24 Pn-52/2021
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Stjepana Radića 81, Šibenik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB 2939923221, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste KZ, u pravnoj stvari tužitelja: VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz ZOU „Baica“ iz Šibenika, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, na javnoj glavnoj raspravi zaključenoj na ročištu 26. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ive Baica Skert, odvjetnice u ZOU Baica u Šibeniku i punomoćnika tuženika Marijane Tokić, odvjetnice u OD Grgić i Partneri, Pisarnica Zadar, radi naknade štete, 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.704,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. dana 4. veljače 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.413,10 EUR sa zateznim kamatama od 4. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19. prosinca 2020. oko 10,00 sati u [adresa], ZZ iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom marke „Toyota“ registracijske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika, skrivio prometnu nesreću prilikom koje je oštećen automobil tužitelja, i to automobila marke „Opel Rekord C“ registracijske oznake [registarska oznaka].
1.1.U opisanom događaju da je nastala šteta na osobnom automobilu tužitelja, a radi se o automobilu koji je proizveden 1967. godine, te ima sve originalne dijelove koje je imao u trenutku svoje proizvodnje. Isti automobil da se više ne proizvodi, a nalazi se u obitelji tužitelja od dana prve registracije, te ga tužitelj drži garažiranog i ne koristi za svakodnevno putovanje, već samo povremeno, budući je isti automobil velike, ne samo emocionalne, već i materijalne vrijednosti. Automobil je, dakle, prije nezgode bio u odličnom, očuvanom i originalnom stanju.
1.2.Tužitelj da je od tuženika tražio da mu isti naknadi štetu na način da oštećeni automobil vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije predmetne nezgode, a što da je obaveza tuženika po čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima: „ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala“
1.3. Ponuda ovlaštenog limarskog društva za radove dovođenja vozila tužitelja u prijašnje stanje da je u iznosu od 25.125,00 kuna, na koju cijenu je tužitelju rečeno da još treba dodati iznos od cca 200 EUR za stop lampe i lajsne koje treba naručiti iz Njemačke, preko online trgovine opel-classic-parts.com, koja ih jedina proizvodi.
1.4. Tužitelj da je o svemu tome obavijestio tuženika, koji mu je, nakon dugotrajne komunikacije, priznao štetu i isplatio istu, u visini od samo 6.000,00 kuna, koja ponuda uključuje zamjenu originalnih dijelova drugim, generičkim dijelovima, te cijenu nestručnih radova limara, koji nemaju specijalna znanja rekonstruiranja starih vozila.
1.5. Uspostava stanja kakvo je bilo prije štetnog događaja ne znači zamjenu oštećenih dijelova vozila tužitelja drugim dijelovima koji nisu originalni dijelovi, jer se tako mijenja stanje vozila kao cjeline te njegove vrijednosti, i sasvim sigurno ne predstavlja uspostavu prijašnjeg stanja. Kada uspostava prijašnjeg stanja ne bi bila moguća, onda bi se moglo govoriti o alternativnoj mogućnosti, a to je zamjena originalnih dijelova drugim dijelovima, ali i tada bi u obzir trebalo uzeti smanjenje ukupne vrijednosti vozila koja bi zbog toga tužitelju nastala, kao izmakla dobit.
1.6. Međutim, u konkretnom slučaju da je moguće uspostaviti prijašnje stanje, jer postoje ovlašteni serviseri koji rade rekonstrukciju starih vozila i dijelova istih.
1.7. Dakle, da bi se u ovom konkretnom slučaju uspostavilo stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja, a što je tuženik po zakonu dužan, iznos od 6.000,00 kuna koji je tuženik isplatio, jednostavno nije dovoljan, već tuženik treba isplatiti tužitelju daljnji iznos od 20.625,00 kuna /2.704,00 eura, čime bi se šteta tužitelju naknadila u cijelosti.
1.8. Slijedom navedenog tužitelj je podnio ovu tužbu kojom od tuženika potražuje da mu isplati iznos od 2.704,00 eura / 20.625,00 kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da se dana 19. prosinca 2020. godine u [adresa], desila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj, upravljajući vozilom marke „Opel Rekord C“, registracijske oznake [registarska oznaka], te osiguranik tuženika ZZ upravljajući vozilom reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Slijedom navedenog da nije sporan nastanak štetnog događaja, nije sporna pasivna, niti aktivna legitimacija, niti dinamika štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za isti, već da je sporna visina štete.
2.1. Tuženik osporava da je tužiteljevo vozilo prije nezgode bilo u originalnom stanju, te osporava da se radilo o vozilu velike materijalne vrijednosti sa svim originalnim dijelovima kakve je imao u trenutku proizvodnje. Ukoliko bi navedeno bilo točno, tada bi takvo vozilo imalo i priznat status oldtimera odnosno starodobnog vozila.
2.2. Tužitelj, međutim da nije ničim dokazao da je predmetno vozilo imalo priznat status oldtimera sukladno odredbama Pravilnika o starodobnim vozilima (Narodne Novine 58/2009), niti je dostavio identifikacijsku ispravu koja je, sukladno navedenom Pravilniku, jedini valjani dokaz priznatog statusa.
2.3. Neovisno o navedenom, šteta koja je nastala na vozilu nije bila takve naravi da je istu bilo potrebno popravljati kod servisera koji se bave restauracijom vozila. Svu štetu bilo je moguće popraviti u ovlaštenom servisu, sukladno izvidu štete tuženika na kojemu su priznata i utvrđena sva oštećenja nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi.
2.4. Tuženik se protivi da se visina štete odnosno stanje vozila utvrđuju temeljem fotografija koje su dostavljene uz tužbu. Na istima nije vidljivo niti vrijeme niti mjesto slikanja, a niti osoba koja je slikala, te se osporava i njihova autentičnost i vjerodostojnost prikaza vozila.
2.5. Ponuda Kerametal br.12-06-21 također da nije dokaz visine štete (nije račun popravka već ponuda za popravak). Osporava se i opravdanost i vjerodostojnost sadržaja ove ponude obzirom je ista sastavljena u Varaždinu, očito bez pregleda vozila, nije razvidno koji su to limarski radovi koje je potrebno obaviti, niti da je razvidno na što se odnosi usluga galvanizacije. Obzirom iz ponude nije razvidno niti da li je ista sastavljena temeljem izvida štete tuženika, to se osporava i da bi ovako paušalno i bez specifikacije navedeni limarski radovi i usluge galvanizacije bili uzročno posljedično vezani za štetu koja je nastala na tužiteljevom vozilu u predmetnom štetnom događaju, zbog čega da se osporava opravdanost popisanih troškova.
2.6. Tuženik da je, u pokušaju mirnog rješenja spora, ponudio tužitelju da vozilo popravi u ovlaštenom servisu ili nekom drugom servisu po svom izboru, a sve sukladno oštećenjima koja su utvrđena izvidom štete i priznata kao uzročno posljedično vezana za ovaj štetni događaj. Tužitelj da je međutim, bez opravdanog razloga, odbio ponudu prihvatiti. Obzirom na takvo postupanje tužitelja tijekom pregovora s ciljem mirnog rješenja spora, tuženik smatra da rizik kašnjenja nije na tuženiku te se tuženika ne može obvezati na snošenje kamata za štetu koju je ponudio tužitelju otkloniti sukladno pravilima struke.
2.7. Nadalje, osporava se utuženi iznos visine štete kao nerazmjeran stvarno nastaloj šteti na vozilu. Tuženik je platio 6.000,00 kn, čime da je u cijelosti omogućio popravak vozila te otklonio štetu nastalu tužitelju. Navodi o emocionalnoj važnosti vozila da su posve irelevantni s obzirom da na vozilu nije nastala totalna već djelomična šteta koju je bilo moguće popraviti i otkloniti, te s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1089. st.4. ZOO-a za priznanje naknade prema emotivnoj vrijednosti oštećene stvari.
