Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo
Broj: Pp-1466/2024-4.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu MIRKU KRIŠTO, nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona, uz sudjelovanje Silvije Bodakoš, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DA, radi prekršaja iz članka 54. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine RH broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24.) povodom prekršajnog naloga Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijska postaja Đakovo, broj klase: 211-07/24-1/18434 i Urbroja: 511-07-27-24-1 od 3. prosinca 2024. godine, nakon održane i završene, glavne i javne rasprave u nazočnosti okrivljenika, a bez prisutnosti tužitelja, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona, nadnevka 4. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: DA, bez nadimka, sin D i U, rođ. N, rođen **.**.2006. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nacionalnost: Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju automehaničar, zaposlen, po vlastitom iskazu mjesečna primanja 700,00 Eura, neoženjen, bez djece, pismen, završena srednja stručna sprema, bez imovine, po vlastitom iskazu kazneno neosuđivan, kaznu nije izdržavao, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prekršajno nekažnjavan,
k r i v j e
što je:
- dana 3. prosinca 2024. godine u 12,32 sati, na cesti Ž4133 Kešinci (Ž4132) – St. Mikanovci (D46), dionica, općina Semeljci, upravljao osobnim automobilom marke "Audi", reg. oznake [registarska oznaka] u prometu na cesti, cestom izvan naselja, gdje je dopuštena brzina 90 km/h, brzinom od 184 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja PUMA serijskog broja [serijski broj], a umanjena za 10% sigurnosne razlike iznosi 165 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za više od 75 km/h veća od dozvoljene, dakle, upravljao je vozilom izvan naselja brzinom većom od dozvoljene,
II. čime je postupio protivno odredbi iz članka 54. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a što je kažnjivo po članku 54. stavak 2. istog Zakona,
III. pa mu se temeljem citiranog članka navedenog Zakona, uz primjenu članka 33. i 37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA u iznosu od 330,00 € (tristo trideset Eura).
IV. Temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona okrivljeniku se određuje plaćanje izrečene novčane kazne u vremenu do šest mjeseci u (6) šest obročnih otplata, tako da je svaki obrok dužan uplatit najkasnije do 25. dana u mjesecu u kojem obrok dospijeva do konačne otplate, od dana pravomoćnosti ove presude.
V. Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se da je u cijelosti plaćena, ako okrivljenik u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
VI. Ako okrivljenik ne plati izrečenu novčanu kaznu u danom roku, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
VII. Temeljem članka 138. stavka 2. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan snosit trošak tužitelja u iznosu od 66,36 Eura (šezdeset šest eura i trideset šest Centi), zatim trošak prekršajnog postupka ovog suda iz članka 138. stavka 2. točke 3.b istog Zakona u iznosu od 26,54 Eura (dvadeset šest Eura i pedeset četiri centa), u roku od 6 (šest) mjeseci, po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Kod ovog Suda pokrenut je prekršajni postupak povodom optužnog prijedloga gore ovlaštenog tužitelja, a protiv imenovanog okrivljenika, radi prekršaja pobliže opisanog u izrijeku ove presude.
2. Okrivljenik DA je u svojoj obrani naveo da priznaje djelo koje mu se stavlja na teret, zna da je pogriješio na način kako to ističe tužitelj u svom optužnom aktu od 3. prosinca 2024. godine, međutim on je nastao stjecajem niza okolnosti na koje nije mogao utjecati sve kako bi stigao na posao, jer je toga dana radio sam, ipak to ga ne ispričava odgovornosti, prihvaća svoju krivnju sa zamolbom ako je moguće da Sud ublaži kaznu, bez izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilo navedene kategorije, razlog tomu je mogućnost dolaska i odlaska na posao i s posla i isto tako od iste mu ovisi materijalna egzistencija jer će izgubiti posao, a počeo je raditi prije cca 3 mjeseca, budući je iskreno priznao, kaje se i obećao je Sudu da se to neće ponoviti, ovo mu je prvi sukob sa Zakonom i vjeruje da sebe u budućnosti neće dovesti ponovno u istu ili neku drugu protupravnu situaciju.
3. U dokaznom postupku, Sud je izvršio uvid u pisane dokaze, točnije: Prigovor na prekršajni nalog, prekršajna evidencija za okrivljenika.
4. Temeljem slobodne ocjene dokaza, dane obrane okrivljenika uz savjesnu ocjenu svih naznačenih dokaza, isto tako utvrđenih činjenica tijekom postupka radi donošenja zakonite i pravilne sudske odluke u smislu članka 88. PZ-a, Sud je sa sigurnošću izveo zaključak da je okrivljenik DA doista postupio protivno odredbi iz članka 54. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način da je upravljao vozilom izvan naselja brzinom većom od dozvoljene.
5. Optužni prijedlog tužitelja je na zakonu utemeljen.
6. Naime, okrivljenik DA svojom obranom je potvrdio istinitost navoda optužnog prijedloga, k tomu i terećeno biće djela, potom u odnosu na isto u cijelosti preuzeo kako krivnju i prekršajnu odgovornost, sa zamolbom da mu se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije iz gore navedenih razloga.
