Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-3/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JD, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i optuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-459/2024-15 od 11. studenog 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Miljenka Babića, optuženog JD i branitelja optuženika, Eugena Duka, odvjetnika,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi HD zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, zbog kojega je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode i istražnog zatvora od 27. kolovoza 2024 pa nadalje.
II/ Odbija se žalba optuženog JD kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženog JD zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od izrečene kazne izvršava dio u trajanju od 7 mjeseci, a dio kazne od 9 mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 5 godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 27. kolovoza 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika je oduzet mobitel OPPO A98 s pripadajućom SIM karticom, koji je privremeno oduzet od optuženika, za koji predmet je određeno uništenje.
1.2. Na temelju čl. 270. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08), vlasniku CD vraćen je osobni automobil Renault Megan reg. Oznaka [registarska oznaka] s pripadajućom prometnom dozvolom broja [broj prometne dozvole] i ključem.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
2.1. Žali se i optuženik po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku, zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.
4.1. Optuženik je u žalbi po branitelju zatražio obavijest o sjednici pa je održana javna drugostupanjska sjednica na koju su pristupili zamjenik županijske državne odvjetnice u Varaždinu Miljenko Babić i branitelj optuženika Eugen Duk, odvjetnik, dok je prisutnost optuženika osigurana putem audio-video veze s Kaznionicom u Lipovici-Popovači, uz prisutnost sudskog tumača za rumunjski jezik Mihaele Štriga Zidarić.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije.
6. Kako je naprijed navedeno državni odvjetnik žali se na odluku o kazni, predlažući izricanje bezuvjetne kazne zatvora optuženiku, iz razloga što je prvostupanjski sud precijenio značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije dovoljnu pažnju pridao okolnostima učestalosti činjenja istovrsnih kaznenih djela, generalnoj prevenciji i sudjelovanju optuženika u organiziranom kriminalnom lancu koji se bavi prebacivanjem migranata preko granice, motivaciji optuženika za lakom zaradom, zbog čega je došao iz Rumunjske u Hrvatsku. Tako državni odvjetnik navodi da je sud precijenio olakotne okolnosti priznanja i izraženog žaljenja i kajanja što nije dovelo do ubrzanja postupka, jer je optuženik zatečen u počinjenju kaznenog djela. S druge strane, državni odvjetnik smatra da sud nije dovoljno cijenio stupanj krivnje, generalno preventivne učinke izrečene vrste sankcije, motivaciju optuženika, učestalost počinjenja istovrsnih kaznenih djela u kriminalnom lancu koji organizira počinjenje ovih kaznenih djela. Stoga žalitelj smatra da izricanje djelomične uvjetne osude neće ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, već će to ostvariti samo bezuvjetna kazna zatvora.
7. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenice priznanja kaznenog djela, kao i izraženog kajanja, ali i dosadašnjeg života usklađenog sa zakonima. Radi se o okolnostima koje u kontekstu čl. 47. st. 1. KZ/11 imaju konkretan značaj olakotnih okolnosti, kod čega doista nije posebno značajna okolnost priznanja kaznenog djela niti izraženog žaljenja i kajanja jer je optuženik zatečen u počinjenju kaznenog djela, pa navedeno nema značenje utjecaja na ubrzanje kaznenog postupka. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ukazuje na ipak manji značaj ovih olakotnih okolnosti. Isto je tako u pravu državni odvjetnik kada ističe da se radi o učestalim kaznenim djelima, za koja je zakonodavac predvidio značajniju kaznu zatvora, pridajući tako veću težinu tom kaznenom djelu. Nadalje, točna je tvrdnja državnog odvjetnika o motivaciji lakom zaradom optuženika za dolazak iz Rumunjske u Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela i o potrebi, uz specijalno preventivnog djelovanja kazne, jačeg generalno preventivnog učinka kazni izrečenih za ova djela na odvraćanju počinitelja od počinjenja istih. Stoga postoji potreba izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženiku, ali ne u trajanju kazne na koju je optuženika osudio prvostupanjski sud, već u trajanju od 1 godine. Društvena opasnost kaznenog djela, učestalost istih, posljedice tih kaznenih djela koja se čine u dobro uhodanom lancu očito organiziranom radi stjecanja značajne protupravne koristi i u koji se uključio optuženik dolazeći iz Rumunjske u Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela, stupanj krivnje koji je maksimalan, su okolnosti koje je podcijenio prvostupanjski sud i koje govore u prilog potrebe izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženiku. Stoga u tom kontekstu manje značenje imaju utvrđene olakotne okolnosti, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenim otegotnim okolnostima, stupnju krivnje i potrebi generalno preventivnog djelovanja izrečene kazne.
7.1. Uzimajući u obzir veće značenje utvrđenih otegotnih okolnosti i okolnost da, ipak, djelomična uvjetna osuda za ovog optuženika neće ostvariti svrhu kažnjavanja, valjalo ga je osuditi na minimalnu kaznu zatvora po čl. 326. st. 1. KZ/11. Optuženik je kazneno djelo u pitanju počinio s izravnom namjerom 1. stupnja, kaznena djela iz čl. 326. KZ/11 su iznimno učestala kaznena djela, kojima se osim nastojanja počinitelja za stjecanjem protupravne imovinske koristi, ostvaruje i povređivanje ljudskih prava migranata, pa kažnjavanjem počinitelja adekvatnom kaznom, valja ukazati na pogibeljnost ovakvog ponašanja i pravednost kažnjavanja. Osim toga valjalo je posebno uzeti u obzir i činjenicu da se radi o učestalom počinjenju istovrsnog kaznenog djela s koristoljubivim motivom, čime postoji negativna prognoza za buduće optuženikovo ponašanje, pa nisu ispunjene pretpostavke za izricanje djelomične uvjetne osude iz čl. 57. KZ/11. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kaznenoj sankciji, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 1 godine biti ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost, druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.
8. Suprotno od državnog odvjetnika, optuženik u žalbi navodi kako su olakotne okolnosti podcijenjene i da mu je na temelju istih valjalo izreći uvjetnu osudu s maksimalnim rokom provjeravanja. Kod toga žalitelj ukazuje na raniju neosuđivanost, tvrdi da nije konfliktna osoba i da je vođenje kaznenog postupka i dosadašnje trajanje istražnog zatvora dovoljno utjecalo na njega specijalno preventivno.
8.1. Žalba optuženika nije osnovana upravo iz razloga navedenih u odnosu na prihvaćanje argumentacije iz žalbe državnog odvjetnika. Utvrđene olakotne okolnosti su precijenjene u pobijanoj presudi i nisu od takvog značenja da bi opravdavale blaže kažnjavanje, a negativna prognoza budućeg ponašanja optuženika ne opravdava izricanje djelomične uvjetne osude. Osim toga, potreba generalno preventivnog djelovanja kazne zahtijeva u odnosu na konkretno kazneno djelo izricanje bezuvjetne kazne zatvora radi utjecaja na buduće počinitelje, ali i dovoljan specijalno preventivni učinak u odnosu na konkretnog počinitelja.
9. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u toč.I/ izreke na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, te u toč. II/ izreke na temelju čl. 482. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz tih zakonskih odredbi.
U Varaždinu 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