2.8. Tuženik navodi kako su posve irelevantni i paušalni navodi tužitelja o izmakloj dobiti i smanjenoj vrijednosti vozila kao i pozivanje na čl. 1085.st.1. ZOO-a kada je, a kako je već navedeno, tužitelj odbio popraviti vozilo. U svakom slučaju, nije dokazano da bi, u slučaju popravka, isti bio napravljen na način kojim bi se smanjila vrijednost vozila (ponovno se ističe da vozilo nema dokazan i utvrđen status oldtimera).
2.9. Tuženik se protivi da se u ovoj pravnoj stvari visina štete utvrđuje na temelju nekakvih ponuda popravaka, te se protivi da se vještačenje provodi po vještacima koji su specijalizirani za stara vozila, protivi se saslušanju IZ s obzirom da nisu naznačene okolnosti o kojima ovaj ima saznanja, a visina štete će se u svakom slučaju utvrditi prometnim vještačenjem.
2.10. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Izvješća o prometnoj nesreći, prijave i zahtjeva za naknadu štete, police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 321023717329, opomene pred tužbu od 02.02.2021., ponude br. 12- 06-21 Kerametala od 24.06.2021., fotografija predmetnog vozila u crno-bijeloj tehnici, dopisa tuženika od 24. prosinca.2020., 11. siječnja 2021. i 21. siječnja 2021., izvida štete br. 201210511126/2, dopisa Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 10. veljače 2021., preslike prometne dozvole, vozačke dozvole tužitelja, nalaza i mišljenja vještaka Marinka Jakovljevića od 15.05.2023., pročitan je iskaz vještaka Marinka Jakovljevića, dok je sud kao suvišnim odbio prijedlog tuženika da se od ovlaštenog servisa za Opel pribavi podatak da li je ovu štetu moguće na adekvatan način servisirati u njihovim servisima, kao i prijedloga za saslušanjem svjedoka PZ.
4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP- a), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za isti, već je sporna visina štete.
6. Prema tome, nesporno je da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
7. Pregledom ponude Kerametala, Međimurska 30, Varaždin, OIB: 89006445638 br. 12-06-21 od 24. lipnja 2021. proizlazi da cijena rada za popravak predmetnog vozila za limarske radove iznosi 11.700,00 kn, a za uslugu galvanizacije 8.400,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 25.125,00 kuna /3.334,66 eura.
8. S obzirom na tuženikov prigovor visine štete, radi utvrđenja visine štete na vozilu marke "Opel rekord C" reg. Oznake [registarska oznaka], provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke Marinku Jakovljeviću dipl. ing. stroj.
9. U pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl ing. stroj. Marinka Jakovljevića od 15. svibnja 2023. godine se navodi kako je predmet vještačenja osobni automobil Opel Rekord C s brojem šasije [broj šasije] proizveden 1967., a nalaz i mišljenje da je izrađeno na temelju dostavljenog spisa, uvida u stručnu literaturu, te osobnog pregleda predmetnog vozila na lokaciji trgovačkog centra Dalmare u [adresa] dana 31. ožujka 2023, te da se u prilogu nalaza i mišljenja nalaze fotografije načinjene pri pregledu vozila.
9.1. Vještak Jakovljević navodi da je na dan štetnog događaja 19. prosinca 2020. vozilo tužitelja Opel Rekord C s brojem šasije [broj šasije] proizvedeno 1967. bilo staro 53 godine, te da se radi konkretno o automobilu koji svojom starošću, tehničkim značajkama, primjerenom zadržanošću i općim stanjem predstavlja dio povijesnog nasljeđa i tehničke kulture i ovakva vozila da na hrvatskom, europskom i svjetskom tržištu predstavljaju predmet posebne trgovine. Radi se o kategoriji vozila koja se u stručnoj literaturi nazivaju kolekcionarskim ili klasičnim vozilima, a u Hrvatskoj da je za njih uvriježen termin starodobna (oldtimer) vozila, te da smatra da predmetno vozilo zadovoljava sve kriterije za razvrstavanje u kategoriju starodobnih vozila (oldtimera), te da zaključuje da ono jeste starodobno (oldtimer) vozilo.
9.2. Vještak Marinko Jakovljević napominje da vlasnici klasičnih ili kolekcionarskih vozila u Europi, Svijetu ili konkretno u Hrvatskoj nisu zakonski obavezni raditi postupak vrednovanja vozila sukladno postupniku o vrednovanju oldtimer vozila i tehnike kako bi se predmetno vozilo razvrstalo u kategorije oldtimer vozila prema kriterijima i mjerilima međunarodne dogovorne organizacije – udruge nacionalnih Saveza; Federation Inrternational des Vehicules Anciens (FIVA). Posjedovanje identifikacijske isprave ovlaštenog saveza da je u potpunosti stvar osobnog izbora samog vlasnika, te da smatra da njezino posjedovanje ili neposjedovanje nije mjerilo tržišne vrijednosti vozila. Primjena takvih dvostrukih kriterija da bi u svim takvim slučajevima bila diskriminatorna.
9.3. Što se tiče vrijednosti predmetnog vozila, vještak Jakovljević navodi da kolekcionarska, klasična ili starodobna vozila (oldtimeri) predstavljaju predmet posebne trgovine na svjetskim tržištima kao i u Hrvatskoj. Takva vozila da predstavljaju interes određene uske skupine ljudi – kolekcionara. Tržišta takvim vozilima da su specifična kao i sami kriteriji za procjenu njihove tržišne cijene. Cijene takvih automobila da su izrazilo više od onih vozila koja se ubrajaju u kategoriju običnih rabljenih vozila. Europska je praksa da se pri procjeni kolekcionarskih, klasičnih ili starodobnih vozila (oldtimera) koriste specijalizirani orijentacijski katalozi poput onih koje je koristio i u izradi ovog nalaz i mišljenja. Izričito vještak Jakovljević napominje da posjedovanje ili ne posjedovanje Idnetifikacijske isprave HROS-a za oldtimer vozilo nije kriterij koji bi morao utjecati na tržišnu vrijednost klasičnog vozila u Hrvatskoj, a isto tako i u EU.
9.4. Sagledavajući originalnost vozila, njegovu opremljenost i cjelokupno stanje, te činjenicu da se radi o kolekcionarskom, klasičnom ili starodobnom vozilu (oldtimeru), vrijednost predmetnog vozila na dan izrade ovog nalaza, a prije oštećenja da procjenjuje na iznos od 11.500,00 EUR.
9.5. Vještak Jakovljević navodi kao je svjetska praksa da se pri procjeni starodobnih vozila (oldtimera) koriste specijalizirani orijentacijski katalozi poput onih koje je koristio i u izradi ovog nalaza i mišljenja. Procjena vrijednosti da je izvedena na temelju specijaliziranog kataloga za klasična vozila MARKTSPIEGEL Marktbeobachtung (www.classic-data.de), Oldtime Markt PREISE klassische Autos von 1920 bis 1995.-2023., Sonderheft Nr.71. Izdavač VF verlagsgesellschaft mbH, Njemačka. Pri procjeni da su sagledane i cijene istovjetnih ili približno istovjetnih vozila naeuropskim i hrvatskim Internet oglasnicima. Kataloška cijena predmetnog vozila u poslkednih pet godina da je narasla za oko 20 %, a sa i tendencijom daljnjeg porasta u narednom razdoblju.
9.6. Vještak Jakovljević navodi da cijene rezervnih dijelova (novih ili rabljenih) za kolekcionarska, klasična ili starodobna vozila (oldtimere) također da su predmet tržišta posebne trgovine gdje da su i njihove cijene također izrazito više. Proizvođač predmetnog automobila da više ne proizvodi dijelove za vozilo koje je predmet vještačenja, a također je na tržištu izrazito teško naći nove dijelove koje su kolekcionari sačuvali za svoje potrebe ili potrebe trgovanja dijelovima. Za popravak predmetnih automobila da su potrebna specifična znanja, alati, poznavanje i rad sa specifičnim postupcima obrade dijelova vozila (primjerice postupci galvanizacije – kromiranja) i odgovarajuća stručna literatura koja obrađuje predmetno vozilo.
