROJ: 2170-31-03/14-23-18 od 13. lipnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Punat, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalno gospodarstvo i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-03/15- 04/126, URBROJ: 2170-31-03/14-23-18 od 13. lipnja 2023. tužiteljici je, kao investitoru na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je nastala spajanjem k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, za rekonstrukciju postojeće građevine u turističku građevinu – hotel, građevinske bruto površine 1.762,82 m[2] , i to za razliku obujma od 5.539,13 m[2] , u iznosu od 101.643,04 eura.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-02/23-01/20, URBROJ: 2170-03-08/6-24-2 od 5. veljače 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da je zaključkom prvostupanjskog tijela pozvana da se u roku od osam dana očituje o načinu plaćanja komunalnog doprinosa te da je dostavila podnesak prvostupanjskom tijelu u kojem je zatražila produženje roka za očitovanje, ali da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o glavnoj stvari bez da ju je prethodno obavijestilo da li se njezin zahtjev za produženje roka usvaja. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo postupilo protivno odredbama čl. 77., 79. i 83. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i da je stoga prvostupanjsko rješenje nezakonito doneseno. Nadalje, tužiteljica je pojasnila radi čega je zatražila produženje roka za očitovanje, a to je okolnost da je kod Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem P-7/2020 po tužbi Općine Punat radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zamjeni nekretnina (Nagodbe o izvlaštenju) sklopljen 17. travnja 2013., temeljem kojeg je ona upisala svoje pravo vlasništva na pojedinim katastarskim česticama; da je u postupku ishođenja građevinske dozvole priložen geodetski projekt kojim od više katastarskih čestica nastaje jedinstvena građevinska čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je ona kao investitor dužna prijaviti početak gradnje s time da priloži dokaz da je od više katastarskih čestica formirana jedinstvena građevinska čestica ali da nije mogla priložiti taj dokaz jer Općina Punat odbija potpisati diobni ugovor po navedenom geodetskom elaboratu. Navodi da je inicirala dogovore s Općinom Punat radi mirnog rješenja spora. Stoga da je prvostupanjskom tijelu bio dobro poznat ovaj razlog zbog kojeg je zatražila produženje roka za očitovanje. Dodaje da je prvostupanjskom tijelu trebalo devet godina da pokrene postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pa da nije bilo razloga da joj se ne odredi naknadni rok za očitovanje o načinu obračuna komunalnog doprinosa. Navodi još i da je komunalni doprinos značajnog iznosa i da joj nije bilo svejedno na koji način će se obračunati komunalni doprinos te u tužbi citira odredbe Odluke o komunalnom doprinosu kojima se omogućavaju olakšice u plaćanju komunalnog doprinosa (obročna otplata komunalnog doprinosa ili umanjenje komunalnog doprinosa od 20%). Navodi još i kako je građevinska dozvola prestala važiti 21. rujna 2023. u razdoblju između donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, dakle nakon njezine žalbe te se stoga o tome nije izjašnjavala u žalbi. Pojašnjava da se je prestanak važenja građevinske dozvole dogodio krivnjom Općine Punat koja nije htjela potpisati diobeni ugovor za provedbu geodetskog projekta objedinjenja katastarskih čestica u jedinstvenu građevinsku česticu za koju je izdana građevinska dozvola. Stoga, kako ne može ostvariti gradnju objekta za koji joj je utvrđen komunalni doprinos, to da se prvostupanjsko rješenje ne bi smjelo izvršiti jer bi joj njegovim izvršenjem nastupila šteta koja bi se teško moglo popraviti. Slijedom navedenoga, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da joj se nadoknadi trošak ovog upravnog spora.

4. Tužiteljica je u okviru tužbe predložila da se odgodi izvršenje navedenog prvostupanjskog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora. Sud je navedeni prijedlog tužiteljice usvojio rješenjem poslovni broj Us I-455/2024-9 od 27. lipnja 2024. te je određen odgodni učinak tužbe do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenja. Predložio je da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška ovog spora.

6. Zainteresirana osoba je u svom odgovoru na tužbu navela kako smatra da ne donošenje posebne procesne odluke o zahtjevu tužiteljice za produženje roka, a posebice pored činjenice da je prvostupanjsko tijelo uvažilo taj zahtjev i sačekalo više od 60 dana od podnošenja tog zahtjeva, ne predstavlja razlog za nezakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o glavnoj stvari. Dodaje da tužiteljica tužbenim navodima ne osporava zakonitost samog prvostupanjskog rješenja već smatra da je prethodno tijekom postupka prvostupanjsko tijelo trebalo donijeti posebnu procesnu odluku i to odluku protiv koje ne postoji pravo žalbe te koja ovisi o diskrecijskoj ocjeni prvostupanjskog tijela. Smatra da isto ne može biti razlog za nezakonitost prvostupanjskog rješenja budući da uopće ne postoji zakonom propisana obveza prvostupanjskog tijela da o takvim zahtjevima/prijedlozima odlučuje posebnim procesnim rješenjem. Ističe da je navedeno potvrđeno primjerice u odlukama Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-869/17-8 od 09. ožujka 2018. i Visokog upravnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2762/18, od 20. studenog 2019. Konačno, navodi da nije niti životno niti logično da tužiteljici trebaju posebni tjedni i mjeseci da bi se očitovala o tome na koji način želi izvršiti svoju obvezu. U odnosu na naknadnu činjenicu da je u međuvremenu isteklo važenje građevinske dozvole, opreza radi ističe da isto ne može predstavljati razlog za nezakonitost prethodno donesenog rješenja kojim joj je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Slijedom navedenoga zainteresirana osoba predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i da joj se nadoknadi trošak spora.

7. U tijeku spora održana je rasprava dana 28. siječnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je tužiteljica osobno uz svog opunomoćenika, službena osoba tuženika i zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe.

8. Na navedenoj raspravi sve stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, s time da je službena osoba tuženika navela da ukoliko će Sud uzimati u obzir naknadnu činjenicu da je u međuvremenu građevinska dozvola prestala važiti, da tada ukazuje da je građevinska dozvola prestala važiti nakon donošenja prvostupanjskog rješenja te da se tuženik u žalbenom postupku rukovodio činjenicama koje su postojale u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja i da stoga ta nova činjenica ne bi trebala biti razlog radi kojeg bi se onda tužiteljici u slučaju usvajanja tužbe trebali priznati troškovi ovog spora. Opunomoćenik tužiteljice je uzvratio kako oni prvenstveno temelje tužbu na činjenici da tužiteljici nije dana mogućnost očitovanja u postupku.

9. U sporu je sporno je li prvostupanjsko tijelo trebalo prije donošenja prvostupanjskog rješenja o glavnoj stvari donijeti posebnu procesnu odluku (zaključak) o zahtjevu tužiteljice da joj se produži rok za očitovanje u upravnom postupku.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti ostale dokaze koje je predložila tužiteljica u tužbi iz razloga što je Sud mogao na temelju postojeće dokumentacije u spisu donijeti odluku u ovom sporu. Stoga u sporu nije bilo potrebno provoditi bilo kakve daljnje dokaze pa tako niti dokaze koje je predložila tužiteljica u tužbi.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

12. Čl. 30. st. 1. ZUP propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. St. 2. istog članka propisano je da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

13. Čl. 77. st. 1. ZUP propisano je da se zaključkom odlučuje o postupovnim pitanjima ako tim Zakonom nije propisano donošenje rješenja. St. 2. istog članka propisano je da zaključak donosi službena osoba koja obavlja radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zaključka. St. 3. istog članka propisano je da kad se nalaže izvršenje neke radnje, zaključkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti.

14. Čl. 79. st. 1. ZUP propisano je da se za poduzimanje pojedinih radnji u postupku određuju rokovi. St. 2. istog članka propisano je da kad rok nije propisan, službena osoba odredit će odgovarajući rok za obavljanje radnje u postupku. St. 3. istog članka propisano je da rok koji je odredila službena osoba, kao i rok za koji je propisano da se može produžavati, može se iz opravdanih razloga produžiti.