7. Stoga, imajući u vidu konkretni slučaj, dokazano je, ovo zato što imenovani okrivljenik ničim nije porekao terećeno djelo, na način da je kritične zgode doista upravljao motornim vozilom izvan naselja brzinom većom od dozvoljene, što je utvrđeno narečenim uređajem kako je to opisano u izrijeku ove odluke, da je tomu tako upravo potvrđuje dana obrana istog, kao i gore sve navedene okolnosti, pri čemu ovaj Sud cijeneći istaknuto nije našao niti jedan uvjerljivi razlog što bi ga oslobodilo prekršajne odgovornosti.
8. Dakle, s obzirom na iznijeto, okrivljenik odgovara za nehaj, to Sud po načelu “krivnje” istog proglasio krivim, potom uz primjenu čl. 37. st. 1. toč. 3., u svezi čl. 33. st. 3. PZ-a u odnosu na opisni prekršaj izreke izrekao mu ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, a opisano u izrijeku ove presude.
9. Određujući vrst i visinu novčane kazne okrivljeniku DA kao olakotnu okolnost uzeo je okolnosno priznanje i iskreno kajanje počinjenog prekršaja, dosadašnje nekažnjavanje, te primjereno držanje istoga na Sudu, kao i odlučne okolnosti iz čl. 36. st. 2. PZ-a, dok otegotnih okolnost nije bilo, to s obzirom na težinu i način činjenja rečenog prekršaja i stupanj odgovornosti, Sud je mišljenja da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom, postići svrha kažnjavanja i prevencije iz čl. 32. PZ-a, budući svaka druga odluka ne bi imala svoju svrhu bez obzira na okolnost da je za učinjeni propust predviđena znatno stroža kazna od dosuđene, obzirom na činjenicu da štetni događaj nije proizveo bilo kakvu štetnu posljedicu.
10. Osim toga, uz mogućnost obročnog otplaćivanja izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u danom ili zadanom roku izrečene novčane kazne plati dvije trećine od izrečene, smatra se da je ista podmirena u cijelosti.
11. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, imajući u vidu s jedne strane što će izrečena novčana kazna biti dostatna u pridonošenju osjećaja društvene discipline u poštivanju temeljnih načela međusobnih odnosa i ponašanja kao sudionika u prometu na cestama sve kako ne bi ponovo počinio ovakav ili sličan prekršaj, te činjenice da mu je ovo prvi prekršaj iz prometa i prvi sukob sa Zakonom, bez obzira što je isti zatečen u upravljanju motornog vozila izvan naselja brzinom većom od dozvoljene koji nije proizvelo štetnu posljedicu, dok s druge strane isti je uposlen i mjera bi ugrozila njegovu egzistenciju, s tim u svezi ista mu je besprijekorno potrebita, a poštujući Ustav RH u zaštiti ravnoteže općeg interesa javnosti i zaštite temeljnih prava pojedinaca, vodeći računa prakse ESLJP EU, sam prijedlog tužitelja svakako nije dovoljna niti nužna, niti je zakonom propisna kao obvezujuća, obzirom da dosada nije kazneno gonjen niti prekršajno kažnjavan, budući nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz čl.51.a PZ-a, jer je čl.16.st.2. najvišeg akta RH propisano da svako ograničavanje slobode mora biti u razmjeru naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju.
11.1. Nastavno, s tim u svezi Sud nije zanemario da se isti nije povratnik, a iskreno se pokajao i priznao terećeno djelo s obećanjem da se neće više ponoviti, pri čemu prijedlog tužitelja je nesvrhovit, nepotreban i u suprotnosti je iz gore svih obrazloženih razloga, uz uvjerenje Suda obzirom na njegove ekonomske prilike, da uz primjerenu izrečenu novčanu kaznu biti dostatna i bez izricanje navedene mjere koja nije uvijek osnovno pravilo cijeneći osobnost i karakter okrivljenika, doista kao lex superior nije nužan, budući čl.50.st.2. PZ-a daje Sudu slobodno uvjerenje i mogućnost jer počinitelj nije u razmjeru s težinom i stupnjem opasnosti počinjenog navedenog djela i ne čini ga osobito teškim, ako uzme u obzir do sada nije bio u sukobu sa Zakonom niti kažnjavan.
12. Odluka o trošku je primjerena složenosti i vremenu trajanja postupka, te materijalnim prilikama okrivljenika.
13. Slijedom na iznijeto valjalo je riješiti kao u izrijeku.
U Đakovu, 4. veljače 2025. godine.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Bodakoš v.r.
Mirko Krišto v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude tužitelj može podnijeti žalbu u roku od 8 dana, računajući prvi naredni dan po prijemu iste, Visokom prekršajnom RH, putem
Općinskog suda u Đakovu, dok temeljem čl. 179. st. 7., a u svezi čl. 204. st. 2. PZ-a protiv iste odluke okrivljeniku nije dopuštena žalba.
DOSTAVITI:
1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju,
3. Pismohran.