9.7. Nadalje, vještak Jakovljević navodi da loše izvedeni ili nestručno izvedeni radovi restauracije ili popravka kolekcionarskog, klasičnog ili starodobnog vozila (oldtimera) direktno utječe na njegovu smanjenu tržišnu vrijednost.
9.8. Cijena radnog sata i procjena utroška vremena za tu vrstu vozila u radionicama specijaliziranim za takvu vrstu vozila da je izrazito viša od uobičajenih slučajeva s rabljenim vozilima i tržišnim cijenama radova za rabljena vozila.
9.9. Vještak Jakovljević, nakon analize Izvida štete tuženika br. 201210511126/2 i ponude tvrtke Kerametal, procjenjuje da je za popravak predmetnog vozila potrebno ukupno 16 sati rada limara, te 10 sati rada lakirera. Tržišna cijena radnog sata u raionici specijaliziranoj za popravak kolekcionarskih, klasičnih ili starodobnih vozila (oldtimera) da iznosi 45 Eur + PDV.
9.10. Na predmetnom vozilu da je potrebno mehanički obraditi (poravnati) oštećene dijelove stražnjeg branika, te ih potom presvući novim slojem kroma. Cijenu popravka tih dijelova branika da procjenjuje na 1700 Eura + PDV, cijenu stražnjeg lijevog svjetla da procjenjuje na iznos od 90 Eura + PDV, tako da ukupnu visinu štete na vozili procjenjuje na iznos od 2960 Eura + PDV.
10. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka dipl. ing. Stroj. Marinka Jakovljevića, te je na ročištu od dana 26. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos naknade imovinske štete po osnovi štete na predmetnom vozilu iznos od 2.704,00 Eura, što da je iznos štete sa PDV-om koju je utvrdio vještak Jakovljević umanjena za 6.000,00 kuna koje su tužitelju već isplaćeni od strane tuženika prije podizanja tužbe.
11. Tuženik je u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Jakovljevića, navodeći kako vještak u svom nalazu i mišljenju iznosi osobne stavove o tome što je ili što nije starodobno vozilo, zanemarujući pri tome da je definicija starodobnog vozila oldtajmera određena Zakonom o sigurnosti prometa na cestama pa se tako u čl.2. stavak 1. točka 29. navodi sljedeće: „29) »oldtimer« (starodobno vozilo) je motorno vozilo proizvedeno prije trideset i više godina, koje je radi njegovanja povijesnih naslijeđa i tehničke kulture sačuvano ili ponovo sastavljeno u izvornom obliku i koje se ne koristi u svakodnevnom prometu, a koje je po posebnom propisu, koji donosi ministar nadležan za poslove prometa u suglasnosti s ministrom nadležnim za unutarnje poslove i ravnateljem državnog zavoda za mjeriteljstvo, razvrstano u kategoriju starodobnih vozila“
11.1. Tuženik navodi da poseban propis iz čl. 2. stavka 1. točka 29. ZSPC-a kojim se određuju kriteriji i način vrednovanja u kategoriji oldtimera je Pravilnik o starodobnim vozilima (oldtimerima), te da samo ono vozilo koje je prošlo utvrđeni i zakonom propisani postupak vrednovanja koji je određen navedenim Pravilnikom i koji je provelo ovlašteno Povjerenstvo ovlaštenog nacionalnog saveza (ANF-a) prema Postupniku vrednovanja oldtimera i tehnike, smatra se starodobnim vozilom.
11.2. Tuženik ne spori zaključak vještaka da je svaki vlasnik vozila ovlašten za sebe odlučiti da li će svoje vozilo vrednovati prema zakonskim odredbama ili ne, odnosno da li će mu pribaviti status oldtimera ili ne, međutim, takva odluka je rizik i odgovornost vlasnika.
