Poslovni broj: Usž-3558/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PTE, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi troškova spora u predmetu šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3973/2023-8 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3973/2023-8 od 28. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke I. izreke ovog rješenja, kojim joj je odobren trošak spora u iznosu od 1.250,00 €.

2. Tužiteljica je protiv osporenog dijela rješenja izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbenim razlozima, u bitnom, citira odredbu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), smatrajući da je sud pogrešno odlučio o troškovima postupka koji se odnose na sastavljanje podneska u iznosu od 1.250 €, a kojim se tužiteljica očitovala na odgovor tuženika. Drži da sud pogrešno cijeni kako tužiteljica tim podneskom nije doprinijela sporu, nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu i nakon što je ta radnja tuženika, u smislu članka 43. stavka 1. ZUS- a, dovela do obustave spora, neovisno o toj radnji tužiteljice. S tim u vezi tužiteljica se poziva na niz odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, a što sve detaljno elaborira smatrajući da ima pravo od suda zahtijevati naknadu troška navedenog podneska, jer u suprotnom ne bi ostvarivala pravo na naknadu. Mišljenja je da je postupala iznimno ekonomično jer je u predmetnom podnesku, odnosno u svega jednoj radnji, iznijela očitovanje na odgovor na tužbu tuženika, na rješenje drugostupanjskog tijela tuženika, poštujući zaključak sjednice Visokog upravnog suda iz 2013. godine izjavila da ne proširuje tužbu već da istu u biti povlači tražeći da se obustavi postupak, te specificirala tužbeni zahtjev sukladno novoj Tarifi koja je stupila na snagu. Iznoseći opširno i druge razloge, tužiteljica predlaže ovom Sudu poništiti točku II. izreke rješenja te naložiti tuženiku da joj nadoknadi trošak upravnog spora, sve uvećano za trošak sastava ove žalbe u iskazanim iznosima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u osporenom dijelu, sukladno odredbi članka 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice u odnosu na podnesak od 3. siječnja 2024., kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na njezinu tužbu te je predložila obustavu spora.

5. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je ovaj upravni spor pokrenut zbog šutnje uprave, koja je tijekom spora prestala zbog čega je, rješenjem prvostupanjskog suda od 28. lipnja 2024., spor obustavljen, a o troškovima spora odlučeno predmetnim rješenjem, kojim je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe (točka I. izreke), a u preostalom, ovdje osporenom dijelu, zahtjev odbijen (točka II. izreke), uz obrazloženje da se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.

6. Razloge prvostupanjskog suda, temeljem kojih su troškovi sastava podneska od 3. siječnja 2024. ocijenjeni neopravdanima, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su zasnovani na pravilnom tumačenju primijenjene zakonske odredbe. To stoga jer je, nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu i donio odluku koju je propustio donijeti u propisanom roku, sud ovlašten obustaviti spor sukladno izričitoj odredbi članka 43. stavka 1., u vezi članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, neovisno o izjavi tužiteljice s tim u vezi, slijedom čega navedeni podnesak, osobito s obzirom na njegov sadržaj, ne predstavlja opravdani izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, jer nije bio nužan i potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, a niti se radi o razumnom iznosu imajući u vidu predmet upravnog spora (šutnja uprave).

7. Uvažavajući izloženo, tužiteljica neosnovano smatra da ima pravo na naknadu troškova sastava prijepornog podneska, jer za takvu tvrdnju nema temelja u ovdje mjerodavnoj odredbi članka 79. ZUS-a, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe iz razloga na koje ukazuje tužiteljica.

8. Na kraju, ovaj Sud nije našao osnove niti za naknadu troškova žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1., u vezi članka 67. stavka 3. te članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagrebu, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović