REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski građanski sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Ovr-253/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv ovršenika EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, OIB 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi odgode izravne naplate, dana 4. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 27. siječnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 153/2020 od 26. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu troška ovog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 27. siječnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-153/2020 od 26. srpnja 2023., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3922/2023-2 od 19.03.2024. godine.
2. U svom prijedlogu navodi da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3922/2023-2 od 19.ožujka 2024. god.čime je ispunjen prvi uvjet odgode ovrhe.
3. Nastanak nenadoknadive štete obrazlaže navodeći kako je ovršenik društvo koje primarno obavlja poslove osiguranja radi čega poslovanje ovršenika, za ukupnu zajednicu i društvo u cjelini, ima ozbiljniju i težu gospodarsku i socijalnu implikaciju od ostalih trgovačkih društava stoga bi provođenje izravne naplate imalo za posljedicu umanjenje imovine ovršenika, koja imovina primarno služi za pokriće obveza prema osiguranicima i koje umanjenje imovine će izazvati teško nadoknadivu štetu ne samo imovini ovršenika već i njegovih osiguranika.
4. Navodi i kako u slučaju provođenja naplate, a ukoliko bi odlukom Vrhovnog suda RH bila ukinuta ili preinačena presuda ovršeniku bi bilo znatno otežano povratiti iznos isplaćen ovrhovoditelju posebno imajući u vidu nesrazmjer između iznosa koji se naplaćuje i materijalnih sredstava kojima ovrhovoditelj raspolaže budući da ovrhovoditelj nije vlasnik pokretnina veće vrijednosti, a prema podatcima Državne geodetske uprave RH upisan je kao vlasnik jedine nekretnine u kojoj živi, vrijednost koje je manja od iznosa koji se naplaćuje predmetnom ovršnom ispravom kao i da je u jednostavnom postupku stečaj potrošač oslobođen od plaćanja komunalnim doprinosa pa predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.
5. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od 28. siječnja 2025. na način da je osporio navode ovršenika u cijelosti i navodi kako kako je postupak iz kojega gore navedena ovršna isprava proizlazi započeo dana 28. siječnja 2003. dakle prije točno 22 godine, i da ovršenik netočno navodi vrijednost predmeta spora, da ovršenik ne dokazuje niti približnu vrijednost nekretnine ovrhovoditelja, osim što sam navodi kako ista ne vrijedi 163.899,43 Eur. 6. Ovrhovoditelj ističe kako njegova nekretnina vrijedi više od 163.899,43 Eur kao i da ovrhovoditelj ostvaruje redovno mjesečno primanje, a visinu kojeg ovršenik također ne dokazuje dok je plaća/mirovina također predmet na kojem se ovrha može provoditi pa predlaže odbiti prijedlog ovršenika uz naknadu troška.
7. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.
8. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.
9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.
10. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl.65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.
11. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.
12. Ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je dokazao da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.
13. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
14. Ovršenik navodi da je ovrhovoditelj lošeg imovnog stanja i pri tome kao dokaz svojih navoda navodi kako je ovrhovoditelj vlasnik samo nekretnine u kojoj živi, a čija je vrijednost manja od iznosa koji se naplaćuju putem izravne naplate.
15. Na ovakve navode ovršenika sud navodi kako iz isprava proizlazi kako je ovrhovoditelj vlasnik dvorišta površine 433 m2, garaže površine 159 m2 i kuće 117 m2 u [adresa], međutim ne dostavlja dokaz iz kojeg bi sud mogao zaključiti bar o približnoj vrijednosti navedenih zemljišta, a iz navedenog sud zaključuje kako predmetna nekretnina ima približnu vrijednost iznosa koji se naplaćuje putem izravne naplate.
16. Također, ovršenik navodi kako je ovrhovoditelju određen stečaj potrošača rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl. br.Sp-2183/19 od 24.svibnja 2021., međutim nije dostavio presliku citiranog rješenja, slijedom čega nije dokazao da se protiv ovrhovoditelja doista i vodio postupak stečaja potrošača, dok, nasuprot tome, ovrhovoditelj dostavlja podatke o predmetu Općinskog suda u Sesvetama posl.br.Sp- 2183/19 sa internetske stranice e - predmet.pravosudje.hr. iz kojeg je vidljivo da je osoba dužnika naznačena inicijalima K.Š., dakle osoba različita od osobe ovrhovoditelja.
17. Nadalje, a u odnosu na navod ovršenika da će se izravna naplata imati za posljedicu umanjenje imovine ovršenika, koja primarno služi za pokriće obveza prema osiguranicima, sud navodi da ta okolnost nije od utjecaja na postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete.
18. Sud ističe da je upravo dužnost i svrha postojanja osiguravajućih društava, isplata novčanog iznosu u slučaju nastupa osiguranog slučaja, a ne izbjegavanje odgovornosti za naknadnu isplatu štete utvrđene sudskom odlukom i pravdati isplatu odštete, koju je dužan isplatiti, kao štetom.
19. U postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja, a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za poslovanje ovršenika pravne osobe.
20. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).
21. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na poslovanje ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode prijenosa učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.
22. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba postupka izravne naplate otegotna za poslovanje ovršenika, nije dostatna za primjenu instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava.
23. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da pretežu razlozi u korist ovrhovoditelja te da ovršenik nije dokazao nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, zbog čega je, budući da nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu ovrhe, ovaj sud na temelju čl. 65. st. 1. OZ –a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ –a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
24. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava podneska od 28. siječnja 2025. je odbijen obzirom navodi izneseni u navedenom podnesku nisu bili od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno odluka o navedenom prijedlogu ovršenika bi bila sadržajno ista i da se ovrhovoditelj nije očitovao, slijedom čega se predmetni podnesak ne može smatrati potrebnim u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a (točka III. izreke rješenja).
U Zagrebu 4. veljače 2025.
Sudac:
Mirna Jakovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditelju po punomoćniku
2. Ovršeniku po punomoćniku
3. Spis