11.3. Tuženik navodi da vozilo koje nije prošlo zakonom propisani postupak, ne može se u zakonskom smislu smatrati oldtimerom, te da li će ga vlasnik prodati nekom na tržištu ljubitelja starih vozila po posebnoj cijeni ili ne, te koje mu je bila tržišna vrijednost nije relevantno jer u ovom postupku nije nastala totalna već djelomična šteta.
11.4. Tuženik navodi kako je vještak naveo da je u radioni specijaliziranoj za popravak oldtimera radni sat 45 eur uvećano za PDV, te je ujedno naveo da cijenu popravka branika procjenjuje na 1700 eur + PDV, a cijenu stražnjeg lijevog svjetla da procjenjuje na 90 eur +pdv, ali iz kojih izvora crpi te cijene, vještak da nije naveo, kao i to koje su to specijalizirane radionice u kojima je provjeravao cijenu rada, vještak da nije naveo.
11.5. Tuženik ujedno navodi da predmetno vozilo nije koristilo u prometu registracijske pločice prema čl. 243. stavak 7. ZSPC-a kojim su za oldtimere predviđene posebne vrste registracijskih pločica (broj registarskih pločica za oldtimere sastoji se od slovne oznake PV i tri ili četiri numeričke oznake – prema Pravilniku o registraciji i označavanju vozila), već da je imalo redovne registracijske oznake kakva imaju i sva druga vozila koja se koriste u svakodnevnom prometu.
11.6. Dakle, tuženik ne spori da se radi o starom vozilu, međutim, kod starih vozila ne vrijedi automatizmom pretpostavka da je svako staro vozilo i oldtimer već je potrebno da se taj status oldtimera utvrdi i prizna sukladno posebnim propisima.
11.7. Tuženik navodi da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je vozilo imalo status oldtimera niti je dokazao da nije korišteno u svakodnevnom prometu (a što je osnovni uvjet da bi se smatralo oldtimerom), već je nasuprot tome, nedvojbeno da vozilo sudjeluje u prometu (u konačnici u prometu je i oštećeno u prometnoj nezgodi) te da posjeduje redovne registracijske oznake namijenjene vozilima koja sudjeluju u svakodnevnom prometu.
11.8. Slijedom navedenog, osporava se visina štete i navodi o potrebi popravka u nekakvim specijaliziranim radionicama.
12. U odnosu na sve naprijed navedene primjedbe tuženika na pisani nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. stroj. Jakovljevića na ročištu dana 26. studenog 2022. godine saslušan je vještak Marinko je naveo da jedan od izvora za visinu popravka da je tvrtka Kerametal iz Varaždina specijalizirana za popravak starodobnih i svih starih vozila, te ponovio da predmetno vozilo ima karakteristike starodobnog vozila, premda vlasnik istog nije ishodio dokument kojim bi se to potvrđivalo. Navodi da je predmetno vozilo staro, rezervni dijelovi da su jako teško dobavljivi, a samim tim da su i skuplji nego dijelovi za neko mlađe vozilo. Isto tako popravak tog vozila npr. farbanje vozila da je skroz drukčija procedura nego kod modernih vozila, tako da sve to zahtjeva znanje i materijal koji je vjerojatno skuplji. Zbog naprijed navedenog da nije moguće utvrditi visinu štete prema redovnim cijenama popravka kakva vrijede za vozila u svakodnevnom prometu.
12.1. Također, vještak Jakovljević navodi da je cijenu rada i dijelova provjeravao, ali da u Hrvatskoj tih servisa nema puno, on da zna za servis Kerametal koji se sada naziva Pagoda Clasic, a cijenu da je provjeravao i u inozemstvu, u Sloveniji i drugdje, ali oni za pisanu ponudu traže da se plati, te dodao da je razgovarao koliko treba za popravak kromiranog branika, što da je najskuplji dio kojeg je trebalo popraviti i sve da se to svelo na otprilike isti broj radnih sati, ali da cijene rada nisu svugdje iste, cijene u Sloveniji su skuplje, u Njemačkoj da su još skuplje.