15. Čl. 123. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24, dalje: ZG) propisano je da građevinska dozvola prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od tri godine od dana pravomoćnosti dozvole. St. 2. istog članka propisano je da se smatra da je investitor pristupio građenju u smislu st. 1. tog članka od dana prijave početka građenja. St. 3. istog članka propisano je da rok iz st. 1. tog članka ne teče za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja ili odlučivanja o prijedlogu za donošenje odluke o služnosti ili pravu građenja na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. St. 4. istog članka propisano je da se važenje građevinske dozvole produžuje na zahtjev investitora jednom za tri godine ako se nisu promijenili uvjeti za provedbu zahvata u prostoru određeni prostornim planom, odnosno lokacijskom dozvolom u skladu s kojima je građevinska dozvola izdana.

16. Čl. 88. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje: ZKG) propisano je da će upravno tijelo poništit po zahtjevu obveznika komunalnog doprinosa odnosno investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu ako je građevinska dozvola odnosno drugi akt za građenje oglašen ništavim ili poništen bez zahtjeva odnosno suglasnosti investitora. St. 2. istog članka propisano je da će se rješenjem o poništavanju rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju iz st. 1. tog članka odredit i povrat uplaćenog komunalnog doprinosa u roku koji ne može biti dulji od dvije godine od dana izvršnosti rješenja.

17. Čl. 89. st. 1. ZKG propisano je da iznos komunalnog doprinosa plaćen za građenje građevine na temelju građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je prestao važiti jer građenje nije započeto ili građevinske dozvole odnosno drugog akta za građenje koji je poništen na zahtjev ili uz suglasnost investitora uračunava se kao plaćeni dio komunalnog doprinosa koji se plaća za građenje na istom ili drugom zemljištu na području iste jedinice lokalne samouprave, ako to zatraži obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor.

18. Iz dokumentacije u spisu predmeta upravnog postupka slijedi da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 15. ožujka 2023. pozvalo tužiteljicu da se očituje o načinu plaćanja komunalnog doprinosa u roku od osam dana od dana primitka zaključka, da je tužiteljica zaprimila navedeni zaključak dana 27. ožujka 2023., da je tužiteljica podneskom od 3. travnja 2023. zatražila produženje roka za očitovanje o načinu plaćanja komunalnog doprinosa i da je u tom podnesku iznijela argumentirane razloge radi kojih traži produženje roka, ali da prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o tom zahtjevu već je donijelo rješenje o komunalnom doprinosu s obrazloženjem da je od podnošenja zahtjeva za produženje roka pa do dana donošenja prvostupanjskog rješenja proteklo više od 60 dana te da se tužiteljica nije očitovala na koji način da se izvrši obračun komunalnog doprinosa, radi čega je to tijelo pristupilo obračunu komunalnog doprinosa.

19. Nadalje slijedi da je tuženik u žalbenom postupku obrazložio da iako prvostupanjsko tijelo nije donijelo posebnu procesnu odluku o navedenom zahtjevu tužiteljice za produženje roka za očitovanje, da to ne predstavlja takvu povredu postupka koja bi samo zbog tog propusta uzrokovala nezakonitost osporavanog rješenja, imajući u vidu činjenicu da je od podnošenja zahtjeva za produženje roka pa do donošenja prvostupanjskog rješenja proteklo više od dva mjeseca što je po ocjeni tuženika bilo dovoljno vremena za očitovanje o načinu plaćanja komunalnog doprinosa. K tome tuženik još navodi kako se tužiteljica niti u žalbi nije izjasnila o načinu plaćanja komunalnog doprinosa, a niti pobija utvrđenje prvostupanjskog tijela o jednokratnom plaćanju komunalnog doprinosa.

20. Iz navedenih činjenica slijedi da je prvostupanjsko tijelo propustilo sukladno citiranoj odredbi čl. 79. st. 3. u svezi čl. 77. st. 1. ZUP nakon podnošenja zahtjeva tužiteljice za produženje roka odlučiti o tom zahtjevu. Time je tužiteljica protivno pravu da se odluči o njezinom zahtjevu ostavljena u neizvjesnosti. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela i tuženika da je tužiteljica imala dovoljno vremena od podnošenja zahtjeva za produženje roka pa do donošenja prvostupanjskog rješenja (više od dva mjeseca) da se očituje o načinu plaćanja komunalnog doprinosa kada tužiteljica nije bila upoznata s tom mogućnošću, a niti s posljedicama propuštanja da se očituje. Dakle, tužiteljica se je podneskom obratila prvostupanjskom tijelu s određenim zahtjevom u kojem je iznijela argumentirane razlog, a o kojem prvostupanjsko tijelo nije odlučilo, pa stoga tužiteljica nije mogla znati što se dalje od nje očekuje u postupku.

21. Takvim postupanjem prvostupanjsko tijelo je povrijedilo citirani čl. 30. st. 1. ZUP jer je donijelo prvostupanjsko rješenje bez da je na pravilan način omogućilo tužiteljici da se očituje u postupku, a u konkretnom slučaju ne radi se o situaciji iz citiranog čl. 30. st. 2. ZUP.

22. U odnosu na odluke Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-869/17-8 od 09. ožujka 2018. i Visokog upravnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 2762/18, od 20. studenog 2019., na koje se poziva zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, navodi se da se ne radi o potpuno istoj situaciji kao i u ovom sporu, jer se je u tom sporu radilo o ponovljenom zahtjevu za produženje roka bez konkretnih navoda i dokaza radi kojih se traži dodatni rok, dok je o prvom zahtjevu odlučeno zaključkom.

23. Nadalje, Sud nije našao da je predmetnu upravnu stvar potrebno vraćati na ponovni postupak. To stoga što nije sporna činjenica da je građevinska dozvola Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Krk, za predmetnu rekonstrukciju postojeće građevine, od 19. ožujka 2015., prestala važiti 21. rujna 2023., u tijeku žalbenog postupka. Također, radi se o prestanku važenja građevinske dozvole jer građenje nije započeto, međutim razlog da gradnja nije započela ne nalazi se na strani investitora. Dakle, tužiteljica nije odgovorna što je građevinska dozvola prestala važiti pa je stoga po stavu Suda ovdje primjenjiva odredba citiranog čl. 88. st. 1. ZKG, jer je tom odredbom propisana situacija kada za nemogućnost gradnje nije odgovoran investitor. Radi toga, na strani tužiteljice ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

24. Stoga je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i poništio navedena upravna rješenja bez vraćanja predmeta na ponovni upravni postupak, čime je ovaj predmet meritorno riješen (točka I. izreke presude).

25. Odluka Suda o troškovima spora iz točke II. i III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26. Sud je obvezao tuženika da naknadi trošak ovog spora tužiteljici iz razloga što je tužba usvojena jer u upravnom postupku nije na pravilan način omogućeno tužiteljici da se očituje. Činjenicu da je navedena građevinska dozvola prestala važiti, Sud je uzeo u obzir samo prilikom donošenja odluke da li će se predmet vraćati na ponovni upravni postupak ili će se predmetna upravna stvar meritorno riješiti. Stoga činjenica da je građevinska dozvola prestala važiti nije bila od utjecaja na usvajanje tužbenog zahtjeva, pa je stoga Sud obvezao tuženika da snosi trošak ovog spora.

27. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužiteljici sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi u ovom sporu putem opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, što sve uvećano za PDV, ukupno iznosi 2.500,00 eura.

28. Zainteresiranoj osobi nije priznat trošak ovog upravnog spora budući da nije uspjela u ovom sporu.

29. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 4. veljače 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., u Zagrebu, Vlaška 50 A/4

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10/I

- opunomoćenicima zainteresirane osobe, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., u [adresa]