12.2. Inače, tablice na predmetnom vozilu da su tablice koje se izdaju vozilima koje se koriste u svakodnevnom prometu.
12.3. Nadalje, u odnosu na način kako je pregledavao predmetno vozilo, vještak navodi da na tom vozilu ne smije ništa rastavljati niti skidati dijelove, on da je prvo trebao identificirati vozilo da se utvrdi da se radi o predmetnom vozilu i nakon toga da je pregledao ono što je bilo predmet vještačenja, odnosno prema nalogu suda vanjska oštećenja, a kad su u pitanju vanjska oštećenja koja postoje tada se kod prtljažnika, odnosno vrata prtljažnika moraju otvoriti i pogledati iznutra.
12.4. Od vlasnika vozila da nije tražio isprave kojima se dokazuje originalnost svih dijelova na vozilu jer da to nije bio njegov zadatak.
12.5. S obzirom na starost vozila i utvrđenu kilometražu da li se radi o vozilu koje se koristi svakodnevno u prometu, vještak navodi da on ne može znati kako vlasnik vozila koristi vozilo, ali da iz dokumenata koji se izdaje u stanicama za tehnički pregled vozila i gdje je navedena kilometraža koja je utvrđena svake godine na redovnom tehničkom pregledu proizlazi da je vozilo godišnje radilo nekad 600 km, nekad 1000 km, ali nikad preko 2000 km godišnje, te u spis dostavio navedenu potvrdu.
12.6. Vještak Jakovljević navodi da nema definicije što je redovit upotreba, a što nije, ali da oko 10.000 – 11.000 km godišnje je prosjek upotrebe osobnih vozila u Hrvatskoj.
13. Tuženik je i nadalje ostao pri svom prigovoru da se u konkretnom slučaju neradi o starodobnom vozilu, te posljedično tome i utvrđenoj visini štete jer da tehnički nije utvrđeno da ovo vozilo zaista odgovara svim karakteristikama da bi stekao zakonski status takvog vozila niti da je vještak to provjeravao. Isto tako tuženik navodi da nije dokazano da vozilo nije u svakodnevnom prometu, odnosno da se ne vozi svaki dan prema potrebama vožnje samog tužitelja.
14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. stroj. Marinka Jakovljevića u svezi analize visine popravka nastale štete na vozilu Opel Rekord C reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja kao stručno i objektivno jer je dao vrlo jasna i precizna objašnjenja glede načina popravka štete koje se sastoji od ukupno 16 sati rada limara, te 10 sati rada lakirera, a da tržišna cijena radnog sata u radionici specijaliziranoj za popravak kolekcionarskih ili starodobnih vozila iznosi 45 Eur + PDV. Tako je prometnim vještačenjem utvrđeno kako je na predmetnom vozilu potrebno mehanički obraditi (poravnati) oštećene dijelove stražnjeg branika, te ih potom presvući novim slojem kroma, a cijena popravka tih dijelova branika da iznosi 1.700,00 EUR + PDV, dok cijena stražnjeg lijevog svjetla iznosi 90 Eur + PDV, odnosno visina štete na vozilu da ukupno iznosi 2.960,00 Eur + PDV.
15. Što se tiče primjedbe tuženika da se kod predmetnog vozila ne radi o starodobnom vozilu, valja istaći da je predmetno vozilo na dan štetnog događaja bilo staro 53 godina, ukupno da je stanje prijeđenog puta 165420 km, da prema Potvrdi o stanju brojača kilometara utvrđenom prilikom redovnog tehničkog pregleda od 12. travnja 2023. koji dokaz sud prihvatio sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a proizlazi da je godišnje prijeđeno s predmetnim vozilom u periodu od 2006. do 2022. godine cca 450- 1000 km, dakle da se radi o vozilu koje se ne koristi svakodnevno u prometu imajući u vidu da prema navodu stalnog sudskog vještaka Marinka Jakovljevića prosjek upotrebe osobnih vozila u Hrvatskoj godišnje iznosi 10000-11000 km.
16. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje stalnog sudskog vještaka Marinka Jakovljevića da se konkretno o predmetnom automobilu koji svojom starošću, tehničkim značajkama, primjerenom zadržanom izvornošću i općim stanjem predstavlja dio povijesnog naslijeđa i tehničke kulture, da se radi o kategoriji vozila koja se u stručnoj literaturi nazivaju kolekcionarska ili klasična vozila, u Hrvatskoj uvriježen termin oldtimer vozila.
17. Naime, stav je i ovog suda da svaki vlasnik oldtimer vozila, pa tako i tužitelj ne podliježe zakonskoj obvezi da svoje vozilo formalno registrira kao starodobno ili oldtimer vozilo, te da činjenica da predmetno vozilo nije kao takvo službeno registrirano ne utječe na činjenicu da se doista radi o starodobnom vozilu, budući je isto na dan štetnog događaja bilo starije više od 50 godina.
18. Stoga sud u potpunosti dijeli stav i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marinka Jakovljevića dipl. ing. stroj. koji je naveo da posjedovanje Identifikacijske isprave Ovlaštenog saveza-udruge nacionalnih saveza; Federation International des Vehicules Anciens (FIVA) je stvar osobnog izbora samog vlasnika
19. Iz svega naprijed iznesenog je izvjesno da uslijed potrebe popravka, odnosno zamjene navedenih dijelova, prema nalazu i mišljenju dugogodišnjeg ovlaštenog sudskog vještaka za motorna vozila dipl. ing. stroj. JZ za vozilo Opel Rekord C i uz potreban rad limara i lakirera prema cijenama sata rada u radionici specijaliziranoj za popravak starodobnih vozila (oldtimera) budući je za popravak predmetnog automobila potrebno specifično znanje, alati, poznavanje i rad sa specifičnim postupcima obrade dijelova vozila (primjerice postupci galvanizacije – kromiranja), kao i visine cijene radnog sata i procjena utroška vremena za tu vrstu vozila koja je izrazito viša od uobičajenih slučajeva s rabljenim vozilima i tržišnim cijenama radova za rabljena vozila, te da takvih specijaliziranih radionica za popravak starodobnih vozila nema, odnosno da postoji jedno u gradu Varaždinu.
20. Slijedom navedenog, tuženik da je tužitelju dužan naknaditi štetu u iznosu od 2.704,00 Eur-a , a na navedeni iznos dosuđena je zakonska zatezna kamata od 4. veljače 2025.
21. Naime, opseg naknade štete, kao novčana obveza, može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti već prilikom nastanka same štete. Zato zatezne kamate na pravičnu naknadu nenovčane imovinske štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena, pa ni zatezne kamate prema čl. 29. ZOO-a ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen. Stoga od dana donošenja prvostupanjske presude teku zatezne kamate, jer su od tog trenutka ispunjeni svi uvjeti za tu posljedicu dužnikova zakašnjenja, budući da tužitelj u ovom slučaju još nije imao izdatak u vidu novca koji bi isplatio na ime otklanjanja te štete.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP- a.
23. Tuženiku, budući da nije uspio u sporu ne pripada naknada parničnog troška, odnosno isti je dužan tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu, nadoknaditi trošak.
24. Sud je tužitelju zastupanom po punomoćniku priznao trošak sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj tarifi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištu 20. rujna 2022, 8. listopada 2024. i 26. studenog 2024 u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, za sudske pristojbe tužbe u iznosu 73,83 eura, sudske pristojbe presude u iznosu od 73,83 eura, te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,44 EUR-a, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 1.413,10 EUR.
Šibenik, 4. veljače 2025.
Sudac
Silvana Klisović
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dn-a:
- punomoćnicima stranaka